Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-214/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Sanji Sušilović, u pravnoj stvari ovrhovoditelja HT d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB 81793146560, protiv ovršenika UI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Stjepan Šporčić, odvjetniku iz Vukovara, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa izravne naplate nedopuštenim i odgode prijenosa sredstava, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Ovr-83/2025-3 od 19. veljače 2025., 5. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I.Žalba ovršenika odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Ovr-83/2025-3 od 19. veljače 2025.

II. Zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu odbija se kao neosnovan

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„I. Odbija se prijedlog za odgodu ovrhe kao neosnovan.

II. Odbija se prijedlog ovršenika za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

1.1. Zaključkom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„Upućuje se ovršenik UI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja HT d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB 81793146560 radi utvrđivanja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 7., točka 9, točka 10. i točka 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17,131/20, 114/22, 6/2024. – dalje u tekstu: OZ), u roku od 15 dana od dana primitka ovoga zaključka.“

2. Navedeno rješenje pobija ovršenik ne navodeći određeni žalbeni razlog naveden u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 12/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje u tekstu: ZPP) u svezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24-dalje u tekstu: OZ), ali je iz sadržaja žalbe vidljivo da isto pobija zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući ukinuti pobijano rješenje i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti i usvojiti prijedlog za odgodu, uz trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje prvostupanjskog suda, kao i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a.

6. Valjano pobijanim rješenjem (u toč. I. izreke) prvostupanjski sud odbija prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe na novčanim sredstvima po rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mandice Popović iz Osijeka broj Ovrv-921/10.-2 od 22. ožujka 2010., jer utvrđuje da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a, budući ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu niti je učinio vjerojatnim da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje.

6.1. Žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja jer se neosnovano osporavaju razlozi prvostupanjskog suda kojim je odbijen prijedlog ovršenika glede zahtjeva za odgodu ovrhe, jer time što je ovršenik upućen na parnicu ispunjen je jedan od kumulativnih pretpostavki za odgodu ovrhe, ali ovršenik, i po stavu ovog suda, nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu, kako je to pravilno prvostupanjski sud ocijenio u pobijanom rješenju. Naime, kada se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku eventualne protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja, a prema stavu ovog suda, koji se podudara sa stavom suda prvog stupnja, ovršenik nije pružio niti jedan dokaz na okolnost da bi, u slučaju da se ovrha proglasi nedopuštenom, u parnici koju ovršenik kao tužitelj vodi protiv ovrhovoditelja kao tuženika, bio u nemogućnosti namiriti se od ovrhovoditelja, a imajući u vidu da je ovrhovoditelj pravna osoba čiji je temeljni kapital 1.359.742.172,00 eura. Stoga je sud prvog stupnja pravilno odbio prijedlog za odgodu ovrhe kao neosnovan.

7. Također, kako je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe odbijen kao neosnovan, to je pravilan stav suda prvog stupnja da ovršenik u tom dijelu svog zahtjeva nije uspio, pa mu po toj osnovi ne pripadaju troškovi postupka, te se pri tome pravilno pozvao na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi sa čl. 14. i 21. OZ-a.

8. Slijedom navedenog, odlučujući o žalbi ovršenika, prvostupanjsko je rješenje valjalo potvrditi, te žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

9. Ovršeniku nije dosuđen trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer je žalba odbijena i potvrđeno prvostupanjsko rješenje (čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 154. st 1. ZPP-a i sa čl. 21. st. 1. OZ-a).

10. Zaključak prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjen.

Osijek, 5. rujna 2025.

Sutkinja

Sanja Sušilović