Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-4285/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Snježane Horvat-Paliska, članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja S. B., Savezna Republika Njemačka, E.-L., kojeg zastupa opunomoćenik M. B., odvjetnik u Đ., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Z., radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1395/21-6 od 12. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1395/21-6 od 12. listopada 2022.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-563-01/21-02/34, URBROJ: 511-01-149-21-2 od 20. listopada 2021.
2. Rješenjem tuženika od 20. listopada 2021. odbijena je tužiteljeva žalba protiv rješenja Policijske uprave o.-b., broj: 511-07-14-133/52/2-2021 od 28. travnja 2021. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 15. svibnja 1991. do 23. kolovoza 1991.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom ističe da su u konkretnom slučaju mjerodavne odredbe članka 21. stavaka 3. i 4. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19. i 84/21.; u daljnjem tekstu: ZHBDR) prema kojima se ne radi o samovoljnom napuštanju postrojbe ako je razlog napuštanja prekid vojne službe odnosno prekid radnog odnosa za one djelatnike ministarstva nadležnog za obranu za koje nije proveden stegovni postupak. U takvom se slučaju napuštanje postrojbe smatra zahtjevom za prestanak djelatne vojne službe odnosno raskid radnog odnosa. S obzirom na to da se protiv tužitelja nije vodio nikakav stegovni postupak zbog nedolaska na posao uzastopno pet dana te mu je sukladno Zakonu o radu prestao radni odnos, u konkretnom slučaju nije riječ o samovoljnom napuštanju postrojbe. Stoga nije bilo zapreke za usvajanje tužbenog zahtjeva jer su ispunjene sve pretpostavke iz članka 21. stavaka 3. i 4. ZHBDR-a. Predlaže da Sud usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev.
4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da je u konkretnom slučaju činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te da je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev. Predlaže odbijanje žalbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po tužiteljevu zahtjevu za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 15. svibnja 1991. do 23. kolovoza 1991. kao pripadniku aktivnog sastava Policijske uprave o.-b., Policijske postaje Đ.
8. U postupku je utvrđeno da tužitelj nije upisan u evidenciju hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, da je od 15. svibnja 1991. do 1. rujna 1991. bio djelatnik Policijske postaje Đ. te da mu je radni odnos prestao 1. rujna 1991. jer se više od pet dana nije javio na posao niti je svoj izostanak opravdao neposrednom rukovoditelju. Pored toga, tužitelj nema ostvaren status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ni pri Ministarstvu obrane, iz čega javnopravna tijela zaključuju da tužitelj nakon prestanka radnog odnosa u PU o.-b. nije dobrovoljno pristupio drugoj postrojbi te je samim time samovoljno napustio postrojbu.
9. Polazeći od činjenice da je tužitelju, u skladu s mjerodavnim zakonskim odredbama, radni odnos prestao 1. rujna 1991. zbog izostanka s posla pet dana uzastopce (nakon čega je tužitelj otišao u Saveznu Republiku Njemačku), prvostupanjski je sud ocijenio zakonitim rješenje tuženika odnosno prvostupanjskog tijela kojim je odbijen zahtjev za priznavanje traženog statusa, pozvavši se na članak 21. stavak 2.c ZHBDR-a.
10. Za ocjenu osnovanosti žalbe valja poći od odredbe članka 21. stavka 2.c ZHBDR-a kojim je, među ostalim, propisano da statuse i prava utvrđena tim Zakonom ne mogu ostvariti osobe koje su u razdoblju sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske samovoljno napustile postrojbu.
11. S obzirom na žalbene navode, Sud je razmotrio i odredbe članka 21. stavaka 3. i 4. ZHBDR-a kojima je propisano da se smislu toga Zakona smatra da se ne radi o samovoljnom napuštanju postrojbe ako je razlog napuštanja postrojbe prekid vojne službe odnosno prekid radnog odnosa za one djelatnike ministarstva nadležnog za obranu za koje nije proveden stegovni postupak. U tom slučaju, napuštanje postrojbe smatra se zahtjevom za prestanak djelatne vojne službe odnosno raskid radnog odnosa.
12. Među strankama nije sporno da je tužitelj do 1. rujna 1991. bio djelatnik Policijske postaje Đ. te da mu je radni odnos prestao jer se više od pet dana nije javio na posao niti je svoj izostanak opravdao. Nije sporna ni činjenica da je tužitelj nakon prestanka radnog odnosa otišao u Saveznu Republiku Njemačku.
13. S obzirom na navedeno činjenično stanje, Sud smatra pravilnim ocjenu prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju postoji zapreka za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju propisana člankom 21. stavkom 2.c ZHBDR-a. Ovaj Sud ne prihvaća žalbeni navod da u konkretnom slučaju nije riječ o samovoljnom napuštanju postrojbe, već o klasičnom prestanku radnog odnosa tužitelja, slijedom čega se, prema mišljenju tužitelja, primjenjuju odredbe članka 21. stavaka 3. i 4. ZHBDR-a. Naime, navedene odredbe nisu primjenjive u ovom slučaju jer se odnose na djelatnike ministarstva nadležnog za obranu, a u koju kategoriju tužitelj ne ulazi.
14. Stoga je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 6. rujna 2023.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić, v.r.