Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-247/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Davora Mitrovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv III-opt. DH, OIB [osobni identifikacijski broj] i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić- Gradu, poslovni broj K-98/2023-14 od 3. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj K-98/2023-14 od 3. ožujka 2025., na temelju čl. 453. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24 – dalje: ZKP/08) III-opt. DH i IV-opt. CH oslobođeni su optužbe da su počinili kazneno djelo protiv javnog reda - prisilu prema službenoj osobi opisano u članku 314. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 314. stavak 1. KZ/11.
1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. toč. 1-5 i toč. 7. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka te nagrada i nužni izdaci branitelja III. opt. DH i IV. opt. CH pali su na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv citirane presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. u svezi čl. 467. toč. 3. ZKP/08) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik osporava zaključak prvostupanjskog suda smatrajući da prvostupanjski sud neosnovano nije prihvatio iskaz ošt. JH koji je u svom iskazu, a koji je reproduciran u toč. 4.3. obrazloženja pobijane presude, iskazao kako je predmetne zgode krenuo pružiti pomoć policajcu BH koji je u tom trenutku postupao prema, sada osuđenom RH (ranije I-optuženik u odnosu na kojeg je postupak pravomoćno okončan osuđujućom presudom zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 1. i st. 2. KZ/11 u vezi s čl. 34. KZ/11), da još nije stigao do kolege BH kada se opt. DH prepriječio između njih odgurnuvši ga rukama od prsa, dok mu je s druge strane prišao opt. CH i povukao ga za desnu ruku. Pri tome je povlačenje za ruku opisao kako nije bilo prevelikog intenziteta, da ga je opt. CH "cimnuo" za rukav u predjelu lakta, a da je sam DH iskazao da je imenovanog oštećenika odgurnuo u predjelu prsa. Uslijed navedenog, da konstatacija prvostupanjskog suda u toč. 7. presude kako opt. DH i opt. CH nisu silom spriječili službenu osobu u obavljanju službene radnje jer da je službena radnja savladavanja os. VH već bila provedena, nije od utjecaja jer se optuženicima niti ne stavlja na teret dovršeno kazneno djelo prisile prema službenoj osobi već pokušaj sprječavanja policajca u obavljanju službene radnje. Povrh toga, da je službena radnja ošt. JH bila u tijeku proizlazi iz njegovog iskaza u kojem je naveo da je predmetne zgode krenuo pružiti pomoć kolegi BH koji je u tom trenutku postupao prema RH, pa tako i iz obrane obojice optuženika (od kojih je opt. DH iskazao kako je ošt. JH primio u području struka, dok je opt. CH potvrdio držanje palice u ruci oštećenika). Napokon, ukazuje da zbog toga što sila koja je bila uporabljena od oba optuženika prema oštećeniku nije bila velikog intenziteta djelo je ostalo u pokušaju, a oštećenik JH je, nakon što su optuženici prema njemu uporabili fizičku silu, iste od sebe uspio odgurnuti.
6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, pozornom ocjenom izvedenih dokaza - sadržaja obrane opt. DH i opt. CH, iskaza policijskog službenika BH te sadržaja iskaza svjedoka KH, MH, ŽH i LH, prvostupanjski sud pravilno je zaključio kako nije na nedvojben način i van svake sumnje dokazano da su opt. DH i opt. CH počinili inkriminirano kazneno djelo. Istodobno je pozornom ocjenom iskaza ošt. JH pravilno zaključio, a dovodeći ga u vezu s proturječnim dokazima, da isti nije u cijelosti vjerodostojan kada se opisuje sama dinamika inkriminiranog događaja, odnosno okolnosti radnji, samih radnji za koje se terete da su poduzeli optuženici jer iz ranije navedenih, a prihvaćenih dokaza, proizlazi drugačije.
6.2. Naime, iskazujući o događaju opt. DH, između ostalog je iskazao da je nakon što je vidio kako VH leži te da je ošt. JH Medved krenuo vaditi palicu instinktivno reagirao tako da ga je primio u području struka tek na sekundu ili dvije nakon čega ga je pustio, da ga nije imao namjeru ozlijediti niti sprječavati u obavljanju posla već se uplašio da će VH koji je već bio svladan ozlijediti, pri čemu je RH svladao drugi policajac (BH). Opt. CH također je potvrdio da je policajac interventne policije IH zgrabio VH na način da ga je primio za jaknu s leđa, da su se počeli primati za ruke, da je počeo prilaziti i drugi policajac a njemu s lijeve strane os. NH, da je potom krenuo prema njima da smiri situaciju, no da se situacija počela smirivati jer je VH već bio na podu, a u rukama je policajac IH imao palicu te mu rekao da odstupi što je i učinio te je sjeo za stol. S druge strane, ošt. IH, a u odnosu na sporne okolnosti iskazao je da je do sukoba s AH i CH došlo u trenutku kada se već povlačio odmičući se od napada os. VH. Nadalje, BH u svom prvom iskazu uopće ne spominje bilo kakvo neprimjereno postupanje, čak niti sudjelovanje opt. DH i opt. CH u predmetnom događaju, dok je na raspravi iskazao da su opt. DH i opt. CH hvatali za ruku kolegu IH, no da nije vidio da bi odgurivali njega ili neke druge policijske službenike te da je to hvatanje rukama o kojem je prethodno govorio bilo prije nego li je došlo do fizičkog kontakta u kojem je os. NH iza leđa obuhvatio tijelo JH, a VH ga udario glavom, nakon čega je on osobno bio fokusiran na smirivanje VH. Međutim, takav razvoj događaja ne proizlazi iz iskaza ispitanog ošt. JH koji je iskazao kako je do sukoba s opt. AH i CH došlo kada se već povlačio odmičući se od napada os. ČH. Ujedno, takav iskaz ošt. JH upućuje na nedosljednost u opisu dinamike događaja u pogledu postupanja opt. DH i opt. CH. Ovo posebice stoga što je tijekom davanja iskaza u Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici 26. ožujka 2019. iskazao da je krenuo pružiti pomoć kolegi BH koji je postupao prema RH i da još nije stigao do BH kada se DH prepriječio između njih i odgurnuo ga rukama u prsa dok mu je s desne strane prišao CH i povukao ga za desnu ruku, a što su učinili kako bi ga onemogućili da pruži pomoć kolegi BH pa ih je odgurnuo od sebe kao i NH. S druge strane, na raspravi je iskazao kako se je uspio otrgnuti od NH koji ga je obgrlio rukama s leđa i VH koji ga je udario čelom u predjelu nosa i odmaknuo se od njih do zida gdje je bio DH koji ga je odgurnuo rukama u predjelu prsa, a CH ga povukao za rukav pa ih je obojicu odgurnuo. U tom momentu kad ga je DH odgurnuo, drugi kolega (BH) je već postupao prema RH s druge strane i VH već je bio svladan.
6.3. S pravom prvostupanjski sud analizirajući navode iz iskaza ošt. JH i dovodeći ih u vezi s njegovim izvješćem od 20. siječnja 2019. (str. 19 spisa) uočava nedosljednost u njegovom iskazu, a u odnosu na postupanje opt. DH. Naime, u istom izvješću kao policijski službenik IH navodi da je tijekom racije u ugostiteljskom objektu "Excslusive" NH pokušao spriječiti policijskog službenika PP Ivanić Grad koji ga je izvodio iz prostorija kluba, u obavljanju službene djelatnosti te je prišao NH s ciljem da ga spriječi, nakon čega ga je NH odgurnuo s obje ruke u predjelu prsa, s leđa ga uhvatio rukama oko struka, a da ga je u tom trenutku VH udario čelom u predio korijena nosa, a da je potom prišao policijski službenik BH, uhvatio VH oko vrata (zahvatom tzv. kravata) te ga odmaknuo u kut i spustio ga u sjedeći položaj, a da ga je, nakon što se istrgnuo iz hvata NH, DH udario s obje ruke u predjelu prsa, a da ga je CH uhvatio za desnu ruku. Iz takvog sadržaja izvješća je razvidno kako ošt. IH ne spominje da bi se DH prepriječio, a niti da ga je CH "cimnio" za rukav u predjelu lakta što je bitno različito od hvatanja i povlačenja za ruku kako je iskazao na raspravi. Povrh toga, iz izvješća policijskog službenika BH (str. 20) proizlazi da je tijekom racije došlo do napada na policijskog službenika JH od strane VH u vidu da ga je isti počeo naguravati, a da su ga u tom trenutku NH, DH i CH počeli naguravati i hvatati za ruke, da ga je u jednom trenutku uhvatio NH oko struka kako bi spriječio daljnje postupanje službenika, nakon čega je VH udario JH u predjelu nosa, da mu je potom priskočio u pomoć tako što je RH uhvatio oko vrata, maknuo od službenika JH, odvukao prema kutu, okrenuo prema zidu i spustio u sjedeći položaj, a da mu je nakon toga prišao pol. službenik JH te RH stavio sredstva za vezivanje – lisice, nakon čega su došli ostali djelatnici IJP i temeljne policije te je situacija stavljena pod kontrolu.
6.4. Pri tome, a suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika pravilno prvostupanjski sud rezonira da niti jedan svjedok, osim policijskog službenika JH nije potvrdio niti okolnosno opisao da bi opt. DH postupio na način kako ga se tereti optužnicom, tj. s ciljem da pokuša spriječiti policijskog službenika JH u obavljanju svoje ovlasti istog odgurnuo, odnosno da je opt. CH s ciljem da službenu osobu pokuša spriječiti u obavljanju službene radnje povukao za ruku policijskog službenika JH. Naime, u odnosu za povlačenje za rukav i sam oštećenik je iskazao da to povlačenje nije imalo veći intenzitet. Ujedno, iz iskaza svjedoka KH, MH, LH, ŽH proizlazi da je VH već bio svladan od policijskog službenika.
6.5. Kada je iz prethodno navedenog prvostupanjski sud utvrdio da je do kontakta između opt. DH i opt. CH s ošt. ĆH došlo u trenutku kada su već, sada os. VH i os. NH, bili svladani i kada je sukob tj. napad na službenu osobu prestao, a ošt. IH se udaljavao unazad, da su u fizičkom sukobu s policijskim službenikom bili isključivo braća NH, pri čemu je os. NH bio ''svladan'' od strane policijskih službenika, tj. bio je na podu s rukama na leđima, a što proizlazi i iz iskaza policijskog službenika BH, pri čemu nitko od nazočnih osoba u ugostiteljskom objektu tijekom racije koji su ispitani kao svjedoci nisu vidjeli radnje kako ih je opisao ošt. IH. Pri tome je svjedok UH iskazao da je u kontaktu s policajcima, osim dečka koji je bio na podu s rukama na leđima, nije vidio nikog drugog u fizičkom kontaktu, osim što je u jednom trenutku vidio da je policijski službenik krenuo na jednog dečka policijskom palicom a da ga je DH primio, pretpostavlja za ruke, pri čemu je tu palicu policajac izvadio tek kada je dečko bio savladan na podu sa rukama na leđima, iz čega nastavno proizlazi da je radnja svladavanja VH bila završena.
6.6. Kada je i nakon ocjene izvedenih dokaza prvostupanjski sud ostao u dvojbi u pogledu odlučne činjenice tj. da li su optuženici opisanim radnjama imali namjeru pokušati spriječiti pol. službenika IH u obavljanju službene radnje, a kako je čl. 3. st. 2. ZKP/08 propisano da dvojbu o postojanju činjenica koja tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika, to je pravilno prvostupanjski sud primijenio načelo "in dubio pro reo" te opt. DH i opt. CH na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio optužbe.
6.7. Zaključno je napomenuti kako niti iz činjeničnog opisa ne proizlazi da bi ošt. IH bio u situaciji da traži pomoć od kolege BH jer je os. VH već bio svladan od strane imenovanog policijskog službenika koji je prema njemu već bio primijenio sredstva prisile – tjelesnu snagu (zahvat tzv. "kravata") i koji je bio je stjeran u kut na podu pa nije bilo nikakve potrebe da ošt. IH BH pruži pomoć u svladavanju ČH jer je isti već bio svladan.
7. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.
Osijek, 5. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Azra Salitrežić
