REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1275/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici LTC odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Doma zdravlja splitsko-dalmatinske županije, Kavanjinova 2, 21000 Split, OIB: [osobni identifikacijski broj], Spinčićeva 1, 21000 Split, radi isplate, dana 05.rujna 2025.godine,

p r e s u d i o  j e:

I/Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 749,35 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na iznos od 749,35 EUR teče od 30.09.2020.g., pa do konačne isplate, i to po stopi koja se do 31.12.2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 2.075,00 Eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije koje je refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 06.04.2022.godine tužitelj navodi je do 01.09.2020.g. bio zaposlen kod tuženika kao dr. med. spec. obiteljske medicine u Ambulanti Lokve. Ističe da je člankom 3. Pravilnika o osnovama i kriterijima stimulativnog nagrađivanja radnika Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije propisano da pravo na stimulativni dio plaće u djelatnostima opće/obiteljske medicine, zdravstvene zaštite predškolske djece, zdravstvene zaštite žena, dentalne zdravstvene zaštite, djelatnost medicine rada, djelatnosti SKZZ psihijatrije, oftalmologije i psihologije, imaju radnici koji kumulativno zadovolje kriterije koji se odnose na njihovu djelatnost i to zadovoljavanje kriterija HZZO-a za financiranje punog hladnog pogona pojedine ordinacije; ukupno izvršenje 60% od KPI i Ql (prema kriterijima HZZO-a za pojedinu ordinaciju), osim djelatnosti dentalne zdravstvene zaštite gdje je potrebno ukupno izvršenje 70%; uredno odrađene posebne preventivne programe u onim ordinacijama u kojima su isti i ugovoreni sa HZZO-om; ispravne datoteke računa te pdf-ovi računa i popratnog dopisa dostavljeni u računovodstvo DZ SDZ najkasnije do drugoga u mjesecu za prethodni mjesec; ostvarenost (70%) od maksimalno mogućih DTP-a za pojedinu djelatnost i ordinaciju; ostvarenost prosječnog mjesečnog prihoda ordinacije najmanje 35.000,00 kn za djelatnosti obiteljske medicine i zdravstvene zaštite predškolske djece, najmanje 36.000,00 kn u djelatnosti zdravstvene zaštite žena i najmanje 37.000,00 kn u djelatnosti dentalne zdravstvene zaštite; za medicinu rada ostvaren prihod na tržištu (izvan ugovora sa HZZO-om) najmanje u iznosu koliki je i ugovor sa HZZO-om, te najmanje 40.000,00 kn mjesečno (ukupno HZZO i tržište); za djelatnosti SKZZ psihijatrije i oftalmologije ostvarenje Ugovora sa HZZO-om više od 90% limita za prethodno razdoblje; za djelatnost psihologije pola iznosa iznad 72.000,00 kuna (12.000,00 kuna prosječno mjesečno) prema cjeniku Komore psihologa. Tužitelj ujedno navodi u tužbi da je navedene stimulacije tuženik tužitelju i ostalim radnicima isplaćivao dva puta godišnje, i to u obračunskim razdobljima od 01.05. do 31.10. te od 01.11 do 30.04. Ističe se da je člankom 7. Pravilnika o osnovama i kriterijima stimulativnog nagrađivanja radnika Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije je propisano da će se stimulacija radnicima isplatiti ako ispunjavaju gore navedene uvjete i ako tuženik u tekućem poslovanju ostvari višak poslovnih prihoda nad poslovnih rashodima, a što da je tuženik u utuženom razdoblju ostvario te da je svim radnicima isplatio stimulaciju. Navodi se da je tuženik tužitelju odbio isplatiti stimulaciju za razdoblje od 01.11.2019.g., pa do 30.04.2020.g., iako da je tužitelj kumulativno ispunio sve propisane uvjete te da je ostvario pravo na isplatu stimulacije za sporno razdoblje. Također se navodi da se tužitelj dopisom od 02.10.2020.godine obratio tuženiku pozivajući istog na podmirenje svojih obveza prema tužitelju, te da je Na navedeni dopis tužitelja od 02.10.2020.g. tuženik je odgovorio svojim dopisom od 28.10.2020.g. u kojem navodi da tužitelj nema pravo na isplatu stimulacije budući isti više nije u radnom odnosu kod tuženika. Navodi se da činjenica što tužitelj od 01.09.2020.g. više nije zaposlen kod tuženika nije opravdan razlog da mu tuženik uskrati isplatu stimulacije jer da je ista zatražena za razdoblje u kojem je tužitelj još uvijek bio u radnom odnosu kod tuženika i time stekao pravo na isplatu stimulacije. Ističe se da je tužitelj zadovoljio sve kriterije navedene u čl. 3. Pravilnika o osnovama i kriterijima stimulativnog nagrađivanja radnika Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, a kriterij kojeg spominje tuženik, da radnik u trenutku isplate stimulacije mora biti zaposlen kod tuženika da ne postoji u niti jednom zakonskom niti podzakonskom aktu. Navodi se da je Zakonom o radu to čl. 92., propisano da se plaća isplaćuje nakon obavljenog posla. Nadalje, čl. 5. Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim primanjima tuženika, kao i čl. 45. Kolektivnog ugovora da je propisano da plaću čini osnovna plaća i dodaci na plaću, a jedan od propisanih dodataka na plaću da je upravo stimulacija, koju da osnovano potražuje tužitelj. Ističe se da je iz svega navedenog je razvidno da je stimulacija dio plaće radnika na koju isplatu radnik ima pravo nakon odrađenog posla bez obzira što u trenutku isplate više nije zaposlen kod istog poslodavca. Navodi se da je pravo na plaću pravo koje je Ustavom Republike Hrvatske zagarantirano svakom radniku, a ovakvim postupanjem tuženika da je takvo pravo tužitelju ugroženo. Navedeno je da se tužitelj obratio tuženiku radi pokušaja mirnog rješenja ovog spora, ali da se tuženik na takvo obraćanje tužitelja oglušio. Ističe se da je iz svega navedenog razvidno da je tuženik neosnovano tužitelju uskratio isplatu dijela plaće, a koju isplatu tužitelj potražuje ovim postupkom. Zaključno se navodi da je navedeno razvidno i iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod br. Rev-3502/1999 od 06.11.2003.g. u kojoj da se stimulacija jasno definira kao dio plaće na kojeg tuženik ima pravo za cijelo vrijeme trajanja radnog odnosa.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 19-20 spisa) navodi da se protivi tužbenom zahtjevu te ističe da se pravo na isplatu stimulacije plaće kao dodatka na plaću ostvaruje isključivo na temelju odluke poslodavca koja da se temelji na odredbama Pravilnika o osnovama i mjerilima stimulativnog nagrađivanja radnika Doma zdravlja splitsko-dalmatinske županije, Klasa:003-06/18-01/6-8, Ur.broj: 2181-149-01-18-01 kojeg da donosi Upravno vijeće Doma zdravlja SDŽ, te da ne postoji drugi pozitivni propis koji utvrđuje pravo na stimulaciju. Ističe se da je isto navedeno tijelo tuženika donijelo odluku da se za predmetno razdoblje neće isplaćivati stimulativne nagrade svim djelatnicima zbog negativnog poslovanja tuženika uzrokovanog Covid 19 pandemijom, a sve sukladno čl. 7. navedenog Pravilnika. Navodi se da je cilj stimulativnog nagrađivanja radnika od strane poslodavca osiguranje kvalitete rada u djelatnika u narednom razdoblju. Navodi se da imajući u vidu da je upravo na zahtjev tužitelja prekinut radni odnos s tuženikom radi početka obavljanja zdravstvene djelatnosti tužitelja u privatnoj praksi da ne postoji svrha stimulativnog nagrađivanja propisana navedenim Pravilnikom. Zaključno se navodi da utvrđenja sadržana u odluci VSRH Rev-3502/1999-2 na koju se poziva tužitelj ne mogu se primijeniti u konkretnom predmetu jer da se radi o drugačijem činjeničnom stanju jer da u navedenom predmetu tužitelj mogao ostvariti pravo na stimulaciju da nije bilo nedopuštenog otkaza od strane poslodavca, dok da u predmetnoj pravnoj stvari tužitelj ne bi mogao ostvariti pravo na stimulaciju čak i da nije na vlastiti zahtjev otkazao ugovor o radu obzirom da se za to nisu ispunili uvjeti propisani Pravilnikom.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Pravilnika o osnovama i kriterijima stimulativnog nagrađivanja radnika Doma zdravlja splitsko-dalmatinsko županije (list 6-9 spisa); dopisa tužitelja (list 10 spisa); dopisa tuženika od 28.10.2020.godine (list 11 spisa); dopisa tužitelja od 01.07.2021.godine (list 12-13 spisa); odluke od 06.srpnja 2021.godine (list 21 spisa); obavijesti tužitelja o redovitom otkazu ugovora o radu (list 22 spisa); tablica u kojima su utvrđeni iznosi stimulacija za sve djelatnike Doma zdravlja (list 30-38 spisa); podataka o utvrđenim stimulacijama za djelatnike Doma zdravlja u utuženom razdoblju (list 40-44 spisa); podataka o isplati stimulacije za zdravstvene djelatnike MT i IT (list 51-52 spisa). Sudu je dostavljen i primjerak sudske prakse (list 14-15 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati stimulativni dio plaće za razdoblje od 01.11.2019.godine do 30.04.2020.godine u iznosu od 749,35 Eur-a.

6. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva dok visina tužbenog zahtjeva nije sporna. Nije sporna među strankama ni činjenica da tužitelj od 01.09.2020.godine više nije zaposlen kod tuženika.

7. Iz pregledanog dopisa tužitelja upućenog tuženiku (list 10 spisa) proizlazi da isti obavještava tuženika da mu sukladno Pravilniku o osnovama i kriterijima stimulativnog nagrađivanja radnika DZ-a SDŽ (donesenog 22.11.2018.godine) nije dobio rješenje o stimulaciji u 8. mjesecu 2020.godine, te da mu ista nije isplaćena u 9. mjesecu 2020.godine kao ostalim kolegama. Isti navodi da s obzirom da se radi o stimulaciji za period kad je još uvijek tužitelj bio zaposlenik tuženika tužitelj ističe da mu je navedena stimulacija nepravedno uskraćena. Također je navedeno da se uskrata stimulacije sukladno navedenom pravilniku može dogoditi nakon kontrola i nalaza HZZO-a, te kod povrede radne obveze, a što da nije bio tužiteljev slučaj pa da tužitelj od tuženika u tom smislu navedenim dopisom traži očitovanje tuženika o uskrati isplate stimulacije ili isplate iste.

8. Iz pregledanog očitovanja tuženika tužitelju od 28.10.2020.godine (list 11 spisa) proizlazi da je tuženik istakao ovim dopisom da se isplatom stimulacija radnicima Doma zdravlja radnik stimulira na ostvarivanje boljih rezultata rada u budućem razdoblju, a što da je svrha stimulacija te da je to jedini poticaj bio za donošenje Pravilnika. Navodi se da je Pravilnikom razrađen način i kriteriji za izračun novčanog iznosa stimulacija, te da je jedini mogući kriterij minuli rad pa da u smislu ispunjavanja svrhe Pravilnika, stimuliranja budućeg rada, a ne minulog rada da se ista isplaćuje radniku koji da je u trenutku isplate u radnom odnosu.

9. Također iz pregledanog dopisa odvjetnice LTC tuženiku (list 12-13) spisa proizlazi da se ista u ime tužitelju obratila tuženiku sa pozivom da tuženik tužitelju sukladno kriterijima za isplatu stimulativnog dodatka na plaću propisanih odredbom članka 3. Pravilnika o osnovama i kriterijima stimulativnog nagrađivanja radnika Doma zdravlja splitsko-dalmatinske županije isplati dugovani iznos na ime stimulativnog dodatka na plaću.

10. Iz pregledane odluke Doma zdravlja splitsko-dalmatinske županije, Upravnog vijeća, Klasa:003-06/21-01/78-7, Ur.broj: 2181-149-01-21-01 od 06.07.2021.godine (list 21 spisa) proizlazi da je tuženik ovom odlukom odlučio da se stimulativne nagrade neće isplatiti radnicima Doma zdravlja zbog negativnog poslovanja, a čime da nisu ostvareni uvjeti za isplatu stimulacija propisani odredbom članka 7. Pravilnika o osnovama i kriterijima stimulativnog nagrađivanja radnika Doma zdravlja splitsko- dalmatinske županije.

11. Iz pregledane obavijesti o redovitom otkazu ugovora o radu (list 22 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženiku sukladno članku 115.stavku 5. Zakona o radu obavijestio tuženika da s danom koji prethodi danu otvaranja privatne ordinacije prema rješenju koje da će izdati Ministarstvo zdravstva da otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je bio sklopljen s tuženikom dana 06.12.2010.godine za rad na poslovima doktora medicine, te je tuženik također u ovoj obavijesti tražio od tuženika da mu sukladno odredbama Zakona o radu omogući korištenje preostalog neiskorištenog godišnjeg odmora ili da mu se izvrši obračun naknade za neiskorišteni godišnji odmor koja da će mu biti isplaćena sa zadnjom isplaćenom plaćom.

12. Iz pregledanih tablica u kojima su utvrđeni iznosi stimulacija za sve djelatnike Doma zdravlja (list 30-38 spisa), te pregledanih proizlazi da je tuženik u razdoblju od studenog 2019.godine do travnja 2020.godine, te podataka o utvrđenim stimulacijama za djelatnike Doma zdravlja u utuženom razdoblju (list 40-44 spisa) kao i podataka o isplati stimulacije za zdravstvene djelatnike MT i IT (list 51-52 spisa) nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tuženik u utuženom periodu od studenog 2019.godine do travnja 2020.godine utvrdio iznose stimulativnih dodataka koji iste pripadaju u tom periodu dok je za tužitelja LT istaknuto da mu se zbog odlaska u privatnu ordinaciju ne isplaćuje stimulacija sukladno Pravilniku po odluci ravnatelja. Također iz pregledane odluke tuženika L; 120-08/19-01/8/3, Ur.broj:

2181-149/01-19/01 od 17.12.2019.godine (list 81-82 spisa) proizlazi da je ravnatelj tuženika radnici MT odredio stimulaciju za uspješnost u radu u jednokratnom novčanom iznosu od 11.851,91 Kuna, a od čega da je 3.000,00 Kuna neoporezivo, a na ostatak da su uključeni svi dodaci na plaću, te da navedena radnica može u roku od 15 dana od primitka te odluke tražiti isplatu u skladu sa člankom 8. stavkom 2. Pravilnika. Iz obračunske liste plaće za studeni 2019.godine (list 82 spisa) je razvidno da je radnici MT sa navedenom plaćom za studeni 2019.godine isplaćena i navedena stimulacija. Iz pregledane odluke Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, Klasa: 120-08/19-01/814, Ur.broj 2181-149/01-19/01 od 17.12.2019.godine (list 83-84 spisa) proizlazi da je IT radnici tom odukom određena stimulacija za uspješnost u radu u jednokratnom novčanom iznosu od 3.950,64 Kuna, a od čega da je 3.000,00 Kuna neoporezivo dok da su na ostatak uključeni svi dodaci na plaću, te je navedeno da u roku od 15 dana od primitka te Odluke radnik može tražiti isplatu u skladu sa člankom 8.stavkom 2. Pravilnika. Iz pregledane obračunske isprave za isplatu plaće – naknade za studeni 2019.godine (list 83-84 spisa) proizlazi da je radnici IT zajedno sa plaćom za studeni 2019.godine isplaćena i navedena stimulacija. Iz pregledane odluke Doma zdravlja splitsko-dalmatinske županije, Klasa:

120-08/20-01/301, Ur.broj: 2181-149/01-20/01 od 18.08.2020.godine (list 60 spisa) proizlazi da je tom odlukom ravnatelj tuženika odredio radnici IT stimulaciju za uspješnost u radu u jednokratnom novčanom iznosu od 4.017,52 Kune neoporezivo, te da ista u roku od 15 dana od primitka te Odluke može tražiti isplatu u skladu sa člankom 8.stavkom 2. Pravilnika. Također iz pregledane odluke radnici MT, Klasa:120-08/20-01/300, Ur.broj: 2181-149/01-20/01 od 18.08.2020.godine (list 61 spisa) proizlazi da je tom odlukom ravnatelj tuženika odredio radnici MT stimulaciju za uspješnost u radu u jednokratnom novčanom iznosu od 12.052,56 Kuna, a od čega da je 3.000,00 Kuna neoporezivo, a na ostatak da su uključeni svi dodaci na plaću, te da je navedeno da radnik u roku od 15 dana od primitka te odluke može tražiti isplatu u skladu sa člankom 8. stavkom 2. Pravilnika.

13. Prema čl. 3. Pravilnika o osnovama i kriterijima stimulativnog nagrađivanja radnika Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije koji je u utuženom razdoblju bio na snazi (u tekstu: Pravilnik), određeni su kriteriji za ostvarivanje prava na stimulativni dio plaće u djelatnosti opće/obiteljske medicine, zdravstvene zaštite predškolske djece, zdravstvene zaštite žena, dentalne zdravstvene zaštite, djelatnost medicine rada, djelatnosti SKZZ psihijatrije, oftalmologije i psihologije pa tako to pravo imaju radnici koji kumulativno zadovolje kriterije koji se odnose na njihovu djelatnost: 1. Zadovoljavanje kriterija HZZO-a za financiranje punog hladnog pogona pojedine ordinacije; 2. Ukupno izvršenje 60% od KPI i Ql (prema kriterijima HZZO-a za pojedinu ordinaciju), osim djelatnosti dentalne zdravstvene zaštite gdje je potrebno ukupno izvršenje 70%; 3. Uredno odrađene posebne preventivne programe u onim ordinacijama u kojima su isti i ugovoreni sa HZZO-om; 4. lspravne datoteke računa te pdf-ovi računa i popratnog dopisa dostavljeni u računovodstvo DZ SDZ najkasnije do drugoga u mjesecu za prethodni mjesec; 5. Ostvarenost (70%) od maksimalno mogućih DTP-a za poiedinu djelatnost i ordinaciju; 6. Ostvarenost prosječnog mjesečnog prihoda ordinacije najmanje 35.000,00 kn za djelatnosti obiteljske medicine i zdravstvene zaštite predškolske djece, najmanje 36.000,00 kn u djelatnosti zdravstvene zaštite žena i najmanje 37.000,00 kn u djelatnosti dentalne zdravstvene zaštite; 7. Za medicinu rada ostvaren prihod na tržištu (izvan ugovora sa HZZO-om) najmanje u iznosu koliki je i ugovor sa HZZO-om, te najmanje 40.000,00 kn mjesečno (ukupno HZZO i tržište); 8. Za djelatnosti SKZZ psihijatrije i oftalmologije ostvarenje Ugovora sa HZZO-om više od 90% limita za prethodno za razdoblje. Za djelatnost psihologije pola iznosa iznad 72.000,00 Kuna (12.000,00 Kuna prosječno mjesečno) prema cjeniku Komore psihologa. Prema članku 7. navedenog Pravilnika stimulacija radnicima će se isplatiti ako ispunjavaju gore navedene uvjete i ako tuženik u tekućem poslovanju ostvari višak poslovnih prihoda nad poslovnim rashodima. Prema članku 7. Pravilnika stimulacija radnicima će se isplatiti ako ispunjavaju gore navedene uvjete i ako tuženik u tekućem poslovanju ostvari višak poslovnih prihoda nad poslovnim rashodima. Prema članku 5. navedenog Pravilnika iznos za stimulativno nagrađivanje unutar članova jednog tima dijeli se na način da 75 % iznosa pripada liječniku u timu, a 25% iznosa medicinskoj sestri, osim u djelatnosti medicine rada gdje je omjer 2/3 liječniku, a 1/3 medicinskoj sestri.

14. Iz pregledane odluke tuženika od 28.10.2020.godine (list 11 spisa), kao i pregledanih podataka o utvrđenim stimulacijama za djelatnike Doma zdravlja u utuženom periodu od studenog 2019.godine do travnja 2020.godine (list 40-44 spisa) je u predmetnom postupku nedvojbeno utvrđena činjenica da tužitelju stimulacija na plaću u utuženom razdoblju nije isplaćena samo iz razloga što je tužitelj dao otkaz i više nije bio radnik tuženika zbog rada u privatnoj ordinaciji, a što proizlazi i iz pregledane obavijesti o redovitom otkazu ugovora o radu od 14.05.2020. (list 22 spisa) pa više nije zaposlenik tuženika. Međutim iz navedenih pregledanih podataka utvrđenih stimulacija za djelatnike Doma zdravlja u utuženom periodu (list 40-44 spisa) je razvidno da je tuženik isplaćivao i utvrđivao isplatu stimulacije radnicima u utuženom periodu dok se odluka tuženika od 06.srpnja 2021.godine (list 21 spisa) u kojoj tuženik ističe da se stimulativne nagrade za prethodno razdoblje neće isplatiti radnicima Doma zdravlja zbog negativnog poslovanja ne može uzeti u obzir, a kod nesporno utvrđene činjenice koja proizlazi iz pregledanih podataka o utvrđenim stimulacijama za djelatnike Doma zdravlja u utuženom razdoblju od studenog 2019.godine do travnja 2020.godine iz kojih nedvojbeno proizlazi da je tuženik utvrđivao i isplaćivao navedene stimulacije radnicima. Iz ovako utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud zaključuje da je tužitelj kumulativno zadovoljio sve kriterije iz čl. 3. Pravilnika i da je tuženik u tekućem poslovanju u utuženom razdoblju ostvario višak poslovnih prihoda nad poslovnim rashodima pa da je tužitelj kao dr.mec.spec. obiteljske medicine u ambulanti M ostvario pravo na stimulativni dio plaće. Nadalje, Pravilnik nigdje ne propisuje da se radniku neće isplatiti stimulacija ako u trenutku isplate stimulacije više nije u radnom odnosu kod tuženika, dok to što ravnatelj nije donio pojedinačnu odluku na temelju koje bi se tužitelju isplatila stimulacija, ne oslobađa tuženika na obvezu od isplate stimulacije tužitelju. Naime, iz provedenog dokaznog postupka (tabličnog prikaza Stimulacije, obračunskih lista i Odluka o isplati stimulacije zdravstvenim djelatnicama MT i IT, proizlazi da je tuženik za utuženo razdoblje od 1.11.2019. do 30.04.2020. u kojem je tužitelj radio kod tuženika, radnicima isplaćivao stimulativni dodatak na plaću., a da je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao što stranke ne osporavaju 01.09.2020. Tuženik je kao dotadašnji poslodavac tužitelja tužitelju trebao isplatiti plaću za rad koji je tužitelj kod njega do tada imao pa tako i stimulativni dio koji prema čl. 45. st. 1. i st. 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18, u tekstu KU) čini dodatak na osnovnu plaću, a plaća (osnovna plaća i dodaci) se prema čl. 92. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., dalje ZR) isplaćuje nakon obavljenog rada. Punomoćnik tuženika je na ročištu od 18.srpnja 2025.godine učinio nespornim činjenicu da na strani tužitelja nije bilo nikakvih drugih razloga za uskratu isplate stimulacije osim navoda da u trenutku isplate tužitelj više nije bio u radnom odnosu. Međutim, pravo radnika na isplatu plaće za obavljeni rad koji je imao kod određenog poslodavca, a koje pravo je temeljno pravo radnika na temelju odredbe čl. 7. st. 1. ZR-a, ne prestaje prestankom radnog odnosa radnika kod tog poslodavca već je poslodavac obvezan isplatiti radniku plaću za obavljeni rad koji je kod njega imao do prestanka radnog odnosa, u ovom slučaju stimulaciju kao dodatak na osnovnu plaću za koju je utvrđeno da je tužitelj ostvario za razdoblje u kojem je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika. Radi svega navedenog prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan pa budući da visina neisplaćenog stimulativnog dijela plaće tužitelja nije sporna naloženo je tuženiku da isplati tužitelju ukupan iznos po osnovi neisplaćenog stimulativnog dijela plaće u iznosu od 749,35 Eur-a, a za utuženo razdoblje od 01.11.2019.godine do 30.04.2020.godine. Na navedeni priznati iznos glavnice potraživanja u iznosu od 749,35 Eur-a tužitelja pripada i zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 29.stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 125/2011, 78/2015- dalje ZOO-a),a koja na navedeni iznos od 749,35 Eur-a teče od 30.09.2020.godine s obzirom da je tuženik stimulacije radnicima za utuženo razdoblje isplaćivao 29.09.2020.godine pa se taj datum uzima kao datum kada je potraživanje tužiteljice dospjelo, a zatezna kamata teče od prvog idućeg dana do isplate bez zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći. Navedena zakonska zatezna kamata se obračunava do 31.12.2022.godine po stopi iz članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 125/2011, 78/2015), a od 01.01.2023.godine do isplate po izmijenjenoj stopi iz članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22).

15. Radi navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

16. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku tuženik mu je dužan sukladno odredbi članka 154.stavka 2. ZPP-a naknaditi u cijelosti parnične troškove. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN''138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 21.07.2023.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 21.06.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 22.07.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 18.08.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 12.11.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 20.12.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 20.03.2025.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 01.04.2025.godine u iznosu 75 bodova; zastupanja na ročištu od 09.06.2025.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 18.07.2025.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu objave presude u iznosu od 37,5 bodova, a što ukupno iznosi 1037,5 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 2.075,00 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi čl. 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 05.09.2025.godine

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

- tužitelju- po punomoćnici

- tuženiku