- 1 -              Rev 993/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 993/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. J. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica u V., protiv tuženice B. N. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik D. N., odvjetnik u Z., radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-321/2020-2 od 13. svibnja 2020., kojim je odbačena žalba tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5126/18-86 od 30. listopada 2019., ispravljena rješenjima istog suda broj P-5126/18-91 od 29. studenoga 2019. i P-5126/18-96 od 12. prosinca 2019., u sjednici održanoj 6. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženice, ukida se rješenje Županijskog suda u Zadru broj Gž-321/2020-2 od 13. svibnja 2020. u dijelu pod točkom 2. izreke kojim je odbačena kao nepravovremena žalba tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5126/18-86 od 30. listopada 2019., ispravljena rješenjima istog suda broj P-5126/18-91 od 29. studenoga 2019. i P-5126/18-96 od 12. prosinca 2019., te se predmet u navedenom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Ispravljenom prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 16. listopada 2007. raskinut u dijelu koji se odnosi na čest. zem. 1341/18 k.o. B. S. u naravi oranica i pašnjak zv. „T.“, površine 1 ral i 84 čhv, upisane u zk. ul. 986 k.o. B. S., a koja nekretnina odgovara čest. zem. 824 k.o. B. površine 593 m2, te je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos 434.669,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 14. studenoga 2007. pa do isplate. Ujedno je tuženici naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 81.255,00 kuna sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem je utvrđeno da je tužitelj odustao od žalbe izjavljene protiv ispravljene prvostupanjske presude (točka I. izreke), da se žalba tuženice izjavljena protiv ispravljene prvostupanjske presude odbacuje kao nepravovremena (točka II. izreke), te da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (točka III. izreke).

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 3788/2020-2 od 9. prosinca 2020. tuženici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Ima li postupanje stranke po uputi o pravnom lijeku koja je navedena u prvostupanjskoj presudi, a koja je uputa pogrešna, za posljedicu gubitak prava stranke na žalbu odnosno odbacivanje žalbe kao nepravovremene?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedenog rješenja tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud drugostupanjsko rješenje ukine.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP, revizijski sud pobijanu drugostupanjsku odluku ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

 

8. Drugostupanjski sud u obrazloženju odluke navodi:

 

- da punomoćnik tuženice, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište od 23. rujna 2019., na kojemu je zaključeno raspravljanje i određeno da će se ročište na kojem će se objaviti i odlučiti presuda određuje za dan 30. listopada 2019., uz upozorenje na posljedice iz čl. 335. ZPP,

 

- da je punomoćnik tuženice 2. listopada 2019. primio poziv za ročište za objavu presude koje je bilo zakazano za 30. listopada 2019.,

 

- da je na ročištu 30. listopada 2019. objavljena prvostupanjska presuda, da istome nisu nazočile stranke te je utvrđeno da će se presuda dostaviti punomoćnicima stranaka putem e-oglasne ploče suda,

 

- da je prvostupanjska presuda objavljena na e-oglasnoj ploči suda 30. listopada 2019., da je bila istaknuta 8 dana na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, te da se smatra da je presuda dostavljena punomoćniku tuženice danom objave odnosno 30. listopada 2019.,

 

- da je prvostupanjska presuda sadržavala uputu o pravnom lijeku u kojoj je navedeno: „Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.“,

 

- da je punomoćnik tuženice 3. prosinca 2019. zatražio dostavu prvostupanjske presude,

 

- da je prvostupanjski sud dopisom od 12. prosinca 2019. obavijestio punomoćnika tuženice da je obavijest o ročištu za objavu presude on uredno zaprimio, a budući da nije pristupio na ročište na kojem je presuda objavljena, da je sud presudu istaknuo na e-oglasnoj ploči 30. listopada 2019., te da se smatra da je presuda dostavljena punomoćniku tuženice danom objave odnosno 30. listopada 2019.,

 

- da je punomoćnik tuženice 18. prosinca 2019. podnio podnesak kojim je zatražio dostavu prijepisa prvostupanjske presude, podredno žalbu protiv prvostupanjske presude.

 

8.1. Obzirom na takva utvrđenja, drugostupanjski sud je zaključio da je prvostupanjski sud u cijelosti postupio sukladno čl. 335. ZPP, bez obzira na uputu o pravnom lijeku navedenog sadržaja pri sastavljanju koje je očito došlo do omaške u pisanju. Ocjenjujući da je prvostupanjska presuda punomoćniku tuženice uredno dostavljena 30. listopada 2019. i da nije bilo nikakve pravne zapreke da u zakonom predviđenom roku izjavi pravni lijek, jer je o sadržaju iste punomoćnik tuženice saznao uvidom u e-oglasnu ploču, drugostupanjski sud je odbacio žalbu tuženice kao nepravovremenu pozivajući se na odredbu čl. 367. st. 1. ZPP.

 

9. Odredbom čl. 335. st. 7. ZPP zakonodavac je izričito propisao da sud stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

 

9.1. Nadalje, čl. 335. st. 9. ZPP uređena je presumpcija dostave prvostupanjske presude za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem je presuda bila objavljena, a bila je uredno obaviještena o tom ročištu. Navedenom odredbom zakonodavac je jasno pripisao da se u slučaju dostave presude stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a koja je bila uredno obaviještena o ročištu, smatra da joj je dostava prvostupanjske presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda bila objavljena te da stranka ovjereni prijepis presude može preuzeti neposredno u sudu istog dana.

 

9.2. Odredbom čl. 335. st. 10. ZPP propisano je da će sud istaknuti presudu, koju je objavio na ročištu na koje nije uredno pozvana stranka pristupila, na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova, te da presuda na toj stranici mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

 

10. U odluci broj Rev-528/2016 od 28. svibnja 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo sljedeće pravno shvaćanje:

„Međutim, zakonodavac u odredbi čl. 335. st. 10. ZPP ne dovodi u vezu isticanje objavljene presude na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova sa presumpcijom izvršene dostave prvostupanjske presude stranci iz čl. 335. st. 9. ZPP. Zato ovaj revizijski sud ocjenjuje da je pravilan zaključak i pravno shvaćanje drugostupanjskog suda tek ukoliko gdje i prvostupanjski sud zaključuje da se u takvoj situaciji, sukladno mjerodavnoj odredbi čl. 335. st. 9. ZPP, rok za žalbu protiv prvostupanjske presude stranci koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, ali nije pristupila na ročište na kojem je presuda bila objavljena, računa od dana koji slijedi danu objave prvostupanjske presude neovisno o tome je li presuda nakon toga istaknuta na oglasnoj ploči suda, odnosno je li kasnije dostavljena stranci na bilo koji drugi način, a ne od dana uručenja pisanog otpravka sukladno odredbama ZPP o dostavi pismena. Ovaj sud prihvaća i zaključak da iz odredbe čl. 335. st. 9. ZPP proizlazi da se radi o neoborivoj presumpciji dostave prvostupanjske presude, prema kojoj se smatra da je dostava prvostupanjske presude obavljena stranci koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, ali nije pristupila na ročište na kojem je presuda bila objavljena, onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena.

Pritom se ističe da se takvim tumačenjem odredbi čl. 335. st. 9. ZPP osiguravaju jednaka procesna pravila za stranke u postupku na temelju čega stranke imaju jednaki pravni položaj u pogledu računanja početka tijeka zakonskih rokova za podnošenje žalbi, kao redovitih pravnih lijekova protiv prvostupanjskih presuda.

Međutim, imajući u vidu da je prvostupanjski sud strankama dao pogrešnu uputu o pravnom lijeku odredivši da nezadovoljna stranka može protiv prvostupanjske presude podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana dostave otpravka te presude, što je suprotno odredbi čl. 335. st. 9. ZPP, ovaj revizijski sud ukazuje da prema pravnom shvaćanju revizijskog suda pogrešna uputa suda o pravnom lijeku protiv prvostupanjske presude ne smije ići na štetu stranke koja se držala te upute i koja je sukladno danoj (pogrešnoj) uputi žalbu podnijela prvostupanjskom sudu u navedenom roku. Zato se takva žalba ima smatrati pravovremenom.“.

 

11. Slijedom navedenog, obzirom na naznačeno pravno pitanje, valja reći da postupanje stranke po uputi o pravnom lijeku koja je navedena u prvostupanjskoj presudi, a koja je uputa pogrešna, nema za posljedicu gubitak prava stranke na žalbu odnosno odbacivanje žalbe kao nepravovremene.

 

12. U konkretnom slučaju, žaliteljica je, radi postupanja prema uputi o pravnom lijeku protiv prvostupanjske presude istaknute na e-oglasnoj ploči suda, najprije podneskom zatražila dostavu prijepisa presude, a nakon što je prvostupanjski sud to odbio učiniti, ponovno podneskom zatražila dostavu prijepisa presude, navodeći da se podredno, u slučaju da joj presuda ne bude dostavljena, taj podnesak ima smatrati žalbom protiv prvostupanjske presude.

 

13. Odlučujući o žalbi tuženice, drugostupanjski sud je postupio protivno iznesenom pravnom shvaćanju revizijskog suda propustivši ocijeniti da li je tuženica postupila sukladno danoj uputi o pravnom lijeku, te je time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 367. st. 1. ZPP, koja je bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

 

14. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP odlučiti kao pod st. I. izreke rješenja.

 

15. Odluka o naknadi troška revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke rješenja).

 

Zagreb, 6. rujna 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Šarić, v.r.