Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

Poslovni broj: Pp-10602/2024.-7.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Krečak, uz sudjelovanje zapisničarke Marije Đirlić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog EG, zbog prekršaja iz članka 10. točka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split, pod klasom: 211-07/24-5/20620 i ur.brojem: 511-12-24-24-1 od 27. svibnja 2024., nakon javno provedene i zaključene glavne rasprave 9. srpnja 2025. u prisutnosti okrivljenika, a odsutnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, 14. srpnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pokojnog E i pokojne L rođene EG, rođen **.**.1960. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], sa završenom višom stručnom spremom, policijski inspektor, umirovljenik, s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.000,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno kažnjavan,

k r i v  j e

što je:

2. svibnja 2024. u 12:00 sati u [adresa], u [adresa], počinio ekonomsko nasilje u obitelji prema nevjesti LG i unučadi U (2011.), Š (2014.), C (2016.) i S (2019.) na način da je 24. travnja 2024. ispunio zahtjev za obustavu električne energije u stanu na navedenoj adresi u kojem žive nevjesta LG i njegova unučad te je time došlo do isključenja električne energije,

dakle, počinio ekonomsko nasilje prema članovima obitelji,

čime je okrivljenik počinio prekršaj opisan u članku 10. točka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavak 1. istog Zakona,

pa se okrivljeniku na temelju članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.500,00 (tisuću petsto) EURA.

Na temelju članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine iste u roku 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

II. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos od 40,00 (četrdeset) eura u roku od 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, II. Policijska postaja Split, podnijela je pod uvodno citiranim brojem, optužni prijedlog protiv okrivljenog EG, zbog prekršaja iz izreke ove presude.

2.1. Okrivljenik je prilikom očitovanja o optužbi izjavio kako se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

2.2. Okrivljenik je u svojoj obrani u bitnom naveo da mu je LG nevjesta, odnosno ista je još uvijek supruga njegovog sina UG te imaju četvero zajedničke maloljetne djece Č, Š, T i K. Nevjesta LG stanuje s djecom u stanu na adresi [adresa] u [adresa], a kojeg joj je osobno darovao i zbog čega mu je sada žao. Njegov sin, kojeg je odgojio u tom stanu, stanuje u [adresa], on i LG su još uvijek službeno u braku iako im dotična ne dozvoljava već godinu i dva mjeseca viđanje djece. Kad je spoznao o kakvoj se osobi radi napravljen je sporazumni raskid ugovora o darovanju predmetne nekretnine od 3. travnja 2023. Međutim, da zbog unuka dozvoljava nevjesti da neometano stanuje u tom stanu i ne traži naknadu za to. 23. travnja 2024. nevjesta je njegovog sina prijavila policiji zbog kršenja mjere zabrane približavanja, a unuku Š je bila pričest nedjelju prije, za što nitko od njih nije znao niti su bili pozvani što je njega i sina posebno izrevoltiralo i onda je u afektu, kako bi joj dao do znanja da nije u redu to što čini, zajedno sa sinom otišao u „Elektrodalmaciju“ te je zatražio isključenje električne energije u stanu u kojem nevjesta živi i koji stan je njegov. Električna energija je isključena, međutim, nevjesta je uz pomoć svog brata odvjetnika odmah postupala pa je dobio sramotan dopis službene prirode iz „Elektrodalmacije“. Njegovom afektu je pridonijelo i to što je u njegov stan dovela i svoje roditelje koji su se tu uselili bez njegovog znanja, a lijepo piše u ugovoru da u stanu smije stanovati dotična i njegova unučad, a osim toga je izrevoltiran kad vidi da se grli s drugim muškarcem ispred suda, a još je u braku s njegovim sinom.

3. U nastavku glavne rasprave Sud je u dokaznom postupku ispitao svjedokinju LG, a koja je iskazivala bez prisutnosti okrivljenika jer je kao žrtva iskoristila tu zakonsku mogućnost, a koja je prihvaćena.

3.1. Svjedokinja – žrtva LG je u svom iskazu izjavila da joj je okrivljenik svekar s obzirom da je još uvijek službeno u braku s njegovim sinom UG, a s kojim ima četvero zajedničke maloljetne djece (Č, Š, T i K). Podnijela je zahtjev za razvod braka prije tri godine, a brak još uvijek nije okončan jer se vodi sudski postupak. Odlučila se na razvod braka jer je dugo trpjela psihičko i fizičko nasilje od UG kao i njegovu prijevaru, a protiv njega se vodi nekoliko kaznenih postupaka i od strane kaznenog suda su mu određene mjere zabrane (uznemiravanja, približavanja i slično) koje su na snazi već dvije godine. Prethodnih godina je bila u dobrim odnosima s okrivljenikom i njegovom suprugom i oboje su je podržavali u odluci o razvodu braka, poštivala ih je, isti su joj pomagali u čuvanju djece i znali su kakav je njihov sin i stoga joj je okrivljenik darovao ugovorom stan na adresi [adresa] u kojem danas stanuje s djecom (stan je darovao njoj i djeci), a njegov sin ne stanuje s njima već tri godine od kad je zahtjev za razvod podnesen. Odnos s okrivljenikom je bio u redu do prošle godine kada joj je počeo slati poruke koje su je uznemiravale, a jedno takvo njegovo pismo je priložila u spis. Misli da okrivljenik smatra da je ona pod utjecajem svojih roditelja, svoje braće i obitelji iako oni ništa loše njoj ne čine te samostalno donosi svoje odluke i misli da je dovoljno zrela da sama donosi odluke, pa je tako okrivljenik odjednom promijenio mišljenje, vjerojatno je on pod utjecajem svojeg sina i želi da mu vrati stan natrag, a uredno je ispunila sve obveze, platila je porez za stan. Okrivljenik joj je stan darovao u travnju 2022. da bi 2023. tražio da mu potpiše raskid ugovora o darovanju jer je to bila želja njegovog sina i da smiri tu situaciju i da njena djeca normalno funkcioniraju, potpisala je raskid tog ugovora. Međutim, situacija se nije smirila jer je okrivljenik i njegov sin stalno uznemiravaju, a okrivljenik joj je kad su potpisivali raskid ugovora dozvolio da s djecom ostane živjeti u stanu u vezi kojeg se sada za raskid ugovora vodi postupak jer su u pitanju maloljetna djeca i nisu ispoštovane zakonske procedure. U stanu je postavila običnu kućnu kameru radi djece, međutim kad je bila s djecom kod svojih roditelja u Imotskom na Veliki petak 2024. dobila je obavijest na mobitelu da su zabilježene nečije kretnje po stanu i tada je shvatila da je UG u stanu, a on inače nije imao ključ od stana kojeg je imao samo okrivljenik koji je očito iskoristio njeno povjerenje i sinu je dao ključ, a samim tim činom UG je prekršio mjeru koja mu je određena prema njoj. Poslije nije vidjela što dotični radi u stanu jer je kameru sam isključio, a zbog čega se tu večer vratila u Split kako bi policiji prijavila taj događaj i zbog čega je UG uhićen i **.**.2024. kad je pozvana na Općinsko državno odjevjetništvo u vezi toga i kad se odlučivalo o njegovom istražnom zatvoru, rekla je da mu ne želi zlo i da ne želi da ide u zatvor već želi samo da mu se pojasni da njegovo ponašanje nije u redu i tada mu je sutkinja rekla da neće ići u zatvor. Kad se vratila u stan nakon nekoliko dana zatekla je uznemirujući prizor jer joj je UG ostavio crne kese koje se bile zamotane, pismo i poruke da se iseli. To ju je psihički uznemirilo, a djeca su plakala kad su to vidjela. 2. svibnja 2024., u trenutku kad se nalazila izvan stana, uplakani sin Š je zove na mobitel i govori joj „Mama, mama, nemamo struju u stanu“. Nije znala o čemu se radi pa je kontaktirala predstavnika stanara da provjeri je li struje nestalo u čitavoj zgradi, međutim struje nije bilo samo u njenom stanu pa je predstavnik stanara po njenoj dozvoli ušao u stan da provjeri sklopku i sa sklopkom je bilo sve u redu. Zvala je i HEP da provjeri da nema možda neki dug za struju, međutim sve obveze su uredno plaćene. Tog dana oko 16,00 sati djelatnici HEP-a su došli u stan te je utvrđeno da je netko dao nalog za isključenje struje i rečeno joj je da piše službeni mail HEP-u te da može učiniti tek idući dan jer je radno vrijeme gotovo. Inače, mjerilo je na okrivljeniku, a ona plaća struju. Bila je u panici, uznemirena, nije znala što napraviti, hladnjak se počeo otapati jer nije bilo struje, bolesno dijete nije mogla inhalirati, jednom riječju ona i djeca nisu mogli normalno funkcionirati zbog isključene struje. Obratila se za pomoć i svom bratu koji je odvjetnik te su tražili agregat, međutim nije ni to bilo lako nabaviti, da bi brat u konačnici oko 23,00 sata toga dana donio agregat od prijatelja i reflektor. Čitavu noć nije spavala, djeca nisu išla u školu drugi dan, nisu mogla dan prije ni izvršavati sve što su trebali za školu i odmah je ujutro otišla na HEP i u konačnici im je struja uključena 3. svibnja oko 12,00 sati. Saznala je od HEP-a da je struja isključena po nalogu okrivljenika. Već je dovoljno pretrpjela, uništila je skoro i zdravlje zbog ponašanja okrivljenikova sina, a u konačnici i stresa u kojem je i zbog ponašanja okrivljenika koji joj šalje uznemirujuće poruke, a sve s ciljem da iseli iz toga stana pa isti objavljuje poruke na „facebook“-u, na mobitel joj više ne šalje poruke. Dalje je izjavila da je operirala doštitnu žlijezdu, jedno vrijeme je bila u depresiji zbog svih stresova, a okrivljenik zapravo sebe želi prikazati kao žrtvu te čak traži od Centra da mu se dozvoli viđanje unučadi svaki dan po jednu minutu pa i iz iz toga se vidi kako njoj i djeci zapravo želi onemogućiti normalan život iako mu nikada nije branila da viđa djecu, međutim kod djece je zapravo izazvao suprotan učinak i djeca mu se ne žele niti javiti na ulici. U spis prilaže njegovu korespondenciju samo da se vidi kakav je njegov obrazac ponašanja. Postupak koji se vodi u vezi raskida ugovora o darovanju još traje na sudu, a ona živi s djecom i dalje u stanu i plaća svoje obveze, a isključenje se više nije ponovilo jer je HEP stavio vrstu zabilježbe u smislu da u stanu žive djeca i da se struja ne smije isključiti.

3.2. Nakon što je žrtva dala svoj iskaz, Sud je okrivljeniku pročitao naprijed navedeni iskaz svjedokinje LG, nakon čega je okrivljenik izjavio da je platio porez na taj stan i da njegov sin nije baš takav kakvim ga dotična želi prikazati jer je nju primio natrag nakon što je ona živjela godinu dana u Imotskom kod drugog muškarca.

3.3. S obzirom da je okrivljenik želio postaviti određena pitanja okrivljenici, Sud je žrtvu pozvao u sudnicu te je na pitanje okrivljenika "tko je platio porez za stan", svjedokinja odgovorila da je porez plaćen onako kako piše na ugovoru, odnosno da joj je okrivljenik dao novac i da je u njegovo ime platila taj porez, dakle da je okrivljenik kao darovatelj snosio trošak poreza. Na daljnja pitanja okrivljenika "za koliko sati se frižider otapa, zašto je baš A bio bolestan toga dana", te je konstatirao da nije pozvan na pričest tjedan dana prije, svjedokinja je odgovorila "kakvo je to pitanje zašto je A bio bolestan tog dana", te je pojasnila da nije pozvala okrivljenika na pričest upravo zbog njegovog pisma jer je pustio sina u stan. Na navedeno je okrivljenik izjavio da su ga baš tada bili zatvorili. Na pitanje okrivljenika postoji li netko od svjedoka da je agregat radio taj dan, svjedokinja je sudu predočila snimku sa svog mobitela od 2. svibnja 2024., a koju snimku je Sud reproducirao u dokaznom postupku.

3.4. Iz snimke s mjesta događaja koju je sačinila žrtva LG putem svog mobitela, proizlazi da snimka datira od 2. svibnja 2024. i započinje u 23:01 sati. Iz snimke je vidljivo kako je agregat postavljen na prozoru, čuje se zvuk agregata, vidljivi su produžni kabeli postavljeni u stanu, hladnjak u kojem se nalazi hrana i piće te snimka završava nakon jedne minute i deset sekundi.

3.5. Svjedokinja je dodala da je agregat radio čitavu noć, a oko 06,00 do 07,00 sati ujutro se ugasio jer mu je nestalo benzina.

3.6. Okrivljenik je postavio pitanje svjedokinji "jesu li tvoji roditelji živjeli u stanu ili nisu, iako u ugovoru stoji da samo maloljetna djeca smiju stanovati u stanu", na što je svjedokinja odgovorila okrivljeniku: "vi mi to nećete zabranjivat, u ugovoru je samo zabilježba da se sa stanom ne smije raspolagati dok najmlađe dijete ne navrši 21 godinu, a ja ću svojim roditeljima dopustiti da me posjećuju", na što je okrivljenik dodao: "i ja ću dolaziti u stan kad može tako".

3.7. Sud je u dokaznom postupku pročitao dopis UG upućen HEP-u i odgovor HEP-a.

3.8. Sud je na kraju dokaznog postupka pročitao izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika, a na temelju koje je utvrđeno kako je okrivljenik pravomoćno kažnjavan iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti, i to:

- odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-1546/2023 od 10. studenog 2023., kažnjen je novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura, zbog prekršaja iz članka 70. stavak 1. točka 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (pravomoćna 20. prosinca 2023.),

- odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-6197/2021 od 27. rujna 2021., kažnjen je novčanom kaznom u iznosu od 99,28 eura, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (pravomoćna 13. veljače 2025.).

4. Okrivljenik je u završnoj riječi istaknuo da je njegov stan postao imotski autobusni kolodvor, da se nisu poštivale stavke iz ugovora, a da je čitavo to vrijeme njegov sin spavao u autu iza garaže na Blatinama pa se nada da ga se sada razumije i da je samo to razlog zbog kojeg je želio da se struja isključi. Dodao je da je sve kulminirao kad je došao u Zagreb kod brata LG i koji mu je rekao da će prodati stan i da će povući nju i djecu u Zagreb.

5. Nakon provedenog postupka, odnosno ocjenom obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, Sud je nedvojbeno utvrdio kako je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zbog čega ga je Sud proglasio krivim i izrekao mu odgovarajuću kaznu.

6. Odredbom članka 10. točka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je:

Nasilje u obitelji je ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci.

7. U postupku nije sporno da je okrivljeni EG svekar žrtve LG, odnosno isti su srodnici po tazbini prvog stupnja dok su okrivljenik i njegova unučad U, Š, Đ i A (djeca LG i UG - sin okrivljenika) srodnici u ravnoj lozi pa se na iste primjenjuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (članak 8. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji).

7.1. Okrivljenik nije sporio da je zatražio isključenje električne energije u stanu u [adresa] na adresi, [adresa], a u kojem stanuje njegova nevjesta LG i četvero unučadi U, Š, Đ i A, a zbog čega je u inkriminirano vrijeme "Elektrodalmacija" kao ovlašteni distributer obustavila električnu energiju u navedenom stanu.

7.2. Sud smatra kako ne postoje okolnosti koje bi ekskulpirale okrivljenika u naprijed navedenom postupanju jer okrivljenik u svojoj obrani nije sporio činjenicu da žrtve u njegovom stanu stanuju na temelju njegovog dopuštenja, a isto tako okrivljenik nije sporio niti je imao primjedbu na dio iskaza svjedokinje žrtve LG, a koja je po mišljenju ovog Suda u vezi odlučnih činjenica iskazivala jasno, objektivno i uvjerljivo i u čijem iskazu nije bilo elemenata koji bi upućivali na kontradiktornosti i nelogičnosti, u dijelu u kojem je ista izjavila da je mjerilo na okrivljeniku te da ona plaća struju i svoje obveze.

7.3. Oblik ekonomskog nasilja u obitelji u vidu onemogućavanja korištenja imovine, može se ostvariti neovisno o tome tko je vlasnik predmetne imovine jer se odredba članka 10. točka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koja definira oblike ekonomskog nasilja u obitelji, odnosi i na „zajedničku ili osobnu imovinu“. Stoga, s obzirom da su žrtve LG i unučad okrivljenika korisnici predmetnog stana u vlasništvu okrivljenika, a koji im ne osporava pravo korištenja stana, okrivljenik je isključenjem električne energije putem ovlaštenog distributera, istima onemogućio osnovne uvjete za život i boravak u stanu u kojem je žrtva bila prisiljena nabaviti agregat kako bi mogli normalno funkcionirati u vrijeme dok im je električna energija bila obustavljena, a takvo stanje je trajalo do 3. svibnja 2024. kada je električna energija uključena, i to na zahtjev žrtve LG.

7.4. Okolnosti na koje se okrivljenik poziva u svojoj obrani, a koje navodi kao razloge zbog kojih je tražio isključenje električne struje, a tiču se odnosa žrtve s jedne i okrivljenika i njegovog sina UG s druge strane kao što je primjerice nepozivanje na pričest djeteta, navod da žrtva u stan dovodi svoje roditelje i slično, ne mogu umanjiti niti isključiti okrivljenikovu prekršajnu odgovornost.

7.5. Slijedom navedenog, okrivljenik je počinio prekršaj opisan u članku 10. točka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji je kažnjiv po članku 22. stavak 1. istog Zakona.

8. Sud napominje kako se okrivljeniku optužnim prijedlogom stavlja na teret djelo koje je pravno kvalificirano kao prekršaj kažnjiv po članku 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Međutim, u činjeničnom opisu prekršaja nisu navedene pravomoćne odluke kojima je okrivljenik ranije kažnjavan odnosno osuđivan zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja pa je Sud ispustio iz činjeničnog opisa djela riječ: "ponovio". Osim navedenog, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je okrivljenik počinio prekršaj kažnjiv po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji budući da u njegovoj prekršajnoj evidenciji ne postoji pravomoćna osuđujuća odluka iz područja obiteljskog nasilja te je Sud sukladno članku 179. stavak 4. Prekršajnog zakona djelo okrivljenika činjenično opisano u izreci presude pravno označio kao prekršaj kažnjiv po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a čime nije došlo do prekoračenja optužbe jer je navedeno djelo blaže u odnosu na kvalificirani oblik djela iz članka 22. stavak 2. istog Zakona.

9. Nakon što je Sud okrivljenika proglasio krivim za prekršaj za koji ga se tereti u izreci ove presude, odlučio je o kazni koju će izreći okrivljeniku.

10. Kažnjivom odredbom članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je. Tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

11. Određujući vrstu i visinu kazne okrivljeniku, Sud je vodio računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu okrivljenika, kako olakotnim tako i otegotnim okolnostima. Sud je okrivljeniku kao otegotno uzeo u obzir što je već dva puta pravomoćno kažnjavan iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti, i to zbog teških prekršaja iz Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana i Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a što dokazuju pravomoćne sudske odluke citirane u odlomku 3.8. ove presude, te što je okrivljenik u konkretnom slučaju počinio teški prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a za koji je propisana mogućnost izricanja i kazne zatvora dok Sud na strani okrivljenika nije utvrdio postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne. S obzirom na navedeno, a vodeći računa o vrlo izraženim zahtjevima generalno preventivnog djelovanja, Sud je okrivljeniku, između kazne zatvora koju je predložio ovlašteni tužitelj i novčane kazne, izrekao kao blažu vrstu kazne - novčanu kaznu u iznosu od 1.500,00 eura, a što je iznos iznad posebnog zakonskog minimuma propisane novčane kazne, smatrajući kako će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. i opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona.

11.1. Na temelju članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona ako okrivljenik uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od jednog mjeseca po pravomoćnosti ove presude, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena

12. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na članku 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona te predstavlja paušalne troškove koji su okrivljenici određeni u iznosu od 40,00 eura (Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka "Narodne novine" broj 18/13., propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura), a što je po mišljenju ovog Suda primjereno složenosti, trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

U Splitu 5. rujna 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Marija Đirlić, v.r.

Zrinka Krečak, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku,

2. II. Policijskoj postaji Split,

3. oštećenici LG,

4. u spis.