Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

P-5241/2019

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Dijana Britvić odvj. u Splitu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupan po z.z. Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel u Splitu, radi ispravka uknjižbe, nakon glavne i javne rasprave održane dana 04. srpnja 2025. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja Marina Britvić odvj. u Splitu i zamj. z.z. tuženika OO dipl. iur., dana 05. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o j e :

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu da po pravomoćnosti ove presude izvrši izmjenu upisa prava vlasništva na :

-nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] ZU 11238, KO [katastarska općina], na način da umjesto Republike Hrvatske izvrši upis vlasništva na ime BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za cijelo,

-nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] ZU 13864, KO [katastarska općina], na način da umjesto Republike Hrvatske izvrši upis vlasništva na ime BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za cijelo,

-nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] ZU 14519, KO [katastarska općina], na način da umjesto Republike Hrvatske izvrši upis vlasništva na ime BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za daljnju ½ dijela.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 30. rujna 2019. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj napominje da podnosi tužbu protiv tuženika, a bez prethodnog podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, budući je u konkretnom slučaju posebnim propisom i to Zakonom o zemljišnim knjigama određen rok za podnošenje tužbe (tri godine od provedbe spornoga upisa, odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora ) a sve sukladno odredbi iz čl. 186 a ZPP-a.

Navodi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, a u postupku osnivanja zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina] , izvršen upis kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] u ukupnoj površini od 110 m2 na ime Republike Hrvatske za cijelo, kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] u ukupnoj površini od 324 m2 na ime Republike Hrvatske za cijelo, te upis kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] u ukupnoj površini od 2435 m2 na ime tužitelja za 1/2 dijela i Republike Hrvatske za 1/2 dijela.

Dana 18.5.2016. tužitelj je podnio prigovore na navedene upise, a koji prigovori su odbijeni kao neosnovani rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Z-8582/16 od 30.9.2016., i rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Z-8584/16 od 30.9.2016. godine.

Međutim, predmetni upis je potpuno pogrešan budući je stvarni vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina tužitelj i to za cijelo. Naime, tužitelj i njegovi prednici su u posjedu predmetnih nekretnina stotinama godina i na istima su vršili sva vlasnička ovlaštenja .

Rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Z- 8582/16 od 30.rujna 2016., pogrešno je odbijen prigovor tužitelja, budući odgovara istini da eksproprijacijom iz 1953 godine čest. zem [katastarska čestica] (ranije oznake) nije u cijelosti eksproprirana već je današnja kat. čest. [katastarska čestica] ZU 3985 u površini od 110 m2 ostala u vlasništvu i posjedu prednika tužitelja.

Isto tako je Rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Z-8584/16 od 30.rujna 2016., pogrešno odbijen prigovor tužitelja izjavljen protiv upisa vlasništva / suvlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] ZU 4022 i kat. čest. [katastarska čestica] ZU 7318 na ime tuženika, budući ni navedene nekretnine u površini od 324 m2 i 2 435 m2 nisu bile oduzete prednicima tužitelja.

Stoga nije opravdano da Republika Hrvatska bude uknjižena kao vlasnik/suvlasnik predmetnih čestica.

Slijedom svega gore navedenog, tužitelj je predložio da sud izvrši ispravak pogrešno upisanog vlasništva u zemljišnim knjigama, te da donese odluku kojom se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu da po pravomoćnosti ove presude izvrši izmjenu prava vlasništva na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] ZU. 3985, K. O. [katastarska općina] na način da umjesto Republike Hrvatske, izvrši upis vlasništva na ime tužitelja za cijelo, nekretnini oznake kat.èest. 3685 ZU. 4022, K. O. [katastarska općina] na način da umjesto Republike Hrvatske izvrši upis vlasništva na ime tužitelja za cijelo, nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] ZU. 7318, K. O. [katastarska općina] na način da umjesto Republike Hrvatske izvrši upis vlasništva na ime tužitelja za daljnja 1/2 dijela.

U odgovoru na tužbu od 15. studenog 2019. godine tuženik prije svega ističe daje ista nepravodobna slijedom čega se predlaže istu odbaciti.

Navodi da se tužitelj na okolnost nepodnošenja zahtjeva za mimo rješenja spora, poziva na odredbe Zakona o zemljišnim knjigama koje propisuju rok za podnošenje tužbe i to tri godine od provedbe spornog upisa, odnosno otkada je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora. Nesporno je da je odredbama Zakona o parničnom postupku propisano da prethodno obraćanja sa zahtjevom za mimo rješenje spora nije potrebno kada je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe.

Međutim, tužena ističe da je u konkretnom rok za podnošenje predmetne tužbe- tužbe za ispravak nije tri godine, već 30 dana od dana kada je tužitelj zaprimio rješenje Općinskog suda u Splitu, ZK odjel Split, posl. br. Z-8582/16 i Z -8584/16 od 30. rujna 2016.god., kojim rješenjima su odbijeni njegovi prigovori u odnosu na predmetne nekretnine, a u postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].

Predmetnom tužbom pobija se upis izvršen u postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. U čI. 205. st.1.ZZK-a propisano je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja.

Navedeno proizlazi i iz rješenja Z-8582/16 i Z -8584/16 od 30. rujna 2016.god., štoviše isti je u pouci o pravnom lijeku u rješenju Z-8582/16 i Z-8584/16 poučen da svoje pravo može ostvariti u parnici tužbom za ispravak u roku od 30 dana.

Naime, u ovom slučaje nikako se ne može primijeniti rok iz čl.205. st. 2. ZZK-a. Čl. 150. st. 2. alineja 2. ZZK govori o trogodišnjem roku za podnošenje brisovne tužbe (iako se ovdje ne radi o istoj), koji rok se primjenjuje samo u slučaju kada nositelju knjižnog prava nije dostavljeno rješenje o uknjižbi, pa kada se navedena odredba na odgovarajući način primjeni na konkretan slučaj - u odnosu samo na rok, za zaključiti je da se na tužitelja isti ne odnosi jer je istome nesporno bilo dostavljeno rješenje, štoviše, isti je podnio prigovor, te u zakonskom roku nije podnio tužbu.

U svakom slučaju tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te ukoliko sud ne prihvati naprijed istaknuti prigovor nepravodobnosti tužbe i istu ne odbaci, tužena predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

Naime, tužena je vlasnikom predmetnih nekretnina postala ex lege, stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (NN 41/90), Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 34/91) od 24. srpnja 1991. god. i dr.

Tužitelj apsolutno ničim ne dokazuje osnov stjecanja, niti je iz tužbe jasno koji bi to osnov bio, jednako kao što to nije dokazao niti u postupku osnivanja zemljišne knjige. Ukoliko se poziva na dosjelost, ističe se da ničim ne dokazuje ispunjenje pretpostavki potrebnih za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u državnom /društvenom vlasništvu.

U odnosu na pozivanje tužitelja na eksproprijaciju - da predmetne nekretnine nisu u cijelosti eksproprirane, ističe se da tužitelj navedeno ničim ne dokazuje.

Suviše navedenom, tuženik ističe da je tužitelj, odnosno njegov pravni prednik kao vlasnik nekretnine, u slučaju da je doista bila eksproprijacija, imao mogućnost sukladno odredbama Zakona o izvlaštenju, zahtijevati poništenje rješenja o eksproprijaciji, odnosno ostvarivati druga prava sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, međutim isti to očito propustio.

Slijedom svega navedenog, tuženik je predložio predlaže sudu da odbaci kao nepravodoban, odnosno odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

Tužitelj u podnesku od 26. veljače 2021. god., navodi da tuženik pogrešno ističe da je u konkretnom slučaju rok za podnošenje predmetne tužbe 30 dana, umjesto pravilno 3 godine. Naime, odredba čl. 205 Zakona o zemljišnim knjigama, a na koju odredbu se poziva tuženik, stupila je na snagu tek 6.7.2019., kada je stupio na snagu novi Zakon o zemljišnim knjigama od 14.6.2019.(NN 63/2019), te kojim je propisan subjektivni rok od 30 dana, a objektivni rok od 3 godine za podizanje predmetne tužbe.

Međutim, u prijelaznim i završnim odredbama novo proglašenog Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/2019) u čl. 240 utvrđeno je sljedeće: Rokovi koji teku sukladno Zakonu o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17.) nastavljaju teći u skladu s odredbama toga Zakona i nakon stupanja na snagu ovoga Zakona.

Dakle, u konkretnom slučaju primjenjuje se odredba čl. 197. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17.), a koja odredba je važila do novog Zakona o zemljišnim knjigama ( NN 63/2019 ). Navedena odredba citira se u cijelosti:

Članak 197.( Tužba za ispravak)

(1) Zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo:

- osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku;

- osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

(2) Pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa, odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora.

(3) Na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.

(4) Na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila ovoga Zakona o zabilježbi spora.

Dakle, budući je tužitelju rješenje o odbijanju prigovora dostavljeno 30.9.2016. (odnosno navedenog datuma je doneseno predmetno rješenje ), u vrijeme važenja starog Zakona o zemljišnim knjigama, te budući da mu je tog datuma počeo teći rok od 3 godina (kao jedini rok propisan starim Zakonom za predmetnu tužbu ) te koji rok teče sukladno tom starom Zakonu a ne novom, te uzimajući u obzir gore citiranu odredbu prijelaznih i završnih odredbi novog Zakona o zemljišnim knjigama, nije sporno da se u konkretnom slučaju primjenjuje rok od 3 godine a ne 30 dana.

U odnosu na pouku o pravnom lijeku u rješenju kojim je odbijen prigovor tužitelja, a na koju se poziva tuženik, tužitelj ističe kako je predmetna pouka o pravnom lijeku upućujuća a ne obvezujuća budući ista glasi: “Podnositelj prijave i prigovora svoje navodno pravo može ostvariti u parnici tužbom za ispravak. Ako se tužba za ispravak podnese u roku od trideset dana od zaključenja rasprave, zemljišnoknjižni sud će, kad mu bude dokazano da je tužba podnesena, zabilježbu prijave ili prigovora zamijeniti zabilježbom spora”.

Dakle, iz navedenog je vidljivo da se radi o upućujućem a ne obvezujućem prekluzivnom roku. Uostalom, identičnu odredbu je sadržavao stari Zakon o zemljišnim knjigama u čl. 195. st. 6., a koja odredba glasi : “Ako se tužba za ispravak podnese u roku od trideset dana od zaključenja rasprave, zemljišnoknjižni sud će, kad mu bude dokazano da je tužba podnesena, zabilježbu prijave ili prigovora zamijeniti zabilježbom spora” a također je i sadržavao odredbu čl. 197 st. 2 o roku od 3 godine, a koja odredba se primjenjuje u konkretnom slučaju, stoga se bez sumnje primjenjuje rok od 3 godine.

Kao bitno tužitelj ističe da se rok za podizanje tužbe za ispravak određuje prema roku određenom za podizanje brisovne tužbe (3 godine) ali samo u odnosu na rok, a kako jasno proizlazi iz čl. 197. st. 2 Zakona o zemljišnim knjigama, a pritom se ne izjednačava tužba radi ispravka i brisovna tužba.

Dakle, sukladno svemu navedenom nije sporno da se radi o tužbi radi ispravka a čiji rok za podizanje iznosi 3 godine.

Nadalje tužitelj ističe kako je upravo on, a prethodno njegovi prednici u posjedu predmetnih nekretnina stotinama godina, te su isti vršili sva vlasnička ovlaštenja.

U odnosu na čestice koje danas tvore novoformiranu česticu oznake čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], tužitelj ističe sljedeće:

U odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], tužitelj ističe kako su iste u posjedovnom listu broj 168, K. O. [katastarska općina] bile upisane na AO ud. TO, ĆO. TO i ĐO. B, koji posjedovni list odražava stanje od 1958.godine, a prethodno su iste bile u posjedu TO pok. O. Navedeni posjednici su bili i uknjiženi kao suvlasnici predmetnih čestica koje su naslijedili iza smrti TO pok. O po rješenju o nasljeđivanju poslije smrti istoga, a koje rješenje je donio Općinski sud u Splitu dana 6.5.1972. Nadalje, čestica . 4576/1, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] je ugovorom o diobi zajednice od 2.6.1986. između ĐO ž. B rođ. BO i BO R. TO pripala ĆO. TO, a čestica 4578/1, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] je pripala ĐO pok. TO rođ. BO, a s kojim ugovorom su raspodijelili imovinu iza smrti TO (rješenje o nasljeđivanju O-22/72) i AO (rješenje o nasljeđivanju O-499/82 ). Zatim je nakon smrti CO njegov suvlasnički dio pripao njegovim nasljednicima i to SO, ŠO i GO, a po rješenju o nasljeđivanju koje je donio Općinski sud u Zagrebu 18.12.1996. godine.

U odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], tužitelj ističe kako je ista u posjedovnom listu broj 265 bila upisana na D P pok. IO za 2/3 suvlasničkog dijela, a koji posjedovni list odražava stanje od 1958. godine, a u posjedovnom listu broj 167 na ime IO pok. TO za 1/3 suvlasničkog dijela.

Nadalje površina novonastale čestice iznosi 2435 m2, a nastala je od čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 2388 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1342 m2, te od čestica broj 4573, 4574, 4576/1, 4576/2, 4578/1, a površina kojih je nepoznata odnosno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige nije ni utvrđena ni navedena. Ističe se kako je navedena novoformirana čestica upravo i izdvojena iz gore navedenih čestica sa daleko većom površinom baš zbog toga što je ista oduvijek u posjedu tužitelja i njegovih prednika. Uostalom iz zapisnika u postupku preoblikovanja od travnja 2010., vidljivo je da bi pravo vlasništva i na predmetnoj čestici bio tužitelj za cijelo.

Tužitelj posebno napominje kako sve, kada bi dio gore označene novoformirane čestice 3683 i pripadao RH (a ne pripada) , iz zapisnika od 23.4.2014., jasno proizilazi da zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Splitu nije mogao utvrditi koji bi suvlasnički dijelovi uistinu mogli pripadati RH, zbog čega je budući da se radi o izvanparničnom postupku, dakle bez provođenja bilo kakvih dokaza, izvršio uknjižbu na jednake dijelove.

U odnosu na čestice koje danas tvore novoformiranu česticu oznake čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], tužitelj ističe sljedeće:

U odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] ističe kako je posjed iste objašnjen u točci III ovog podneska, budući je od iste čestice također formirana i novonastala čestica oznake čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].

U odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], tužitelj ističe kako je predmetne nekretnine stekao darovanjem od strane svog oca KO (RO) Kovačića, a koji ju je stekao zamjenom sa rođakom EO, koji je istu naslijedio od pok. oca GO A, što je potvrdio i UO, inače sin UO EO na ročištu održanom povodom preoblikovanja zemljišne knjige kod Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižnog odjela, a o čemu je sastavljen zapisnik broj Z-6500/2007/4022.

Nadalje površina novonastale čestice iznosi 324 m2, a nastala je od čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1342 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 64992 m2. Tužitelj Ističe kako je navedena novoformirana čestica upravo i izdvojena iz gore navedenih čestica sa daleko većom površinom baš zbog toga što je ista oduvijek u posjedu tužitelja i njegovih prednika. O navedenom svjedoči i činjenica da je ista i u posjedovnom listu broj 1118 evidentirana u posjedu tužitelja i to za cijelo i upravo u površini od 324 m2, a koji posjedovni list je izdan 18.8.2010., gdje je po pozivu područnog ureda za katastar Split upravo tužitelj dao izjavu da je suglasan sa utvrđenom katastarskom izmjerom zemljišta. Dakle, sam područni ured za katastar Split radi utvrđenja oblika i površine novoformirane čestice poziva jedino i isključivo tužitelja kao jedinog posjednika predmetne čestice. Također, u samom zapisniku broj Z-6500/2007/4022 je utvrđeno kako je tužitelj bio upisan u posjedovnom listu broj 1118 kao posjednik predmetnih čestica.

U odnosu na česticu 4695 Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] koja danas tvori novoformiranu česticu oznake čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], tužitelj ističe sljedeće:

Predmetna čestica bila je upisana u posjedovnom listu broj 2609, K. O. [katastarska općina] u površini od 110 m2 u posjedu tužitelja za cijelo. Po pozivu područnog ureda za katastar Split dana 17.8.2010., pozvan je upravo tužitelj kako bi se utvrdila površina i oblik predmetne čestice.

Nadalje, iz zapisnika od 17.8.2010. broj Z-6500/2007/3985, vidljivo je kako je predmetna novoosnovana čestica formirana od stare čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 230 m2. U konkretnom slučaju nije sporno kako novoformirana čest. zem. [katastarska čestica] površine 110 m2 u naravi predstavlja vrt obiteljske kuće tužitelja, te da nikada nije izlazila iz posjeda tužitelja i njegovih pravnih prednika. Uostalom upravo zbog toga je predmetna čestica i formirana u površini od 110 m2 jer se radi o okućnici koju koristi tužitelj.

Slijedom svega gore navedenog, jasno je da tužitelj putem svog posjeda kao i posjeda svojih pravnih prednika drži u posjedu predmetne novonastale čestice, te je upravo putem zakonitog, istinitog i poštenog posjeda stekao vlasništvo za cijelo predmetnih nekretnina. Iz pribavljenih povijesnih posjedovnih listova vidljivo je kako je upravo tužitelj (i njegovi pravni prednici) bio u posjedu istih od trenutka evidencije predmetnih nekretnina u katastarskom operatu do danas, kao i u periodu prije početka vođenja evidencije u katastarskom operatu.

Za slučaj daljnjeg osporavanja da bi predmetne novoformirane nekretnine bile isključivo vlasništvo tužitelja, potrebno je navesti kako u postupku preoblikovanja zemljišne knjige nije točno utvrđeno od kojih su se čestica formirale predmetne novonastale čestice, odnosno nije točno utvrđena površina starih čestica koja je ušla u novoformiranu česticu. Navedeno je moguće utvrditi jedino vještačenjem po vještaku geodetske struke.

Slijedom svega navedenog, tužitelj je predložio sudu da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

Na očevidu dana 23. listopada 2023. god., tužitelj je sudskoj komisiji pokazao predmet spora, i to baš nekretninu položenu neposredno uz kuću a koja u naravi predstavlja vrt. U odnosu na prestale nekretnine navodi da se iste nalaze dalje od gore navedene, a one predstavljaju u naravi maslinik.

Tužitelj ističe da je nekretnina označena sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vrt koji je u posjedu obitelji, a naslanja se na obiteljsku kuću tužitelja koja je izgrađena 1850. godine, ucrtane još na austrougarskim mapama, te da nisu ni imali spoznaju da bi nekretnina bila upisana na ime tuženika. Cijeli život njegov pok. otac, i cijela obitelj su iste obrađivali.

Sud je predmetnu nekretninu opisao na način da se ista nalazi neposredno uz obiteljsku kuću – stara kuća, da u naravi predstavlja vrt ograđen starim suhozidima, a na kojoj su posađene poljoprivredne kulture. Nekretnina je kaskadnog položaja, te na taj način u potpunosti prati konfiguraciju terena.

Tužitelj ističe da nekretnina položena ispod predmetne nekretnine, a koja u naravi predstavlja maslinik, nije u posjedu njegove obitelji ni njega, ali kurioziteta radi ista nikada nije bila oduzeta od strane bivše JNA susjedu, za razliku od njegovog vrta. Inače, kuća na koju se nadovezuje vrt je u vlasništvu obitelji i ista je starosti preko cca. 150. godina. Isto tako, suhozid kojim je ograđena predmetna nekretnina kako tužitelj ističe, vidljiv je na austrougarskim mapama. Što se tiče suhozida na nekretninama gdje se nalazi vrt, starost je preko 120 godina kao što je to i vidljivo sa podacima iz austrougarskih mapa.

Tužitelj je sudskoj komisiji pokazao i druge nekretnine, i to baš označene sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje u naravi predstavljaju maslinik, a koje su velikom većinom ograđene sa ukupno cca. 120 stabala maslina.

Sudska vještakinja Vedrana Garmaz dipl. ing. geod., predmetne nekretnine je identificirala kao čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] (sve je jedinstvena numeracija).

Imenovanom sudskom vještaku je naloženo da u roku od 30 dana izradi pisani nalaz i mišljenje u kojem će prikazati predmetne nekretnine sa točno definiranim granicama. Također na nekretninama na kojima su posađena stabla maslina prikazati iste, a sve popraćeno fotografijama lica mjesta.

Stalni sudski vještak za geodeziju Vedrana Garmaz dipl. ing. geod. u Nalazu i mišljenju od 13. studenog 2023. god., navodi da je dana 23. listopada 2023 god., izašla u svojstvu vještaka - mjernika geodetske struke na očevid na čest.zem. k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], [adresa], te k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], T, na temeljem poziva Općinskog suda u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine u pravnoj stvari tužitelja BO protiv tuženika Republika Hrvatska.

Na navedenom očevidu naloženo joj je od strane suda da u roku od 30 dana dostavim pisani nalaz i mišljenje u kojem ću prikazati predmetne nekretnine sa točnom definiranim granicama, a sve popraćeno fotografijama lica mjesta.

Dana 09. studenog 2023. god., izvršeno je mjerenje na predmetnim česticama k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], [adresa] (lokacija 1) i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Gračić (lokacija 2).

Temeljem očevida na licu mjesta, naknadnog geodetskog snimanja terena, svih dostupnih podataka iz katastra Solin, te izvršenog uspoređivanja i preklopa sa digitalnim katastarskim planom daje nalaz i mišljenje.

Predmet postupka: k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] - Lokacija 1:

Predmet postupka na lokaciji 1 je čestica 3544 u k. o. [katastarska općina]. Radi se o identičnoj zemljišnoknjižnoj i katastarskoj numeraciji jer je granica čestice u katastarskom operatu uspostavljena novom katastarskom izmjerom Općine Žrnovnica, koja je trajala od 2005. do 2015.god., dakle čestice je usklađena u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama. Parcela ima upisan način uporabe vrt površine 110 m 2, što i odgovara stanju u naravi. Posađeno je sezonsko povrće.

Predmetna čestica je na „Skici vještva - lokacija 1“ označena crvenom linijom te oznakama međnih točaka – slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A. Čestica je u cijelosti omeđena zidovima i podzidama. Do parcele se dolazi pješačkim putem s „ [adresa].

Nalazu i mišljenju imenovanog sudskog vještaka prileže tri fotografije Lokacije 1.

Predmet postupka: k. č. [katastarska čestica] u K. O. [katastarska općina] - Lokacija 2:

Predmet postupka na lokaciji 2 su čestica 3683 i 3685 u k. o. [katastarska općina] koje čine jedinstveni posjed-maslinik. Radi se o identičnoj zemljišno-knjižnoj i katastarskoj numeraciji jer su granice čestica u katastarskom operatu uspostavljene novom katastarskom izmjerom Općine Žrnovnica, koja je trajala od 2005. do 2015.god., dakle čestice je usklađene u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama.

Parcela 3683 ima upisan način uporabe maslinjak površine 2.435 m2, što i odgovara stanju u naravi.

Parcela 3685 ima upisan način uporabe pašnjak površine 324 m2, međutim na terenu je maslinik.

Na „Skici vještva-lokacija 2“ prikazane su predmetne nekretnine, posjed je označen crvenom bojom.

Parcela 3683 označena je likom A1-B1-C1-D1-E1-F1-G1-H1-I1-J1-K1-L1-M1- N1-O1-P1-R1-S1-T1-U1-S2-D2-E2-F2-G2-H2-I2-J2-K2-L2-M2-N2-O2-P2-R2-A1.

Dio granice između točaka A1-B1-C1-D1-E1-F1-G1 na digitalnom katastarskom planu nalazi se u sloju koji se zove „1_kc_medja_spor“, što znači da je prilikom nove izmjere stavljena zabilježba da je taj dio međe između k.č 3683 i 3691 sporan, odnosno nije konačno utvrđen. Na terenu je suhozid/gomila.

Parcela 3685 označena je likom A2-B2-C2-D2-S2-U1-V1-Z1-A2.

Razgraničenje između 3683 i 3685 nije na terenu materijalizirano, iz razloga što tužitelj koristi obje parcele kao jedinstveni posjed.

Nalazu i mišljenju imenovanog sudskog vještaka prileži šest fotografija Lokacije 2.

Na raspravnom ročištu dana 23. svibnja 2024. god., tužitelj navodi da iz izrađenog vještva po stalnom sudskom vještaku Vedrani Garmaz proizlazi da su granice predmetnih čestica na terenu jasno vidljive, omeđene zidovima i podzidama, te da se radi o vrtu obiteljske kuće i masliniku koji su održavani i obrađivani. Sve navedeno upravo zbog činjenice što tužitelj osobno i po svojim prednicima neometano obrađuje, koristi i posjeduje predmetne nekretnine već desetljećima. Iz stanja na terenu kao i izrađenog vještva proizlazi da tuženik nije niti je ikada bio u posjedu predmetnih čestica, već da je to tužitelj, stoga je nesporna osnovanost tužbenog zahtjeva.

Tuženik na istom ročištu navodi da u odnosu na dostavljeni Nalaz i mišljenje vještaka nema primjedbi.

Svjedok LO u iskazu od 17. srpnja 2024. god., navodi da su njen sin i tužitelj prvi rođaci, dakle djeca dvojice braće, tako da se njihova nekretnina nalazi jedna do druge. Zemlja je prije bila travnjak i služila je za ispašu stoke.

Na upit suda od kada je nekretnina u posjedu obitelji ističe da se je 1963. godine udala i došla u njihovu obitelj, i od tada zna da je uvijek bilo njihovo, a još prije se govorilo, odnosno stari su govorili da bi to bila njihova zemlja. Nekretnina je ograđena suhozidom. Ističe da nikada nitko nije govorio da nekretnina ne bi bila njihova, ili eventualno da bi se došlo i pokušalo uzurpirati nekretninu jer je ista uvijek bila u posjedu njihove obitelji.

Na upit z.z. tužene ističe da bi se otac tužitelja zvao KO, koji je pored tužitelja imao i dvije kćerke, a tužiteljev djed je bio PO. Djed je bio rođen 1881., nekretnina je bila od PO, imao je dva sina DO i KO i kasnije se nekretnina prenijela na te sinove, a kada bi se kuća izgradila ona doista ne zna. Kako je prije rekla zemlja se koristila isključivo za ispašu. Ističe, a na upit z.z. tužene da nitko nije od strane prijašnje vlasti oduzimao zemlju jer im ta zemlja nije bila interesantna.

Svjedok ČO u iskazu od 17. srpnja 2024. god., navodi da se njegova kuća nalazi prije posjeda tužitelja, svi su tu u jednom okruženju. Od kada pamti za sebe zna da je ova zemlja uvijek bila od njegovog pok. oca. Pored oca pravo na zemlju je imao i stric RO – tužiteljev otac. Otac i stric su podijelili zemlje, a kada bi to točno bilo ne može se sjetiti. Zemlja se koristila za sadnju poljoprivrednih kultura. Zemlja se uvijek koristila za sadnju poljoprivrednih kultura, a da li se koristila za ispašu on to doista ne zna.

Na upit z.z. tuženika ističe da su od muške djece bili samo otac i stric, a sestre nisu nikada svojatale pravo. Masline su posađene negdje oko 2000. god., a prije toga je bio sve kamenjar i pašnjak.

Na upit zamj. pun. tužitelja ističe da od kada on pamti uvijek je to bilo njihovo i nikada nije imao prilike čuti da bi se nekretnina eventualno svojatala od strane trećih osoba.

Tužitelj u iskazu od 17. srpnja 2024. god., navodi da je njegov djed koji se zvao PO preminuo 1954. godine, a svu zemlju su naslijedila njegova dva sina DO i KO – njegov stric i otac, a sve kćerke očeve sestre su se odrekle u korist braće. Ističe da kada je strina davala iskaz i govorila za pašnjak, to je mislila na ovu drugu nekretninu na kojoj su masline, a ova predmetna nekretnina je oduvijek bila vrt jer je bila uz kuću, pa je bilo logičnije da se tu sade poljoprivredne kulture. Nikada ih nitko nije ometao u korištenju predmetne nekretnine.

Na upit zamj. pun. tužitelja ističe da su se njegov otac i stric podijelili 1963/64. godine jer zna da nevjeste koje su došle, njegova majka i strina su odlučile tko će koji dio koristiti. Predmetne nekretnine su pripale njegovom ocu, odnosno njemu. Čak i nekretnine koje su državne su dijelili između sebe jer nitko nije znao da to ne bi pripadalo njima. Još za očeva života je postignut dogovor što će kome pripasti, a kako je otac u međuvremenu preminuo, i kako je bila u tijeku izmjera, sestrama je prepustio upravo ono što je otac za života rekao. Nikada ni vojska ni država nije bila u posjedu ovih nekretnina. Vojska je bila 300 metara dalje od njih, dakle iza ceste i iza rijeke.

Na upit z.z. tužene ističe da ima dvije sestre koje su žive.

Na upit z.z. tužene zbog čega se u tužbi govori i spominje eksproprijacija, ističe da doista ne može kazati o čemu se tu radi jer zna da je to oduvijek bilo njihovo.

Tužitelj je podneskom od 02. rujna 2024. god., a sukladno zapisniku sa ročišta održanog dana 17.srpnja 2024., i upisu utuženih zemljišnoknjižnih čestica u nove zemljišnoknjižne uloške, precizirao tužbeni zahtjev na način opisan u izreci presude.

Na raspravnom ročištu dana 09. rujna 2024. god., tužitelj je pojasnio svoje navode iz iskaza na ročištu dana 17. srpnja 2024., a vezane za eksproprijaciji. Naime, tužitelj nema saznanja da bi u odnosu na predmetne nekretnine došlo do eksproprijacije, niti za isto ima bilo kakav dokaz. S obzirom da tužitelj ima i druge nekretnine u katastarskoj općini [katastarska općina], a u odnosu na koje uistinu jest izvršena eksproprijacija, od tu proizlazi zabuna tužitelja i nepravilni navodi izneseni u prigovoru i tužbi o provedenoj eksproprijaciji.

Na raspravnom ročištu dana 21. listopada 2024. god., tuženik s obzirom na činjenicu da tužitelj u tužbi navodi da su neke od nekretnina koje su u postupku preoblikovanja tvorile nekretnine koje su utužene, bile eksproprirane u korist vojske, navodi da je od nadležnog upravnog tijela zatražen podatak o podnesenim zahtjevima za povrat/naknadu istih od strane tužitelja ili njegovih prednika. Navodi da u dokazne svrhe prilaže Djelomično rješenje SDŽ, Upravni odjel za imovinsko pravne poslove KLASA: UP-I-942-04/97-01/2630 od 10. svibnja 2021., iz kojeg je razvidno da je ovlaštenicima naknade između ostalih i tužitelju, utvrđeno pravo na naknadu i za čest. zem. [katastarska čestica] a koja tvori utuženu čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Predmetno rješenje potvrđeno je rješenjem drugostupanjskog tijela od 22. studenoga 2023. godine. Nadalje kraj činjenice da je u postupku preoblikovanja u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] koja tvori utuženu čest zem. 3544, DO iskazao da je čest. zem. [katastarska čestica] također eksproprirano za potrebe vojske, i da je u odnosu na istu podnesen zahtjev za povrat 1997. god., a koja čest. zem. nije sadržana u rješenjima koja je priložila z.z. tužene, predlaže se od SDŽ, Upravni odjel za upravljanje nepokretnom imovinom, izgradnju i imovinsko pravne poslove zatražiti spis UP I-942-04/97-01/02794 podnositelja IO i Ć.

Tužitelj je na istom ročištu osporio iznesene navode tuženika, a posebno navod da bi tužitelju bila isplaćena nekakva naknada. U odnosu na priloženu dokumentaciju dostavljenu na ročištu zatražio je rok za očitovanje, te istaknuo da se današnja dokumentacija dostavljena od z.z. tuženika ne može uzeti u obzir budući je dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka.

Tužitelj u podnesku od 25. listopada 2024. godine navodi da je dana 21.10.2024., održana je glavna rasprava u predmetnoj pravnoj stvari pokrenutoj tužbom radi ispravka budući je prigovor tužitelja iznesen u ispravnom postupku povodom osnivanja zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina] odbijen, a sve sukladno odredbi iz čl. 197 Zakona o zemljišnim knjigama ( NN 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17. )

Do navedene glavne rasprave izvedeni su svi predloženi dokazi , te je s obzirom na dovoljnu raspravljenost predmetne pravne stvari, na istoj trebalo uslijediti zaključenje glavne rasprave.

Umjesto toga, tuženik je predložio izvođenje novih dokaza i priložio novu dokumentaciju, čemu se tužitelj protivio.

Tužitelj još jednom ističe da se protivi izvođenju svih predloženih dokaza kao i priložene dokumentacije na predmetnoj raspravi, te ujedno ističe prigovor na zapisnik u dijelu u kojem Sud prihvaća prijedlog tuženika te donosi rješenje o pribavi predloženog spisa.

Naime, u konkretnom slučaju nije postojao bilo koji razlog zbog kojeg priloženu novu dokumentaciju, predložene nove dokaze i iznesene nove činjenice tuženik nije mogao iznijeti do zaključenja prethodnog postupka, te se ne može primijeniti odredba čl. 299 st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Stoga je potrebno primijeniti odredbu čl. 299. st. 3 Zakona o parničnom postupku, prema kojoj Sud neće uzeti u obzir nove činjenice i dokaze koje su stranke predložile tijekom glavne rasprave isključivo svojom krivnjom odnosno nije postojao bilo koji razlog da se isto ne učini do zaključenja prethodnog postupka.

Tužitelj posebno ističe da je predmetni postupak, koji je započeo 30.9.2019., u potpunosti već proveden te bi, uzimanjem u obzir novih dokaza, tužitelju nastala daljnja šteta i nepotrebni daljnji troškovi čime se narušava načelo ekonomičnosti koje zahtijeva da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova.

Potrebno je za istaknuti da su Sud i stranke sa punomoćnicima izašli na očevid zajedno sa vještakinjom, na čije vještvo tuženik nije imao primjedbi, a kako je i iznio na raspravi dana 23.5.2024., a iz kojeg vještva proizlazi da se radi o česticama, u naravi vrtu obiteljske kuće i masliniku, čije su granice na terenu jasno vidljive, a sve upravo zbog činjenice što tužitelj osobno i po svojim prednicima neometano obrađuje, koristi i posjeduje predmetne nekretnine već desetljećima.

Navedeno je utvrđeno i saslušanjem svjedoka i tužitelja.

Tužitelj je stoga predložio da Sud odbije izvođenje daljnjih dokaza predloženih od strane tuženika na predmetnoj raspravi, te zaključi raspravljanje i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev .

Na raspravnom ročištu dana 04. srpnja 2025. god., tužitelj navodi da je u dosadašnjem tijeku postupka utvrđeno i dokazano da predmetne nekretnine nikada nisu izašle iz posjeda tužitelja i njegovih prednika, to već preko 100 godina, posebno kod činjenice da se radi o vrtu obiteljske kuće i masliniku koji su održavani i obrađivani. Sukladno navedenom vlasništvo tužitelja ne bi trebalo biti sporno, stoga se predlaže zaključiti raspravljanje i usvojiti tužbeni zahtjev.

Na istom ročištu tuženik navodi da se protivi navodima tužitelja iz podneska od 25. listopada 2024. godine.

Stranke nisu zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao tri Izvatka iz zemljišne knjige ovog suda- neslužbena kopija sa stanjem na dan 29.09.2019. god., Rješenje ovog suda, Zemljišno-knjižni odjel u Splitu br. Z-8582/16 od 30. rujna 2016. god., Posjedovni list br. 169 K. O. [katastarska općina] od 31.10.2019. god., Rješenje ovog suda, Odjel za zemljišne knjige posl. br. Z-1300/65 od 27.11.1965.god., Posjedovni list br. 168 K. O. [katastarska općina] od 31.10.2019. god., Rješenje o nasljeđivanju ovog suda posl. br. O-22/72 od 06. svibnja 1972. god., Ugovor o diobi zajednice od 02. lipnja 1986. god., Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu posl. br. X-O-7375/96 od 18. prosinca 1996. godine, te posjedovni list br. 265 K. O. [katastarska općina] od 31.10.2019. god., Posjedovni list br. 167 K. O. [katastarska općina] od 28.10.2019. god., Zapisnik ovog suda Zemljišno-knjižni odjel br. Z-6500/2007-travanj 2010. god., Zapisnik ovog suda, Zemljišno-knjižni odjel br. Z- 6500/2007/7318 od 23.04.2014. god. i br. Z-6500/2007/4022 od 19.08.2010. god., Izvod iz popisnog lista br. 1118 Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Ured Split od 18.08.2010. god., i br. 2609 od 17.08.2010. god., Zapisnik ovog suda, Zemljišno-knjižni odjel br. Z-6500/2007/3985 od 17.08.2010. god., preslike spisa ovog suda br. Z-8582/16 i Z-8584/16, izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Vedrana Garmaz, dipl. ing. geod., dana 23. listopada 2023. god., i pregledom Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Vedrana Garmaz, dipl. ing. geod. od 13. studenog 2023. godine, Djelomično Rješenje Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za imovinsko-pravne poslove, Kl. UP-I- 942-04/97-01/2630, Ur. br. 2181/1-13-561-21-32 od 10. svibnja 2021. god., Rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Kl. UP/II-942-01/21-01/236, Ur. br. 514-04-02-01-01/08-23-02 od 22. studenog 2023. god., i spis predmeta Kl. UP/I-942-04/97-01/2630 Upravnog odjela za upravljanje nepokretnom imovinom, izgradnju i imovinsko- pravne poslove, Splitsko-dalmatinske županije, te izveo dokaz saslušanjem svjedoka LO, ČO i tužitelja na raspravnom ročištu dana 17. srpnja 2024. godine.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbama čl. 30 st. 1 i st. 2, da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (st. 1). U granicama iz stavka 1. ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari (st. 2).

Nadalje je u odredbama čl. 114 ZV-a, propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona (st.1). Na temelju stavka 1 ovoga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. (st.2).

Slijedom svega navedenog, ovaj sud cijeni da se tužitelj tijekom postupka osnovano poziva na odredbu čl. 197. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (N.N. br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17.), a koja odredba je bila na snazi do donošenja novog Zakona o zemljišnim knjigama (N.N. 63/2019), a temeljem koje odredbe trogodišnji rok za podnošenje predmetne tužbe počinje teći od časa provedbe spornoga upisa, odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora.

Osnovano se tužitelj poziva i na prijelazne i završne odredbe novog Zakona o zemljišnim knjigama (N.N. 63/2019), a koji u čl. 240, propisuje da rokovi koji teku sukladno Zakonu o zemljišnim knjigama (N.N. br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17.) nastavljaju teći u skladu s odredbama toga Zakona i nakon stupanja na snagu ovoga Zakona.

Među strankama je nesporno da su priložena Rješenja ovog suda, Zemljišnoknjižnog odjela u Splitu, a kojima je odbijen prigovor tužitelja u odnosu na predmetne nekretnine u postupku osnivanja zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina], br. Z- 8582/16 i Z-8584/16, donijeta dana 30. rujna 2016. godine.

Obzirnom da je predmetna tužba podnesena tijekom zakonskog trogodišnjeg roka dana 30. rujna 2019. god., istaknuti prigovor nepravodobnosti tužbe je odbijen kao neosnovan.

Očevidom na licu mjesta dana 23. listopada 2023. god., i pregledom Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Vedrana Garmaz dipl. ing. geod. od 13. studenog 2023. god., utvrđeno je da predmetna nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na „Skici vještva - lokacija 1“ označena crvenom linijom te oznakama međnih točaka – slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A, ima upisan način uporabe vrt površine 110 m2, što i odgovara stanju u naravi. Na njoj je posađeno sezonsko povrće, te je u cijelosti omeđena zidovima i podzidama. Do parcele se dolazi pješačkim putem s „ [adresa].

Nadalje je utvrđeno da predmetna nekretnine označena kao kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na „Skici vještva-lokacija 2“ označena likom A1-B1-C1-D1-E1-F1-G1- H1-I1-J1-K1-L1-M1-N1-O1-P1-R1-S1-T1-U1-S2-D2-E2-F2-G2-H2-I2-J2-K2-L2-M2- N2-O2-P2-R2-A1, i predmetna nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] u K. O. [katastarska općina], na „Skici vještva-lokacija 2“ označena likom A2-B2-C2-D2-S2-U1-V1-Z1- A2, čine jedinstveni posjed-maslinik koji je na „Skici vještva-lokacija 2“ označen crvenom bojom.

Parcela oznake 3683 ima upisan način uporabe maslinjak površine 2.435 m2, što i odgovara stanju u naravi, dok parcela oznake 3685 ima upisan način uporabe pašnjak površine 324 m2, međutim na terenu je maslinik.

Parcela nema pristup preko javnog puta, već se pristupa preko privatnih parcela uz dogovor. Međe su uglavnom vidljive, posjed je omeđen starim suhozidima. Tužitelj je pokazao granice čestice. Istočna međa nije jasno definirana na terenu, ali tužitelj je pokazao razgraničenje koje odgovara katastarskom planu. Na terenu je suhozid/gomila, a razgraničenje između 3683 i 3685 nije na terenu materijalizirano, iz razloga što tužitelj koristi obje parcele kao jedinstveni posjed.

Tuženik nije imao primjedbi u odnosu na Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Vedrana Garmaz dipl. ing. geod. od 13. studenog 2023. godine.

Svjedok LO, strina tužitelja u bitnom navodi da su njen sin (PO) i tužitelj prvi rođaci, dakle djeca dvojice braće, tako da se njihova nekretnina nalazi jedna do druge. Zemlja je prije bila travnjak i služila je za ispašu stoke. Godine 1963. udala se je i došla u obitelj LO, i od tada zna da su uvijek predmetne nekretnine bile njihove, a još prije se govorilo, odnosno stari su govorili da bi to bila njihova zemlja. Nekretnine su ograđene suhozidom, i nikada nitko nije govorio da ne bi bile njihove, ili eventualno da bi se došlo i pokušalo uzurpirati nekretnine jer je ista uvijek bila u posjedu njihove obitelji. Otac tužitelja se zvao KO, a tužiteljev djed je bio PO. Djed je bio rođen 1881., nekretnina je bila od PO, imao je dva sina DO i KO i kasnije se nekretnina prenijela na te sinove. Zemlja se koristila isključivo za ispašu i nitko nije od strane prijašnje vlasti oduzimao zemlju jer im ta zemlja nije bila interesantna.

Svjedok ČO, bratić tužitelja u bitnom navodi da se njegova kuća nalazi prije posjeda tužitelja, svi su tu u jednom okruženju. Od kada pamti za sebe zna da je ova zemlja uvijek bila od njegovog pok. oca (DO). Pored oca pravo na zemlju je imao i stric RO – tužiteljev otac. Otac i stric su podijelili zemlje, a kada bi to točno bilo ne može se sjetiti. Zemlja se koristila za sadnju poljoprivrednih kultura. Od muške djece bili su samo otac i stric, a sestre nisu nikada svojatale pravo. Masline su posađene negdje oko 2000. god., a prije toga je bio sve kamenjar i pašnjak. Od kada on pamti uvijek je to bilo njihovo i nikada nije imao prilike čuti da bi se nekretnina eventualno svojatala od strane trećih osoba.

Tužitelj u iskazu potvrđuje navode saslušanih svjedoka ističući da je njegov djed koji se zvao PO preminuo 1954. godine, a svu zemlju su naslijedila njegova dva sina DO i KO – njegovi stric i otac, a sve kćerke očeve sestre su se odrekle u korist braće. Kada je strina (LO ) davala iskaz i govorila za pašnjak, to je mislila na ovu drugu nekretninu na kojoj su masline, a ova predmetna nekretnina je oduvijek bila vrt jer je bila uz kuću, pa je bilo logičnije da se tu sade poljoprivredne kulture. Nikada ih nitko nije ometao u korištenju predmetne nekretnine. Njegov otac i stric (DO) podijelili su se 1963/64. godine jer zna da su nevjeste koje su došle, njegova majka i strina odlučile tko će koji dio koristiti. Predmetne nekretnine su pripale njegovom ocu, odnosno njemu. Još za očeva života je postignut dogovor što će kome pripasti, a kako je otac u međuvremenu preminuo, i kako je bila u tijeku izmjera, sestrama je prepustio upravo ono što je otac za života rekao. Nikada ni vojska ni država nije bila u posjedu ovih nekretnina. Vojska je bila 300 metara dalje od njih, dakle iza ceste i iza rijeke.

Dakle, saslušani svjedoci su potvrdili navode tužitelja da su predmetne nekretnine od davnina bile u vlasništvu i posjedu pravnih prednika tužitelja, i to djeda pok. MO i oca pok. ZO, a što je bilo vidljivo i na očevidu dana 23. listopada 2023. god., kada je utvrđeno da su predmetne nekretnine u naravi vrt i maslinik ograđeni starim suhozidima.

Osim toga, iz priloženog povijesnog posjedovnog lista br. 169 K. O. [katastarska općina] od 31.10.2019. god., vidljivo je da su upravo pravni prednici tužitelja otac RO i stric DO bili u posjedu nekretnine stare oznake čest. zem. [katastarska čestica] (Donji Gračić) površine 259 m2, a od koje nekretnine je dijelom formirana predmetna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], prema priloženom Zapisniku ovog suda, Zemljišno-knjižni odjel br. Z- 6500/2007/7318 od 23.04.2014. godine.

Slijedom navedenog, ovaj sud cijeni da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću od strane imenovanih pravnih prednika tužitelja, a potom i nasljeđivanjem od strane tužitelja.

Naime, u odredbi čl. 388 st. 2 ZV-a, propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnog prava do stupanja na snagu ovoga Zakona, prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku, stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Opći građanski zakonik (U daljnjem tekstu OGZ), u paragrafu 1460 propisuje da se kroz dosjelost stječe nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten, i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (Paragrafi 309, 316, 326 i 345).

Naime, u paragrafu 309 OGZ-a, bilo je propisano da tko stvar kakvu ima u svojoj vlasti ili sahrani, zove se njezin držalac. Ako držalac koje stvari ima volju zadržat je kao svoju, tad je njezin posjednik.

U paragrafu 316 OGZ-a, bilo je propisano da posjed stvari jest zakonit, ako se osniva na tvrdom naslovu, to jest, na pravnom kakvom temelju, po kojem se što steći može. Inače zove se nezakonit.

Nadalje je u paragrafu 326 OGZ-a, bilo propisano da tko drži iz uzroka vjerojatnih, da je njegova stvar koju posjeduje, jest pošteni posjednik. Posjednik nepošteni jest onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti, da je tuđa stvar koju posjeduje. S toga, što se tko prevario u samom djelu, ili što ne zna propisa zakonitih, takav može biti nezakonit (paragraf 316) a pri svem tom pošten posjednik.

U paragrafu 345 OGZ-a, bilo je propisano da ako tko ulazi silom u posjed, ili se uvlači potajno s lukavstvom ili molbom, i nastoji pretvoriti u stalno pravo ono, što mu je dopušteno od jedne uslužnosti, bez obveze istu uslugu dalje mu činiti; posjed po sebi nezakonit i nepošten postaje suviše neistinit; inače smatra se kao istinit.

U paragrafu 1467 OGZ-a, propisano je da glede stvari nepokretnih, dosjelošću pribavlja onaj, na čije su ime te stvari upisne u javnim knjigama, nakon tri godine puno pravo proti svakomu prigovoru. Dokle se pruže dosjelost, prosuđuje se po uknjiženom posjedu.

U onim mjestima, gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga i gdje se stečenje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga, koji je doista posjeduje, dosjelost se svršuje tek poslije trideset godina (Paragraf 1468 OGZ-a).

U paragrafu 1493 OGZ-a, bilo je propisano da tko načinom poštenim prima kakvu stvar od zakonitog i poštenog posjednika; taj ima pravo kao nasljednik da uračuna sebi vrijeme dosjelosti svojeg prednika (paragraf 1463). To isto valja također za vrijeme zastare. Glede dosjelosti od trideset ili četrdeset godina, može se ovo uračunanje učiniti i bez zakonitog naslova, a glede zastare u pravom smislu može se učiniti i bez dobre vjere ili nevinoga neznanja.

Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl.list SFRJ br. 6/80 i 36/90, u daljnjem dijelu teksta ZOVO), koji je stupio na snagu 01. rujna 1980. god., i koji je preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (N.N. br. 53/91), propisivao je u odredbama čl. 28 st. 2 i st. 4, da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, te da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina.

U odredbi čl. 72 st. 1 i st. 2 ZOVO-a, bilo je propisano da je posjed zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva, i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, te da je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

U odredbama čl. 159 st. 1 – st. 3 ZV-a, koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. god., propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (st. 1). Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 2). Samostalni posjednik pokretne stvari kojem je posjed barem pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 3).

Dakle, posjed predmetnih nekretnina od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika je zakonit, istinit i pošten još od davnina, dakle daleko ranije negoli ih je tuženik stekao u vlasništvo u postupku preoblikovanja i osnivanja zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina], pa su u konkretnom slučaju ispunjene i sve zakonske pretpostavke stjecanja prava vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću od strane tužitelja, donosno njegovih pravnih prednika.

Osim toga, spisu predmeta je priloženo i Rješenje ovog suda, Odjel za zemljišne knjige posl. br. Z-1300/65 od 27.11.1965.god., a temeljem kojega se dozvoljava u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina] uknjižba prava vlasništva, između ostalih i nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], na ime pravnih prednika tužitelja RO. PO i ZO Đ (otac i stric) svakoga za ½ dijela, a od kojih nekretnina je dijelom formirana predmetna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], prema priloženom Zapisniku ovog suda, Zemljišno-knjižni odjel br. Z- 6500/2007/7318 od 23.04.2014. godine.

Nadalje, tužitelj tijekom postupka osnovano ističe da u konkretnom slučaju nije postojao bilo koji razlog zbog kojeg priloženu novu dokumentaciju, odnosno Djelomično Rješenje Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za imovinsko- pravne poslove, Kl. UP-I-942-04/97-01/2630, Ur. br. 2181/1-13-561-21-32 od 10. svibnja 2021. god., i Rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Kl. UP/II-942-01/21-01/236, Ur. br. 514-04-02-01-01/08-23- 02 od 22. studenog 2023. god., kao i predloženi dokaz pribave u dokazne svrhe spisa predmeta Kl. UP/I-942-04/97-01/2630 Upravnog odjela za upravljanje nepokretnom imovinom, izgradnju i imovinsko- pravne poslove, Splitsko-dalmatinske županije, i iznesene nove činjenice tuženik nije mogao iznijeti do zaključenja prethodnog postupka dana 31. kolovoza 2021. god, te se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 299 st. 2. Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

Međutim, opreza radi pregledom priloženih Zapisnika ovog suda, Zemljišno- knjižni odjel br. Z-6500/2007/7318 od 23.04.2014. god. br. Z-6500/2007/4022 od 19.08.2010. god., i br. Z-6500/2007/3985 od 17.08.2010. god., utvrđeno je;

- da je predmetna nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] formirana od nekretnine stare oznake čest. zem. [katastarska čestica],

- da je predmetna nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] formirana od nekretnina stare oznake čest. zem. [katastarska čestica],

- te da je predmetna nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] formirana od nekretnina stare oznake čest. zem. [katastarska čestica].

Pregledom Djelomičnog Rješenja Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za imovinsko-pravne poslove, Kl. UP-I-942-04/97-01/2630, Ur. br. 2181/1-13-561-21- 32 od 10. svibnja 2021. god., Rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Kl. UP/II-942-01/21-01/236, Ur. br. 514-04-02- 01-01/08-23-02 od 22. studenog 2023. god., kao i priloženog spisa predmeta Kl. UP/I- 942-04/97-01/2630 Upravnog odjela za upravljanje nepokretnom imovinom, izgradnju i imovinsko- pravne poslove, Splitsko-dalmatinske županije, utvrđeno je da je predmet zahtjeva za naknadu-povrat oduzete imovine podnesen od strane pravnih prednika tužitelja ŽO pok. PO i ZO pok. PO, od nekretnina stare oznake od kojih su formirane predmetne nekretnine, bila samo nekretnina stare oznake čest. zem. [katastarska čestica] površine 2388 m2, a od čijeg dijela je formiran dio predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] površine 2435 m2, a koja nekretnina je bila oduzeta temeljem pravomoćnog Rješenja Kotarske eksproprijacione komisije u Splitu broj: Eks. 203/52 od 22. svibnja 1953. god., uknjižene vlasnosti ČO. C, JO. C, FO pok. S, i VO pok. Š, a faktičnog vlasnika PO, kojemu je određena naknada za ekspropriranu imovinu u iznosu od Din. 19.394 u gotovom novcu u mjesečnim obrocima po 5000.-do isplate, sve u korist države (FNRJ), a za potrebe Ministarstva Narodne obrane.

Međutim i pored donijetog pravomoćnog Rješenja Kotarske eksproprijacione komisije u Splitu broj: Eks. 203/52 od 22. svibnja 1953. god., i Djelomičnog Rješenja Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za imovinsko-pravne poslove, Kl. UP-I- 942-04/97-01/2630, Ur. br. 2181/1-13-561-21-32 od 10. svibnja 2021. god., kojim je utvrđeno pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, u spisu predmeta Kl. UP/I-942-04/97-01/2630 Upravnog odjela za upravljanje nepokretnom imovinom, izgradnju i imovinsko- pravne poslove, Splitsko-dalmatinske županije, nema podataka o tome da bi ovlaštenicima naknade, među kojima i tužitelju za 2/12 suvlasničkog dijela u iznosu od 3.226,68 kn, bila isplaćena od strane tuženika bilo kakva naknada, a niti je nekretnina stare oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], temeljem donijetog Rješenja Kotarske eksproprijacione komisije u Splitu broj: Eks. 203/52 od 22. svibnja 1953. god. (toč. IV izreke) ikada bila uknjižena kao općenarodna imovina pod organom upravljanja Ministarstva Narodne obrane.

Među strankama je nesporno da predmetna nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] površine 2435 m2, a koja je dijelom formirana od dijela nekretnine stare oznake čest. zem. [katastarska čestica] površine 2388 m2, nije nikada deposedirana od strane pravnog prednika tuženika FNRJ za potrebe tadašnjeg Ministarstva Narodne obrane, a niti na bilo koji način korištena za potrebe bivšeg Ministarstva Narodne obrane FNRJ i SFRJ ili današnjeg Ministarstva obrane RH, a što je utvrđeno i na očevidu dana 23. listopada 2023. godine.

Sve naprijed navedeno nedvojbeno upućuje na zaključak da pravni prednici tužitelja i tužitelj nisu imali, a niti su mogli imati bilo kakvih spoznaja o tome da se donijeto Rješenje Kotarske eksproprijacione komisije u Splitu broj: Eks. 203/52 od 22. svibnja 1953. god., dijelom odnosi i zemljište današnje predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], koje je već tada zacijelo bilo omeđeno suhozidom i korišteno za ispašu stoke, a na koji zaključak upućuje i iskaz tužitelja u dijelu kada navodi da su njegov otac i stric dijelili između sebe i neke druge nekretnine koje su državne jer nitko nije znao da su državne i da im ne pripadaju, te da nikada ni vojska ni država nije bila u posjedu predmetnih nekretnina, a da je vojska bila 300 metara dalje od njih iza ceste i iza rijeke.

Radi svega navedenog, tužbeni zahtjev je prihvaćen u cjelosti, te je donijeta odluka kao u izreci presude.

U Splitu, 05. rujna 2025. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA: - pun. tužitelja

- z.z. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte