REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Ž 5
Poslovni broj: Us I-512/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja Općine Medulin, OIB 70537271639, Medulin, Centar 223, kojeg zastupa opunomoćenica Zvjezdana Zdjelar Lalović, odvjetnica u Puli, Anticova 6/III, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi građevinske dozvole, 5. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Tužba se odbacuje.
Obrazloženje
1. Općina Medulin je kao jedinica lokalne samouprave u svojstvu tužitelja podnijela tužbu ovom Sudu, a radi osporavanja zakonitosti drugostupanjskog rješenja tuženika KLASA: UP/II-361-03/25-02/78, URBROJ: 531-03-25-2 od 3. travnja 2025. Navedenim rješenjem tuženika po žalbi investitora poništeno je rješenje Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša Općine Medulin, KLASA: UP/I-361-03/24- 01/000089, URBROJ: 2163-27-05-08-25-0004 od 3. siječnja 2025., a kojim je rješenjem odbijen zahtjev investitora za izdavanje izmjena i dopuna građevinske dozvole.
2. Ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora.
3. Sukladno čl. 18. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS), tužitelj je fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora (st. 1.). Tužitelj može biti osoba koja nema pravne osobnosti ili skupina osoba ako su pojedinačnom odlukom ili postupanjem javnopravnog tijela povrijeđena njihova prava i pravni interesi (st. 2.). Tužitelj može biti javnopravno tijelo koje je sudjelovalo ili je trebalo sudjelovati u donošenju odluke, postupanju ili sklapanju upravnog ugovora (st. 3.). Tužitelj može biti i državno tijelo ovlašteno zakonom (st. 4.).
4. Tužitelj u tužbi, iako istu podnosi kao jedinica lokalne samouprave, a ne kao Upravni odjel koji je donio poništeno rješenje, izjednačava ta dva različita javnopravna tijela ("tužitelj je poništenim rješenjem odbio zahtjev investitora...", "investitor je tužitelju dostavio podnesak...").
5. Sukladno ustaljenom stavu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (posl.br. Usž-1608/15-4 od 12. studenog 2015., posl.br. Usž-1969/18-2 od 19. rujna 2018. Usž-4251/18-5 od 16. svibnja 2019., posl.br. Usž-3838/18-3 od 24. rujna 2020. i posl.br. Usž-263/2021-2 od 30. rujna 2021)., javnopravno tijelo koje je donijelo odluku u prvostupanjskom upravnom postupku sukladno naprijed navedenim odredbama ZUS-a nije ovlašteno podnijeti tužbu protiv odluke njemu hijerarhijski višeg tijela. Stoga Upravni odjel za prostorno planiranje i zaštitu okoliša Općine Medulin (prvostupanjsko tijelo koji je donijelo negativno rješenje od 3. siječnja 2025.) ne može biti tužitelj u ovome sporu, jer se osporenim rješenjem tuženika ne dira u njegova prava ili pravne interese. Pritom navedeni Upravni odjel nije ni javnopravno tijelo koje je sudjelovalo u donošenju odluke da bi bio ovlašten podnositi tužbu sukladno odredbi čl. 18. st. 3. ZUS-a. Naime, navedena odredba ima u vidu slučajeve kada sukladno odredbi čl. 21. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP) u rješavanju o upravnoj stvari sudjeluju dva javnopravna tijela ili više njih, što u konkretnom predmetu nije slučaj, već se radi o situaciji (izdavanje građevinske dozvole) u kojoj bi to tijelo nastupa kao tijelo nadležno za odlučivanje o zahtjevu investitora.
6. Nastavno, osporavanim rješenjem tuženika, kojim se favorabilno odlučuje o žalbi investitora podnesenoj tuženiku, ne dira se u pravo niti u pravni interes tužitelja kao jedinice lokalne samouprave u smislu odredbe čl. 18. st. 1. ZUS-a, jer se tim rješenjem odlučuje o osnovanosti žalbenih navoda investitora kojemu je odbijen zahtjev za izdavanje izmjene i dopune građevinske dozvole, a ne o pravima, obvezama ili pravnim interesima tužitelja.
7. Jedinica lokalne samouprave može biti podnositelj tužbe samo ukoliko ima položaj stranke u upravnom postupku izdavanja građevinske dozvole. Naime, za razliku od odredbe čl. 216. ranije važećeg Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" br. 76/07, 38/09, 55/11, 90/11, 50/12, 55/12, 80/13, 153/13, 153/13, 153/13, 78/15), sukladno kojoj je jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi nekretnina po samom zakonu imala položaj stranke u postupcima izdavanja rješenja o uvjetima građenja, sada važeći Zakon o gradnji ("Narodne novine" br. 153/13, 20/17, 39/19, 125/19) ne daje jedinici lokalne samouprave ex lege takav položaj.
8. Naime, sukladno čl. 115. st. 1. Zakona o gradnji, stranka u postupku građevinske dozvole je investitor, vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola.
9. Sud je rješenjem poslovni broj Us I-512/2025-2 od 12. svibnja 2025. tužitelja upozorio na navedeno, te ga pozvao da obrazloži svoj pravni interes, kao i da obrazloži je li isti sudjelovao u postupku izdavanja građevinske dozvole kao stranka u smislu čl. 115. Zakona o gradnji. Tužitelj je podneskom od 20. svibnja 2025. ustrajao kod stava da pravo na podnošenje tužbe crpi iz čl. 18. ZUS-a.
10. Primjenjujući citiranu odredbu čl. 18. ZUS-a na predmetnu upravnu stvar, ocjena je ovoga Suda da tužitelj u svojstvu jedinice lokalne samouprave iz svih već navedenih razloga nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe u ovom sporu.
11. Zaključno, valja navesti da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovnog broja Usž-1969/18-2 od 19. rujna 2018. izrazio pravni stav da jedinica lokalne samouprave, iz istih razloga utemeljenih na primjeni Zakona o gradnji i Zakona o upravnim sporovima, nije ovlaštena podnijeti tužbu protiv rješenja tuženika kojim je poništeno rješenje nadležnog upravnog odjela te jedinice kojim je odbijen zahtjev investitora za izdavanje uporabne dozvole.
12. Prema odredbi čl. 46. st. 1. t. 2. ZUS-a, Sud će rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja.
13. Budući da se ovdje osporenom odlukom tuženika ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja, to ne postoje ni pretpostavke za vođenje upravnog spora, pa je stoga na temelju čl. 46. st. 1. t. 2. ZUS-a valjalo odbaciti tužbu tužitelja.
U Rijeci 5. rujna 2025.
Sutkinja
Daria Pugel
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a).
Dostaviti:
- opunomoćenici tužitelja Zvjezdani Zdjelar Lalović, odvjetnici u Puli, Anticova 6/III
Na znanje:
- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,
Ulica Republike Austrije 20
