REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj Psp-29/2023-20

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužitelja GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Franko Kotlar, Ana Vidov i partneri iz Zadra, protiv tuženice GVS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Skoblaru, odvjetniku u Zadru, zbog smetanja posjeda, nakon održane glavne rasprave dana 21. kolovoza 2025. godine te objave dana 5. rujna 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženica smetala tužitelja u posjedu nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], dio čest. zem [katastarska čestica] i dio čest zem. 1710/1 sve k. o. [katastarska općina] i to na način da je na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgradila betonski zid dužine 11,78 m koji je na skici sudskog očevida izrađenoj od dipl.ing.geod. ĆV od 20. listopada 2024. godine označen točkama B-C, te je na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] izgradila betonski zid dužine 1 7,77 m koji je na skici sudskog očevida izrađenoj od dipl.ing.geod. ĆV od 20. listopada 2024. godine označen točkama A-B.

2. Nalaže se tuženici uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da tuženica sruši betonski zid dužine 11,78 m izgrađen na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je na skici sudskog očevida izrađenoj od dipl.ing.geod. ĆV od 20. listopada 2024. godine označen točkama B-C, te sruši betonski zid dužine 17,77 m izgrađen na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] koji je na skici sudskog očevida izrađenoj od dipl.ing.geod. ĆV od 20. listopada 2024. godine označen točkama A-B.

3. Zabranjuje se tuženici svako takvo ili slično smetanje posjeda na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] pod prijetnjom ovrhe, sve u roku od 15 dana.

4. Žalba ne zadržava ovrhu ovog rješenja

5. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj dana 24. svibnja 2023. navodi da je vlasnik i zadnji mirni dugogodišnji posjednik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženica da je vlasnica nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te suvlasnica nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje graniče s nekretninama tužitelja oznake č.z. 1710/4 k. o. [katastarska općina] sa dviju strana. Tužitelj da je saznao tijekom svibnja 2023. godine da je tuženica započela izvoditi građevinske radove na uređenju parkirališta i podizanju ograde na način da je iste radove izvela na nekretnini tužitelja koje je isti isključivi vlasnik i posjednik. Iako ju je tužitelj upozorio da ne vrši radove na opisani način jer da zadire u njegov posjed, ista da se oglušila o ta upozorenja te dala nalog izvođaču radova da ubrza radove i sagradi zidove na mjestu na kojima ona smatra da bi bila međa njezinih nekretnina, iako to nije međa ni posjed njenih nekretnina, već nekretnina tužitelja na kojima je isti isključivo vršio posjed. Tuženica da je smetala posjed tužitelja na način da je u nekretninu tužitelja oznake č.z. 1710/4 k. o. [katastarska općina] od strane svoje nekretnine oznake č.z. 1713/1 k. o. [katastarska općina] pa prema tužiteljevo, kao i od strane svoje nekretnine oznake č.z. 1710/1 k. o. [katastarska općina] pa prema tužiteljevoj u širini cca 3 m ušla u njegov posjed i izvela građevinske radove ravnanja terena i podizanja betonskog zida. Sporni dio naznačen je na priloženom izvodu iz katastarskog plana slovima A-B-C-D-E-F-A, a isti će se precizirati po izvršenom geodetskom vještačenju u ovom predmetu. Slijedom opisanog tužitelj u zakonskom roku od 30 dana od dana saznanja za osobu koja je poduzela čin smetanja ustaje ovom tužbom protiv iste. Upravo zbog činjenice da je tužena naprijed opisanim činom samovlasno i bez ikakve pravne osnove smetala tužitelja u zadnjem mirnom posjedu nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] to tužitelj ustaje ovom tužbom, te predlaže da naslovni sud zakaže ročište za glavnu raspravu, te nakon provedenog dokaznog postupka temeljem čl. 21. st.1. a u svezi čl. 22 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima donese rješenje.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da se u potpunosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Prvenstveno se ističe kako tuženica nije započela izvoditi građevinske radove tijekom svibnja 2023. godine već su radovi započeli krajem ožujka kad je napravljen iskop za izgradnju zida, a čega je tužitelj bio svjestan slijedom čega je tužba podnesena izvan zakonom predviđenog roka od 30 dana. Nadalje, tuženica nije izvodila nikakve radove na nekretnini koja bi bila u vlasništvu i posjedu tužitelja već na nekretnini koja je u vlasništvu i posjedu tuženice. Naime, između nekretnina u posjedu tužitelja i tuženice već šezdeset godina se nalazi zid koji je izgradio otac tužitelja, a nakon što je u sudskom postupku koji se vodio između djeda tuženice GVS GV i oca tužitelja FV pred Kotarskim sudom u Zadru posl. br. R1-225/61 doneseno rješenje kojim je utvrđena i ispravljena međa između nekretnina katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] i to kao posljedica nagodbe stranaka tog postupka koje su se sporazumjele da međašna linija bude upravo na pravcu gdje se i dan danas nalazi spomenuti zid. Upravo stoga je nemoguće da bi tuženica u širini od cca 3 m ušla u posjed tužiteljeve nekretnine. Ujedno, tuženica nije niti sagradila zid na mjestu na kojem bi ona smatrala da bi bila međa jer na licu mjesta, kao što je već naprijed istaknuto, se nalazi zid koji predstavlja međašnu liniju, a koji je izgrađen od strane oca tužitelja sukladno naprijed navedenoj sudskoj oduci. Dakle, tuženica je izgradila zid na nekretnini koja je u njezinom posljednjem mirnom posjedu i to na način da se ista odmaknula 10 centimetara od ranije postojećeg zida, a sve iz razloga da ne bi došlo do bilo kakvog sukoba s tužiteljem koji konstantno bez ikakvog razloga uznemiruje tuženicu. Dakle, tuženica izgradnjom zida nije smetala tužitelja u posljednjem mirnom posjedu već je ista izgradnjom zida tužitelju čak i prepustila desetak centimetara svog posjeda. Slijedom navedenog, predlaže se tužbu tužitelja odbaciti kao nepravodobnu, podredno odbiti kao neosnovanu i naložiti istom da tuženici naknadi troškove ovog parničnog postupka.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze: izvršio uvid i pročitao zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 4-5), zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 6-8), izvršio uvid u preslike fotografija (l.s. 9-10), izvod iz katastarskog plana (l.s. 11), fotografije priložene uz odgovor na tužbu (l.s. 36-39), rješenje Kotarskog suda u Zadru R1-225/61 od 15. prosinca 1961. (l.s. 40-42), potvrdu PU zadarske (l.s. 47), povijest posjedovanja za čest. 1710/4 k. o. [katastarska općina], rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru doneseno pod brojem O-199/83 iza smrti EV pok. NV dana 31. svibnja 1983. (l.s. 49-51), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru doneseno pod brojem O-1439/09 iza smrti OV ud. NV (l.s. 52-53), izvod iz popisnog lista za čest. 1710/4 k. o. [katastarska općina] (l.s. 54), održao ročište na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika (l.s. 60-73), na ročištu održanom pred ovim sudom 21. kolovoza 2025. izveo dokaz saslušanjem stranaka te svjedoka LV, SV, CV i MV (l.s. 80-87).

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje da ga je tužena izgradnjom betonskog zida pobliže opisanog u tužbenom zahtjevu, smetala u posjedu nekretnina oznake 1710/4 te dijela čest. 1713/1 i dijela čest. 1710/1, sve k. o. [katastarska općina] te da joj se naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja, kao i zabrana budućeg smetanja na navedenim nekretninama. Navedeni dio označen je likom prikazanim na skici sudskog očevida i označen je žutom bojom. Tuženica je betonski zid sagradila na pravcu omeđenom točkama A-B, te onom omeđenom točkama B-C, a između stranaka je sporno je li tužitelj zadnji mirni posjednik sporne površine, označene na skici lica mjesta žutom bojom i točkama A-B-D.

5. Odredbom čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, dalje: ZVDSP) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da i posjednik koje je posjed stekao samovlasno, oduzevši ga drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed, jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjeti će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran. Konačno, odredbom čl. 21. st. 3. ZVDSP, određeno je da pravo na zaštitu posjeda protječe rokom od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

6. Prema odredbi čl. 22. st. 1. i 2. ZVDSP posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja koje je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

7. Sud pruža ovu zaštitu u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda) prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

8. U parnicama zbog smetanja posjeda utvrđuju se, dakle, dvije činjenice, čin smetanja i zadnji mirni posjed. Čin smetanja, kako ga opisuje tužitelj u tužbi, sastoji se u izgradnji betonskog zida od strane tuženice, za što da je tužitelj doznao tijekom svibnja 2023., čime da je tuženica zašla u posjed ovdje tužitelja; tužitelj, dakle, tvrdi da mu je posjed oduzet.

9. Između ovdje stranaka nije sporno da je tuženica sagradila zid, međutim, sporno je prije svega, je li tužitelj bio u posjedu dijela nekretnina na kojima je sagrađen sporni zid, odnosno je li tuženica izgradnjom istog, oduzela tužitelju posjed na dijelovima nekretnina čest. 1710/4, 1713/1 i 1710/1 sve k. o. [katastarska općina], kako on to u tužbi tvrdi..

10. Na ročištu održanom 21. kolovoza 2025. (l.s. 80-87) izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, koji je naveo da je tuženica radove izgradnje zida izvodila sigurno mjesec dana i više, a prvi dan kada je počela radove s bagerima, tužena da je pozvala policiju i prijavila da ju je tužitelj vrijeđao i prijetio joj. Smatra da je betonski zid podignut na njegovom terenu, oko čega da su se i prije vodili sudski postupci u kojima da je sudjelovao još i njegov otac. Prije izgradnje spornog zida da je oko svoje nekretnine imao trotoar, ali nije imao zid te navodi da tuženica izgradnjom ovog zida nije zašla na njegov trotoar, već da je zid sagradila neposredno uz trotoar. Navodi da prije izgradnje spornog zida nisu koristili ništa osim trotoara, jer da je ovo sporno ostalo neriješeno i nisu to koristili. Tužitelj tvrdi da su na terenu koji posjeduje tužena, a nakon izvršene zamjene s rodicom tužitelja, bili vidljivi kameni cilji kao granica između dviju nekretnina i te oznake da su bile izvan njegovog trotoara te na jednom mjestu udaljene i oko 2 m od tog trotoara. Upravo na taj način označava spornu površinu koja je na skici prikazana i označena žutom bojom. Što se tiče sporne površine koju je opisao i koja je prikazana na skici sudskog očevida kao trokut, isto da je bilo kamen u naravi, da nije bilo obradivo, a njegova rodica da je dio nekretnine na skici označen kao 1710/1 koristila kao vrt, ali da nije ulazila na sporni dio. Zamjena o kojoj govori, u kojoj je tuženica stekla nekretninu, da je bila još šezdesetih godina prošlog stoljeća. Što se tiče zida kojeg je tuženica sagradila na pravcu omeđenom točkama C-B, tužitelj navodi da taj zid i nije sporan jer da ga je tuženica napravila na granici. Što se tiče dijela nekretnine koju naziva trotoar, pojasnio je da trotoarom naziva betonirani dio uz sami sporni zid, koji da su napravili još šezdesetih godina prošlog stoljeća i koji da je u odnosu na tuženičinu nekretninu povišen za jedno pola metra, tako da se prije izgradnje spornog zida nije moglo samo prijeći s tuženičine nekretnine na tužiteljevu, već da se trebalo s njegove nekretnine popeti zbog razlike u visini. Upitan da se očituje tko je brao plodove smokve koja je prikazana na skici lica mjesta, tužitelj je naveo da se radi o samonikloj smokvi koje da bi nekad ubrali – "ukrali", a upitan kome bi ukrali, naveo je tuženici te da i dalje ne zna čija je to smokva.

11. Na istom ročištu saslušana je i tuženica, koja navodi da je ona godinu i pol dana prije nego što je počela s izgradnjom spornog zida, tužitelja obavijestila o svojim namjerama te da izgradnjom spornog zida ni na koji način nije dodirnula njegov zid koji je vidljiv, odnosno kojega je na skici sudskog očevida pokazala i označen je kao trotoar. Potvrđuje da postoji razlika u visini između dviju parcela i to za oko 80 cm i da je upravo ona tužitelja prije dvije godine kada je podigao taj trotoar, zamolila i da napravi jedan mali zidić kako se voda s njegovog terena ne bi slijevala na tuženičin teren. Tada da je prvi put čula da tužitelj smatra svojim i dio izvan betoniranog zidića (trotoara). Tada da mu je ona rekla da on svoje traži, a ona da će svoje braniti i to da se više nije spominjalo. Krajem ožujka 2023. da je počela kopati temelje za zidić pored tužiteljevog zidića te da mu je i pokazala odluku Kotarskog suda iz koje da slijedi da je upravo taj njegov zidić granica. Tužitelju da je bilo poznato sve i ona je očekivala da će on zaustaviti gradnju ako bi imao nešto protiv. On nije zaustavljao gradnju, iako da se vrzmao onuda dok su radnici gradili taj zid i u jednom trenutku njegov prijatelj je htio da se nešto dogovore. Sve to da je bilo prije nego je ona zvala policiju i tada da je tužiteljevom prijatelju rekla da je gradila zid do granice i da je pokušala s njim lijepo razgovarati. U trenutku kad je već bio šalovan ovaj sporni zid, tužitelj da ju je verbalno napao i ona da se prestrašila i zvala je policiju. Što se tiče spornog dijela, označenog žutom bojom, isti da su oduvijek koristili njezini roditelji. Tamo su sadili zelje, vinovu lozu i pomidore sve dok su njezini roditelji to mogli. Smokvu da su također brali i sušili plodove te da tužitelja nikada nije vidjela na tom dijelu nekretnine.

12. Saslušani svjedok LV bio je angažiran od strane tuženice za uređenje okoliša te je firma u kojoj on radi podigla sporne zidove i uredila okoliš tuženičine kuće. Pregledali su papire geometra te navodi da je sve bilo čisto i uredno i zna da se tužitelj nešto bunio, ali da nisu zaustavljali gradnju, s obzirom na to da su papiri bili čisti. Inače da svakodnevno prolazi tuda te da je parcela tužitelja u odnosu na tuženičinu bila ograđena zidom, odnosno da se točno znalo do kud je njegova terasa. Sporni zid, koji su radili za tuženicu, da su čak malo uvukli da ne bi bilo problema, te ono što su izgradili da na ni na koji način nije ulazio u dio za koji je vidio da ga tužitelj inače drži u posjedu. Ovo o čemu iskazuje da mu je poznato i da je tako izgledalo zadnjih 45 godina prije njihove intervencije. Ovaj svjedok je na predočenoj mu skici lica mjesta opisao da su upravo na dijelu koji je označen kao sporan bio vrt koji da je koristio pok. otac tuženice. Taj vrt da je prema tužitelju bio ograđen tužiteljevim trotoarom te da kopanjem temelja za sporni zid nisu ništa dirali na tužiteljevom zidu.

13. Saslušana svjedokinja SV, tužiteljeva sestra, opisala je da je bratova nekretnina u odnosu na tuženičinu bila ograđena niskim zidom, a što se tiče spornog zida, misli da je tuženica istim dirala zidić koji je njihov otac gradio. Navodi da se sjeća još kao dijete da je tuženičin otac njezinom ocu pravio probleme vezano za ograđivanje i to na dijelu koji je ova svjedokinja na skici sudskog očevida pokazala kao dio čest. 1710/4, između objekta tužitelja i dijela ove čest. na skici označenog kao "betonirano", dakle, ne spornog dijela te ova svjedokinja navodi da tuženičin otac njezinom ocu na tom dijelu nije dozvoljavao obrađivanje. Potvrđuje da je nisku ogradu radio njihov otac kad je gradio kuću. Ova svjedokinja navodi da nije zagledala, ali da misli da je tuženica spornim zidom dirala zidić koji je gradio njihov otac. Potvrđuje i to da je prije izgradnje spornog zida, od nekretnine tužitelja ograđene u odnosu na tuženičinu nekretninu niskim zidom, bila obrađena zemlja koju da su obrađivali oni koji su zemlju posjedovali i obrađivali su je sve do niskog zidića.

14. Svjedokinja CV, tužiteljeva susjeda, navodi da je njezina čestica nekada bila ona koja je na skici označena kao čest. 1710/3 k. o. [katastarska općina] te potvrđuje da je čest. oznake 1710/1 k. o. [katastarska općina] nekretnina koja je pripadala tuženičinim roditeljima. Navodi da je prepoznala zidić označen na pravcu omeđenom točkama A-D prema cesti te zna i za zidić prema čest. 1710/5, ali da ne zna je li postojao zidić između čest. 1710/4 i 1710/1, ovdje sporni zidić. Potvrđuje da je nekretnina koju su posjedovali tuženičini roditelji, a koju su oni stekli zamjenom sa tužiteljevom rodicom DV, bila obrađena, nije bila zapuštena. Ne zna je li postojala kakva granica između te obrađene površine prema kući tužitelja, zna da je sve bilo nešto "knap", kuća, pa to obrađeno.

15. Svjedokinja MV, tuženičina nećakinja, navodi da je sve na terenu danas kako je i bilo još otkad ova svjedokinja zna za sebe. Nekretnina tuženice da je prema nekretnini tužitelja bila omeđena zidom. Ova svjedokinja ne zna čiji je to zid, ali da je bilo tako kako je i sada, a njezina teta da je sporni zid sagradila do tog zida koji opisuje. Cijeli život da joj je poznato da je zemlja tuženice bila obrađivana, da se sadio krumpir, imali su vinovu lozu i sada da je tamo jedna smokva. Da nikada nije bilo nikakvih problema sa tužiteljem.

16. Na temelju iskaza stranaka i svjedoka saslušanih u ovoj pravnoj stvari te neposrednim opažanjem na očevidu na licu mjesta, ovaj sud utvrdio je sljedeće činjenice:

- da je između nekretnine tužitelja i tuženice postojao ogradni zid, koji je povišen za više od pola metra u odnosu na tuženičinu nekretninu, a koji ovdje tužitelj naziva trotoarom.

- da je sporna površina označena kao ona koja ide od tog trotoara prema nekretnini tuženice,

- da je sporni zid u cijelosti sagrađen uz tzv. trotoar, koji trotoar je vidljiv i na licu mjesta, a za koji i sam tužitelj navodi da tužiteljica izgradnjom spornog zida nije zašla na njegov trotoar, već ga je sagradila uz njega,

- da prije izgradnje spornog zida tužitelj ni na koji način nije posjedovao spornu površinu, što slijedi iz navoda samog tužitelja, koji u svom iskazu tvrdi da su koristili trotoar, a sporna površina da je "ostala neriješena" i da je nisu koristili.

17. Tužitelj u svom iskazu potvrđuje da je ono što on naziva trotoarom, a svjedok LV tužiteljevim zidom (jer to tako i izgleda s nekretnine tuženice zbog razlike u visini terena), povišeno u odnosu na nekretninu tuženice za oko pola metra te da se zbog razlike u visini terena nije moglo prijeći s tuženičine nekretnine na njegovu, već se trebalo popeti.

18. Na temelju navoda samog tužitelja, ovaj sud zaključuje da je tužiteljev trotoar predstavljao granicu posjeda između nekretnine ovdje stranaka, pri čemu se misli na faktični posjed, dakle, ne na ono za što tužitelj misli da bi mu trebalo pripasti, već na ono što je on zaista posjedovao i na čemu je vršio faktičnu vlast (posjedovne čine). Da ovdje tužitelj nije vršio faktičnu vlast na spornoj nekretnini, slijedi i iz njegovih navoda da bi ponekad sa smokve koja je zatečena i opisana na spornoj površini te prikazana na skici lica mjesta (l.s. 71), "ukrao koju smokvu za pojesti", istodobno smatrajući da je smokvu ukrao tuženici. Iz toga slijedi zaključak ovoga suda da je upravo tužena ta koja je bila u posjedu sporne površine.

19. Nadalje je navesti i da sam tužitelj, iako u tužbenom zahtjevu navodi da ga je tuženica izgradnjom betonskog zida smetala u posjedu dijela čest. 1713/1 k. o. [katastarska općina], a to je zid koji je na skici lica mjesta označen na pravcu omeđenom točkama B-C, navodi da "ne bi rekao da je taj zid sporan jer da se tuženica ogradila čak na granici". Iz toga slijedi zaključak ovoga suda da tužitelj smatra da je smetan u posjedu jer je tužena zid podigla na pravcu koji je po njemu sporan, a ne zbog toga što bi mu tuženica izgradnjom toga zida oduzela posjed koji je on do tada vršio.

20. S obzirom da je u parnicama zbog smetanja posjeda bitan upravo zadnji mirni posjed, dakle utvrđenje je li tužitelj vršio faktičnu vlast na dijelu na kojem tvrdi da je smetan, a ne utvrđuje se pravo na posjed, jasno je da je tužbeni zahtjev tužitelja u konkretnom slučaju neosnovan jer je ovaj sud utvrdio da tužitelj nije bio zadnji mirni posjednik spornog dijela, već je to bila ovdje tuženica koja izgradnjom spornog zida ni na koji način nije promijenila dotadašnje posjedovno stanje.

21. Ovakvo utvrđenje, osim iz iskaza samog tužitelja, slijedi i iz iskaza tuženice, ali i svjedoka koje je predložio sam tužitelj. Tako tužiteljeva sestra, svjedokinja SV, potvrđuje da je prije izgradnje spornog zida sporna površina bila u posjedu tuženice i njezine obitelji, kada odgovarajući na pitanje što je bilo između niskog zidića kojega je sagradio još njezin otac – trotoara kako ga naziva tužitelj i tuženičine kuće, navodi „bilo je obrađeno, obrađivali su oni koji su imali zemlju, bila je to njihova zemlja, obrađivali su sve do niskog zidića".

22. Isto slijedi i iz iskaza svjedoka LV, kojemu je osobno poznat izgled tužiteljeve nekretnine prije izgradnje spornog zida, a koji navodi da se uvijek točno znalo do kud je tužiteljeva terasa, a da je sporni zid koji je sagradila tuženica čak malo uvučen u njezinu nekretninu. Iskaz ovog svjedoka sud u cijelosti prihvaća istinitim jer se radi o svjedoku koji je i naglasio da nije osobno zainteresirana za ishod ovog spora, a istodobno je osoba koja je svakodnevno prolazila uz nekretnine stranaka te sudjelovala u izgradnji spornog zida.

23. Svjedokinja CV također u svom iskazu potvrđuje da su tuženičini roditelji obrađivali svoju nekretninu te na pitanje je li postojala granica te obrađene površine prema kući tužitelja, navodi da ne zna, ali da zna da je bilo sve nešto „knap“- tužiteljeva kuća, pa to obrađeno. Tuženičina nećakinja u svom iskazu samo potvrđuje utvrđenja do kojih je ovaj sud već došao, da tuženica izgradnjom spornog zida ni na koji način nije ograničila tužitelja u dotadašnjem vršenju faktične vlasti jer je sporni zidić sagrađen uz tužiteljev zid koji je i danas tamo, a preko kojeg i sam tužitelj navodi da nije vršio posjed.

24. Stoga, a kako je u ovoj pravnoj stvari utvrđeno da tužitelj nije bio zadnji mirni posjednik spornog dijela označenog u tužbi, to je njegov tužbeni zahtjev neosnovan i valjalo ga je odbiti kako je to određeno u izreci ovog rješenja.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te odredbe Tbr. 7. toč. 2. obračunate prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN broj: 138/2023, dalje Tarifa), i to u iznosu od 250 bodova po Tbr. 7. točka 2. Tarife, odnosno 500,00 eura (Tbr. 54 Tarife), koliko je tuženici priznato na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika. Kada se na to obračuna PDV po stopi od 25% dođe se do ukupnog iznosa od 625,00 eura koliko je tužitelj dužan naknaditi tuženici na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika.

U Zadru, 5. rujna 2025.

Sutkinja

Ivana Klišmanić

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćniku