REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11
P-200/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja: 1) INTERNATIONAL HEALTH COMPANY d.o.o., OIB: 44231282217, Zagreb, Medulićeva ulica 21 (dalje: prvotužitelj), kojeg zastupa punomoćnik Suzana Horvat, odvjetnik u Zagrebu, Nova cesta 82, 2) LU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje: drugotužitelj), kojeg zastupa punomoćnik Ivana Aralica Lalić, odvjetnik u Zagrebu, Nova cesta 82 i 3) UU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje: trećetužitelj), kojeg zastupa punomoćnik Željka Pokupec, odvjetnik u Zagrebu, Gradišćanska 34/II, protiv tuženika CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sa odobrenim privremenim boravkom za strance u Beogradu, na adresi [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Silvije Hraste, odvjetnik iz Hraste & Partneri Odvjetničkog društva d.o.o. iz Zagreba, radi isključenja člana društva, 5. rujna 2025.
r i j e š i o j e
I. Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.
II. Postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-459/2025 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.
Obrazloženje
1. Ovaj postupak pokrenut je tužbom od 24. siječnja 2024. u kojoj je postavljen tužbeni zahtjev za isključenje tuženika iz društva prvotužitelja (točka I. tužbenog zahtjeva), pri čemu se prvotužitelj obvezuje tuženiku isplatiti naknadu za tržišnu vrijednost njegovog poslovnog udjela u iznosu od 5.574,36 EUR u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude (točka II. tužbenog zahtjeva) te se utvrđuje da s danom isplate navedene naknade tuženiku prestaje članstvo u društvu prvotužitelju (točka III. tužbenog zahtjeva).
2. Tužitelji su u tužbi u bitnome naveli da je prvotužitelj osnovan u [adresa] s ciljem plasmana proizvoda brenda Noninvasive Liposuction u vlasništvu društva International Health d.o.o., [adresa], a tuženik je, kao zaposlenik društva prvotužitelja čiji je ujedno i član, bio zadužen za marketinške i druge promidžbene i prodajne aktivnosti koje se odnose na robnu marku „Liposukcijska prehrana“, brend Noninvasive Liposuction, protokole za mršavljenje, kao i povezane robne žigove i proizvode. Navode kako je tuženik za svoj račun, odnosno za račun s njime povezanih društava, protivno ugovornim i zakonskim odredbama prodavao proizvode koji su vlasništvo prvotužitelja i povezanih društava dovodeći tako u zabludu kupce koji su smatrali da te proizvode naručuju od prvotužitelja, a sve bez znanja i suglasnosti prvotužitelja. Ističu da je takvim svojim ponašanjem tuženik ugrozio egzistenciju prvotužitelja te povrijedio obvezu lojalnog postupanja prema tom društvu i njegovim ostalim članovima pa da time onemogućava ili znatno otežava postizanje cilja tog društva zbog čega se njegov ostanak u navedenom društvu čini nepodnošljivim. S obzirom na navedeno, tužitelji u skladu s odredbama članka 420. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima zahtijevaju isključenje tuženika iz članstva u društvu prvotužitelju.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je u potpunosti osporio činjenične navode tužbe koje tužitelji ističu kao razloge za njegovo isključenje, ali je izjavio da je suglasan s točkom I. tužbenog zahtjeva kojom tužitelji od suda traže njegovo isključenje iz društva prvotužitelja jer je ionako i sam namjeravao podnijeti zahtjev za istupanje iz članstva u tom društvu. U cijelosti osporava visinu naknade za tržišnu vrijednost njegovog poslovnog udjela iz točke II. tužbenog zahtjeva koja mu se ima isplatiti u slučaju da bude isključen iz društva prvotužitelja navodeći u bitnome kako iznos od 5.574,36 EUR ne predstavlja tržišnu, nego tek nominalnu vrijednost njegovog poslovnog udjela s obzirom na to da samo knjigovodstvena vrijednost njegovog poslovnog udjela iznosi oko 16.800,00 EUR.
4. Predmet spora je tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže od suda da tuženika isključi iz članstva u društvu prvotužitelju (točka I. tužbenog zahtjeva), obvezujući pritom to društvo da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude tuženiku isplati iznos od 5.574,36 EUR po osnovi naknade za tržišnu vrijednost njegovog poslovnog udjela (točka II. tužbenog zahtjeva) te utvrđujući da tuženiku s danom isplate navedene naknade prestaje članstvo u tom društvu (točka III. tužbenog zahtjeva).
Iz činjenične osnove tužbe, kojom je sud vezan (članak 186. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u bitnome proizlazi kako tužitelji tužbom zahtijevaju isključenje tuženika iz članstva u društvu prvotužitelju u skladu s odredbama članka 420. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/2023; dalje: ZTD) budući da ponašanje tuženika onemogućava i znatno otežava postizanje cilja društva, zbog čega se ostanak tuženika u društvu za društvo čini nepodnošljivim.
Uvidom u sudski registar ovoga suda utvrđeno je da su tužitelji LU i UU članovi društva prvotužitelja, te da je član toga društva i tuženik, s time da je tuženik imatelj 20% poslovnih udjela u tom društvu, koje činjenicu u konkretnom slučaju nisu niti sporne.
Uvidom u Društveni ugovor navedenog društva u bitnome je utvrđeno kako njime nije uređen institut isključenja člana društva, pa tako njime nisu određeni niti uvjeti, niti postupak niti pravne posljedice isključenja člana iz društva. Stoga su u konkretnom slučaju mjerodavne odredbe članka 420. stavka 3. ZTD-a prema kojima je za isključenje člana društva odlučno postojanje važnog razloga, s time da je važan razlog za isključenje člana iz društva njegovo ponašanje kojim se onemogućuje ili znatno otežava postizanje cilja društva pa se zbog toga njegov ostanak u društvu čini za društvo nepodnošljivim.
5. Pozivajući se na odredbe članka 421. stavka 2. ZTD-a, prvotužitelj je na pripremnom ročištu od 8. svibnja 2025., između ostaloga, istaknuo kako je protiv tuženika pokrenuo sudski postupak radi naknade štete koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-459/2025. U vezi s navedenim, u bitnome ističe da je utvrđenje štete koju je tuženik počinio prvotužitelju kao član, odnosno osoba ovlaštena za zastupanje relevantna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari te predlaže obaviti uvid u spis ovoga suda poslovni broj P-459/2025, kao i prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja tog postupka. Drugotužitelj se pridružio navodima prvotužitelja dodatno ističući kako je upravo odredba članka 421. stavka 2. ZTD-a, i to zadnja rečenica u tom stavku, lex specialis i kako pitanje naknade štete koju je tuženik počinio i kao član i kao direktor društva prvotužitelja predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku, a tim se navodima pridružio i trećetužitelj. Očitujući se na navedeno, tuženik se na istom ročištu usprotivio prijedlogu tužitelja za prekidom ovog postupka u bitnome ističući kako pitanje naknade štete ne predstavlja prethodno pravno pitanje za odluku u ovoj pravnoj stvari, naročito u situaciji kad se tuženik usuglasio s njegovim isključenjem iz članstva u društvu prvotužitelju te je sporna samo visina tužbenog zahtjeva, a tuženik bez obzira na eventualnu odštetnu odgovornost , koja se osporava, svakako ostvaruje pravo na naknadu tržišne vrijednosti poslovnog udjela zbog isključenja pa pitanje eventualne štete nije odlučno u ovoj pravnoj stvari.
6. Prema odredbi članka 420. stavka 1. ZTD-a, društvenim ugovorom može se odrediti da član može istupiti iz društva i da ga društvo može isključiti. Tada se moraju odrediti i uvjeti, postupak i posljedice istupanja ili isključenja člana iz društva. Odredbama članka 420. stavka 3. ZTD-a propisano je da bez obzira na odredbe stavka 1. toga članka društvo može tužbom podignutom protiv svog člana zahtijevati da ga sud isključi iz društva ako za to postoji važan razlog. Važan razlog za isključenje člana iz društva je njegovo ponašanje kojim se onemogućuje ili znatno otežava postizanje cilja društva pa se zbog toga njegov ostanak u društvu čini za društvo nepodnošljivim. Tužbu mogu podići i svi ostali članovi društva. U njoj se mora navesti i iznos naknade te primjereni rok za plaćanje naknade isključenom članu društva. Sud izriče isključenje člana iz društva pod odgodnim uvjetom da mu društvo isplati u presudi određenu naknadu tržišne vrijednosti poslovnog udjela u roku kojeg odredi u presudi. Pri određivanju spomenutog roka sud će uzeti u obzir stanje društva i njegove poslovne potrebe.
Odredbom članka 421. stavka 1. ZTD-a propisano je da istupanjem i isključenjem člana prestaje njegovo članstvo u društvu i sva prava koja iz toga proizlaze. Odredbama članka 421. stavka 2. ZTD-a propisano je da član koji istupi iz društva i član koji je iz društva isključen imaju pravo da im se nadoknadi tržišna vrijednost njihova poslovnoga udjela kakva je bila u vrijeme istupanja odnosno isključenja. Ako je poslovni udio člana uplaćen unosom u društvo stvari i prava, on ima pravo da mu se uloženo vrati, ali ne prije nego što prođu tri mjeseca od istupanja, odnosno od isključenja iz društva. Kod toga ne može tražiti naknadu štete za slučajno uništenje, oštećenje ili smanjenje vrijednosti onoga što je uložio te ako je do toga došlo redovnom upotrebom. Ako društvo od člana traži nadoknadu pričinjene štete ili član treba da ispuni neke druge obveze prema društvu, vrijednost uloga neće mu se nadoknaditi dok ne podmiri štetu niti ispuni te obveze. Prema odredbi članka 421. stavka 3. ZTD-a, članstvo u društvu člana koji je istupio iz društva i člana koji je iz njega isključen prestaje kada im se isplati naknada iz stavka 2. toga članka.
7. Iz citiranih odredbi proizlazi da sudska odluka o isključenju člana društva na temelju članka 420. stavka 3. ZTD-a ima suspenzivan učinak, odnosno da tuženik prestaje biti član društva tek nakon što mu se isplati naknada tržišne vrijednosti poslovnog udjela, a u slučaju kad društvo od tuženika (člana koji se isključuje) potražuje nadoknadu pričinjene štete, ta se naknada može isplatiti tek pod uvjetom da je tuženik društvu isplatio odštetu (u tom smislu i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-2830/2013 od 26. travnja 2017).
8. Uvidom u spis predmeta ovoga sud poslovni broj P-459/2025 u bitnome je utvrđeno kako je prvotužitelj iz ovog postupka kao tužitelj, 3. veljače 2025., podnio tužbu protiv tuženika iz ovog postupka kao tuženika u kojoj je postavio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 97.000,00 EUR po osnovi naknade štete, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, koju je, kao što to proizlazi iz činjenične osnove tužbe, tuženik iz ovoga postupka, kao član i osoba ovlaštena za zastupanje prvotužitelja iz ovog postupka, nanio društvu prvotužitelja iz ovog postupka.
9. S obzirom na to da je predmet spora u ovom postupku tužbeni zahtjev za isključenje tuženika iz članstva u društvu prvotužitelju kao i tužbeni zahtjev da društvo prvotužitelj isplati tuženiku iznos od 5.574,36 EUR po osnovi naknade za tržišnu vrijednost njegovog poslovnog udjela, i to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, uz utvrđenje da tuženiku s danom isplate navedene naknade prestaje članstvo u tom društvu, imajući u vidu citirane odredbe članka 420. stavka 3. u vezi s člankom 421. stavkom 2. ZTD-a, stajalište je ovog suda da odluka u predmetu ovoga suda poslovni broj P-459/2025 predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku. Naime, iz citiranih odredbi članka 420. stavka 3. u vezi s člankom 421. stavkom 2. ZTD-a proizlazi da je, u slučaju kad društvo od tuženika (člana koji se isključuje) potražuje naknadu pričinjene štete, kao u konkretnom slučaju, prethodna isplata te odštete uvjet da društvo članu koji se isključuje isplati naknadu za tržišnu vrijednost njegovog poslovnog udjela, a isplata te naknade pak predstavlja uvjet koji mora biti ispunjen da bi nastupili učinci sudske odluke o isključenju člana društva. S obzirom na to, a budući da je uvidom u spis ovoga suda poslovni broj P-459/2025 utvrđeno kako u tom postupku prvotužitelj iz ovoga postupka kao tužitelj zahtijeva od tuženika iz ovoga postupka kao tuženika naknadu štete, prije donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom predmetu je potrebno da se taj postupak pravomoćno okonča te da se utvrdi ima li prvotužitelj iz ovog postupka prema tuženiku tražbinu po osnovi naknade štete, a sve kako bi sud u ovom postupku mogao utvrditi jesu li se ispunili zakonski uvjeti da se prvotužitelju naloži isplata naknade tržišne vrijednosti tuženikovog poslovnog udjela. U protivnom, ako bi sud u ovom postupku prihvatio tužbeni zahtjev kojim tužitelji zahtijevaju isključenje tuženika uz obvezu isplate naknade u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, tada bi se istekom paricijskog roka od 15 dana od pravomoćnosti presude u kojem bi se prvotužitelj obvezao na isplatu naknade, stekli uvjeti da tuženik od prvotužitelja prisilno, putem ovrhe ishodi naplatu tržišne vrijednosti svojeg poslovnog udjela i prije nego što je prvotužitelj od njega uspio naplatiti potraživani iznos naknade štete u odnosu na koji se pred ovim sudom vodi postupak pod poslovnim brojem P-459/2025. Navedeno bi, a u slučaju da sud prihvati tužbeni zahtjev za naknadu štete u navedenom predmetu ovoga suda, bilo u izravnoj koliziji s citiranom odredbom članka 421. stavka 2. ZTD-a kojom je propisano da se u slučaju kad društvo od tuženika (člana koji se isključuje) potražuje nadoknadu pričinjene štete, ta naknada može isplatiti tek pod uvjetom da je tuženik društvu isplatio traženu odštetu.
10. Slijedom navedenoga, a budući da sudska odluka o isključenju člana društva na temelju članka 420. stavka 3. ZTD-a ima suspenzivan učinak, odnosno da tuženik prestaje biti član društva tek nakon što mu se isplati naknada tržišne vrijednosti poslovnog udjela, a u slučaju kad društvo od tuženika (člana koji se isključuje) potražuje nadoknadu pričinjene štete, ta se naknada može isplatiti tek pod uvjetom da je tuženik društvu isplatio odštetu (u tom smislu i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-2830/2013 od 26. travnja 2017), stajalište je ovoga suda da pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu štete koji je predmet spora u predmetu ovoga suda poslovni broj P-459/2025, predstavlja prethodno pitanje u smislu odredbe članka 12. stavka 1. ZPP-a o čijem prethodnom rješenju ovisi odluka suda o tužbenom zahtjevu u ovom postupku . To iz razloga što, kao što je prethodno obrazloženo, o isplati te naknade štete izravno ovisi tuženikovo pravo na isplatu naknade tržišne vrijednosti njegovog poslovnog udjela pa time i nastup pravnih učinaka sudske odluke o isključenju tuženika iz članstva u prvotužitelju. S obzirom na to da se o tužbenom zahtjevu za naknadu štete prvotužitelja iz ovog postupka kao tužitelja prema tuženiku iz ovog postupka kao tuženiku pred ovim sudom već vodi postupak pod poslovnim brojem P-459/2025, sud je odlučio da sam ne rješava o tom prethodnom pitanju. Stoga je, na temelju odredbe članka 213. stavka 1. točke 1. u vezi s odredbom članka 12. stavka 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.
11. Odluka o nastavku postupka iz točke II. izreke rješenja temelji se na odredbi članka 215. stavka 4. ZPP-a.
Zagreb, 5. rujna 2025.
Sudac:
mr.sc. Ivana Koštarić Fegeš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave rješenja koja se predaje ovom sudu u 2 primjerka za Sud i po 1 primjerak za svaku protivnu stranku.
1.