REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-1721/2017-91

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Miji Jeličiću i Marini Bosnić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Jeličić i partneri d.o.o. u Splitu, Kliška 29, protiv tuženika ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima Miri Boban i Gordanu Loliću, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Mira Boban i Gordan Lolić u Splitu, Šegedinova 1, radi utvrđenja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 3.srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Marine Bosinić, odvjetnice u OD Jeličić i partneri d.o.o., i punomoćnice tuženika Mire Boban, odvjetnice u Splitu, na ročištu za objavu i uručenje presude 5.rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik, RP, [adresa], oduzeo posjed, te uznemirio vlasništvo tužiteljici KP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i to njenog parking mjesta broj 19. na adresi [adresa], k. č. [katastarska čestica], KO [katastarska općina], i to izgradnjom bočnog zapadnog zida od siporex blokova d=20 cm, dužine cca. 4,0 m i visine cca 3,1 m sa armaturnom mrežom na vrhu visine cca 1,1 m, sveukupne visine cca. 4,2 m na parking mjestu tuženika br. 18 iste nekretnine, te se nalaže tuženiku da prestane uznemiravati tužiteljicu u ostvarivanju njenih vlasničlkih prava glede njenog parking mjesta navedene nekretnine, da isti zid ukloni, a da tužiteljici vrati u posjed parking mjesto br. 19, na navedenoj adresi, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, te da se suzdrži od svakog daljnjeg i sličnog smetanja."

II. Nalaže se tužiteljici da u roku 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 5.187,50 EUR (slovima: pet tisuća stotinu osamdeset sedam eura pedeset centi).

Obrazloženje

1.Kod ovog suda zaprimljena je 31.ožujka 2017. tužba u kojoj se navodi su tužiteljica i tuženik suvlasnici apartmanske zgrade na adresi [adresa], k. č. [katastarska čestica], KO [katastarska općina], izgrađene na prvu građenja, te su sa njihovim suvlasničkim udjelima povezana vlasništva posebnih uporabnih cjelina-stanova i pripadajućih garažnih mjesta. Tuženik je kao investitor bespravno izgradio u podrumu navedene zgrade garažu na poziciji svog garažnog mjesta br. 18. Dio navedene garaže, točnije bočni zapadni zid od siporex blokova d=20cm, dužine cca. 4,0 m i visine cca 3,1 m sa armaturnom mrežom na vrhu visine cca 1,1 m, sveukupne visine cca. 4,2 m izgrađen je i na djelu parkirališnog mjesta koje pripada tužiteljici tj. garažnog mjesta br. 19. Na taj način joj se onemogućava da se nesmetano koristi istim parking mjestom, da parkira svoj osobni automobil, ulazi i izlazi iz istog, itd. Kako je tuženik odbio ukloniti navedeni zid, a koji onemogućava tužiteljicu da nesmetano koristi svoje parking mjesto suvlasničkog dijela nekretnine, čime ju je zasmetao u njenom vlasništvu, i oduzeo posjed dijela istog parking mjesta, predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je tuženik oduzeo posjed i uznemirio tužiteljičino vlasništvo njenog parking mjesta broj 19. i to izgradnjom bočnog zapadnog zida od siporex blokova dubine 20 cm, dužine cca. 4,0 m i visine occa 3,1 m sa armaturnom mrežom na vrhu visine cca 1,1 m, sveukupne visine cca. 4,2 m na parking mjestu tuženika br. 18 iste nekretnine, te se nalaže tuženiku da prestane uznemiravati tužiteljicu u ostvarivanju njenih vlasničkih prava glede njenog parking mjesta navedene nekretnine, da isti zid ukloni, a da tužiteljicu vrati u posjed parking mjesta br. 19, na navedenoj adresi, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, te da se suzdrži od svakog daljnjeg i sličnog smetanja, kao i da naloži tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te je predložio isti odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku. Tuženik prije svega ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika jer tuženik nije vlasnik garažnog mjesta, a niti investitor bočnog zapadnog zida kako se to navodi u tužbi. Nadalje, tuženik ističe kako predmetni zid nije sagrađen bespravno, jer je rješenjem Uprave za inspekcijske poslove Područnog ureda u Splitu, Klasa:

UP/1-362-02/12-02/02549, Urbroj: 531-07I-2-1-16-16 od 16.ožujka 2016. obustavljen postupak iz razloga što je vlasnica garažnog mjesta broj 18. ishodila Rješenje o izvedenom stanju za predmetnu nekretninu. Dakle, za predmetno garažno mjesto, kao i za druge posebne dijelove zgrade ishođeno je od vlasnice garažnog mjesta broj 18. i drugih suvlasnika predmetne zgrade Rješenje o izvedenom stanju, a iz obrazloženja istog je razvidno kako su vlasnici i nositelji drugih stvarnih prava na čest. zem. [katastarska čestica], kao i na česticama koje neposredno graniče s tom česticom pozvani na uvid radi izjašnjenja pozivom od 24.ožujka 2014. Ukoliko je tužiteljica imala bilo kakvih primjedbi na postupak, mogla je iste iznijeti u upravnom postupku, a posebno ukoliko je tim ozakonjenjem povrijeđeno njeno pravo vlasništva. Tuženik posebno ističe da je netočan navod tužiteljice da joj je gradnjom predmetnog zida onemogućeno nesmetano se koristiti svojim parkirnim mjestom broj 19. jer je zid izgrađen na dijelu parkirnog mjesta broj 18. koji je vlasništvo treće osobe (ne tuženika), i tom gradnjom nisu povrijeđena bilo kakva vlasnička prava tužiteljice, a niti joj je oduzet posjed. Tužiteljica traži od tuženika da ukloni zid koji je izgrađen na dijelu parkirnog mjesta broj 18., koji je vlasništvo treće osobe, znači nije vlasništvo ni tužiteljice ni tuženika, pa je takav zahtjev nedopušten jer tužiteljica ne može zahtijevati da se ukloni zid koji nije sagrađen na nekretnini koja je njeno vlasništvo. Osporava da bi tužiteljicu zasmetao u posjedu njenog parkirnog mjesta, pogotovo da bi joj oduzeo posjed, pa predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom izvatka iz zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 20.ožujka 2017., preslike spisa Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Odjela za Grad Split i otok Brač, Klasa: UP/1-362-02/12- 02/2549, saslušanjem tužiteljice i tuženika, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Zvonimira Rubića, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Zvonimira Rubića i usmeno očitovanje tog vještaka, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za graditeljstvo Josipa Šituma, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka za graditeljstvo vještaka Josipa Šituma i u njegove pisane dopune, te usmenim očitovanjem sudskog vještaka Josipa Šituma.

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice prema tuženiku za predajom u posjed njenog parkirnog mjesta broj 19., kao i zahtjev za zaštitom od uznemiravanja njenog prava vlasništva tog garažnog mjesta, koje je tuženik počinio izgradnjom bočnog zapadnog zida na parkingu mjestu broj 18., čime joj je onemogućeno i otežano korištenje njenog garažnog mjesta.

6. U konkretnom slučaju, tužiteljica je u tužbi jednim dijelom istaknula stvarnopravni zahtjev na predaju u posjed nekretnine u njenom vlasništvu (garažnog mjesta broj 19.), koji predstavlja pravu vlasničku tužbu prema odredbi čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje:ZV), te je aktivno legitimirana zahtijevati predaju stvari sukladno odredbi čl. 161. i 162. ZV-a.

7. Odredbom čl. 161. st. 1. ZV-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda svoj posjed te stvari, dok je st.2.istog članka propisano da vlasnikovo pravo iz stavka 1. ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno. Dakle, tužiteljica je dužan dokazati da je nekretnina čiju predaju zahtijeva njena i da se nalazi u posjedu tuženika.

8. Nadalje, tužiteljica je istaknula i zahtjev za prestankom uznemiravanja ili actio negatoriu, kojom vlasnik štiti svoje pravo vlasništva od radnji uznemiravanja koje, bez oduzimanja posjeda, ograničavaju ili ometaju vlasništvo, s tim da uznemiravanje mora imati trajni karakter .

9. Odredba čl. 167.ZV-a, propisuje da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane (st.1.); da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz st. 1. ovoga čl., vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže (st.2.), da kad je uznemiravanjem iz st. 1. ovoga čl. prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete (st.3.).

10. Odredbom čl.66.st. 2.ZV-a propisano je da vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine ovlašćuje suvlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno, da upravljajući tim posebnim dijelom nekretnine umjesto svih suvlasnika izvršava sve vlasničke ovlasti i dužnosti kao da je posebni dio samo njegovo vlasništvo, pa da, ako nije drukčije određeno, čini s tim dijelom i koristima od njega što ga je volja te svakoga drugoga iz toga isključi.

11. Dakle, tužiteljica je kao etažni vlasnik u pogledu svojeg posebnog dijela nekretnine aktivno legitimirana kao samovlasnik, dok je u odnosu na cijelu stvar (zgradu) aktivno legitimirana kao suvlasnica stvari. S druge strane, osoba koja je vlasniku oduzela posjed stvari i treća osoba koja bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, pasivno su legitimirani u situaciji podnošenja tužbe radi predaje u posjed i negatorijske tužbe.

12. Između parničnih strankama u ovom postupku nije sporno:

-da su tužiteljica i tuženik vlasnici apartmana u zgradi anagrafske oznake [adresa], čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], izgrađene na pravu građenja, i to na način da je sa njihovim suvlasničkim udjelom povezano vlasništvo posebnih uporabnih cjelina,

-da je tužiteljica vlasnica apartmana broj 19., površine 44,20 m2, na drugom katu, za cijelo, dok je tuženik vlasnik apartmana br.15., na drugom katu, za cijelo,

-da je tužiteljica vlasnica garažnog mjesta broj 19, koje je položeno na sjevernom dijelu garažnog prostora u podrumu ulaza 1, objekt C-4a,

-da je supruga tuženika KPV vlasnica garažnog mjesta broj 18, koje je položeno na sjevernom dijelu garažnog prostora u podrumu ulaza 1, objekt C- 3a,

-da je tuženik izgradio sporni bočni zid između garažnih mjesta broj 18. i 19.

13. Međutim, između parničnih stranaka sporno je sljedeće:

-da li je tuženik pasivno legitiman u ovom postupku, budući da nije vlasnik garažnog mjesta broj 18.,

-da li je tuženik oduzeo tužiteljici posjed njenog garažnog mjesta broj 19.,

-da li je sporni bočni zid bespravno izgrađen,

-da li je sporni zid izgrađen na parkirnom mjestu broj 18., u vlasništvu supruge tuženika, ili na garažnom mjestu broj 19. u vlasništvu tužiteljice,

-da li je izgradnjom zida, odnosno garaže na garažnom mjestu broj 18. tužiteljica onemogućena da se nesmetano koristi svojim garažnim mjestom broj 19.,

-da li je izgradnjom spornog bočnog zida između garažnih mjesta broj 18. i 19., smanjena površina garažnog mjesta broj 19. u vlasništvu tužiteljice.

14. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je u predmetnoj zgradi kupila stan 2008., zajedno s parking mjestom, da inače živi u [adresa], a redovito dolazi vikendima (ne svakim). Jednom prilikom negdje 2012. vidjela je da tuženik podiže zid između tužiteljičina i njegovog parking mjesta. Tužiteljica se odmah obratila tuženiku da se s tim ne slaže jer tada ne može otvoriti vrata od svog vozila. Kada ne bi bilo tog zid, tada bi postojao slobodan prostor i mogla bi vrata od vozila slobodno otvarati. Tuženik je odgovorio da i ona to može napraviti i ograditi svoje parking mjesto, te da joj nitko to ne brani. Tužbu je podnijela tek 2017. jer se prije svega obratila građevinskoj inspekciji, koja je donijela odluku da se zid mora rušiti. Međutim, tuženik je izjavio žalbu, spis je otišao u Zagreb, i nakon toga nije dobila nikakvu odluku i odgovor, pomaka nije bilo, pa je pokrenula ovaj postupak. Tuženik je na tako postavljen zid stavio rolo vrata, te koristi taj zatvoreni parking kao poslovni prostor. U predmetnu zgradu tužiteljica dolazi neredovito vikendima, s tim da je uvijek tu ljeti, dolazi s automobilom, kojeg parkira na svoje parking mjesto, i može otvoriti vrata od automobila, ali se tom prilikom uvijek daje malo u desnu stranu kako bi imala više mjesta. Vlasnik parking mjesta s druge strane je brat tuženikove supruge, te je tuženik jednom prilikom opomenuo tužiteljicu da ne može tako parkirati jer se previše približila liniji razdvajanja parking mjesta. Prilikom gradnje spornog zida tuženik se u cijelosti primakao nosivom zidu prema tužiteljičinom parking mjestu, dok to isto nije učinio susjedom parking mjestu s njegove druge strane, gdje je ostavio slobodno sigurno nekih 5cm od nosivog zida. Posebno upitana tužiteljica je izjavila da su prilikom kupnje parking mjesta bila vidno odvojena tako što su označena žutom trakom koja se protezala sredinom nosivih zidova i brojem koje je nosilo svako parking mjesto. Tužiteljica izjavljuje da je tuženik gradio sporni zid preko linije u njenom prostoru, za razliku od gradnje s druge strane, gdje nije prešao tu liniju i nije ušao u prostor vlasnika tog parking mjesta koje graniči s tuženikovim. Tuženik nije tražio od tužiteljice dozvolu da svoje parking mjesto pretvori u garažu, dok za ostale suvlasnike ne zna, te da nije bila obaviještena o postupku legalizacije. Prije izgradnje spornog zida tužiteljica je parkirala svoje vozilo na parking mjesto broj 19. tako da su vrata njenog automobila prilikom izlaska iz automobila ulazila u prostor tuženika, ali da se tu radilo o kratkom trenutku, nakon čega bi zatvorila vrata automobila.

15. Tuženik u svom iskazu navodi da je sporni zid napravljen uz suglasnost vlasnice parking mjesta s njegove lijeve strane gospođe ĆP, tuženikove supruge kao vlasnice parking mjesta br.18., tužiteljice i GP, kao vlasnika parking mjesta do tužiteljičinog. Naime, njih četvoro dogovorili su se da će napraviti garažnu galeriju, s tim da je prije toga bilo potrebno napraviti pregradne zidove između svih navedenih parking mjesta. Tuženik je napravio predmetni zid, zid s druge strane parking mjesta njegove supruge napravila je i gđa ĆP. Radilo se o zidu širine 20 cm i dužine 4m, za razliku od garaže koja ima dužinu 6m, koji zid ima toliku debljinu kako bi mogao izdržati galeriju. U zidu koji se nalazi prema parkingu tužiteljice ostavili su rupe kako bi ista mogla napraviti garažnu galeriju, a koje su maskirane i nisu se mogle vidjeti prilikom očevida. Tuženik je sa svoje strane napravio garažnu galeriju, a tužiteljica je naprasno odustala od njihovog međusobnog dogovora, pa je na taj način i gospodin GP bio spriječen da postupi kao tuženik i gđa ĆP. Uzrok u ponašanju tužiteljice vidi u tome što su bili vlasnici stanova jedno nasuprot drugoga, te je tužiteljica planirala nelegalno sagraditi ostavu u zajedničkom prostoru zgrade, čemu se tuženik usprotivio, nakon čega je došlo i do odustajanja od naprijed navedenog dogovora. Tužiteljica je prijavila tuženika građevinskoj inspekciji, koja je donijela rješenje da se zabranjuju radovi, ali je više tijelo poništilo navedenu odluku budući je u međuvremenu legaliziran taj zahvat i sada se umjesto parking mjesta u legalizaciji nalazi zatvoreno parking mjesto. Tuženik napominje da je tužiteljici ponudio u zamjenu drugo parking mjesto u garaži, što je tužiteljica odbila. Tužiteljica i nadalje ima onoliko kvadrata koliko joj pripada u vlasništvo, pa čak i više, dok tuženik ima manje kvadrata, što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Predmetna parking mjesta bila su odvojena vidljivim znakovima- bijelim linijama, a na sredini se nalazio broj parking mjesta, tuženik je gradio sporni zid točno po sredini linije (10 cm njemu i 10 cm tužiteljici), jer mu je ta širina zida bila dovoljna da napravi galeriju. U odnosu na potporni zid, tuženik navodi da se najprije nalazi stup širine 25 cm , zatim rupa širine 4m i ponovno nosivi stup širine 20 cm. Tuženik nije od svih suvlasnika zgrade tražio suglasnost za građenje, dogovor sa tužiteljicom postignut je u usmenom obliku, bilo je doneseno rješenje o uklanjanju, ali nije započeto jer je u međuvremenu provedena legalizacija.

16. Pregledom preslike spisa Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Odjela za Grad Split i otok Brač, Klasa: UP/1-362-02/12-02/2549, utvrđeno je:

- da je navedeni postupak pokrenut na temelju prve prijave i zapisnika o inspekcijskom pregledu građevine na lokaciji [adresa], investitora ZP, ovdje tuženika, na kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u apartmanskoj zgradi,

-da je pregled obavljen 3. listopada 2012. u 12,00 sati, na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], garažno mjesto br. 18, tamo navedenih dimenzija 6x 3,15m, te je utvrđeno da je sagrađena "zatvorena garaža", odnosno sagrađen je bočni zapadni zid od siporex blokova d-20cm, dužine oko 4m, visine oko 3,1m s armaturnom mrežom na vrhu visine 1,1m, odnosno sveukupne visine 4,2m, bočni istočni zid od siporex blokova d- 20cm, dužine oko 4m, visine oko 2,65m, rolo vrata ugrađena na jugu, na čelu predmetnog garažnog mjesta, dužine 2,90m, visine oko 2,65m, drvene međukatne konstrukcije, i galerija, dimenzija oko 5x3m,

- da je 9. listopada 2012. na licu mjesta sastavljen zapisnik povodom saslušanja investitora ZP, u nazočnosti građevinskog inspektora Stjepana Tadića, koja je pisana vlastoručnim rukopisom, te je slabo čitljiva izjava samog investitora,

- da je 20. studenog 2012. po drugoj prijavi ponovno na lice mjesta izašao građevinski inspektor, te je tada utvrđeno da je zatvorena garaža sagrađena protivnoj građevinskoj dozvoli o izgradnji zgrade od 26. travnja 2007. i glavnog projekta,

- da je 27. studenog 2012. Uprava za inspekcijske poslove, Odjel za Grad Split i otok Brač, donijela rješenje Klasa: UP/1-362-02/12-02/2549, kojim se nalaže investitoru RP uklanjane garaže bespravno izgrađene na poziciji garažnog parkirališnog mjesta broj 18, u podrumu apartmanske zgrade anagrafske oznake [adresa], kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja je napravljena protivno građevinskog dozvoli, te izmjeni i dopuni glavnog projekta, tako da ukloni:

1. bočni zapadni zid od siporex blokova d-20cm, dužine oko 4m, visine oko 3,1m s armaturnom mrežom na vrhu visine 1,1m, odnosno sveukupne visine 4,2m,

2. bočni istočni zid od siporex blokova d-20cm, dužine oko 4m, visine oko 2,65m, 3. rolo vrata ugrađena na jugu, na čelu predmetnog garažnog mjesta, dužine 2,90m, visine oko 2,65m, i

4. drvenu međukatnu konstrukciju, galeriju, dimenzija oko 5x3m, u roku 7 dana od zaprimanja tog rješenja, s tim da žalba ne odgađa to izvršenje, uz napomenu da će se o uklanjanju po drugoj osobi donijeti posebno rješenje,

- da je dopisom od **.**.2012. KP, tužiteljica, obaviještena da je proveden inspekcijski nadzor i da je doneseno rješenje o uklanjanju građevine bez građevinske dozvole,

- da je Gradu Splitu vraćen spis izmjene potvrde glavnog projekta vezano za predmetnu zgradu,

- da je 11. prosinca 2012. investitor RP izjavio žalbu protiv rješenja od 27. studenog 2012., uz prijedlog da se odgodi izvršenje navedenog rješenja,

- da je žalba dostavljena Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja na daljnje odlučivanje o žalbi investitora,

- da je rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Klasa: UP/II-362- 02/13-21/1 od 5. travnja 2013. odbijena žalba investitora HP,

- da je navedeno rješenje o odbijanju žalbe uz dopis od 23. rujna 2013. dostavljen investitoru RP,

- da je u taj spis zaprimljeno rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjek za prostorno uređenje Grada Splita od 12. veljače 2015., koje je dostavljeno Upravi za inspekcijske poslove nadležnom za područje Grada Splita,

- da je priložen i arhitektonski opis građevine,

- da je rješenjem od 16. ožujka 2016. Uprava za inspekcijske poslove Područnog ureda u Splitu, obustavila postupak izvršenja inspekcijskog rješenja od 27. studenog 2012.

17. U postupku je izveden dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Zvonimira Rubića, koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da pregradni zidovi garažnog prostora broj 18. i rolo vrata nisu bili predviđeni u projektnoj dokumentaciji zajedničkih garažnih parkirališnih mjesta, da je tuženik to naknadno izgradio i da je naručio izradu projektne dokumentacije legalizacije izvedenih radova. Vještak Rubić istaknuo je kako je utvrđivanje da li je predmetni zid prešao na parking mjesto tužiteljice i ako jest kojom površinom, u nadležnosti sudskog vještaka građevinske struke.

18. Sudski vještak građevinske struke Josip Šitum, a nakon očevida na licu mjesta, u svom pisanom nalazu i mišljenju navodi:

-da je tužiteljica vlasnica garažnog mjesta koje je u ZU 19841 k. o. [katastarska općina] upisanog kao: "20.udio prava građenja: 16/2995 Etažno vlasništvo (E-20), dijela zgrade sagrađene na pravu građenja na č. zem. [katastarska čestica], koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom garažnog mjesta broj 19, korisne površine 16,30 m2, koje je položeno na sjevernom dijelu garažnog prostora u podrumu ulaza 1, objekta C-4a",

-da je K KPV, supruga tuženika, vlasnica garažnog mjesta koje je u ZU 19841 k. o. [katastarska općina] upisano kao:

"19. udio prava građenja: 19/2995 Etažno vlasništvo (E-19), dijela zgrade sagrađene na pravu građenja na č. zem. [katastarska čestica], koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom garažnog mjesta broj 18, korisne površine 19,30 m2, koje je položeno na sjevernom dijelu garažnog prostora u podrumu ulaza 1, objekt C-3a",

-da je ovlašteni arhitekt SP izradio u lipnju 2013. Arhitektonski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade, u podrumu u kojem su smještena predmetna parkirna mjesta.

17.1. Vještak Josip Šitum navodi da je na očevidu uočio:

-da su sporna garažna mjesta smještena u podrumu zgrade anagrafske oznake [adresa],

-da je garažno mjesto tužiteljice označeno brojem 19, sa svoje sjeverne strane odvojeno je zidom od garažnog mjesta br. 18, a sa južne strane odvojeno je na podu iscrtanom bijelom punom crtom od garažnog mjesta br. 20,

- da garažno mjesto br. 18. u naravi predstavlja garažu, koja na ulazu ima garažna rolo vrata, a koja je sa svoje sjeverne, istočne i zapadne strane omeđena zidom,

-da su na zidu koji dijeli parkirna mjesta 18. i 19. vidljive konture armirano-betonske nosive konstrukcije i ostalog, središnjeg dijela zida (za koji tužiteljica tvrdi da ga je tuženik naknadno izradio),

-da je cijela ploha ovoga zida ožbukana i obojana u bijelo, kako sa strane parkirnog mjesta 18., tako i sa strane parkirnog mjesta 19.,

-da je uvidom u Arhitektonsku snimku izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade, koju je u lipnju 2013.g. izradio ovlašteni arhitekt SP i usporedbom snimke sa stanjem na licu mjesta kakvo je zatečeno u vrijeme očevida, sudski vještak Šitum zaključio da izgrađeni zid ne zadire u garažno mjesto tužiteljice, odnosno da izgradnjom ovoga zida nije umanjena površina garažnog mjesta tužiteljice (br 19).

-da upisana površina parkirnog mjesta tužiteljice br.19. u zemljišnim knjigama iznosi 16,30 m2, a izmjerena površina u Arhitektonskoj snimci izvedenog stanja iznosi 16,60 m2.

18. Povodom prigovora i primjedbi tužiteljice, sudski vještak Josip Šitum tri puta je dopunjavao svoj nalaz i mišljenje u kojima navodi:

-da je premjeravanjem garaža tijekom očevida na dan 19.veljače 2024. i usporedbom sa elaboratom etažiranja koji je 16. lipnja 2008. izradio sudski vještak za graditeljstvo Nikša Krstulović utvrdio da dimenzije predmetnih garaža odgovaraju onima iz navedenog elaborata etažiranja,

- da bi prema podjeli izraženoj u tablici tuženiku pripalo manje površine u odnosu na upis u ZU za 0,80 m2, a da bi tužiteljici pripalo više površine u odnosu na upis u ZU za 0,50 m2, i da bi kod ovakve podjele zid koji je izradio tuženik zadirao u garažu tužiteljice površinom od 0,45 m2,

-da prema prikazu parkirališnih mjesta prema površinama upisanima u zemljišne knjige, zid koji je izradio tuženik ne bi zadirao u garažu tužiteljice,

-da izradom zidova sa jedne i druge strane, parkiralište tuženika br. 18. više nema status „parking mjesta u zajedničkoj garaži u zgradi -neograđeno“ (koef. 0,50) i postaje „parking mjesto u zajedničkoj garaži u zgradi -ograđeno zidanim zidom s vratima (koef. 0,60),

-da površina ispod predmetnog zida iznosi 4,00 x 0,25 = 1,00 m2,

-da crta razgraničenja prolazi sredinom ab stupova, a predmetni zid je izveden u širini ab stupova, pa bi svakom parkirnom mjestu (br. 18 i 19) pripala po 1/2 površine ispod predmetnog zida, a što iznosi 4,00 x 0,25 / 2 = 0,50 m2,

- da ako bi se cijela površina ispod zida pripojila parkirnom mjestu tuženika (br. 18), tada bi površina tog parkirnog mjesta iznosila 18,50 + 0,50 = 19,00 m2, što je za 0,30 m2 manje od površine koja je upisana u zemljišnim knjigama,

-da bi u tom slučaju parkirno mjesto tužiteljice (br. 19) imalo bi površinu 16,80- 0,50 = 16,30 m2, što je upravo onoliko koliko je upisano u zemljišnim knjigama,

-da u ZK ulošku garažno mjesto tužiteljice ima površinu 16,30 m2, a da je nakon pregleda dostavljene dokumentacije vidljivo da garažno mjesto ima 16,54 m2 iz čega se može zaključiti da garaža tužiteljice već u naravi ima površinu veću za 0,24 m2 u odnosu na onu koja joj je upisana u ZK ulošku,

-da se vještak vodio činjenicom kolika je površina garaže u stvarnosti, a kolika je upisana u ZK ulošku,

-da kada ne bi bilo predmetnog zida, tada bi granica između dviju garaža morala biti pomaknuta na štetu tužiteljice odnosno u njen prostor za 3,5 cm po cijeloj dužini garaže.

19. Nakon ovakvog provedenog dokaznog postupka, nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljica vlasnica garažnog mjesta broj 19. u podrumu zgrade anagrafske oznake [adresa], čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], dok je supruga tuženika ZPV vlasnica garažnog mjesta broj 18., koje granični sa garažnim mjestom tužiteljice. Tužiteljica kao vlasnica garažnog mjesta ima aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv osobe koja joj je oduzela posjed njene stvari, kao i protiv osobe koja je uznemirava u izvršavanju njenih vlasničkih ovlasti. Budući da tužiteljica tužbom traži povrat oduzetog posjeda i prestanak uznemiravanja, potrebno je o svakom zahtjevu odlučiti odvojeno primjenom pravnih pravila koji reguliraju ta dva instituta zaštite prava vlasništva.

20. U odnosu na zahtjev tužiteljice da joj tuženik vrati posjed njenog garažnog parking mjesta broj 19., tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužiteljici bio oduzet njen posjed garažnog mjesta, bilo djelomično ili potpuno. Sama tužiteljica u svom iskazu navodi da se koristi svojim garažnim mjestom broj 19. i da na isto uredno parkira automobil, iz čega se da zaključiti da joj tuženik nikakvim radnjama nije oduzeo posjed njenog garažnog mjesta, bilo u cijelosti ili djelomično. Stoga je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika u odnosu na zahtjev tužiteljice da joj tuženik vrati u posjed njeno parking mjesto broj 19., jer tuženik nije u posjedu tužiteljičinog garažnog parking mjesta niti je to ikada bio. Iz navedenog jasno proizlazi da je zahtjev tužiteljice za vraćanjem u posjed parking mjesta u cijelosti neosnovan.

21. Tužiteljica tvrdi da ju je tuženik uznemirio u izvršavanju ovlasti njenog prava vlasništva garažnog mjesta broj 19. izgradnjom bočnog zapadnog zida od siporex blokova d=20 cm, dužine cca. 4,0 m i visine cca 3,1 m sa armaturnom mrežom na vrhu visine cca 1,1 m, sveukupne visine cca. 4,2 m na parking mjestu tuženika br. 18 iste nekretnine. Prije svega treba istaknuti da tuženik nije vlasnik garažnog mjesta broj 18., već je to njegova supruga KPV, što je tužiteljici nedvojbeno poznato. Naime, tužiteljica je uz tužbu priložila izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je vlasnica garažnog mjesta broj 18. RPV, supruga tuženika, protiv koje je tužiteljica podnijela posebnu tužbu pod posl.br. P-1842/2023. Unatoč tome, tužiteljica tijekom cijelog postupka navodi da se radi o tuženikovu parking mjestu, iako iz dokumentacije koja se nalazi u spisu proizlazi suprotno.

22. Međutim, kako je tuženik u svom iskazu potvrdio da je on izgradio sporni bočni zid, a što proizlazi i iz pregledanog spisa građevinske inspekcije, to je prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika neosnovan. Vlasnik stvari ovlašten je podnijeti tužbu radi zabrane uznemiravanja protiv bilo koje treće osobe koja bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari. Dakle, tuženik ne mora biti vlasnik garažnog mjesta broj 18. u korist kojeg je sagradio sporni bočni zid, već je za pasivnu legitimaciju dovoljno da je poduzimao radnje za koje tužiteljica smatra da su uznemirili njeno pravo vlasništva.

23. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izveo dokaz građevinskim vještačenjem i pregledom pisane dokumentacije, na temelju kojih dokaza je zaključio da je tuženik bespravno izgradio sporni bočni zid, te da mu je kao investitoru rješenjem Uprave za inspekcijske poslove, Odjela za Grad Split i otok Brač, Klasa: UP/1-362-02/12- 02/2549, od 27. studenog 2012. naloženo uklanjane garaže bespravno izgrađene na poziciji garažnog parkirališnog mjesta broj 18, u podrumu apartmanske zgrade anagrafske oznake [adresa], kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], uključujući i sporni bočni zid. Tuženik je protiv citiranog rješenja izjavio žalbu, a nakon što je dostavio rješenje o izvedenom stanju kojim je legalizirao spornu garažu, upravni postupak građevinske inspekcije je obustavljen.

24. Međutim, prema odredbi čl. 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12 i 143/13, dalje: ZPNZI), koji je bio na snazi u vrijeme bespravne gradnje garaže, određeno je da rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojemu je ta zgrada izgrađena. Dakle, legalizacija nekretnine ne ograničava vlasnička prava, pa ni pravo tužiteljice kao vlasnika na zaštitu od uznemiravanja (VSRH, Rev-93/2024-2 od 12.ožujka 2024.).

25. Sudski vještak Josip Šitum u svom nalazu i mišljenju, kao i kasnijim dopunama, zaključuje da izgrađeni sporni zid ne zadire u garažno mjesto tužiteljice, odnosno da izgradnjom tog zida nije umanjena površina garažnog mjesta tužiteljice br. 19. Upisana površina parkirnog mjesta tužiteljice br.19. u zemljišnim knjigama iznosi 16,30 m2, a izmjerena površina u Arhitektonskoj snimci izvedenog stanja iznosi 16,60 m2, tako da prema prikazu parkirališnih mjesta i površinama upisanima u zemljišne knjige, sporni zid koji je izradio tuženik ne bi zadirao u garažno mjesto tužiteljice. Crta razgraničenja između garažnih mjesta 18. i 19. prolazi sredinom ab stupova, a predmetni zid je izveden u širini ab stupova, pa bi svakom parkirnom mjestu pripala polovica površine ispod predmetnog zida, a što iznosi 4,00 x 0,25 / 2 = 0,50 m2.

26. Uzimajući u obzir rezultate građevinskog vještačenja, kao i iskaz same tužiteljice, nedvojbeno je utvrđeno da se tužiteljica neometano služi svojim garažnim mjestom br.19., da može slobodno otvoriti vrata automobila prilikom izlaska iz istoga, kao i da je prije izgradnje spornog zida prilikom izlaska iz automobila vratima ulazila u prostor garažnog mjesta broj 18., odnosno preko linije koja ih razdvaja, s tim da se radilo o kratkom trenutku, nakon čega bi tužiteljica zatvorila vrata automobila. Sudski vještak Josip Šitum je na temelju mjerenja na licu mjesta nedvojbeno utvrdio da izgradnjom spornog zida tuženik nije zašao u površinu garažnog mjesta br.19. u vlasništvu tužiteljice, pa izgradnjom tog zida i garaže na garažnom mjestu broj 18. tužiteljica nije ničim onemogućena da se nesmetano koristi svojim garažnim mjestom broj 19. Isto tako iz građevinskog vještačenja proizlazi da izgradnjom spornog bočnog zida između garažnih mjesta broj 18. i 19., nije smanjena površina garažnog mjesta broj 19. u vlasništvu tužiteljice.

27. Kako iz svega naprijed navedenog nedvojbeno proizlazi da tuženik nije tužiteljici oduzeo posjed njenog garažnog mjesta broj 19., bilo djelomično ili potpuno, da izgradnjom spornog bočnog zida između garažnih mjesta broj 18. i 19. tuženik nije zašao u površinu tužiteljičinog garažnog mjesta br.19, niti je izgradnjom tog zida umanjena površina garažnog mjesta u vlasništvu tužiteljice, sud zaključuje da tuženik svojim radnjama izgradnje spornog bočnog zida nije ničim uznemirio tužiteljicu u izvršavanju njenog prava vlasništva garažnog mjesta broj 19., niti svojata to njeno pravo. Isto tako nije ničim povrijeđeno tužiteljičino pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine (garažnog mjesta) koje je povezano s njenim suvlasničkim dijelom, kao ni susjedsko pravo odnosno nije došlo do prekoračenja međe građenjem prema odredbi čl.155.st.1.ZV-a, koje prigovore je tužiteljica istaknula tek nakon što svi izvedeni dokazi nisu išli u prilog njenim dotadašnjim tvrdnjama. Slijedom navedenoga, sud je u cijelosti odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio je kao u izreci ove presude pod točkom I.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje:ZPP-a). Tuženiku koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, nadalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.), priloženom popisu parničnog troška, i vrijednosti predmeta spora od 1.327,36 EUR (naznačenoj u tužbi, a kojoj tuženik nije prigovarao kao previše ili prenisko određenoj) za sljedeće radnje: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 5.srpnja 2018., 5.listopada 2018., 5.veljače 2020., 5.listopada 2020., 27.studenoga 2020., 23.studenoga 2021., 24.siječnja 2022., 17.ožujka 2022., 5.listopada 2022., 7.studenoga 2023., 19, veljače 2024., 14.studenoga 2024., 11.veljače 2025. i 3.srpnja 2025. po 100 bodova za svako ročište (100x14), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima održanim 9.srpnja 2020., 9.svibnja 2022. i 10.travnja 2025. po 50 bodova za svako ročište (50x3), za sastav obrazloženih podnesaka od 13.rujna 2021. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka), 11.veljače 2022. (omaškom tuženik naveo 21.veljače 2022.), 18.listopada 2024. i 22.svibnja 2022. (tuženik omaškom naveo 21.svibnja 2022.) po 100 bodova za svaki podnesak (100x4), i za sastav neobrazloženog podneska od 10.listopada 2022. -25 bodova po Tbr.8.toč.4.Tarife, odnosno ukupno 2 075 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 4.150,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a daje ukupan iznos od 5.187,50 EUR.

28.1. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 30.ožujka 2020. jer navedeno ročište nije održano u ovom postupku, niti mu je priznat trošak sastava podneska KPV od 14.prosinca 2022., kojom imenovana obavještava sud da odbija stupiti u ovu parnicu kao tužena pored tuženika MP jer se radi o podnesku osobe koja nije parnična stranka ili umješač u ovom postupku. Slijedom navedenoga, tuženiku je priznat trošak ovog postupka u iznosu od 5.187,50 EUR, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II.

U Splitu, 5.rujna 2025.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužiteljici putem punomoćnika,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.