REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2157/2022-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja HR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica i partneri, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 7. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 5. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Dopušta se preinaka povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj postavio podneskom od dana 12. svibnja 2025.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 822,78 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 9. studenog 2020. do isplate te iznos od 900,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim 9. studenog 2020. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 350,00 eura zajedno sa zakonskim zateznom kamatama tekućim od 9. studenog 2020.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.109,99 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. rujna 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je je tužitelj stradao kao pje5ak u prometu dana 26. svibnja 2020. oko 16,55 sati na [adresa], na 16 dionici km 4 km+750 metara kada je na istoga naletio osobni automobil marke Opel Insignia registarske oznake ŠI 793HA koji je u trenutku štetnog događaja bio osiguran kod tuženika te kojim je upravljala ER koja je krivac za štetni događaj. Nadalje, navodi kako je u opisanoj nesreći tužitelj pretrpio tjelesne ozljede zbog kojih je upućen u Opću bolnicu Šibensko-kninske županije te je daljnje liječenje nastavio u specijalističkim ordinacijama. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku pismenim putem kako bi u mirnom postupku riješio predmetni spor, a budući tuženik nije bio voljan u mirnom postupku naknaditi štetu tužitelju to je tužitelj primoran podnijeti tužbu nadležnom sudu. U mirnom postupku tuženik je tužitelju isplatio nesporni iznos od 1.327,22 eura.

2. Slijedom navedenog, uz već isplaćeni iznos u mirnom postupku, ovom tužbom tužitelj potražuje isplatu iznosa od 10.000,00 kn (1.327,22 eura) na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i iznos od 1.000,00 kn (132,72 eura) na ime tuđe pomoći njege, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. studenog 2020. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je dana 15. siječnja 2021. tužitelju isplatio iznos od 10.000,00 kn (1.327,22 eura), a kako to proizlazi iz potvrde o izvršenom plaćanju, navodi da je nesporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija. Osporava se navod tužbe da je osiguranik tuženika isključivo kriv za nastanak predmetnog štetnog događaja jer iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tužitelj nastradao kao pješak u prometu na [adresa], na 16-oj dionici 4km+750m te navodi kako je sukladno odredbi čl. 124. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano da se pješak ne smije kretati niti zadržavati na kolniku, pa smatra kako je to tužitelj činio na opisani način i da je time doprinio nastanku i visini štete. Osim toga, tuženik osporava i visinu zahtjeva i zatraženi tijek kamata od dana odštetnog zahtjeva. Nadalje, tuženik je tijekom postupka priznao odgovornost za nastanak štetnog događaja na ročištu održanom 7. listopada 2024., a nakon provedenog dokaza saslušanjem svjedokinje ER, osiguranice tuženika koje je provedeno na ročištu održanom istog dana. Također, tuženik je tijekom postupka, a nakon konačno uređenog tužbenog zahtjeva podneskom od 12. svibnja 2025. istaknuo i prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka tuženiku.

4. Tužitelj je tijekom postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka (zaključen dana 6. ožujka 2023. – list 32-33 spisa) i provedenog medicinskog vještačenja uredio tužbeni zahtjev podneskom od 12. svibnja 2025. Tako tužitelj navedenim podneskom od 12. svibnja 2025. potražuje isplatu iznosa od 2.072,78 eura (na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti i na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu ukupno iznos od 3.400,00 eura umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 1.327,22 eura u mirnom postupku) sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 9. studenog 2020. do isplate, uz naknadu troškova postupka tužitelju.

5. Sud ukazuje kako predmetno uređenje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), budući je podneskom od 12. svibnja 2025. tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupni iznos od 2.072,78 eura, dok je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 1.459,95 eura.

6. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva.

7. Odredbom članka 190. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 191. stavka 1. istog zakona, određeno je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Odredbom članka 191. stavak 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao preinačiti ukoliko bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, slijedom čega bi preinaka iznimno bila dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje se nisu mogle utvrditi temeljem priležeće dokumentacije u spisu, primjerice smanjenje životnih aktivnosti u većem obujmu, zaostalo naruženje i slično. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

8. Kako je u konkretnom slučaju u odnosu na naknadno utvrđenu visinu nastale neimovinske i imovinske štete, a što je utvrđeno provedenim medicinskim vještačenjem, došlo do takvog odstupanja, time su utvrđene nove činjenice gdje tužitelj preinaku nije mogao učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud smatra kako je riječ o dopuštenoj iznimci koja bi bila opravdana po provedenom testu razmjernosti, slijedom čega je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena kako je to odlučeno u toč. I. izreke, a budući je evidentno kako stranka za predmetno potraživanje odnosno obujam istog nije mogla znati ranije bez svoje krivnje, odnosno vidljivo je kako je bilo potrebno provesti dokaz medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku, uz napomenu kako sud niti stranke nemaju stručna znanja, da bi se navedeno utvrdilo bez gore navedenog vještačenja.

9. Također, sud ocjenjuje pojedine procesne situacije u parnici u cilju donošenja pravilne i zakonite odluke, pazeći na nužnost pravovremenog pružanja pravne zaštite uz što manji utrošak vremena i dužan je spriječiti one dispozicije koje su same po sebi u suprotnosti sa postojećim pravnim poretkom no i one koje su same po sebi dopuštene, ali imaju za cilj da proizvedu nedopuštene pravne posljedice, odnosno kojima stranke zloupotrebljavaju svoja procesna ovlaštenja, te je temeljem odredbe članka 190. stavaka 1. i 2. ZPP-a sud dopustio preinaku obzirom je to svrhovito za konačno rješenje odnosa među strankama, čime je odlučeno kao pod toč. I. izreke.

10. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Potvrdu MUP-a, PU Šibensko-kninska, PPP Šibenik od 29. svibnja 2020., medicinsku dokumentaciju tužitelja, odštetni zahtjev, potvrdu o preporučenoj pošiljici sa lista 22 spisa, nalog za isplatu sa lista 28 spisa, optužni prijedlog od 4. lipnja 2020., obavijest od 26. svibnja 2020., izvješće o počinjenom prekršaju od 4. lipnja 2020., zapisnik o očevidu od 29. svibnja 2020., situacijski plan, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 26. svibnja 2020., službenu zabilješku od 29. svibnja 2020., te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke i medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Augustu Mijiću. Sud ukazuje kako nije posebno obrazlagao iskaz svjedoka ER i tužitelja kao stranke u dijelu koji se odnosi na opis dinamike nastanka štetnog događaja obzirom je tuženik nakon iskaza navedenog svjedoka priznao odgovornost za predmetni štetni događaj.

11. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim do visine kao pod toč. II. izreke.

12. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, niti je sporno da je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 1.327,23 eura na ime neimovinske i imovinske štete.

13. Među strankama je sporna visina predmetnog tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa, te zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata kao i je li protekao zakonom propisani rok za zastaru na preinačeni tužbeni zahtjev.

14. Nadalje, u odnosu na prigovor zastare predmetnog potraživanja, sud ističe kako je sukladno odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) propisano kako tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok je sukladno st. 2. istog članka propisano kako u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. Sud ovdje ističe kako je predmetnom odredbom određen subjektivni i objektivni rok, gdje je subjektivni rok zastare tri godine od dana kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila, dok je objektivni rok pet godina od dana kad je šteta nastala čime početak subjektivnog roka za tražbine naknade prouzročene štete ovisi kumulativno o dvjema činjenicama i to o saznanju oštećenika za štetu i o saznanju oštećenika za osobu koja je počinila štetu. Pod saznanjem oštećenika za nastalu štetu smatra se ne samo saznanje o postojanju štete već i o njenom obujmu tj. o elementima njene visine. Saznanje tužitelja o osobi štetnika određuje se prema vremenu kad su tužitelju kao oštećenoj osobi, bili dostupni podaci o osobi štetnika, a radi poduzimanja odgovarajućih radnji radi ostvarenja naknade štete. Prema stajalištu Vrhovnog suda RH, subjektivni rok u kojem oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu štete kombiniran je s objektivnim rokom nakon čijeg isteka oštećenik ne može zahtijevati ispunjenje te obveze bez obzira što subjektivni rok još nije protekao ili čak nije još niti počeo teći. Kako se predmetni štetni događaj zbio dana 26. svibnja 2020. kada je i nastala predmetna šteta dok je za osobu štetnika tužitelj mogao doznati najranije izdavanjem zapisnika o očevidu dana 29. svibnja 2020., a uzimajući u obzir da je tužba podnesena dana 16. kolovoza 2022., to je evidentno kako predmetni zastarni rok nije protekao.

15. Sud nadalje ukazuje kako nije zastario niti preinačeni dio tužbenog zahtjeva na isplatu iz podneska tužitelja od 12. svibnja 2025. jer je taj tužbeni zahtjev identičan po svojoj činjeničnoj i pravnoj osnovi sa tužbenim zahtjevom na isplatu iz tužbe te se ne radi o promjeni istovjetnosti zahtjeva, nego je riječ o istom zahtjevu o kojem parnica već teče od podnošenja tužbe i glede kojeg tužitelj ne može pokrenuti tužbom drugi parnični postupak jer bi se to protivilo zabrani dvostruke litispendencije. Slijedom navedenog, i na preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva zastara se računa od dana podnošenja tužbe, a ne od dana preinačenja tužbenog zahtjeva, povećanjem istog (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi Gž-1488/22-2 od 11. listopada 2022. i presudi Gž-1971/22-2 od 3. siječnja 2023.), a što je i stav Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzet na 2. sjednici tog Odjela održanoj 27. svibnja 2024. na kojoj sjednici je zauzeto pravno shvaćanje da se u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP-a), zastara prekida već podnošenjem tužbe, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Time je sud prigovor zastare utuženog potraživanja ocijenio u cijelosti neosnovanim.

16. Radi utvrđenja visine neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te medicinskim vještačenjem po dr. Augustu Mijiću. Nadalje, obzirom je tuženik prvotno u odgovoru na tužbu osporavao odgovornost i smatrao da je i tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja, to je sud proveo i dokaz saslušanjem svjedokinje ER, osiguranice tuženika.

17. Tako tužitelj u svom iskazu navodi kako se na dan štetnog događaja nalazio na mjestu gdje je vršio očevid kao dio tima ekipe za očevid u svojstvu krim-tehničara te je bio zadužen za crtanje skice mjesta šetnog događaja, što je i počeo raditi prije predmetnog štetnog događaja. Štetni događaj na kojem je bio u svojstvu krim- tehničara zbio se na cesti D8, na jednom od zavoja na mjestu uključenja iz Ulice Put bioca prema Splitu. Na kraju navedenog uključenja nalazi se početak nadvožnjaka i uzdignutog nogostupa te se tužitelj nalazio na kolniku kada je s njegove lijeve strane došlo vozilo iza njega i udarilo ga u lijevu ruku pri čemu mu je izbilo sve što je imao u ruci (papiri, olovka i ostalo potrebno za očevid), zaokrenulo ga na mjestu, no uspio je zadržati ravnotežu. Nakon štetnog događaja odmah je zatražio liječničku pomoć te je nakon obrade liječnika otpušten na kućnu njegu. Tegobe na lijevoj ruci osjeća i danas te se one očituju kod promjene vremena kao i kad duže radi sa ozljeđenom rukom. Također lijevu ruku ne može ispružiti jednako kao i desnu zdravu ruku. Također napominje kako nikada prije nije zadobio ozljedu na lijevoj ruci.

18. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka od 19. veljače 2025. proizlazi kako je tužitelj stradao u štetnom događaju 26. svibnja 2020. te da je tom prilikom zadobio tjelesne ozljede natučenje lijeve podlaktice, sumnju na djelomični razdor mišića flexori antebraci lat. sin. Navodi kako je tužitelj ambulantno proveo fizikalnu terapiju od 10. srpnja 20202. do 26. kolovoza 2020. kao i da se tužitelj nije odazvao na pregled vještaku, a da je tijekom telefonskog razgovora naveo da nema trajnih posljedica štetnog događaja koje bi izazvale potrebu ulaganja pojačanih napora. Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 2 dana u srednjem 7 dana, a u manjem 30 dana. Bol jakog intenziteta je trajala oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana, manjeg još oko 50 dana. Naruženosti nema. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće od 26. svibnja 2020. do 6. srpnja 2020. po 3 sata dnevno, nakon toga od 7. srpnja 2020. do 26. kolovoza 2020. po 1 sat dnevno. Tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi za njega uobičajene poslove te je tužitelju bila potrebna pomoć za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Liječenje je završeno 26. kolovoza 2020. Vještak zaključuje da temeljem medicinske dokumentacije postoji uzročno posljedična veza između opisnih dijagnoza : natučenje lijeve podlaktice, sumnja na djelomični razdor mišića flexori antebraci lat. sin. i predmetnog događaja.

19. Stranke nisu isticale primjedbe i prigovore na nalaz i mišljenje vještaka dr. Augusta Mijića.

20. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao stranke obzirom je isti iskazivao životno i logično te u suglasju sa priloženom medicinskom dokumentacijom u spisu kao i u suglasju sa utvrđenjima vještaka dr. Augusta Mijića čiji je nalaz i mišljenje sud prihvatio u cijelosti.

21. Kako je to sud prethodno naveo, u cijelosti je prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje vještaka dr. Augusta Mijića obzirom je isti izrađen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju, a nalaz i mišljenje valjano je obrazložen, dan u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti. Naime, vještak je detaljno opisao ozljede koje je tužitelj zadobio nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji te je na temelju nedvojbeno utvrđenih ozljeda dao ocjenu fizičkih bolova, straha, te potrebom i opsegom tuđe pomoći, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo, uz napomenu kako stranke nisu isticale primjedbe i prigovore na predmetni nalaz i mišljenje.

22. Slijedom svega navedenog i dokumentacije koja prileži spisu te iz provedenih dokaza, proizlazi da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istom nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a.

23. Utvrđena težina povreda i okolnosti u slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

24. Sud je raspravljao i utvrdio činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove i strah, budući su one u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

25. Naime, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknadne neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica.

26. Za istaknuti je kako je tužitelj nedvojbeno bio sudionikom predmetnog štetnog događaja, da je isti zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji te da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika, kao i da je isti zadobio ozljede koje su zahtijevale od tužitelja mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja kako bi došao u stanje u kojem je bio prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno prije zadobivenih ozljeda i pretrpljenog straha i fizičkih bolova.

27. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i pretrpljeni strah prema utvrđenju vještaka dr. Augusta Mijića, a čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kako je to prethodno pojašnjeno, te neugodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja, kao i trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, to sud smatra kako tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 2.150,00 eura.

28. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time.

29. Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja s osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 900,00 eura. Prema odredbama čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužitelj ima pravo na naknadu troškova neophodne tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tužitelj ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružena besplatno, što je ovdje slučaj (tužitelj nije dostavio račun ovlaštene ustanove za pružanje takvih usluga) uz naznaku da se radilo o pružanju tuđe pomoći i njege nakon liječničke obrade te otpusta kući, a po zadobivenim ozljedama.

30. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi postupak u ovoj pravnoj stvari bio nepotrebno produžen, imajući u vidu domicil tužitelja i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, utvrdio da je cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege primjerena u iznosu od 5,00 eura.

31. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 180 sati, a koju pomoć su istom pružali ukućani, te se ista sastojala u pomoći pri obavljanju osobne higijene, odijevanja, hranjenja, dok je cijenu sata u visini od 5,00 eura utvrdio sud, kako je to prethodno navedeno, to tužitelju, a temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi odredbe čl. 223. ZPP-a pripada pravo na iznos naknade štete za tuđu pomoć u visini od 900,00 eura.

32. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu ukupnog iznosa od 2.072,78 eura dok je sud istom kako je to prethodno pojašnjeno uzimajući u obzir nesporno isplaćeni iznos od 1.327,22 eura u mirnom postupku dosudio daljnji iznos od 1.722,78 eura i to 822,78 eura na ime neimovinske štete i 900,00 eura na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu kako je to odlučeno u točki II. izreke, to je tužitelj odbijen za iznos od 350,00 eura čime je odlučeno kao u točki III. izreke.

33. Člankom 12. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP), koji je lex specialis u odnosu na ZOO, određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odredbom čl. 12. st. 3. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. ovog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete.

34. Nadalje, stavkom 4. istog članka ZOOP-a određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

35. Da bi tuženik mogao isplatiti tužitelju naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, mora mu biti poznat, kako opseg, tako i visina njegove obveze, a za to je nužno da je tuženiku dostavljena relevantna medicinska dokumentacija na temelju koje se može utvrditi u kojem opsegu je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja te koji je opseg potrebne tuđe pomoći. Sud ukazuje kako u spisu prileži odštetni zahtjev od 2. studenog 2020. koji je preporučeno poslan tuženiku 9. studenog 2020. (list 22 spisa).

36. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja završeno odnosno da je nastupila stabilizacija 26. kolovoza 2020. Nadalje, sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog u [adresa], broj Su-IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva (tako i Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-1721/2015 od 23. ožujka 2022.). Slijedom navedenog, obzirom na izražena mišljenja u odlukama Vrhovnog suda RH, sud ukazuje kako time tužitelj ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva kako je to tužitelj pravilno i zatražio, te su zakonske zatezne kamate dosuđene tužitelju od 9. studenog 2020. do isplate čime je odlučeno kao u točki II. izreke.

37. Nadalje, tužitelj ima pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega kao i na izgubljenu zaradu) sukladno čl. 1086. ZOO-a, dakle od trenutka nastanka štete, no kako tužitelj navedene kamate za imovinsku štetu potražuje i od kasnijeg datuma, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a što je povoljnije za tuženika, to je sud predmetne kamate dosudio od 9. studenog 2020. do isplate.

38. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

39. Ovaj sud smatra da je tužitelj u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti sa 100%, te visine tužbenog zahtjeva sa 83% (dosuđenih 1.722,78 eura stavljeno u omjer sa zatraženih 2.072,78 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu x 100%), iz čega proizlazi da je gledajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelj ukupno uspio u sporu sa 91,5% (100% uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva + 83% uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva = 183% : 2), iz čega proizlazi da je uspjeh tuženika u ovoj parnici 8,5%. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a proizlazi da će sud odmjeriti trošak tužitelju prema postotku koji se dobije na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tužitelj) odbije postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tuženik). Dakle, kada se od uspjeha tužitelja od 91,5% oduzme uspjeh tuženika od 8,5%, dobije se 83%, prema kojem će postotku sud odmjeriti trošak tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

40. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, čl. 155. ZPP- a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 6.036,20 eura prema postavljenom tužbenom zahtjevu dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužitelju je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.109,99 eura i to na ime sastava odštetnog zahtjeva, potom tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. te podneska od 19.12.2022. i 12.5.2025., potom za zastupanje po odvjetniku na ročištima dana 6.3.2023., 8.5.2023., 7.10.2024. i 7.7.2025. prema Tbr. 9. toč. 1. za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, za zastupanje po odvjetniku na ročištima dana 9.10.2023. i 13.5.2025. prema Tbr. 9. toč. 5. te uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,08 eura i na presudu u iznosu od 40,00 eura, sve sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 9/21, 51/23), što prema uspjehu tužitelja u sporu iznosi 2.109,99 eura, čime je odlučeno kao pod toč. IV. izreke u odnosu na trošak tužitelja i u točki V. izreke u odnosu na trošak tuženika sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.

41. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 5. rujna 2025.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz sudsku pristojbu na tužbu i presudu

2. tuženiku po pun.

3. spis

U Zagrebu, dana 5. rujna 2025. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja