Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-146/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv VJ i dr. zbog kaznenih djela iz članka 217. stavak 1. točka 1. u vezi članka 216. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/22., 129/22., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 143/12. – dalje KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbi optuženog VJ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovnog broja K-331/2015-239 od 23. rujna 2024., u sjednici održanoj 5. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog VJ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijek pod poslovnim K-331/2015-239 od 23. rujna 2024. I. optuženi LJ oglašen je krivim da je radnjom opisanom pod točkom I.2. izreke počinio kazneno djelo protiv imovine - teška krađa, opisano u članku 217. stavak 1. točka 1. u vezi članka 216. stavak 1. KZ/97. uz primjenu članka 35. stavka 3. KZ/97., a kažnjivo po članku 217. stavak 1. KZ/97., radnjama opisanim pod točkom i.3. izreke počinio kazneno djelo protiv imovine - teška krađa, opisano u članku 217. stavak 1. točka 1. u vezi članka 216. stavak 1. KZ/97. uz primjenu članka 35. stavka 3. i članka 61. KZ/97., a kažnjivo po članku 217. stavak 1. KZ/97., radnjom opisanom pod točkom I.8. izreke počinio kazneno djelo protiv imovine - teška krađa, opisano u članku 217. stavak 1. točka 1. u vezi članka 216. stavak 1. KZ/97. uz primjenu članka 35. stavka 3. KZ/97., a kažnjivo po članku 217. stavak 1. KZ/97., II. optuženi VJ, - radnjom opisanom pod točkom I.2. izreke počinio kazneno djelo protiv imovine - teška krađa, opisano u članku 217. stavak 1. točka 1. u vezi članka 216. stavak 1. KZ/97 uz primjenu članka 35. stavka 3. KZ/97., a kažnjivo po članku 217. stavak 1. KZ/97, radnjama opisanim pod točkom I.3. izreke počinio kazneno djelo protiv imovine - teška krađa, opisano u članku 217. stavak 1. točka 1. u vezi članka 216. stavak 1. KZ/97. uz primjenu članka 35. stavka 3. i članka 61. KZ/97., a kažnjivo po članku 217. stavak 1. KZ/97, radnjama opisanim pod točkom I.5. izreke počinio kazneno djelo protiv imovine - teška krađa, opisano u članku 217. stavak 1. točka 1. u vezi članka 216. stavak 1. KZ/97. uz primjenu članka 35. stavka 3. i članka 61. KZ/97., a kažnjivo po članku 217. stavak 1. KZ/97, radnjama opisanim pod točkom I.6. izreke počinio kazneno djelo protiv imovine - teška krađa, opisano u članku 217. stavak 1. točka 1. u vezi članka 216. stavak 1. KZ/97. uz primjenu članka 35. stavka 3. i članka 61. KZ/97., a kažnjivo po članku 217. stavak 1. KZ/97, a trećeoptuženi RJ da je radnjama opisanim pod točkom I.6. izreke počinio kazneno djelo protiv imovine - teška krađa, opisano u članku 217. stavak 1. točka 1. u vezi članka 216. stavak 1. KZ/97. uz primjenu članka 35. stavka 3. i članka 61. KZ/97., a kažnjivo po članku 217. stavak 1. KZ/97, radnjom opisanom pod točkom I.8. izreke počinio kazneno djelo protiv imovine - teška krađa, opisano u članku 217. stavak 1. točka 1. u vezi članka 216. stavak 1. KZ/97. uz primjenu članka 35. stavka 3. KZ/97., a kažnjivo po članku 217. stavak 1. KZ/97.
1.1. Na temelju članka 217. stavak 1. KZ/97 prvooptuženom LJ je za kazneno djelo pod točkom I.2. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na temelju članka 217. stavak 1. KZ/97 mu je za kazneno djelo pod točkom I.3.utvrđena
kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, na temelju članka 217. stavak 1. KZ/97. mu je za kazneno djelo pod točkom I.8. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) te je na temelju članka 60. stavak 2. točka c) KZ/97 prvooptuženom LJ izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine nakon čega je na temelju članka 67. KZ/97. prema prvooptuženom LJ primijenjena uvjetna osuda tako što se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako i. optuženi LJ u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 217. stavak 1. KZ/97. drugooptuženom VJ je za kazneno djelo pod točkom I.2. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 217. stavak 1. KZ/97 drugooptuženom VJ je za kazneno djelo pod točkom I.3. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 217. stavak 1. KZ/97. drugooptuženom VJ je za kazneno djelo pod točkom I.5. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci dok je na temelju članka 217. stavak 1. KZ/97. drugooptuženom VJ za kazneno djelo pod točkom I.6. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci nakon čega je na temelju članka 60. stavak 2. točka c) KZ/97 drugooptuženom IJ izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci. Trećeoptuženom RJ je na temelju članka 217. stavak 1. KZ/97. se za kazneno djelo pod točkom I.6.utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, na temelju članka 217. stavak 1. KZ/97. trećeoptuženom RJ je za kazneno djelo pod točkom I.8. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci nakon čega je na temelju članka 60. stavak 2. točka c) KZ/97. trećeoptuženom RJ izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te se na temelju članka 67. KZ/97. prema trećeoptuženom RJ primjenjuje uvjetna osuda tako što se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako iii. optuženi RJ u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 63. KZ/97 prvooptuženom VJ se, u slučaju opoziva uvjetne osude, u izrečenu kaznu uračunava vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. lipnja 2013. do 12. prosinca 2013. dok se na temelju članka 63. KZ/97. RJ se, u slučaju opoziva uvjetne osude, u izrečenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru i u istražnom zatvoru od 20. listopada 2022. do 9. svibnja 2023.
1.3. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08. oštećenom trgovačkom društvu „... [adresa], [osobni identifikacijski broj], dosuđen je imovinskopravni zahtjevi u iznosu od 4.265,40 kn / 566,12 EUR (točka I.5.d) izreke) i u iznosu od 8.996,00 kn / 1.193,97 EUR (točka I.5.p) izreke) te se II. optuženom VJ nalaže da plati navedene novčane iznose oštećenom trgovačkom društvu „... [adresa], u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
1.4. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08. oštećenom OJ dosuđen se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 500,00 kn / 66,36 EUR (točka I.5.j) izreke) te se II. optuženom VJ nalaže da plati navedeni novčani iznos oštećenom OJ, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
1.5. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08. oštećenom trgovačkom društvu „... [adresa], [osobni identifikacijski broj], dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 4.221,94 kn / 560,35 EUR (točka I.5.r) izreke) te se II. optuženom IJ nalaže da plati navedeni novčani iznos oštećenom trgovačkom društvu ... [adresa], u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
1.6. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08. oštećenom trgovačkom društvu „[obrt]“ d.[obrt] [adresa], [osobni identifikacijski broj], dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 17.192,00 kn / 2.281,77 EUR (točka I.6.i) izreke) te se II. optuženom VJ i III. optuženom RJ nalaže da solidarno plate navedeni novčani iznos oštećenom trgovačkom društvu „[obrt]“ d.o.[obrt], u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
1.7. Na temelju članka 82. KZ/97. u vezi s člankom 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje ZKP/08.) utvrđeno je da novčani iznos od 750,00 kn / 99,54 EUR (1,00 EUR = 7,53450 kn) predstavlja imovinsku korist koju su I. optuženi LJ i II. optuženi VJ ostvarili kaznenim djelom te da navedeni novčani iznos od 99,54 EUR postaje imovina Republike Hrvatske pa je stoga nalaženo optuženom LJ i optuženom VJ da plate Republici Hrvatskoj novčani iznos od 99,54 EUR na način da svako od njih plati polovicu tog iznosa, odnosno iznos od 49,77 EUR i to u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
1.8. Na temelju članka 82. KZ/97. u vezi s člankom 560. ZKP/08. utvrđeno je novčani iznos od 19.811,54 kn / 2.629,44 EUR predstavlja imovinsku korist koju su optuženi LJ i optuženi VJ ostvarili kaznenim djelom pod točkom I.3. izreke presude - utvrđuje da navedeni novčani iznos od 2.629,44 EUR postaje imovina Republike Hrvatske - nalaže se I. optuženom ĐJ i II. optuženom IJ da plate Republici Hrvatskoj novčani iznos od 2.629,44 EUR na način da svako od njih plati polovicu tog iznosa, odnosno iznos od 1.314,72 EUR u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
1.9. Na temelju članka 82. KZ/97. u vezi s člankom 560. ZKP/08. utvrđeno je da novčani iznosi od 9.556,92 kn / 1.268,42 EUR, 5.547,19 kn / 736,23 EUR, 4.000,00 kn / 530,89 EUR, 4.234,94 kn / 562,07 EUR, 17.575,51 kn /2.332,67 EUR, 11.747,98 kn /1.559,22 EUR, 9.713,85 kn / 1.289,24 EUR, 6.508,90 kn / 863,87 EUR, 13.852,13 kn / 1.838,49 EUR, 5.497,36 kn / 729,62 EUR, 5.236,59 kn / 695,01 EUR, 9.372,61 kn / 1.243,95 EUR, 6.408,14 kn / 850,50 EUR, 13.352,99 kn / 1.772,24 EUR i 16.265,76 kn / 2.158,83 EUR predstavljaju imovinsku korist koju je optuženi VJ ostvario kaznenim djelom pod točkom I. 5. izreke presude - utvrđuje da navedeni novčani iznosi postaju imovina Republike Hrvatske - nalaže se optuženom VJ da plati Republici Hrvatskoj navedene novčane iznose, odnosno ukupno 18.431,25 EUR u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe
1.10. Na temelju članka 82. KZ/97 u vezi s člankom 560. ZKP/08. utvrđeno je da novčani iznosi od 8.362,00 kn / 1.109,82 EUR, 14.111,69 kn / 1.872,94 EUR, 7.490,71 kn / 994,18 EUR, 5.829,00 kn / 773,64 EUR, 5.199,33 kn / 690,06 EUR, 17.345,94 kn / 2.302,20 EUR, 3.873,00 kn / 514,03 EUR, 4.391,16 kn / 582,80 EUR i 19.843,73 kn / 2.633,71 EUR predstavljaju imovinsku korist koju su optuženi VJ i optuženi RJ ostvarili kaznenim djelom pod točkom I. 6. izreke presude - utvrđuje da navedeni novčani iznosi postaju imovina Republike Hrvatske - nalaže se optuženom VJ i optuženom RJ da plate Republici Hrvatskoj navedene novčane iznose, odnosno ukupno 11.473,38 EUR, na način da svako od njih plati polovicu tog iznosa, odnosno iznos od 5.736,69 EUR u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
1.11. Na temelju članka 82. KZ/97 u vezi s člankom 560. ZKP/08. utvrđeno je da novčani iznos od 6.765,21 kn / 897,90 EUR predstavlja imovinsku korist koju su optuženi LJ i optuženi RJ ostvarili kaznenim djelom pod točkom I.8. izreke presude - utvrđuje da navedeni novčani iznos od 897,90 EUR postaje imovina Republike Hrvatske - nalaže se optuženom LJ i optuženom RJ da plate Republici Hrvatskoj novčani iznos od 897,90 EUR na način da svako od njih plati polovicu tog novčanog iznosa, odnosno iznos od 448,95 EUR u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
1.12. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. naloženo je prvooptuženom ĐJ da podmiri trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 EUR (stopedeseteura) u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke i nagradu postavljenog branitelja, a koji će trošak na temelju članka 148. stavak 4. ZKP/08. biti određen posebnim rješenjem.
1.13. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. II. optuženi VJ i III. optuženi RJ se oslobađaju dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi VJ osobno zbog odluke o kazni i putem branitelja Andreasa Mlikote, odvjetnika u Osijeku zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni s prijedlogom da Županijski sud usvoji ovu žalbu i preinači pobijanu prvostupanjsku presudu na način da okrivljenog VJ proglasi krivim za počinjenje jednog produljenog kaznenog djela protiv imovine – teška krađa, sadržano i opisano u članku 217. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 216. stavak 1. KZ/97 uz primjenu članka 35. stavak 3. i čanka. 61. KZ/97, te mu za navedeno kazneno djelo izrekne uvjetnu zatvorsku kaznu, odnosno kaznu zatvora koja bi bila zamijenjena za rad za opće dobro. S obzirom da su žalbe usmjerene na iste okolnosti, iste će se razmatrati kao jedna žalba.
2.2 Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.3. Prije održavanja sjednice vijeća prema članku 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.
2.4. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.
3. Žalba optuženog VJ nije osnovana.
4. Optuženi VJ se žali zbog povrede kaznenog zakona iz razloga što prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbu članka 61. KZ/97 kad je optuženika oglasio krivima a potom i osudio za četiri kaznena djela umjesto da ga pravilnom primjedbom odredbe članka 61. KZ/97 proglasi krivim samo za jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine – teška krađa, sadržano i opisano u članku 217. stavak 1. točka 1. u vezi s članka 216. stavak 1. KZ/97. Naime na takav zaključak upućuje identičan način počinjenja kaznenog djela teške krađe kao i vremenska te prostorna povezanost. Činjenica da je okrivljenik pojedina kaznena djela počinio s različitim supočiniteljima, ne može i ne smije utjecati na opstojnost produljenog kaznenog djela, a tim više kada sve inkriminacije II-okrivljenika predstavljaju istovrsna višekratna kaznena djela između kojih postoji vremenska i prostorna povezanost.
4.1. Takvi žalbeni navodi optuženika vezani za pogrešnu primjenu kaznenog zakona su neosnovani. Naime, svako kazneno djelo teške krađe je rezultat prethodnog zajedničkog sporazuma okrivljenika, jer je svako od okrivljenika svojim aktivnim učešćem bitno pridonio počinjenju kaznenog djela, jer su se kod počinjenja produljenih kaznenih djela označenih pod točkom 1. i 2. izreke presude dogovarali i odlučili okrivljenici LJ i VJ, kod počinjenja produljenog kaznenog djela označenog pod točkom 5. VJ i pokojni ŽJ te kod počinjenja produljenog kaznenog djela označenog pod točkom 6. VJ i RJ te je za istaći kako iz obrana svih okrivljenika jasno slijedi tko je donio odluku o počinjenju djela, te aktivno sudjelovanje svih počinitelja u izvršenju djela.
4.2. Kada se imaju u vidu mjesta počinjenja kaznenih djela teških krađa, zatim vremenski razmak između trenutka počinjenja produljenih kaznenih djela te činjenica da nisu svi okrivljenici sudjelovali u svom produljenim kaznenim djelima teške krađe, pa premda su ta kaznena djela istovrsna i okrivljenici su se u počinjenju tih kaznenih djela upustili iz istog razloga, tj. radi oduzimanja tuđe pokretne stvari u cilju protupravnog prisvajanja, kao i da je način počinjenja kaznenih djela istovjetan, ipak se te radnje ne mogu podvesti pod pojam jednog produljenog kaznenog djela iz razloga jer sve konkretno izložene stvarne okolnosti ih ne povezuju u jedinstvenu cjelinu.
4.3. Opravdano sud prvog stupnja nije inkriminirane postupke podveo pod institut produljenog kaznenog djela iz članka 61. KZ/97. Naime, sličnost načina počinjenja ta četiri kaznena djela teške krađe, koju karakteriziraju pripremne radnje i nekoliko faza počinjenja djela i činjenica da su činjena uzastopno u razdoblju od 2010. i 2012., nije dovoljna za zaključak da se radi o jedinstvenoj cjelini. Ovdje treba imati na umu ne samo drugačiji sastav supočiniteljske grupe svakog od počinjenih djela, nego i to da je svako od njih zahtijevalo posebno planiranje potrebnih predradnji za provalu u određeni zatvoreni prostor, uz prilagođavanje načina izvršenja tih radnji, a tek potom planiranje i izvršenje temeljnog djela teške krađe ostvarenog obijanjem. Stoga se podudarnost u općim odrednicama pojedinih faza izvršenja ovih djela ne ukazuje dovoljnom za zaključak da ta djela čine jedinstvenu cjelinu.
4.4. Žalbeni navodi optuženika da je prvostupanjski sud prema njemu trebao primijeniti odredbe Zakona o sudovima za mladež jer je većinu djela počinio kao maloljetnik ili mlađi punoljetnika su neosnovani.
4.5. Točno je da je optuženik u vrijeme počinjenja jednog kaznenog djela bio maloljetnik te da je većinu ostalih kaznena djela počinio kao mlađi punoljetnik, a odredbom članka 107. stavak 1. ZSM je propisano da se kazneni postupak prema mlađem punoljetniku provodi prema odredbama ZKP/08, s time da se u postupku prema počinitelju koji u vrijeme suđenja nije navršio dvadeset i tri godine života odgovarajuće primjenjuju odredbe članka 56., članka 58., članka 74. stavka 1. i članka 78. ZSM. Nadalje, odredbom članka 107. stavak 3. ZSM-a je propisano da u kaznenom postupku u slučaju iz stavka 1. istog članka postupaju državni odvjetnik za mladež i sudac istrage za mladež.
4.6. No, u vrijeme suđenja 23. rujna 2024., na dan objave presude, optuženik je napunio 21 godina, a na mlađu punoljetnu osobu (u dobi od 18 do 21 godinu) samo prema članku 106. ZSM sud može, u granicama ublažavanja kazne, izreći kaznu blažu od propisane. Također se osobi koja je kazneno djelo počinila kao mlađi punoljetnik, ne može izreći kazna zatvora u trajanju duljem od petnaest godina, osim za djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora ili za stjecaj najmanje dva kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora dulja od deset godina.
5. Žaleći se zbog sankcije optuženik smatra da sud prilikom odmjeravanja kazne zatvora nije uzeo u obzir činjenicu da je optuženik većinu kaznenih djela počinio kao maloljetnika preostala djela kao mlađi punoljetnik te da nije s dovoljno pažnje optuženiku cijenio olakotne okolnosti čije postojanje je utvrdio već ih je samo pobrojao. Također navodi da prvostupanjski sud nije cijenio protek trinaest godina od počinjenja kaznenih djela do presuđenja te se postavlja pitanje svrhe osude na bezuvjetnu kaznu zatvora.
5.1. Određujući vrstu i visinu kazne za predmetna kaznena djela, prvostupanjski sud je optuženiku pri izboru mjere i vrste kazne cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti) te je kao olakotne okolnosti pravilno cijenio cjelovito priznanje počinjenja svih kaznenih djela za koja se tereti pod točkama I.2, I.3., I.5. i I.6. izreke presude, da je prilikom počinjenja kaznenog djela pod točkom I.2. nastala manja šteta od svega 750,00 kn, dok je prilikom počinjenja radnje produljenog kaznenog djela teške krađe pod točkom I.3.b) šteta izostala, jer je djelo ostalo u pokušaju, da je sva kaznena djela počinio u dobi od svega 18 godina, da je većinu kaznenih djela počinio u supočiniteljstvu s pokojnim ocem ŽJ, što ukazuje da je odrastao uz oca kojem je bilo normalno krađom dolaziti do prihoda, a ne poštenim radom, što je sigurno utjecalo i na njegovu ličnost, odnosno da na isti način dolazi do prihoda, njegove osobne prilike (otac dvoje maloljetne djece kojima je dužan osigurati skrb) s tim da je prvostupanjski sud pogrešno kao olakotnu okolnost optuženiku cijenio činjenicu da je od počinjenja kaznenih djela t prošlo proteklo više od deset godina, imajući u vidu da se protek vremena od počinjenja kaznenog djela može cijeniti kao olakotnost samo ukoliko se okrivljenik nakon toga nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela, što ovdje nije slučaj. Naime, okrivljenik je nakon počinjenja predmetnih kaznenih djela više puta pravomoćno osuđen zbog počinjenja novih istovrsnih kaznenih djela, pa se okrivljenik javlja ne samo u svojstvu povratnika, nego i u svojstvu specijalnog povratnika, to svakako treba imati na umu pri utvrđivanju visine i vrste kazne.
5.2. Prilikom utvrđivanja otegotnih okolnosti optuženom VJ su pravilno kao otegotne okolnosti utvrđene brojnost radnji produljenih kaznenih djela pod točkama I.5. i I.6.izreke presude (ukupno 31 radnja) koje je počinio, a prilikom kojih su otuđene stvari, najviše cigarete, vrijednosti veće od 200.000,00 kn, što znači da se u usporedbi s I. optuženim LJ i III. optuženim RJ najviše okoristio s tim da je optuženiku kao otegotna okolnost vrednovana njegova ranija osuđivanost, što ipak ne odgovara stvarnom stanju, jer je optuženik prema izvodu iz njegove kaznene evidencije pravomoćno proglašen krivim za kaznena djela nakon počinjenja predmetnih kaznenih djela, pa se može raditi samo o naknadnom ponašanju optuženika koje nije usklađeno s propisima.
5.3. Razmatrajući žalbene navode, prvostupanjski sud pravilno nije primijenio blažu sankciju jer primjena blaže sankcije ne bi postigla istu svrhu kažnjavanja. Optuženik je prema izvodu iz kaznene evidencije, nakon počinjenja djela, još petnaest puta osuđivan za razna kaznena djela, što ovo vijeće cijeni kao život počinitelja nakon počinjenja djela te stoga ne dolazi u obzir primjena rada za opće dobro prema članku 55. stavak 1 KZ/11.
5.4. Također se svrha kažnjavanja optuženika nikako ne može postići niti izricanjem uvjetne osude ili blaže kazne zatvora, jer nije moguće zaključiti na temelju njegovog dosadašnjeg ponašanja da neće ubuduće činiti kaznena djela. Uvjetna osuda mu je do sada izricana u pet navrata, u nadi da će svoje ponašanje svesti u društveno prihvatljive okvire, ali bezuspješno. Sud je stoga pri donošenju odluke pravilno primijenio načelo razmjernosti, a koje zahtjeva da izrečena kazna odgovara stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i svrsi kažnjavanja te stoga nema mjesta izricanju blaže kazne, jer očito ranije izrečene kaznenopravne sankcije nisu pozitivno djelovale na optuženika da ne čini nova kaznena djela.
5.5. Cijeneći utvrđene olakotne okolnosti i otegotnu okolnost na strani ličnosti optuženika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenih kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo po prvostupanjskom sudu izrečenom jedinstvenom kaznom u trajanju od jedne godine i pet mjeseci djelovati na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela i da će uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Osim na okrivljenika, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je jedinstvena kazna zatvora po prvostupanjskom sudu primjerena kako počinjenim kaznenim djelima tako i ličnosti okrivljenika te stupnju njegove krivnje i svakako je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je: izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Zbog iznesenog, nije osnovana žalba optuženika podnesena zbog odluke o kazni.
6. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
Dubrovnik, 5. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Domagoj Raguž
