- 1 - Revd 147/2023-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. M., OIB ..., Š. zastupane po punomoćniku N. D., odvjetniku u Š., protiv tuženika Ž. K., OIB ..., Š., zastupan po punomoćnici E. K. odvjetnici u Š., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1276/2022-3 od 22. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2249/2020 od 20. svibnja 2022., u sjednici održanoj 6. rujna 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na zahtjev za dopuštenje revizije zbog pogrešne primjene materijalnog prava zbog koje bi bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke naznačene u uvodu ovog rješenja.
2. Postupajući sukladno odredbi čl. 358.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo je da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije.
3. Pitanja u prvoj i trećoj alineji postavljenih pitanja ne korespondiraju sa zaključkom drugostupanjskog suda, a pitanja u drugoj alineji su činjenične naravi, tako da se ne radi o pitanjima koja bi bila važna u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Odluke dostavljene uz prijedlog, a na koje se poziva tuženik (odluka Županijskog suda u Zagrebu Gž-5223/2015-4 od 3. svibnja 2018., odluka Vrhovnog suda RH Rev-1201/2007 od 5. veljače 2008., odluke Ustavnog suda RH U-III-1015/2013 od 25. svibnja 2017., U-III-1830/2007 od 22. travnja 2009.), ne predstavljaju različitu sudsku praksu u odnosu na pobijanu odluku pa tako nije osnovano pozivanje tuženika na te odluke kao razlog važnosti. Nadalje, revizijski sud je ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog pogrešne primjene materijalnog prava pobijanom odlukom bilo povrijeđeno pravo vlasništva iz čl. 48. st. 1 Ustava RH i čl. 1. Protokola 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na koje se temeljno ljudsko pravo poziva tuženik.
4. Slijedom navedenog, prijedlog je u odnosu na postavljena pitanja odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, a u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava prijedlog je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, pa je tako riješeno kao u izreci pod toč. I. i II.
Zagreb, 6. rujna 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
