REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: P-7/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužitelja SB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], IB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], AB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa Krešimir Golubić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Golubić i Šikić j.t.d., Čakovec, Ruđera Boškovića 33, protiv tuženika SVEA EKONOMI društvo s ograničenom odgovornošću za savjetovanje i usluge, OIB 17863542417, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Branku Škarici, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Škarica i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 25. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, Tina Ružića, odvjetnika iz Čakovca, 5. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredba ugovora o kreditu koji su tužitelj SB kao korisnik kredita, IB kao sudužnik te AB kao založni dužnik sklopili s Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., broj 146-58/2005, dana 2. ožujka 2005. u Čakovcu, koji je potvrdio javni bilježnik Jasenka Crnčec, 2. ožujka 2005. pod brojem OV-265/05, kojima se vraćanje kredita određuje kao otplata kunske protuvrijednosti mjesečnog anuiteta koji iznosi 305,64 CHF, prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. za devize na dan dospijeća (čl. 3. prvog Ugovora), kao i ugovorna odredba o promjeni kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. (čl. 6. Ugovora).

II. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o kreditu koji su tužitelj SB kao korisnik kredita, IB kao sudužnik i založnik dužnik te AB kao založni dužnik sklopili s Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., broj 146-53030337, dana 10. veljače 2011. u Čakovcu, koji je potvrdio javni bilježnik Sandra Jalšovec, 28. veljače 2011. pod brojem OV-258/11.

III. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o kreditu koji su tužitelj SB kao korisnik kredita, IB kao založnik dužnik te AB kao založni dužnik sklopili s Addiko Bank d.d. d.d., broj 146-53219852, dana 15. studenog 2017. u Čakovcu, koji je potvrdio javni bilježnik Jasenka Crnčec, 18. prosinca 2017. pod brojem OV-7874/17.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Utvrđuje se da je ništetan ugovor o kreditu koji su tužitelj SB kao korisnik kredita, IB kao sudužnik te AB kao založni dužnik sklopili s Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., broj 146- 58/2005, dana 2. ožujka 2005. u Čakovcu, koji je potvrdio javni bilježnik Jasenka Crnčec, 2. ožujka 2005. pod brojem OV-265/05."

V. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Utvrđuje se da je bez učinka ugovor o kreditu koji su tužitelj SB kao korisnik kredita, IB kao sudužnik i založnik dužnik te AB kao založni dužnik sklopili s Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., broj 146-53030337, dana 10. veljače 2011. u Čakovcu, koji je potvrdio javni bilježnik Sandra Jalšovec, 28. veljače 2011. pod brojem OV-258/11."

VI. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Utvrđuje se da je bez učinka kreditu koji su tužitelj SB kao korisnik kredita, IB kao založnik dužnik te AB kao založni dužnik sklopili s Addiko Bank d.d. d.d., broj 146-53219852, dana 15. studenog 2017. u Čakovcu, koji je potvrdio javni bilježnik Jasenka Crnčec, 18. prosinca 2017. pod brojem OV-7874/17."

VII. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 900,00 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 05. rujna 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Odbija se daljnji zahtjev tužitelja da im tuženik naknadi parnični trošak u iznosu od 79,63 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 7. siječnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti više ugovora o kreditu.

2. Nesporno je među strankama:

- da su sklopile Ugovor o kreditu i to tužitelj SB, kao korisnik kredita, IB kao sudužnik te AB kao založni dužnik s Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., broj 146-58/2005, dana 2. ožujka 2005. u Čakovcu, koji je potvrdio javni bilježnik Jasenka Crnčec, 2. ožujka 2005. pod brojem OV-265/05 (dalje u tekstu: prvi Ugovor)

- da su sklopile Ugovor o kreditu i to tužitelj SB, kao korisnik kredita, IB kao sudužnik i založnik dužnik te AB kao založni dužnik s Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., broj 146- 53030337, dana 10. veljače 2011. u Čakovcu, koji je potvrdio javni bilježnik Sandra Jalšovec, 28. veljače 2011. pod brojem OV-258/11

(dalje u tekstu: drugi Ugovor)

- da su sklopile Ugovor o kreditu i to tužitelj SB, kao korisnik kredita, IB kao založnik dužnik te AB kao založni dužnik s Addiko Bank d.d. d.d., broj 146-53219852, dana 15. studenog 2017. u Čakovcu, koji je potvrdio javni bilježnik Jasenka Crnčec, 18. prosinca 2017. pod brojem OV-7874/17 (dalje u tekstu: treći Ugovor)

- da su sklopile drugi Ugovor radi refinanciranja prvog Ugovora, a treći Ugovor radi refinanciranja drugog Ugovora

- da je prvi Ugovor potrošački ugovor, sklopljen za potrebe adaptacije kuće

- da je Addiko Bank d.d. pravni slijednik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.

- da je Addiko Bank d.d. prenijela svoju tražbinu koju ima prema SB (ovdje jedna od tužitelja) temeljem Ugovor o kreditu broj 146-53219852, koji je potvrdio javni bilježnik Jasenka Crnčec, 18. prosinca 2017., pod brojem OV-7874/17, na ovdje tuženika, i to Ugovorom o cesiji od 16. listopada 2023., a temeljem kojeg je ovdje tuženik kao cesionar postao isključivi nositelj tražbine i svih sporednih prava, uključujući sredstva osiguranja (što uključuje ovdje ostale tužitelje kao davatelje osiguranja)

- da su odredba o valutnoj klauzuli CHF uz koju se veže visina mjesečnog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti u prvom Ugovoru (čl. 3.), te odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi iz prvog Ugovora (čl. 6. ) ništetne, što proizlazi iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno presuda donesenih u postupku pokrenutom kolektivnom tužbom u slučaju "Franak" (presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž 6632/2017 od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu švicarski franak).

3. Osim onog što je nesporno među strankama, tužitelj u tužbi, te u očitovanju na odgovor tuženika na tužbu, kao i na ročištu održanom 25. srpnja 2025. navodi:

- s obzirom da su bitne odredbe prvog Ugovora o kreditu, odredba o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, te odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene, osnovan je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu

- odredbe čl. 1021. i 1022. ZOO-a propisuju da su bitni sastojci ugovora o kreditu prije svega sam novčani iznos koji je predmet obveze vraćanja, vrijeme i način vraćanja tog iznosa kao i iznos ugovorenih kamata kao cijene ugovora o kreditu

- kako su bitni sastojci prvog Ugovora ništetni, ništetan je i cijeli ugovor o kreditu jer ugovor ne može opstati kada ništetnost pogađa odredbe koje su bitne za samo postojanje ugovora

- Ugovor iz 2011. i Ugovor iz 2017. su prividni ugovori budući njima banka nije isplatila ništa, već je samo izradila nove obračune temeljene na ništetnom osnovnom ugovoru

- no, time nije došlo do prestanka ništetnosti već do sklapanja novih ništetnih ugovora koji nemaju učinak među strankama

- u odnosu na ugovore iz 2011. i 2017. tužitelji ističu da su isti sklopljeni na način da je banka lažno prikazujući i visinu glavnice dovela tužitelje u takvo stanje nužde gdje su oni zbog ovisnosti o banci i zbog prijetnje banke ovrhom na cjelokupnoj imovini, ovrhom na nekretnini koja je njihov dom bili prisiljeni sklopiti nove ugovore a da nisu znali da u istima glavnica nije istinito prikazana već u izrazito povišenim iznosima

- upravo te činjenice dovode do zaključka da dva posljednja ugovora o kreditu nisu dva posebna pravna posla već ih se mora gledati kao cjelinu s ugovorom iz 2005. u kojem slučaju se nameće zaključak da su ugovori ništetni, prividni i zelenaški.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu od 14. ožujka 2025., osim onog što je nesporeno među strankama navodi:

- hrvatski sudovi, uključujući i Vrhovni sud RH kao najviši nacionalni sud su primjenom i tumačenjem nacionalnog prava (odredbe ZOO-a ništetnosti i djelomičnoj ništetnosti ugovora) već zaključili da ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i jednostranoj promjeni kamatne stope ne čini ništetnim ugovor o kreditu u cijelosti, jer nepoštene odredbe nisu takve da bez njih ugovor ne može opstati, te je tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti prvog Ugovora o kreditu u svakom slučaju neosnovan

- s obzirom da tužitelji tužbom traže utvrđenje ništetnosti Ugovor o kreditu broj 146- 53030337 od 10.2.2011. i Ugovora o kreditu broj 146-53219852 od 15.11.2017., na isti se ne mogu primijeniti utvrđenja tj. pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi te je teret dokaza na tužiteljima

- u odnosu na navode tužitelja o prividnosti sklopljenih ugovora o kreditu iz 2011. i 2017. godine, tuženik ističe da su isti navodi neutemeljeni i neosnovani

- naime, Ugovorom o kreditu broj 146-53030337 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 10.02.2011. godine, odobren je korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 57.100,00 CHF, prema srednjem tečaju Banke za CHF na dan korištenja kredita, člankom 2. navedenog Ugovora određeno je da se kredit odobrava za refinanciranje kredita Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te su se istim člankom ugovorne strane usuglasile da se kredit, umanjen za obveze navedene u istom Ugovoru, isplaćuje na kreditnu partiju u Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., za zatvaranje obveza po kreditu koji se refinancira

- Ugovorom o kreditu broj 146-53219852 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15.11.2017. godine, odobren je korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 44.600,00 EUR, prema srednjem tečaju HNB za EUR, važećim na dan korištenja kredit, člankom 2. navedenog Ugovora određeno je da se kredit odobrava za refinanciranje kredita Addiko Bank d.d. te su se istim člankom ugovorne strane usuglasile da se kredit, umanjen za obveze navedene u istom Ugovoru, isplaćuje na račun u Addiko Bank d.d., za zatvaranje obveza po kreditu koji se refinancira.

5. Temeljem navedenog, sporno je među strankama da li su ništetni dijelovi prvog Ugovora bitni elementi ugovora, koji dovode stoga do ništetnosti cijelog prvog Ugovora, te jesu li drugi i treći ugovor prividni ugovori ili ništetni ugovori, ili su posve samostalni valjani ugovori, neovisni od prvog Ugovora.

6. U dokaznom je postupku sud izvršio uvid u dokumentaciju spisa, pri čemu i u bitne dijelove spisa ovog suda Ovr-399/23. Nije provodio dokaze koje je tužitelj predložio i to: knjigovodstveno - financijsko vještačenje, te saslušanje tužitelja, budući da je navedene dokazne prijedloge našao odugovlačećima u svjetlu uvjerenja ovog suda da utvrđenje odlučnih činjenica ovog predmeta proizlazi iz isprava u spisu. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, "Službeni list SFRJ" br. 4/1977., 36/1977., 36/1980., 6/1980., 69/1982., 43/1982., 58/1984., 74/1987., 57/1989., 20/1990., 27/1990., 35/1991., "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Polazeći od već ustaljene sudske prakse da ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i jednostranoj promjeni kamatne stope u prvom Ugovoru, ne predstavlja ništetnost bitnih dijelova ugovora, jer ugovor i bez njih može opstati, sud utvrđuje da prvi Ugovor nije ništetan u cijelosti (tako u presudi Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj Pž-6632/17 od 14.06.2018., presudi Vrhovnog suda RH, posl. broj Rev-1172/18 od 19.03.2019., rješenju Vrhovnog suda RH, posl. broj Rev-3740/18 od 04.03.2020.). Stoga je tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti prvog Ugovora o kreditu neosnovan, o čemu je odlučeno kao pod toč. IV. Izreke presude.

8. Vezano za daljnje sporno pitanje, a to je jesu li drugi i treći Ugovor prividni ugovori ili ništetni ugovori, ili su posve samostalni valjani ugovori, neovisni od prvog Ugovora, valja reći da tužitelj u odnosu na traženje da se drugi i treći Ugovor utvrde ništetnima odnosno bez učinka, iznosi činjenične tvrdnje i za jednu i za drugu pravnu posljedicu (želeći vjerojatno da sud izabere ispravnu). Tvrdnja tužitelja da su drugi i treći Ugovor prividni jer njima banka nije isplatila ništa, iste ugovore ne čini prividnima, budući da su ugovori doista sklopljeni i njima je tužiteljima plasiran novac, koji je upotrijebljen za zatvaranje prijašnjih ugovornih obveza, pri čemu nije od značaja da temeljem tih ugovora banka doista tužiteljici SB nije ništa isplatila. Stoga je tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti, o čemu je odlučeno kao pod toč. V. i VI. Izreke.

9. Međutim, tvrdnja tužitelja da sklapanjem drugog i trećeg Ugovora nije došlo do prestanka ništetnosti, već do sklapanja novih ništetnih ugovora, je po utvrđenju ovog suda osnovana. Naime, iz historijata tužbe, a navedeno je i nesporno među strankama, proizlazi da su ti ugovori uzeti radi refinanciranja prvog Ugovora (drugi Ugovor) i drugog Ugovora (treći Ugovor), dakle, kao posljedica prvog potrošačkog Ugovora. Sredstva dobivena prvim i drugim Ugovorom su isplaćena po suglasnoj volji stranaka na račun tužitelja za zatvaranje obveza po kreditu koji se refinancira također uzetom kod tuženika, te se eventualni preostali iznos ne isplaćuje (čl. 2. drugog i trećeg Ugovora).

10. Sukladno čl. 323. i člancima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) koji reguliraju posljedice ništetnosti, ništetni dio prvog Ugovora odnosno dijelovi čl. 3. i 6. Ugovora, imaju se smatrati kao da nikada nisu postojali, tako da ne mogu imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedeni dijelovi članaka odnosno odredbe navedenih članaka citirane u izreci, ne bi postojale. Konkretno za potrošača vezano za prvi Ugovor, a zbog utvrđene ništetnosti citiranih odredaba u izreci presude iz čl. 3. i 6. Ugovora, trebala bi vrijediti obveza plaćanja mjesečnog anuiteta prema kunskoj protuvrijednosti iznosa od 305,64 CHF, kako je ona bila izražena u otplatnoj tablici, i to za svo vrijeme trajanja dužne obveze otplate kredita i to prema početno utvrđenoj kamatnoj stopi. Prvi kredit uzet je na rok od 30 godina. Ne upuštajući se uopće u kretanje ugovorene ugovorne kamatne stope kao cijene kredita, valja reći da je općepoznato da je tečaj valute CHF u odnosu na HRK uglavnom rastao nakon 2005. godine do vremena refinanciranja prvog kredita (negativna tečajna razlika), dok su pozitivne tečajne razlike (manji tečaj CHF u odnosu na HRK od početnog) bile neznatne u odnosu na one negativne, zbog čega je 2015. i donesen Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015). Budući da je novi iznos u ugovoru kojim se refinancira prvi Ugovor, pa potom i iznos kojim se refinancira drugi Ugovor, temeljen na dakle upravo neotplaćenom iznosu iz prvog Ugovora, koji sukladno navedenom u sebi sadrži ništetni dio odredbe koji se odnosi na vezivanje anuiteta koji tužiteljica SB mora otplatiti za valutu CHF, čime je formiran ukupno nepodmireni iznos tužiteljice SB prema tuženiku iz prvog Ugovora, iznos kredita koji banka odobrava tužiteljici SB kao stambeni kredit u drugom i trećem Ugovoru, također je opterećen djelomičnom ništetnošću u neutvrđenom dijelu, koja ništetnost je svakako utjecala na to da iznos plasiranog kredita bude veći nego što je trebao biti. Stoga sud utvrđuje da je odredba o iznosu kreditu koji je odobren korisniku kredita koja je sadržana u drugom i trećem Ugovoru (čl. 2.) u cijelosti ništetna (jer je opterećena ništetnošću u neutvrđenom dijelu), a budući da odredba o predmetu tih ugovora, dakle o samom iznosu kredita, predstavlja bitan sastojak tih ugovora, drugi i treći Ugovor su ništetni u cijelosti (argumentum a contrario odredbe čl. 324. st. 1. ZOO- a), jer ti ugovori ne mogu opstati bez odredbe koja predstavlja same predmete ugovora. Stoga je sud drugi i treći Ugovor utvrdio ništetnima u cijelosti i o tome odlučio kao u izreci pod toč. II. i III. Izreke.

11. Sud je s obzirom na uspjeh tužitelja odlučio o trošku temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud je odlučujući o trošku primijenio i odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojoj će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023.; dalje u tekstu: Tarifa), prema kojoj sukladno vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada inicijalna nagrada od 100 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, ali koja ovisi o vrsti radnje koju poduzima (Tbr. 8.1., Tbr. 9.1., Tbr. 40.1.), a prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2,00 eura, Također sukladno Tbr. 46. Tarife, na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima. Tako je tužitelj osnovano zahtijevao naknadu za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav podnesak od 17. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na održanom ročištu u iznosu od 200,00 eura, povećanje za zastupanje više osoba od 20% dakle 120,00 eura, PDV na navedene iznose po stopi od 25% u iznosu od 180,00 eura, odnosno ukupno 900,00 eura, o čemu je odlučeno kao pod toč. VII. Izreke ove presude. Tužiteljima nije priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR i na presudu u iznosu od 53,09 EUR, jer se radi o sporu potrošača kao tužitelja u postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa (čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/2018, 51/2023; dalje u tekstu: ZSP).

U Čakovcu 05. rujna 2025.

Sutkinja

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22). Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima.

Dostaviti:

- tužiteljima po punomoćnici

- tuženiku po punomoćniku