REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 25 Pr-2350/2022-42

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari
tužiteljice S. P. iz V., OIB: …, koju zastupa punomoćnica J. V., odvjetnica iz o.d. K., H. i V. j.t.d. iz V., protiv tuženika H.p. d.d., Z., OIB: …, radi diskriminacije, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. svibnja 2203. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika M. D., dipl.iur., prema generalnoj punomoći …, te presude javno objavljene 6. rujna 2023.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik H.p. d.d. Zagreb, OIB:…, radnjama radnice B. K. i radnice R. M., povrijedio prava tužiteljice P.S., OIB: …, na jednako postupanje, da je isti uznemiravao tužiteljicu s ciljem povrede dostojanstva tužiteljice uzrokujući istoj strah, neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okružje, a sve na osnovi obrazovanja, dobi, društvenog položaja i izražavanja.

II. Zabranjuje se tuženiku H.p. d.d. Z., OIB:…, poduzimanje radnji kojima se tužiteljici P.S. iz V., vrijeđa pravo na jednako postupanje I radnji kojima se tužiteljica uznemirava s ciljem povrede dostojanstva na osnovi obrazovanja, društvenog položaja, dobi i izražavanja.

III. Nalaže se tuženiku H.p. d.d. Z., OIB:…, da tužiteljici P.S. iz V., isplati iznos od 7.963,36 eura/ 59.999,94 kuna s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje

2

Poslovni broj: 25 Pr-2350/2022- 42

koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu
stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka tekućom od dana podnošenja tužbe pa sve
do isplate, sve u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku H.p. d.d. Z., OIB:…, da tužiteljici P. S. iz V., naknadi prouzročeni parnični trošak, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.".

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je bila u radnom odnosu kod
tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova
radnog mjesta "prodajni predstavnik" u D.p., te da je tuženik donio Odluku o
otkazu zbog skrivljenog ponašanja a koja Odluka je posljedica i rezultat različitih
višegodišnjih i diskriminatornih radnji i nejednakog postupanja nadređene voditeljice
B. K., a takvo ponašanje predstavlja uznemiravanje radnice i stavljanje iste u
nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike, posebno u odnosu na R. M.
Ističe da je tuženik zbog takvog postupanja postupno degradirao tužiteljicu, nije ju
rasporedio u Ured pravnih poslova ili ljudskih resursa, a mogao je, jer je kontinuirano
zapošljavao pravnike. U pogledu takvog uznemiravanja, šikaniranja i nejednakog
postupanja tužiteljici je zabranjen i ograničen rad, oduzimali su joj se korisnici,
postavljali nerealni ciljevi, nisu odobravali slobodni dani i godišnji odmor,
neprimjereno se šire laži i svađe među kolegama, seli ju se iz kancelarije, ignorira ju
se, te drugo postupanje koje ocjenjuje kao šikanu i uznemiravanje.

Predlaže da sud utvrdi da je tuženik povrijedio pravo tužiteljice na jednako
postupanje, da ju je uznemiravao s ciljem povrede dostojanstva, uzrokujući istoj
strah, neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okružje, a sve na osnovi obrazovanja,
dobi, društvenog položaja i izražavanja, da zabrani tuženiku takvo postupanje te da
isplati s osnova povrede prava osobnosti iznos od 7.963,36 eura , uz naknadu
parničnog troška.

2. Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe da su opravdani
razlozi za otkaz a neosnovani navodi o sustavnom ponižavanju, maltretiranju,
omalovažavanju, uznemiravanju i nejednakom postupanju. Tužiteljičino
nezadovoljstvo sklopljenim ugovorima o radu nije relevantno za predmet spora, jer ih
je tužiteljica slobodnom voljom potpisala Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni
zahtjev u cijelosti.

3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u Ugovor o radu … od… Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu … Zahtjev za zaštitu prava od … uz dostavnicu, Izvadak iz sudskog registra, popis korisnika 2013., e-mail poruke, prigovor na ocjenu, fotografije, Ugovor o poslovnoj suradnji popise organizacijskih dijelova, službene zabilješke, Prigovor na polugodišnjerazgovore, Prijavu korupcije u H.p. d.d., Upozorenje o kršenja obveza iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu, zahtjeve za zaštitu

3

Poslovni broj: 25 Pr-2350/2022- 42

prava, Odluku o zahtjeve za zaštitu prava, Prijavu neetičkog ponašanja B.K., Đ. P., N. K., Odluku … Upozorenje o kršenju obveza iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu od …, Odluku od … Odgovor od … Odluku od …., Žalbu na ocjenjivanje od … Odluku od … Prigovor na odluku od …, medicinsku dokumentaciju, dostavnica od 3.4.2017 uz priloge,dopis radničkog vijeća od …, Izjavu od …, dopis tužiteljice uredu za upravljanje ljudskim resursima, dopis od …, Pravilnik o radu od …, Pravilnik o dodjeli i korištenju službenih vozila i korištenju privatnih vozila u službene svrhe u H.p. d.d. od … uz prilog, ispis naloga, punomoć od …, Odluku o izmjeni odluke o imenovanju povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika od …, potvrde o održanim sastancima sa klijentima, članak od …, Pravilnik o financijskom poslovanju s kupcima, dopis od …, Sistematizaciju poslova pojedinog predstavnika, Obrazac za upravljanje učinkom, prigovore protiv B. K. radi teške povrede obveza iz radnog odnosa od …, Ugovor o poslovnoj suradnji, prigovor protiv R. M., tablicu kupaca po zaduženjima, ugovore sa poslovnim partnerima, Pravilnik o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta od …, Pravilnik o plaćama, Kolektivni ugovor za radnike H.p. d.d. od …, poziv od …, Zapisničku izjavu – R. M., kartu podjele područja po prodajnim predstavnicima, popis radnika za radno mjesto prodajni predstavnik, ugovore o radu za djelatnike tuženika M. Lj. N., R. C., H. G., G. J., Z. H., R. M., S.P., S. V., evidenciju radnog vremena, saslušao svjedoke B. K., R. M., Ž. K., A. M. i tužiteljicu, izvršio uvid u Iskaz diskriminacija i mobing, popis troškova, kao i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

U ponovljenom postupku stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza
zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj
53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 -
pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) sud je
utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Presuda ovog suda Pr-1028/17 od 02.03.2020. ukinuta je rješenjem
Županijskog suda u Rijeci Gž R-482/20 od 10. studenog 2022. te vraćena na ponovni
postupak.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica radila kod tuženika pa sve do
donošenja Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, a
presudom ovog suda pod brojem Pr-2635/18 je utvrđeno da otkaz nije dopušten, te
je tuženiku naloženo da vrati tužiteljicu na posao. Nije sporno da je temeljem
pravomoćne presude od 22.08.2022. tužiteljica vraćena na rad.

Sporno je da li je tuženik povrijedio prava tužiteljice na jednako postupanje,
odnosno da li je postupanje radnica B. K. i radnice R. M. diskriminatorno.

4

Poslovni broj: 25 Pr-2350/2022- 42

7. Prema odredbi čl. 5. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09.,
61/11. i 73/13., dalje u tekstu: ZR/09), odnosno čl. 7. st. 2. Zakona o radu („Narodne
novine“, broj: 93/14. i 127/17., dalje u tekstu: ZR-a), poslodavac je dužan poštivati
prava i dostojanstvo radnika. Sukladno odredbi čl. 5. st. 4. ZR/09, odnosno čl. 7. st.

4. ZR-a zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i radnih
uvjeta, uključujući i kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju,
profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te
prekvalifikaciji, sukladno posebnim zakonima, dok je prema st. 5. poslodavac dužan
zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih,
suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih
poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s posebnim zakonom.

8. Sukladno odredbi čl. 130. st. 1. ZR/09 i čl. 134. st. 1. ZR-a postupak i mjere
zaštite dostojanstva od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim
zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i
poslodavca ili pravilnikom o radu.

9. Odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine",
broj: 85/08. i 112/12., dalje u tekstu: ZSD-a) propisano je da se diskriminacijom
smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi rase ili etničke
pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja,
nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu,
obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog
stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne
orijentacije.

10. Jedan od oblika diskriminacije je i uznemiravanje i spolno uznemiravanje.
Odredba čl. 3. ZSD-a propisuje da je uznemiravanje svako neželjeno ponašanje
uzrokovano nekim od osnove iz čl. 1. st. 1. ZSD-a (rase ili etničke pripadnosti ili boje
kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog
podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja,
bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog
naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije) koje ima za cilj ili
stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko,
ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

11. Iz prethodno citiranih odredbi proizlazi da je tuženik bio dužan štititi
dostojanstvo tužitelja od diskriminacije i uznemiravanja. Međutim, uznemiravanjem
radnika ne može se smatrati svako neželjeno ponašanje poslodavca ili nadređenog
suradnika, jer se prema odredbi čl. 3. ZSD-a relevantnim ukazuje samo ono
neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnove iz čl. 1. st. 1. ZSD-a.

12. Prema odredbi čl. 20. st. 1. ZSD-a propisano je da ako stranka u sudskom ili
drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje dužna
je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da
nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

13. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka i
tužiteljice.

5

Poslovni broj: 25 Pr-2350/2022- 42

14. U pogledu tvrdnji tužiteljice da je istoj nije ponudio adekvatno radno mjesto
njene stručne spreme valja istaknuti da je tužiteljica potpisala ugovor o radu za radno
mjesto prodajni predstavnik od … slobodnom voljom sukladno načelu
slobodnog ugovaranja slijedom čega ista neosnovano tvrdi da je takav ugovor
rezultat šikaniranja ( Ugovor o radu listovi 26-28 spisa). Navodi tužiteljice da jedino
njoj nije ponuđeno obavljanje poslova pravne službe kod tuženika, a da je prethodno
bila potpredsjednik tuženika za … županiju, ne utječe na stav ovog suda u tom pogledu, jer je tuženik i ostalim radnicima koji su prethodno bili na takvim radnim mjestima (Z. H., H. G., M. Lj.) ponudio sklapanje ugovora koji odgovaraju njihovom stažu, stručnoj spremi i godinama iskustva pa tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi tuženik prema njoj postupao nejednako.
Tužiteljica temelj diskriminatornog ponašanja temelji na činjenici da je na
temelju svog obrazovanja te bivšeg „radnog mjesta -direktora“ izložena izravnoj
diskriminaciji s osnova obrazovanja, roda i dobi,

Uvidom u Popis radnika utvrđeno je da je na radnom mjestu prodajni
predstavnik u Sektor prodaje kod tuženika bilo zaposleno osam prodajnih predstavnika: Z. H. (VSS, 30 godina radnog staža, 53 godine), R. M. (VSS, 33 godine radnog staža, 53 godine), S. P. (VSS, 26 godina radnog staža, 50 godina), S. V. (VSS, 28 godina radnog staža, 47 godina), M. Lj. (VSS, 31 godinu radnog staža, 54 godine), R. C. (SSS, 21 godinu radnog staža, 44 godine života), H. G. (mr, 31 godinu radnog staža, 52 godine) i G. J. (VŠS, 21 godinu radnog staža, 42 godine života).

Prema Pravilniku o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika
od … ( listovi 961- 981 spisa) za prodajnog predstavnika kao stručna/školska sprema preporuča se SSS/VŠS prometnog, ekonomskog ili drugog odgovarajućeg usmjerenja, s najmanje jednom godinom radnog iskustva na odgovarajućim poslovima.

Tužiteljica ne spori činjenicu da je u vrijeme sklapanja ugovora o radu bila
predviđena VŠS i VSS pa je neosnovan prigovor tužiteljice iz navedenog osnova da
je njen ugovor o radu rezultat šikaniranja, obzirom da je ponuđeni ugovor o radu
prihvatila i potpisala a sukladno njenoj stručnoj spremi, a nije učinila vjerojatnim da je
u nepovoljniji položaj stavljena u odnosu na druge radnike na istom radnom mjestu.

15. Nadalje tužiteljica tvrdi da joj je zabranjen i ograničen rad, jer da je kao
voditelj ključnih kupaca u … godini bila zadužena za samo 27 korisnika ( popis
kupaca na listu 49 spisa). Sud je iz iskaza svjedokinje B. K. utvrdio da su
pojedina područja unutar županija bila podijeljena na način da je gornji dio grada
dobila R. M., a donji dio tužiteljica, te da su dobili dio naselja, time da je M. duže radila te imala više zastupljenih korisnika. I svjedok A. M. potvrđuje da su se podjele korisnika vršile po geografskom području odnosno gravitaciji područja.

Svjedokinja R. M. iskazuje kako nije imala „jače“ korisnike od
tužiteljice, jer je tužiteljica bila zadužena za sudove pa se ne može na taj način vršiti
usporedba.

Svjedok Ž. K. navodi da kao voditelj ključnih kupaca je imao 30-korisnika, a isti su dodjeljivani temeljem rada i želja samih korisnika.

6

Poslovni broj: 25 Pr-2350/2022- 42

Sud je njihove iskaze ocijenio kao istinite i u suglasju sa dokumentacijom u
spisu, posebno popisom korisnika za koje je zadužena tužiteljica iz kojeg je vidljivo
da tužiteljica zadužuje velike korisnike, a između ostalog Trgovački, Prekršajni,
Općinski i Županijski sud u V.. Tuženik kao poslodavac ima autonomno pravo dodjeljivati korisnike ili preraspodjeljivati iste između prodajnih predstavnika, koji je u kod tuženika bilo zaposleno osim tužiteljice još 7 ( popis Radnika list 1110 spisa).
Stoga je sud ocijenio da su svi prodajni predstavnici bili zaduženi za jednak broj
kupaca te činjenica eventualnog preraspoređivanja ne ukazuje na nejednako
postupanje u odnosu na tužiteljicu. Tako iz maila B. K. od … je utvrđeno da … županiju zajedno sa tužiteljicom pokriva R. M., te se iste zadužuju sukladno načelnoj podjeli.

Tuženik je, a kao što je to već prethodno obrazloženo, prema tužiteljici i
ostalim radnicima zaposlenim na radnom mjestu prodajni predstavnik jednako
postupao,a eventualna odstupanja u odnosu na R. M. ne predstavlja diskriminaciju ili uznemiravanje temeljeno na nekoj od diskriminacijskih osnova,
obzirom na činjenicu da je ista ima više radnog staža od tužiteljice, a nastavno
tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi je tuženik stavio u nepovoljniji položaj.

16. Tužiteljica u tijeku postupka tvrdi da je bila diskriminirana i uznemiravana na
temelju dobi, obrazovanja i stručne spreme od radnice B. K.

Tužiteljica navodi kao osnove takvog uznemiravanja postavljanje nerealnih
ciljeva, širenje laži i izazivanje svađe među zaposlenicima, prijavljivanje za greške,
ocjenjivanje lošim ocjenama, vrijeđanje, onemogućavanje korištenja godišnjeg
odmora i sl. uvjetovane njezinim godinama i obrazovanjem, te društvenim položajem.
Valja istaknuti da opomena za povrede iz radnih odnosa je pravo poslodavca
na izricanje upozorenja na povredu radne obveze, a radnik ima pravo osporiti takvo
upozorenje. Stoga, izricanje spornih opomena na koje upire tužiteljica ne predstavlja
diskriminaciju ili uznemiravanje, jer je tužiteljica iskoristila svoje zakonsko pravo te je
opomene osporila, pa tako i istaknula prigovor na zapisnik Sektora prodaje s kojim
nije bila zadovoljna.

Sud temeljem izvedenih dokaza je utvrdio da tužiteljica nije učinila vjerojatnim
da je izricanje opomena kao i sadržaj zapisnika Sektora rezultat sustavnog
omalovažavanja tužiteljice, vrijeđanja od strane B. K. i R. M., a navedeno proizlazi iz suglasnih iskaza svih saslušanih svjedoka ( B. K., R. M., Ž. K., A. M.) da nije bilo neprimjerenog ponašanja i odnosa nadređenih prema tužiteljici, pa tako niti da ju je R. M. napala zbog prijave direktoru oko neprimjerenog radnog prostora, odnosno ureda. Sud je0 u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedokinje R. M. da je tužiteljici ukazala da je neprimjereno opterećivati direktora sa preseljenjem kancelarije.
U pogledu samog preseljenja u neadekvatne prostorije kako to tvrdi tužiteljica,
iz dokaznog postupka je sud utvrdio da isto nema obilježja diskriminatornog ili
nejednakog postupanja, jer je R. M. zajedno sa tužiteljicom preseljena u istu kancelariju, shodno raspoloživosti poslovnog prostora tuženika.

Tvrdnje tužiteljice da je kao bivša potpredsjednica jedina koja je iseljena iz
svoje kancelarije predstavlja subjektivni osjećaj tužiteljice, a po stavu suda
poslodavac nije dužan osiguravati određene poslovne prostorije bivšim
potpredsjednicima, već osigurati adekvatan prostor za rad. Sud je iz e-mailova ( list -
523 spisa) utvrdio da je tužiteljica tražila zasebnu sobu koju ne bi morala dijeliti sa

7

Poslovni broj: 25 Pr-2350/2022- 42

R. M., a čemu poslodavac nije udovoljio jer više nije bilo slobodnih soba, ali takvo postupanje nije rezultat diskriminacije tužiteljice, jer niti R. M. nije dobila zasebnu sobu.

17. U pogledu navodnog vrijeđanja i omalovažavanja tužiteljice sud je utvrdio slijedeće.

Iz iskaza svjedoka i ostalih provedenih dokaza proizlazi da B. K. nije vrijeđala tužiteljicu, a niti sama tužiteljica nije učinila vjerojatnim takvo postupanje.
Činjenica da u elektronskoj prepisci B. K. napisala „500 puta sam ti rekla“ ne predstavlja vrijeđanje tužiteljice niti omalovažavanje. Navodi tužiteljice da je
svjedokinja K. tužiteljici govorila da je“ bivši direktor, da ništa ne zna, da je sada
nitko i ništa“ su nedokazani, paušalni jer ne opisuje niti jednu konkretnu situaciju u
kojoj se to navodno desilo, niti to proizlazi iz e-mailova i ostale dokumentacije u
spisu, niti iz iskaza saslušanih svjedoka.

Nadalje tužiteljica pogrešno drži da njezina upozorenja na propuste u radu, te
inzistiranje na radnoj disciplini i urednom obavljanju poslova predstavljaju
uznemiravanje, kao i ocjenjivanje tužiteljice te na opomene pred otkaz, kao što je već
gore objašnjeno.

Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužiteljica postupanje B. K. doživjela kao ugrožavanje, ali takav osjećaj je subjektivni osjećaj koji proizlazi iz njihove međusobne komunikacije, koji je proizašao iz različitih poimanja pristupa poslu. Sud nije utvrdio da bi se ponašanje B. K. imalo elementa mobinga , jer nije postojala namjera da se tužiteljica ugrozi. Naime cjelokupno postupanje u odnosu na tužiteljicu koje se odnosi na opomene i ocjenjivanje tužiteljice upravo proizlaze iz međusobnog nerazumijevanja. Tako u pogledu ocjenjivanja tužiteljice sud je utvrdio da je isto rezultat rada tužiteljice, aš to je utvrđeno iskazima svjedoka.
Svjedoci B. K., Ž. K. i A. M. suglasno izjavljuju da je ocjena tužiteljice bila 3, a što ukazuje da je radnik dostigao i postigao sve ciljeve. S takvim tumačenjem se suglasan i ovaj sud, jer navedena ocjena ukazuje na primjereno obavljanje poslova i ispunjavanje zadataka radnog mjesta tužiteljice, a ne šikaniranje ili diskriminiranje. Poslodavac ima autonomno pravo ocijeniti svoje radnike sukladno predviđenim parametrima ocjenjivanja, a tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi isto bilo rezultat nejednakog postupanja prema tužiteljici u tom
pogledu.

18. Nadalje tužiteljica pogrešno smatra da činjenica da nije dobila odobrenje za
slobodan dan, kao i korištenje godišnjeg odmora prema njenom traženju, je rezultat
mobinga od strane tuženika. Tužiteljica nije niti navedenu činjenicu učinila
vjerojatnom , te samo ukazivanje na izostanak odobrenje nije dovoljno za zaključak
kako je u pogledu korištenja godišnjih odmora bila u nepovoljnijem položaju od
ostalih. Valja dodati da tužiteljica neosnovano ukazuje da je njen zahtjev za slobodni
dan izgubljen namjerno, jer tu namjeru također nije učinila vjerojatnom, ali je
tužiteljica i bez dozvole nadležnih isti iskoristila. Bilo kakovo odsustvo sa posla bez
odobrenja poslodavca je nedopušteno, pa je logično da je u takvoj situaciji
poslodavac tražio očitovanje tužiteljice.

Nadalje, tužiteljica nije dokazala da bi bila ignorirana od strane B. K., jer je vidljiva njihova svakodnevna komunikacija, a subjektivno je tumačenje
tužiteljice kako bi se ostali kolege trebali prema njoj ponašati, te na koje je kongrese

8

Poslovni broj: 25 Pr-2350/2022- 42

trebala biti upućena umjesto ostalih kolega. stav tužiteljice ukazuje na njezino neobjektivno poimanje njenih radnih i poslovnih kvaliteta u odnosu na druge kolege.

19. Zlostavljanje (uznemiravanje) koje se podvodi pod pojam mobinga predstavlja
fizičko ili psihičko zlostavljanje na radnom mjestu bez obzira na diskriminacijsku
osnovu. Mobing je oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili grupa ljudi
sustavno fizički ili psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu s ciljem ugrožavanja
njezinog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, te često dovodi do
uklanjanja s njegova područja djelovanja, kao i dugotrajni ciljani psihoteror na
radnom mjestu što ga radnici provode prema svojim kolegama. Kada se utvrdi da je
došlo do takvog zlostavljanja (uznemiravanja) na radnom mjestu, te ukoliko težina
povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, radnik ima pravo na naknadu štete zbog
povrede prava iz radnog odnosa sukladno Zakonu o radu, u kojem slučaju se
primjenjuju i adekvatne odredbe Zakona o obveznim odnosima.

Tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je tuženik postupao prema njoj
diskriminatorno, šikanozno ili da ju je uznemiravao u smislu pravila o teretu
dokazivanja predviđenog odredbom čl. 20. st. 1. ZSD-a.

Sud je prihvatio subjektivni osjećaj tužiteljice koji je ona doživljavala kao
ugrožavanje vlastite osobnosti, dostojanstva, ugleda i časti, ali taj doživljaj nema
stvarnog uporišta za ocjenu mobinga. Naime, da bi neko ponašanje imalo elemente
mobinga potrebno je i postojanje jasno određene namjere tog ugrožavanja od strane
onog koji zlostavlja. U konkretnom slučaju, izostali su takvi namjera i cilj od strane
radnica tuženika B. K. i R. M., jer u njihovom postupanju i ophođenju prema tužiteljici nije utvrđeno diskriminatorno postupanje.

Iako iz iskaza svjedoka i tužiteljice proizlazi da je bilo problema u njihovoj
komunikaciji, da je bilo prigovora i prijavljivanja tužiteljice na njene ocjene, prijave za
zaštitu dostojanstva i sl., ali takvi problemi, prema mišljenju ovog suda, proizlaze iz
različitog shvaćanja zadavanja i izvršenja radnih zadataka, a nisu posljedica
namjernog ponižavanja ili povrede prava na osobnost.

To se posebno odnosi na tvrdnju tužiteljice oko korisnika V., za kojeg je
tuženik odlučio prekinuti suradnju zbog neplaćanja i gomilanja dugova ( iskaz
svjedoka Ž. K.) što je pravo poslodavca i nikako ne predstavlja odluku koja bi bila u domeni tužiteljice, pa poslodavac ima pravo opomenuti radnika koji ne postupi po nalogu.

20. Subjektivni doživljaj tužiteljice o izloženosti mobingu i uznemiravanju mora
imati objektivizirane pokazatelje, a nije dovoljno da se tužitelj osjetio uznemiravanim.
Činjenica da se tužiteljica u spornom razdoblju liječila, ne dovodi do zaključka da je
predmetno oboljenje posljedica mobinga i šikane tuženika.

Sud je iskaz tužiteljice u cijelosti ocijenio kao subjektivan u pogledu svih
navoda iz tužbe i tijekom postupka, a sam doživljaj tužiteljice da je bila izložena
mobingu mora imati objektivne pokazatelje, a što tužiteljica nije učinila vjerojatnim.
Valja istaknuti da tužiteljica nije učinila vjerojatnim niti da su njeni zdravstveni
problemi posljedica postupanja tuženika.

21. Slijedom navedenog po stavu ovog suda u tijeku dokaznog postupka utvrđeno
je da tužiteljica nije diskriminirana, uznemiravana, niti stavljena u nepovoljniji položaj
u odnosu na druge radnika po svojoj dobi, stručnoj spremi i društvenom položaju, pa
nema osnove niti za naknadu štete s tog osnova.

9

Poslovni broj: 25 Pr-2350/2022- 42

22. Slijedom navedenog, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

U Zagrebu, 6. rujna 2023.

 

                                                                                                          Sutkinja:

                                                                                                  Vesna Horvath, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog
suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje
nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku