REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
Kralja Petra Krešimira IV br. 2
P-544/2023-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Makarskoj, po sucu Lariju Glavašu, u pravnoj tužitelja EN, [adresa] E 51, Veliko Brdo, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Antunović, odvjetnik u Makarskoj, protiv tuženika pod 1. UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa pun. Krešimir Martić, odvjetnik u Zagrebu, pod 2. GN pok. EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 3. ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 4. ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (osobno i kao nasljednici RN pok. ČN), pod 5. MN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa pun. Predrag Trutin, odvjetnik u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 22. srpnja 2025., uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja Zorana Antunovića, odvjetnika u Makarskoj i zamjenika pun. tuženika pod 1. i pun. tuženika pod 5. Predraga Trutina, odvjetnika u Makarskoj, 5. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
I. "Utvrđuje se da je tužitelj EN pok. U, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], u površini od 89 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pobliže prikazanog i označenog na Prijedlogu za rješenje o utvrđivanju građevinske čestice izrađenog u mjerilu 1:1000 od strane mag.ing.et geoinf. HN, kao sastavnom dijelu ove presude, pa je ovlašten temeljem ove presude i prijavnog lista kojim će se od označenog dijela predmetne nekretnine formirati zasebna katastarska čestica označenog oblika i površine, upisati pravo vlasništva na toj novoformiranoj nekretnini u zemljišnu knjigu i druge javne upisnike u kojima se upisuje vlasništvo na nekretninama na svoje ime za cijelo uz istovremeno brisanje tog prava s imena UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], GN pok. EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i RN pok. ČN."
II. "Utvrđuje se da je tužitelj EN pok. U, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], u površini od 9 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pobliže prikazanog i označenog na Prijedlogu za rješenje o utvrđivanju građevinske čestice izrađenog u mjerilu 1:1000 od strane mag.ing.et geoinf. HN, kao sastavnom dijelu ove presude, pa je ovlašten temeljem ove presude i prijavnog lista kojim će se od označenog dijela predmetne nekretnine formirati zasebna katastarska čestica označenog oblika i površine, upisati pravo vlasništva na toj novoformiranoj nekretnini u zemljišnu knjigu i druge javne upisnike u kojima se upisuje vlasništvo na nekretninama na svoje ime za cijelo uz istovremeno brisanje tog prava s imena MN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]."
III. Dužan je tuženik UN OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.158,18 EUR, te je dužan tuženik MN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.158,18 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. rujna 2025. godine do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj 12. svibnja 2023. godine, tužitelj navodi da su u zemljišnoj knjizi koja se vodi kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Makarskoj, upisane nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], oznake k. č. [katastarska čestica], neplodno, površine 118 m2, u zk. ul. [broj ZK uloška], kao suvlasništvo tuženih pod 1/, 2/, 3/, 4/ i prednice tuženih pod 3/ i 4/ RN pok. ČN, te k. č. [katastarska čestica], gradilište, površine 402 m2, u zk. ul. [broj ZK uloška], kao vlasništvo tuženika pod 5/. RN pok. ČN je umrla, a prema rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Ante Pejkovića broj O-3783/18 naslijedili su je tuženi pod 3/ i 4/. U prilog navedenom dostavlja izvadak iz zemljišne knjige i citirano rješenje o nasljeđivanju. Nadalje, kako stanje upisa u zemljišnoj knjizi ne odgovara stvaranom stanju, obzirom jer je tužitelj vlasnik dijela k. č. [katastarska čestica], u površini od 89 m2, pobliže prikazanog i označenog na Prijedlogu za rješenje o utvrđivanju građevinske čestice izrađenog u mjerilu 1:1000 od strane mag.ing.et geoinf. HN, te dijela k. č. [katastarska čestica], u površini od 9 m2, također pobliže prikazanog i označenog na navedenom prijedlogu za rješenje o utvrđivanju građevinske čestice, a koje vlasništvo je stekao svakako dosjelošću, obzirom da se nalazi u samostalnom posjedu tog zemljišta više od 30 godina.
2. Naime, tužitelj je 1996. godine kupio nekretninu od ranijeg vlasnika ON pok. lvana iz Josipovca, koja je u to vrijeme predstavljala zemljište koje je bilo ograđeno zidom od betonskih bloketa na kojem je bio izgrađen prizemni objekt u grubim radovima i odmah stupio u posjed istog te ga sve do sada nastavio koristiti na način da je u međuvremenu završio izgradnju kuće, uredio okućnicu i sl., dakle isti se prema navedenoj nekretnini odnosio kao da je vlasnik u čemu ga nitko od upisanih vlasnika ili trećih osoba nije na bilo koji način ometao ili mu osporavao pravo vlasništva. Kao dokaz prilaže se citirani prijedlog za rješenje o utvrđivanju građevinske čestice te fotografije kuće te predlaže donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.
3. Kod suda je 11. rujna 2023. najprije zaprimljen odgovor na tužbu tuženika pod 5. MN koji se protivi ovakvom zahtjevu tužitelja prvenstveno jer tužitelj prema navodima iz odgovora ničim nije dokazao da je uopće kupio sporne dijelove nekretnina. Nadalje, da iste nije mogao niti posjedovati kao kvalificirani posjednik. Ističe da je tužitelj morao znati stanje upisa u službenim evidencijama zemljišne knjige a da predmetne nekretnine ne pripadaju tužitelju proizlazi iz Geodetskog projekta kojeg je izradio GEO 7 [adresa] u [adresa], broj: 144/2016, potvrđenog od DGU, Ispostave za katastar nekretnina Makarska, broj: 16-02/690, te Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo u Makarskoj, Klasa: 361-03/16-01/98, koje prilaže u prilog svojim tvrdnjama. Ovaj tuženik je dostavio i podnesak od 13. rujna 2023., u kojem ističe identično kao i u podnesku od 11. rujna 2023. godine s jednakim prijedlozima sudu. Nadalje, tuženik pod 1. UN je u odgovoru na tužbu od 20. rujna 2023. godine istaknuo da se u potpunosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu od 12. svibnja 2023.g, te isti smatra neutemeljen i neuređen. Ovaj tuženi prije svega smatra kako je tužba neuredna i nepotpuna, te istu treba urediti, odnosno pozvati tužitelja prema čl. 109. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08. i 57/11 u daljnjem tekstu: ZPP-a) na uređenje tužbenog zahtjeva, te ukoliko ne bi tužitelj postupio prema uputi suda istu odbaciti. Prema navodima iz odgovora na tužbu proizlazi da tuženi nije zaprimio niti jedan jedini dokument, posebno bilo kakav dokaz na kojem bi se temeljio tužbeni zahtjev, slijedom čega tužitelj treba biti odbijen sa svojim zahtjevom.
4. Tužitelj je potom dostavio sudu podnesak od 9. rujna 2024. godine, u kojem ističe iz odgovora na tužbu prvotuženika nije posve jasno odnose li se ovi navodi na cijelu tužbu ili samo na dio k. č. [katastarska čestica] na kojoj je upisana kao vlasnica pravna prednica tuženih od 1/ do 4/, isti su u cijelosti činjenično i pravno neutemeljeni jer je riječ o uopćenim i neodređenim tvrdnjama koje nisu niti jednom jedinom riječju konkretizirane, odnosno ne sadrže niti jedan jedini određen razlog iz kojeg bi proizlazila osnovanost tih navoda. Tužitelj je uz tužbu dostavio sve priloge na koje se pozvao i dostupni su u e-komunikaciji, pa se stoga prigovor tuženika da mu ta dokumentacija ne bi bila dostavljena ne odnosi na tužitelja. U odnosu na odgovor na tužbu tuženik pod 5. MN ističe se da niti iz navoda ovog tuženika nije posve jasno odnose li se na cijelu tužbu ili samo na dio k. č. [katastarska čestica], na kojoj je taj tuženi upisan kao vlasnik, pa su ti navodi, a kojim se u bitnome tvrdi da tužitelj nije bilo čime dokazao da je kupio sporne dijelove nekretnina koje su predmetom
tužbenog zahtjeva te da iste nije mogao kupiti od nevlasnika, niti iste posjedovati kao kvalificirani posjednik, da nije posjednik predmetnih nekretnina, a sve kada bi bio posjednik, tada bi taj posjed bio viciozan, da je tužitelj znao i morao znati za stanje upisa u službenim evidencijama zemljišne knjige, uz osvrt na pravne učinke načela povjerenja u zemljišne knjige kao i da predmetne nekretnine ne pripadaju tužitelju jer to proizlazi iz Geodetskog projekta kojeg je izradio GEO 7 [adresa], sa sjedištem u [adresa], broj 144/2016, potvrđen od strane DGU, Ispostave za katastar nekretnina u Makarskoj broj 16-02/690, te Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo u [adresa] KLASA: 361-03/16- 01/98, koji se prilaže kao i da je za ovaj elaborat tužitelj znao te se istom nije protivio su u cijelosti netočni.
5. Naime, tužitelj je dana 04.09.1996. godine kupio od ON nekretninu u [adresa] koja se u naravi sastojala od zgrade izgrađene u visini prizemlja u grubim radovima, te okućnice koja je sa svih strana bila vidljivo odjeljenja od susjednih nekretnina (sa južne strane graničila je sa putom, a sa ostalih strana bila ograđena zidom), a što jasno potvrđuju i priložene fotografije, dok je ovaj potonji pak u posjed tog zemljišta stupio 1982. godine, kada ga je kupio od stvarnih vlasnica LN, AN i KN. Prije potpisivanja ugovora prodavatelj ON je jamčio tužitelju da je navedeno zemljište koje je predmetom kupoprodaje i koje mu je u naravi pokazano, a potom i predano u posjed odgovora k. č. [katastarska čestica] u površini od 593 m2, upisanoj u zemljišnoj knjizi kao njegovo vlasništvo, a o čemu mu je predočio i izvadak iz zemljišne knjige. Obzirom da je opisani naravni izgled te nekretnine otklanjao bilo kakvu razumnu sumnji da bi stvarno stanje moglo biti drugačije, tužitelj u trenutku stupanja u posjed nije putem ovlaštenog geodeta dodatno provjeravao identitet nekretnine sve do trenutka ozakonjenja svoje izgrađene zgrade, kada je angažirao ovlaštenog geodetskog stručnjaka ŠN koja ga je izvijestila da istočni dio okućnice djelom zahvaća i utužene čestice. Tužitelj se od trenutka stupanja u posjed nalazi u samostalnom posjedu te nekretnine u granicama u kojima mu je prodavatelj i predao u posjed, u čemu ga nitko nije na bilo koji način ometao ili mu osporavao faktičnu vlast iako ju je svakodnevno manifestirao na vanjski vidljiv način i naočigled prednika tuženih, kao i samih tuženih. Kako je takav posjed, računajući i posjed tužiteljevog označenog prednika do 2015. godine trajao više od 20 godina, to je svakako vlasništvo stekao, ako ne drugačije, onda i dosjelošću.
6. Naime, prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine broj, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00,73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17), koji se u ovom slučaju primjenjuje kao mjerodavno pravo, propisuje u čl. 159. st. 1. i 3. da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok je u čl.160. citiranog Zakona propisano da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Pored toga da je u čl.11. st.1. i 2. Zakona propisano da tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava samostalni je posjednik. Samostalnost posjeda se pretpostavlja, dok se ne dokaže suprotno a čl. 18.st.3. i 5. Zakona propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Prema tome iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se pravo vlasništva na nekretnini stječe izvanrednom dosjelošću samostalnim posjedom te nekretnine ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću (tj. da je pošten) i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme (tj,.20 godina), a nekretnina je sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništva i posjednik je sposoban da bude vlasnikom te nekretnine, time da se samostalnost i poštenje posjeda presumira i onaj tko tvrdi suprotno to mora i dokazati, o čemu se na istovjetan način izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske i više svojih odluka (primjerice: Rev-x 515/2013 od 25. rujna 2019. godine, -„Poštenje posjeda se pretpostavlja, presumira, ali čim posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed njegov posjed gubi kvalitetu poštenog posjeda i postaje od tog trenutka nepošten posjednik. Argumentum a contrario, tko tvrdi da je posjednik nepošten, to mora i dokazati.“; Rev-389/2014 od 29. svibnja 2019.godine - „Prema shvaćanju ovog suda nesavjesnost posjednika kao zapreka za stjecanje vlasništva dosjelošću ne može se izvesti iz same okolnosti da je kao vlasnik nekretnine upisana druga osoba, već onaj koji se na nesavjesnost poziva dužan je to i dokazati.“; Rev-32/97 od 16. rujna 1997.godine; II Rev-2468/10 od 21. veljače 2012.godine; broj Rev-2426/90 od 15 veljače 1991. Tu logiku slijedi i odluka VSRH Rev- 543/2015 od 8. siječnja 2019. godine).
7. Tužitelj dodatno obrazlaže i ističe za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme, zakonitost posjeda, suprotno navodima tuženog pod 5. nije nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću, a o čemu je istovjetno pravno shvaćanje zauzeo i VSRH u svojoj odluci Rev-1628/2015 od 11. prosinca 2018. godine: "Prema tome, odlučna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed. Poštenje posjeda se pretpostavlja. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su, odbijajući tužbeni zahtjev uz tvrdnju da tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da njegov posjed ima propisanu kakvoću i da ima valjanu zakonsku osnovu, uz ostalo, zauzeli shvaćanje da posjed mora biti i zakonit da bi se vlasništvo uopće steklo dosjelošću. Međutim, takvo pravno shvaćanje ne može se prihvatiti. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme „. Iz istoga razloga irelevantna je tvrdnja tuženog pod 5/ da te nekretnine nije mogao kupiti od nevlasnika, niti iste posjedovati kao kvalificirani posjednik. Isto tako netočna je i neistinita tvrdnja da tužitelj nije posjednik predmetnih nekretnina, a sve kada bi bio posjednik, tada bi taj posjed bio viciozan, iz razloga koji su prethodno navedeni. Niti tvrdnja da je tužitelj znao i morao znati za stanje upisa u službenim evidencijama zemljišne knjige (uz osvrt na pravne učinke načela povjerenja u zemljišne knjige) i da bi to bilo od utjecaja na poštenje njegova posjeda, obzirom da je u ustaljenoj sudskoj praksi zauzeto shvaćanje da posjed nije sam po sebi nepošten ako je nekretnina u zemljišnim knjigama upisana na drugu osobu, a nepoštenje nije niti ako je posjednik propustio provjeriti stanje u zemljišnim knjigama (tako VSRH u odlukama Revx-76/2014 od 21. listopada 2014. i Rev-1074/2021), a niti da poštenje prestaje saznanjem da je netko drugi upisan u zemljišne knjige (Županijski sud u Zagrebu, posl.br. Gž-5707/2018 od 2. srpnja 2019.godine). U konačnici, netočna je i krajnje zlonamjerna tvrdnja tuženog pod 5/ da predmetne nekretnine ne pripadaju tužitelju proizlazi iz geodetskog projekta kojeg je izradio GEO 7 SPLIT, sa sjedištem u [adresa], broj 144/2016, na zahtjev naručitelja CN, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], MN, [adresa], 42 OIB: [osobni identifikacijski broj], BN, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji je potvrđen od strane DGU, Ispostave za katastar nekretnina u Makarskoj broj 932-06/16-02/690, te Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo u Makarskoj KLASA: 361-03/16-01/98. Naime, tužitelj se sjeća da je u postupku ishođenja akta za građenje zgrade na k. č. [katastarska čestica], kao [adresa], investitora MN kao neposredni susjed zaprimio obavijest za uvid u geodetski projekt izrađen od strane tvrtke Geo 7 d.o.o. iz Splita i da je to i učinio u nazočnosti svog prijatelja, sada pok. geodeta Petra Vrdoljaka. Tom prigodom tužitelj je uvidom u elaborat utvrdio da granica između njegove nekretnine i nekretnine naručitelja elaborata nije prikazana prema stanju na terenu, odnosno da je prikazana po pravcu istočnog zida njegove kuće, umjesto pravilno po rubu vanjskog ogradnog zida, te je iz tog razloga, kao i činjenice da kao neposredni susjed nije bio pozvan prilikom geodetskog snimanja terena i pokazivanja međa, prigovorio pravilnosti tog elaborata, a o čemu je zaposlenica koja mu je prezentirala taj elaborat (prezimena G) sačinila i pisanu izjavu te kazala da će to biti ispravljeno, o čemu je obavijestio i tuženog pod 5/. Nakon određenog vremena tužitelj je saznao da takvo što nije učinjeno, već da je taj elaborat proveden u katastarski operat bez da je tužitelju dana mogućnost da učestvuje u tom postupku, nakon čega je tražio od ovlaštenog geodeta da tu grubu grešku otkloni, te također zatražio poništenje tog elaborata, što je Područni ured za katastar i učinio, ali to nikada nije proveo u katastarski operat. Dakle, suprotno tvrdnjama tuženog pod 5/, tužitelj ni na koji način nije izrazio svoju volju usmjerenu na odricanje od vlasništva na spornom zemljištu ili prijenos istog na tužene, kako to isti netočno tvrdi. U prilog navedenom tužitelj se poziva na citirane fotografije, citirani ugovor o kupoprodaji, geodetska snimka izvedenog stanja, te predlaže i saslušanje svjedoka VN, [adresa] , ĐN, [adresa], ĆN, [adresa], NN, [adresa], a predlaže se uvid u citirani elaborat koji je zaprimljen kod Područnog ureda za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Makarska, pod brojem 932-06/16-02/690, kao i upravni spis u kojem je taj elaborat proveden u katastarski operat klasa UP/I 932-07/17-02/58, rješenje od 08.02.2017. godine, obavijest o usvajanju zahtjeva od 20.03.2017.godine. Isprave koje tužitelj prilaže kao dokaz uložene su predmetni spis (list. 54.-63. spisa).
8. Tuženik UN je u podnesku od 13. rujna 2024. godine ostao kod odgovora na tužbu navodeći u bitnom da tužitelj nije u trenutku stupanja u posjed 4. rujna 1996. godine savjesno postupao u skladu s pažnjom prosječnog čovjeka a tužitelj je podneskom od 1. listopada 2024. godine ostao kod istaknutog zahtjeva kao i kod iznesenih tvrdnji i navoda.
9. Na pripremnom ročištu održanom 21. studenoga 2024. godine, sud je prihvatio dokazne prijedloge stranaka s napomenom kako do zaključenja raspravljanja može i odustati od izvođenja pojedinih dokaza ako je to suvišno za razrješenje predmetnog spora.
10. Sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te saslušanjem tužitelja osobno na ročištu za glavnu raspravu održanom 13. veljače 2025., saslušanjem svjedoka TN i VN na ročištu održanom 9. travnja 2025., svjedokinje NN na ročištu 30. linja 2025. te je izveo dokaz i saslušanjem svjedoka FN na ročištu za glavnu raspravu 22. srpnja 2025., nakon čega je zaključio raspravljanje u predmetnoj pravnoj stvari.
11. Tužbeni zahtjev je utemeljen.
12. Tužitelj i tuženi pod 1. i 5. popisali su troškove postupka.
13. U ovom postupku za utvrditi je bilo osnovanost traženja tužitelja u smislu utvrđenja istog kao vlasnika dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], u površini od 89 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pobliže prikazanog i označenog na Prijedlogu za rješenje o utvrđivanju građevinske čestice izrađenog u mjerilu 1:1000 od strane mag.ing.et geoinf. HN, te vlasnikom dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], u površini od 9 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pobliže prikazanog i označenog na Prijedlogu za rješenje o utvrđivanju građevinske čestice izrađenog u mjerilu 1:1000 od strane mag.ing.et geoinf. HN.
14. Tuženici pod 1. UN i tuženik pod 5. MN osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Ističu ovi tuženici u odgovorima na tužbu u bitnom da tužitelj nije dokazao da bi bio vlasnikom dijelova nekretnina kako to traži u ovom postupku, da isti nije niti mogao od nevlasnika kupiti niti posjedovati iste kao kvalificirani posjednik kao i da je tužitelj znao i morao znati za stanje upisa u zemljišnim knjigama pozivajući se na načelo povjerenja u zemljišne knjige. Smatraju da tužitelj nije postupao s običnom pažnjom koja se očekuje od svakog razumnog čovjeka u takvim okolnostima.
15. Pregledom i čitanjem priloženih zk. izvadaka za nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sud je utvrdio da su sa suvlasničkim dijelovima upisani RN. ČN i to sa dijelom od 663/4211, UN sa suvlasničkim dijelom 1440/4211, GN. FN sa 1445/4211, ČN sa 663/8422, te ŽN sa suvlasničkim dijelom od 663/8422, dok je pregledom i čitanjem zk. izvatka za nekretninu oznake 615/27, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] sud utvrdio kako je kao vlasnik upisan JN iz [adresa], slijedom čega je tužitelj pravilno usmjerio svoje zahtjeve u ovom postupku.
16. Pregledom i čitanjem priloženog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ante Pejkovića iz [adresa], broj: O-3781/18 UPP/OS-127/18, od 1. kolovoza 2019. godine, sud je utvrdio da je iza pok. RN (Mate), utvrđena ostavinska imovina a koju pored ostalog sačinjava i nekretnina oznake č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] a kao njezini nasljednici proglašeni su tuženi pod 3. i 4. ŽN i ČN, pa je i u tom pravcu točno prezentirano od strane tužitelja. Po izvršenom pregledu priloženog posjedovnog lista za nekretninu oznake 615/27, upisane u posjedovni list 755, k. o. [katastarska općina] na dan 8. veljače 2017. godine (list. 61. spisa), proizlazi da su kao posjednici upisani IN, JN te DN iz [adresa], dok je iz prijepisa posjedovnog lista broj 199 za k. o. [katastarska općina] i kat. čest. [katastarska čestica], razvidno da je kao posjednik upisan tužitelj SN.
17. Nadalje, pregledom i čitanjem kupoprodajnog ugovora kojeg su 4. rujna 1996. godine zaključili PN pok. JN kao prodavatelj te tužitelj kao kupac proizlazi da prodavatelj jamči da je on isključivi vlasnik i posjednik nekretnine č. zem. [katastarska čestica] upisane u k. o. [katastarska općina] što je u naravi kuća i zemljište površine 593 m2, a koje je priznato prodavatelju presudom ovog suda P-593/95, od 5.ožujka 1996. godine, povodom koje je sud i donio rješenje o dozvoli uknjižbe pod I-154/96 od 23. kolovoza 1996. godine s napomenom kako nije izvršen upis u zemljišnim knjigama. Tužitelj je kao kupac i stupio u posjed nekretnine danom kupoprodaje a potvrđeno je i da je u cijelosti i isplaćena kupoprodajna cijena od tadašnjih 110.000 DEM. Ovaj ugovor ovjeren je od javnog bilježnika Ante Barbića iz [adresa] pod OV-4565, 4566/96, 4. rujna 1996. godine. Po izvršenom pregledu priloženog prijedloga za rješenje o utvrđivanju građevne čestice M 1:1000, sačinjenom od strane ovlaštenog ing. geod. HN iz [adresa] (list. 7. spisa), vidljivo je da se nova čestica površine 545 m2 sastoji od k. č. zem. [katastarska čestica] u površini od 447 m2, od dijela k. č. [katastarska čestica] u površini od 89 m2, te od dijela k. č. zem. [katastarska čestica], u površini od 9 m2.
18. Tužitelj je posebno u podnesku od 9. rujna 2024. obrazložio kako je dana 04.09.1996. godine kupio od ON nekretninu u [adresa] koja se u naravi sastojala od zgrade izgrađene u visini prizemlja u grubim radovima, te okućnice koja je sa svih strana bila vidljivo odjeljenja od susjednih nekretnina (sa južne strane graničila je sa putom, a sa ostalih strana bila ograđena zidom), a što jasno potvrđuju i priložene fotografije, dok je ovaj potonji pak u posjed tog zemljišta stupio 1982. godine, kada ga je kupio od stvarnih vlasnica LN, AN i KN. Prije potpisivanja ugovora prodavatelj ON je jamčio tužitelju da je navedeno zemljište koje je predmetom kupoprodaje i koje mu je u naravi pokazano, a potom i predano u posjed odgovora k. č. [katastarska čestica] u površini od 593 m2, upisanoj u zemljišnoj knjizi kao njegovo vlasništvo, a o čemu mu je predočio i izvadak iz zemljišne knjige. Obzirom da je opisani naravni izgled te nekretnine otklanjao bilo kakvu razumnu sumnji da bi stvarno stanje moglo biti drugačije, tužitelj u trenutku stupanja u posjed nije putem ovlaštenog geodeta dodatno provjeravao identitet nekretnine sve do trenutka ozakonjenja svoje izgrađene zgrade, kada je angažirao ovlaštenog geodetskog stručnjaka ŠN koja ga je izvijestila da istočni dio okućnice djelom zahvaća i utužene čestice. Tužitelj se od trenutka stupanja u posjed nalazi u samostalnom posjedu te nekretnine u granicama u kojima mu je prodavatelj i predao u posjed, u čemu ga nitko nije na bilo koji način ometao ili mu osporavao faktičnu vlast iako ju je svakodnevno manifestirao na vanjski vidljiv način i naočigled prednika tuženih, kao i samih tuženih. Kako je takav posjed, računajući i posjed tužiteljevog označenog prednika do 2015. godine trajao više od 20 godina, to je svakako vlasništvo stekao, ako ne drugačije, onda i dosjelošću.
19. Odredbom članka 159. st. 1. i 3. Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine broj, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00,73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVSDP), koji se u ovom slučaju ima primijeniti, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok je člankom 160. citiranog Zakona propisano da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Nadalje, člankom 11. stavak 1. i 2. ZVSDP-a, propisano da tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava samostalni je posjednik. Samostalnost posjeda se pretpostavlja, dok se ne dokaže suprotno a člankom 18. stavak 3. i 5. Zakona propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.
20. Tužitelj je na ročištu održanom 13. veljače 2025. godine i ponovio navode i tvrdnje iznesene u tužbi pa je naveo o kako je od ranijeg vlasnika ON kupio nekretninu i da su oni najprije izišli na teren vidjeti stvarno stanje nakon čega mu je prodavatelj rekao da može angažirati i geometra. Da se obratio katastru s geometrima, kako na tlocrtu stoji potpis i da je učinio sve što je bilo potrebno a podnio je i zahtjev za legalizaciju. Problem je nastao kad je saznao od vještaka Vrdoljaka koji je stalni sudski vještak da su dvije parcele u jednoj, međutim da je on postupio točno kako je i trebao. Naveo je kako mu se tek prije nekih dvije godine obratio MN i to nakon što je sagradio kuću te da mu je spominjao kako njega pripada 9 m2 sjeverno od kuće i tražio je od njega suglasnost. Istaknuo je kako je površina na koju se odnosi kupoprodaja zemljišta utvrđena temeljem geodetskog snimka kojeg je radio ZN.
21. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. travnja 2025., sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka TN koji je kazao da je upoznat sa stanjem na terenu te je naveo da se radi o možda 10 ili 12 m2, koje tužitelj nastoji prisvojiti a da za to nema pravo. Naveo je da to pripada MN koji je pak darovnim ugovorom prenio to na sina EI. Pokazao je sporni dio na skici s tim da je naveo kako je tužitelj ovaj dio ogradio 2016. godine na što je i bio upozoren ali da je tužitelj izjavio kako je to učinio da mu ne bi dolazilo smeće. Tužitelj se prema riječima ovog svjedoka nastojao i dogovoriti ali da svjedok nije htio pristati na takvo što kao niti njegova supruga i njen pok. brat. Svjedok je ponovio kako po skici (list. 7. spisa), sporni dio je baš "kocka" i da tu ranije nije bio zid s napomenom kako je on bio u posjedu tog dijela kao i njegova supruga i njen pok. brat te da se radi stvarno o dijelu čest. zem. [katastarska čestica], kako je izdana im građevna dozvola a da je tužitelj u postupku bio pozvan radi izdavanja te da isti to nije sporio. Oglušio se na upozorenje da ne smije graditi zid iako u tom smislu nikada protiv njega nisu pokrenuli bilo kakav postupak polazeći od toga da uvijek postoji nada za mirno rješenje.
22. Iz iskaza svjedoka VN saslušanog na istom ročištu, proizlazi da je on čak bio zainteresiran kupiti ovaj sporni dio prije tužitelja da do toga nije došlo pa je tužitelj kupio kuću a radi se o čest. zem. [katastarska čestica], i to kupnjom od " Č". Da su inače vlasnici ovih čestica okolnih bili ljudi iz Slavonije pa je tako i tužitelj kupio od jednog ovo zemljište i to 1996. godine. On sam je isto kupio zemljište a nekoliko mjeseci iza njega je to učinio i tužitelj. Izjavio je ovaj svjedok kako je doista u pitanju zid koji je tu postojao cijelom dužinom osim u dijelu gdje završava mali kvadrat na čest. zem. [katastarska čestica], s tim da je tu i ranije postojao zid mada ne u visini kao u preostalom dijelu. Dakle, prema riječima svjedoka radilo se o radovima koji su završeni 2000. godine, kako je on sam izvodio radove i osobno kopao te poravnao dio pa tako i uz parcelu 630/13 koju je isto izravnao bagerom a tada je ušao na zemlji od TN, ranije ČN i pri tome je i pitao za suglasnost oko radova što mu je ovaj i dozvolio. Naveo je kako nikada od tuženika nitko nije sporio tužitelju pravo na ovaj dio. Pored toga da su EI i TN počeli graditi kuću ima tome 5 ili 6 godina a sam tužitelj je pomagao istima oko davanja prostora za dizalicu, omogućio im je korištenje struje i sl., jer drugačije nisu niti mogli izvoditi radove. Predmetni dio koji se odnosi na čest. zem. [katastarska čestica] je po riječima ovog svjedoka oduvijek bio u posjedu tužitelja.
23. Na ročištu održanom 30. lipnja 2025. godine, sud je saslušao kao svjedokinju NN iz [adresa], pa je ista posvjedočila kako je sestra tužiteljeve supruge. Za tužitelja je izjavila kako se radi o poštenom čovjeku koji je uredno platio za ovo zemljište od ranijeg vlasnika ON. Već kod kupnje se radilo o zemljištu ograđenom zidom koji je tek pri vrhu bio malo manji u odnosu na ostatak zida koji se proteže cijelom dužinom. Naknadno je tužitelj to malo uredio te je jedan dio pri vrhu prodao VN koji se nalazi sa zemljištem sa zapadne strane i baš VN je izravnao to zemljište. Navela je i kako su baš Ž i R koji su susjedi od tužitelja s istočne strane gradili kuće te im je baš tužitelj pomagao na razne načine i radnicima, davao je struju, pomogao je kod dizalice koja mu je bila ispred njegove kuće a sve kako bi ovi mogli izvoditi radove, čak im je i piće donosio i slično.
24. Na ročištu održanom 22. srpnja 2025., sud je izveo dokaz i saslušanjem ĐN s prebivalištem u [adresa], koji je potvrdio da ima saznanja jer je sam u neposrednom susjedstvu. On je kupio kuću 2004. godine, a ista je smještena sjeverno od kuće tužitelja tako da mu je to poznato. U vrijeme kada je kupio kuću bio je zid i bila je vidljiva granica s tim da je tada visina zida na sjevernoj strani niža možda za nekih 50 cm u odnosu na južni dio zida. Kada su svjedoku prezentirane fotografije i skica koja je priložena uz tužbu, svjedok je naveo da se tu radi točno o zidu koji je prikazan na skici i fotografijama s tim da kako je rekao se tek promijenila visina zida te kako je upravo on i rekao svojim radnicima da dignu zid sa sjeverne strane od kuće tužitelja i to prilikom se izvodilo radove u cijeloj dužini a svojim radnicima je kazao da će troškove podmiriti tužitelj. Izjavio je ovaj svjedok da uopće ne poznaje tuženike osim što je znao pok. BN koji je tu bio susjed i istom nije poznato da bi ikada tužitelj ikada imao bilo kakve probleme s tuženima. Rekao je i ovaj svjedok kako niti on nije imao probleme s tužiteljem kada je gradio kuću, dapače, da je tužitelj i njemu pomagao kod gradnje na način da mu je davao vodu. kao
25. U odnosu na iskaze svjedoka ĐN, VN te svjedokinje NN, sud je stajališta kako su iskazi ovih svjedoka istiniti i vjerodostojni a u korelaciji su i s ostalim izvedenim dokazima u ovom postupku. Sud je prihvatio ovakve iskaze prvenstveno jer se radi o svjedocima koji nedvojbeno imaju saznanja o stvarnom stanju na terenu, osobito jer su susjedi u neposrednoj blizini a to se poglavito odnosi na svjedoke FN koji je nekretninu do tužitelja kupio 2004. godine a svjedok VN kao susjed u neposrednoj blizini i koji je stekao vlasništvo na ovom dijelu i prije tužitelja. Ovakvi svjedoci su nedvojbeno mogli potvrditi kakvo je stanje na terenu vladalo i prije a isti su se izjasnili kako je neprijeporno postojao zid koji je dijelio nekretninu ovdje tužitelja s ostalim susjednim nekretninama. O tome su se izjasnili sudu nakon što su im bile prezentirane fotografije i skica lica mjesta i isti su identično iskazali pogotovo u odnosu na sporni dio čest. zem. [katastarska čestica], odnosno dio zemljišta od 9 m2 koji završava na sjeverno strani tužiteljeve nekretnine s tim mu ovo pravo baš nitko i nije sporio. Svakako ovi svjedoci potvrđuju da je ovo stanje postojalo i znatno prije nego što je došlo do stjecanja nekretnina
1 0
od strane susjeda s istočne strane od tužitelja a to bi se odnosilo na tuženika MN, pok. BN te CN (barem kako to navodi u svojem iskazu svjedok TN). Baš ništa nije upućivalo na bilo kakav spor među susjedima niti su ikada postojali sporovi sa tužiteljem. Uostalom, to je potvrdila i svjedokinja NN koja se pridružila kazivanjima svjedoka ĐN i VN u tom smislu ali i u dijelu da je baš tužitelj bio taj koji je i svim susjedima pa tako i konkretno M i H pomagao na različite načine kako bi oni uopće mogli izvoditi radove na svojim nekretninama. Svakako se radilo o radovima koje su ovi susjedi izvodili nakon što su kupili nekretnine do tužitelja ali je to bilo nedvojbeno kasnije u odnosu na kako tužitelja a tako i konkretno u odnosu na svjedoke VN i ĐN. Upravo iz ovog razloga sud je i prihvatio iskaze ovih svjedoka jer su isti suglasni i u korelaciji s priloženim dokazima od strane tužitelja. Uostalom, ničim valjano nisu niti osporeni od strane tuženih u ovom postupku niti su ovakvi iskazi dovedeni u pitanje. Osobito se to odnosi na svjedoke VN i ĐN koji su mogli posvjedočiti o stanju na terenu znatno više u odnosu na svjedoka TN.
26. Iskaz saslušanog TN ovaj sud nije prihvatio u dijelu u kojem je osobito u nesuglasnosti s iskazima prethodno navedenih svjedoka. Naime, to se odnosi na kazivanje ovog svjedoka da do 2016. godine nije postojao zid koji bi odjeljivao parcelu tužitelja s parcelom okolnih susjeda, konkretno u odnosu na BN. Posebno ne i u dijelu koji se odnosi na pokretanje (odnosno nepokretanje) odgovarajućeg postupka protiv tužitelja ako se on već oglušio na upozorenja da izvodi radove za koje nema suglasnost. U konačnici proturječan je ovaj svjedok i kada navodi da takvi postupci nisu pokrenuti jer je uvijek postojala nada da će se stvari riješiti na miran način dok je neposredno prije kazao da se tužitelj obraćao radi dogovora ali da on, njegov "šurjak" te njegova supruga nisu pristali na to. Nije se ovaj svjedok niti mogao izjasniti za duži vremenski period, barem ne onako kako su to mogli svjedoci VN i FN pa stoga i nije bio prihvatljiv za sud jer je i oprečan u odnosu na iskaze svjedoka VN, ĐN i NN. Konačno, iskaz ovog svjedoka u dijelu koji se odnosi na ovaj sporni dio čest. zem. [katastarska čestica], dakle, po pitanju malog dijela od 9 m2 na sjeverno strani zemljišta tužitelja koji je vidljivo ograđen a za koji je svjedok naveo da je baš on sa svojom suprugom stupio u posjed tog dijela je za sud u potpunosti neprihvatljiv ali i proturječan u preostalom dijelu u kojem je navodio ovaj svjedok.
27. Nadalje, oprečan je ovakav iskaz ovog svjedoka i s iskazom tužitelja EN koji je pristupio ovom sudu 13. veljače 2023. godine i kao stranka u postupku iskazao zapravo potvrđujući ono što je u tužbi izneseno. Za navesti je kako na tom ročištu nisu bili tuženici pod 1. UN a niti tuženik pod 5. MN koji su isto trebali biti saslušani ali se nisu pojavili. Sudu je od strane pun. tuženika kazano da se isti nalaze u Kanadi te da će se sud obavijestiti o datumima kada će oni biti u Hrvatskoj. Do zaključenja raspravljanja u ovom postupku 22. srpnja 2025., sud nije dobio nikakve obavijesti o datumima kada su isti trebali biti prisutni u Republici Hrvatskoj radi njihovog pristupa sudu i davanja iskaza. Slijedom navedenog, odustao je sud od izvođenja dokaza njihovim saslušanjem.
28. Sud nije prihvatio prigovore tuženika UN (tako i u podnesku od 28. travnja 2025.), u kojem navodi da nije predloženo od tužitelja izvođenje dokaza uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke jer bez istog nije moguće utvrditi koji točno dio drži u posjedu tužitelj a na kojem dijelu traži neosnovano utvrđenje vlasništva. Upravo suprotno iznesenom od strane ovog tuženika, sud je stajališta kako je tužitelj to valjano dokumentirao i dokazao podnošenjem odgovarajućeg dokaza a to su pored priloženih fotografija uz tužbu i skica sačinjena od mag. ing. et geoinf. HN (list. 7. spisa), na kojem su vidljivo označene čestice zemljišta na koje se traženje odnosi kao i jasno naznačena kvadratura odnosno površina za koju tužitelj drži da je upravo njegovo
1 1
vlasništvo. Ako je ovaj tuženi smatrao da tužitelj ovim nije dokumentirao niti jasno naznačio o kojoj nekretnini ili kojoj površini se radi tada je trebao to jasno prigovoriti još kod odgovora na tužbu kada su mu ove isprave i bile dostavljene radi odgovora na tužbu. Niti je to tada činio spornim niti je sam predložio ovakvo vještačenje s jasnom naznakom što bi točno trebalo vještačiti po vještaku geodetske struke. U pitanju je traženje tužitelja za nekretninu koja je jasno omeđena od susjeda ogradnim zidom a priložena skica lica mjesta dokumentira ono što tužitelj potražuje u ovom postupku. Nije u tom pravcu ovaj tuženik uspješno pobio navode i dokaze protivnika (članak 219. ZPP-a). Konačno, svi preostali izvedeni dokazi u ovom postupku daju jasnu naznaku o kojem se dijelu zemljišta radi. To su potvrdili baš svi saslušani svjedoci koji su i neposredni susjedi u blizini nakon što su im i prezentirane fotografije lica mjesta sa skicom (list. 7. spisa), a to se odnosi i na svjedoka TN koji je to jasno pokazao s naznakom koji su dijelovi jasno ograđeni zidom s tim da je ovaj svjedok naveo da se ta gradnja zida odvijala 2016. godine a to sud nije prihvatio o čemu je dao prethodno obrazloženje. Svi ostali saslušani svjedoci su jasno potvrdili i naznačili o kojem spornom dijelu se radi. Stoga, ne stoje ovakvi prigovori tuženika UN još iz odgovora na tužbu. Njemu su dostavljeni od suda i tužba i prilozi uz tužbu pa je upravo na njemu bilo da prigovori i jasno naznači zbog čega se predmetna skica od ovlaštenog geodeta ne bi odnosila na sporne dijelove i površinu kako to tužitelj tvrdi. Ako je smatrao da takve isprave nisu prikladne niti odražavaju stvarno stanje tada je to trebao naznačiti jasno i ukazati na to ali to isti nije učinio niti u jednom dijelu valjano potkrijepio likvidnim dokazima niti prijedlozima radi izvođenja istih. Za sud nije bilo dvojbi o kojim predmetnim dijelovima zemljišta se radi kao niti o površini istih jer je to jasno dokumentirano od tužitelja.
29. Ako su tuženici već osporavali (to se odnosi na tuženike pod 1. i 5.) tužiteljevo traženje i utvrđenje navodeći kako se ovdje ne može govoriti o kvalificiranom posjedu za navesti je kako za sud nema dvojbi da se tužitelj od trenutka stjecanja ove nekretnine nalazi u samostalnom posjedu i nitko mu nije (tako niti prednicima) osporavao faktičnu vlast koju je zasigurno manifestirao na vidljiv način. Pa su točni i navodi tužitelja u tom pravcu da je do 2015. godine taj posjed sigurno trajao i više od 20 godina što bi podrazumijevalo da je vlasništvo stekao dosjelošću. Stajalište je i ovog suda kako u situaciji kada je tužitelju predana u posjed nekretnina koja je predmet kupoprodaje a do tada je bila u posjedu prodavatelja, to tužitelj nije niti trebao provjeravati zemljišnoknjižni upis pa čak i okolnost da je u takvoj situaciji utvrđeno da nekretnina nije upisana kao vlasništvo prodavatelja to nužno ne bi trebalo značiti da im ne pripada pravo na posjed.
30. U odnosu na prigovore tuženika o nesavjesnosti tužitelja pa i o pozivanju na zemljišnoknjižne upise drugih osoba u trenutku kada je tužitelj kupio kupoprodajnim ugovorom predmetno zemljište, sud je mišljenja kako se iz okolnosti da je kao vlasnik nekretnine upisana druga osoba ne može zaključivati da bi posjednik, konkretno tužitelj bio nesavjestan a o tome se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u više odluka (konkretno – Rev-389/2014, od 29. svibnja 2019. godine). Osim toga, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati određeno vrijeme, dok zakonitost posjeda (a što je u suprotnosti s navodima tuženika O) nije nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću. I u tom pravcu je pravno shvaćanje zauzeo Vrhovni sud RH u odluci (Rev-1628/2015 od 11. prosinca 2018. godine), navodeći kako "…odlučna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed. Poštenje posjeda se pretpostavlja. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su, odbijajući tužbeni zahtjev uz tvrdnju da tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da njegov posjed ima propisanu kakvoću i da ima valjanu zakonsku osnovu, uz ostalo, zauzeli shvaćanje da posjed mora biti i zakonit da bi se vlasništvo uopće steklo dosjelošću. Međutim, takvo pravno shvaćanje ne može se
1 2
prihvatiti. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme…". Pored toga, za naglasiti je kako tvrdnje tuženika O da je tužitelj morao znati za stanje upisa u službenim evidencijama zemljišne knjige te pozivanje na načelo povjerenja u zemljišne knjige te da je upravo to od utjecaja na poštenje posjeda tužitelja, sud ističe da posjed nije nepošten sam po sebi ako je nekretnina upisana u zemljišnim knjigama na drugu osobu a nepoštenje nije niti ako je posjednik propustio provjeriti stanje u zemljišnim knjigama (Revx-76/2014 od 21. listopada 2014., Rev- 1074/2021), kao niti da poštenje prestaje saznanjem da je netko drugi upisan u zemljišne knjige na što je ukazao tužitelj u podnesku od 9. rujna 2024. pozivajući se pri tom na odluku Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-5707/2018, od 2. srpnja 2019. godine.
31. U odnosu na prigovore tuženika pod 1. i 5., u dijelu koji se odnosi na to da bi iz geodetskog projekta izrađenog od GEO 7 Split po narudžbi CN, BN i MN a koji je potvrđen od DGU, Ispostave za katastar nekretnina u Makarskoj, proizlazilo da ne pripadaju tužitelja predmetne čestice zemljišta, za istaknuti je kako nisu točne tvrdnje da bi tužitelj u bilo kojem trenutku pa i svojim radnjama pristao na elaborat i da se istom nije protivio. Pobijao je to tužitelj tijekom postupka a uz podnesak od 9. rujna 2024., jasno je i naznačio kako nije niti bio pozvan prilikom snimanja terena i pokazivanja međa, međutim, da je svakako i prigovorio pravilnosti tog elaborata o čemu je sačinjena i pisana izjava s napomenom o otklanjanju navedenog nedostatka. Na njegovo traženje da se otkloni nedostatak od ovlaštenog geodeta, tužitelj je pak i zatražio poništenje tog elaborata a priložio je u tom pravcu i obavijest o usvajanju zahtjeva od 20. ožujka 2017. godine kojim se poništava elaborat RN 567/2016, za k. o. [katastarska općina] (list. 63. spisa), s napomenom kako isti nikada nije proveden u katastarskom operatu. Dakle, potpuno netočno je da bi se tužitelj ikada suglasio ili se odrekao vlasništva na spornom zemljištu ili da bi pristao na prijenos vlasništva tuženicima. Ovakve navode i tvrdnje potkrijepljene isprava uz podnesak od 9. rujna 2024., tuženici ničim nisu osporili ili uspješno pobijali, osobito niti u podnescima od 13. rujna 2024. (tuženik UN), pa tako niti u podnesku od 1. listopada 2024. (tuženik MN), koji su uslijedili nakon podneska tužitelja od 9. rujna 2024. i priloženih isprava. Zbog tog razloga ali uvažavajući i preostale izvedene dokaze te držanje tužitelja, sud nije mogao prihvatiti po izvršenom uvidu u isprave (list. 41- 45. spisa), na što se poziva tuženik MN, da bi se radilo o bilo kakvom pristanku tužitelja ili odricanju od predmetnih dijelova zemljišta za koje i traži utvrđenje u ovom postupku.
32. Polazeći od prethodno navedenog, te imajući u vidu da je tužitelj prema stajalištu ovog suda neprijeporno dokazao da je duže od 20 godina u poštenom (dakle savjesnom) posjedu kako neposredno od trenutka stjecanja tako i po prednicima još od 1982. godine, kada je prodavatelj PN kupio nekretninu od stvarnih vlasnica LN, AN i KN (ovo tuženici baš ničim nisu osporili niti doveli u pitanje), ovaj sud je odlučio prihvatiti tužbeni zahtjev primjenom odredbe članka 159. stavak 1. i 3. i članka 160. ZVDSP-a, radi čega i jest odlučeno kao u točki I. i II. tužbenog zahtjeva. Ovakvo utvrđenje suda proizlazi i iz preostalih izvedenih dokaza tijekom postupka koji su prethodno obrazloženi ali i iz držanja ostalih tuženika (tuženi pod 2., 3. i 4.), koji unatoč urednom pozivu ovog suda nisu ničim osporavali niti dovodili u pitanje traženje tužitelja a isti su neprijeporno upisani u zemljišnoj knjizi ovog suda kao suvlasnici s odgovarajućim suvlasničkim dijelovima na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].
33. U odnosu na tuženike pod 2., 3. i 4. , sud je odlučio kao pod točkom I. izreke presude primjenom odredbe članka 331. b. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – pročišćeni tekst, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), te je donio presudu zbog ogluhe kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja. Sud je prethodno
1 3
na temelju odredbe članka 284. stavak 1. ZPP-a, ovim tuženicima uputio poziv da u roku od 30 dana dostave svoj pisani odgovor na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice propuštanja, pa kako navedeni tuženici nisu osporio tužbeni zahtjev a dostava poziva im jer uredno iskazana, to je sud odlučio u odnosu na te tuženike donijeti presudu zbog ogluhe.
34. Odluku o troškovima postupka sud je donio temeljem članka 155. i članka 156. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91-114/22, dalje: ZPP). Tužitelju je obzirom na uspjeh u predmetnoj parnici prema vrijednosti predmeta 2.000,00 EUR, važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/1-37/22, dalje: OT) te onako kako je to tužitelj ukupno zatražio po popisu troškova (list. 106. spisa), priznat trošak sastava tužbe od 12. svibnja 2023., sastava podneska od 9. rujna 2024., podneska od 1. listopada 2024., troškovi zastupanja na ročištima održanim pred ovim sudom 17. rujna 2024., 21. studenoga 2024., 13. veljače 2025., 9. travnja 2025., 30. lipnja 2025. te 22. srpnja 2025. godine, sve radnje po 100 bodova (svaki bod x2 EUR), ukupno 900 bodova x 2 EUR, što daje iznos od 1.800,00 EUR, na koji iznos tužitelja pripada i PDV od 25 % 450,00 EUR, te troškovi pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 EUR, sveukupan iznos od 2.316,36 EUR. Tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate od dana presuđenja pa do isplate a koje je sud odredio primjenom odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude.
U Makarskoj, 5. rujna 2025.
S U D A C
Lari Glavaš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi pozivom na poslovni broj predmeta, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu,
1 4
smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena (članak 335. ZPP-a). Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).
DNA:
1. pun. tužiteljice
2. pun. tuženika pod 1. Krešimir Martić, odvjetnik u Zagrebu
3. pun. tuženika pod 5. Predrag Trutin, odvjetnik u Makarskoj
4. preostali tuženi osobno
5. u spis.
Po pravomoćnosti:
6. Porezna Uprava, Područni ured Split, Ispostava Makarska
