- 1 -              Rev 3066/2018-2

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3066/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. HŽ I. d.o.o., Z., OIB: …, 2. HŽ P. p. d.o.o., Z., OIB: … i 3. HŽ C. d.o.o., Z., OIB: …, koje zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkome društvu S. i P., Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnica M. D., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-34/17-3 od 16. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji poslovni broj Pn-15/2015 od 17. studenoga 2016., u sjednici održanoj 6. rujna 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-34/17-3 od 16. srpnja 2018. u dijelu u kojem je njome presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji poslovni broj Pn-15/2015 od 17. studenoga 2016. potvrđena u t. II. izreke i presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji poslovni broj Pn-15/2015 od 17. studenoga 2016. u t. II. izreke i predmet u tome dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z., OIB:… da solidarno I-tužitelju HŽ I. d.o.o. Z., , OIB:…, II-tužitelju HŽ P. p. d.d. Z., OIB:… i III-tužitelju HŽ C. d.o.o. Z., OIB:…, isplati iznos od 184.005,29 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 26.listopada 2004.g. do 31.prosinca 2007.g. po stopi određenoj člankom 1. stavak 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01.siječnja 2008.g. do 29.lipnja 2013.g. po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("NN" 35/05, 41/08 i 125/11) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, za razdoblje od 30.lipnja 2013.g. do dana 31.srpnja 2015.g. po stopi propisanoj člankom 12 a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("NN" 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13), koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena, a za razdoblje od dana 01.kolovoza 2015.g. do isplate po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("NN" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, u roku od 15 dana."

 

II. Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z., OIB:… da solidarno I-tužitelju HŽ I. d.o.o. Z., OIB:…, II-tužitelju HŽ p. p. d.o.o. Z., OIB:… i III-tužitelju HŽ C. d.o.o. Z., OIB:… isplati iznos zatezne kamate na iznos od 182.833,00 kn od 26.listopada 2004.g. do 11.travnja 2014.g., i to od 26.listopada 2004.g. do 31.prosinca 2007.g. po stopi određenoj člankom 1. st. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1.siječnja 2008.g. do 29.lipnja 2013.g. po stopi propisanoj člankom 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("NN" 35/05, 41/08 i 125/11) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a za razdoblje od 30.lipnja 2013.g. do 11.travnja 2014.g. po stopi propisanoj čl. 12 a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("NN"108/12, 144/12, 81/13 i 12/13), koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

III. Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos zateznih kamata na iznos od 182.833,00 kn od 26.listopada 2004.g. do 04.lipnja 2014.g., koje teku od 05.lipnja 2014.g. do dana 31.srpnja 2015.g. po stopi propisanoj člankom 12 a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("NN" 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13), koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena, a za razdoblje od dana 01.kolovoza 2015.g. do isplate po stopi propisanoj člankom 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("NN" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove."

 

2. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je prvostupanjska presuda potvrđena u t. II. njene izreke tuženik je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, dalje: ZPP), dokazavši priloženim obračunom kamata da zatezna kamata koju mu je pobijanim dijelom presude naloženo platiti za odnosno razdoblje iznose više od 200.000,00 kn, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio je ovom revizijskom sudu da ju preinači i tužiteljima naloži da mu nadoknade troškove postupka.

 

3. Tužitelji na reviziju nisu odgovorili.

 

4. Na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao u dijelu u kojem ju tuženik pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Predmet spora u njegovu revizijskom stadiju zahtjev je tužitelja da im tuženik, kao štetnikov osiguratelj, na svotu od 182.833,00 kn isplaćenu po osnovi naknade imovinske štete zbog oštećenja lokomotive u prometnoj nesreći, plati zateznu kamatu obračunatu od 26. listopada 2004. do 11. travnja 2014. po stopi opisanoj u t. II. izreke prvostupanjske presude, kako je to u obrazloženju ovoga rješenja citirano u odlomku označenom rednim brojem 1.

 

7. U postupku nije sporno da je tuženik prije podnošenja tužbe platio tužiteljima dio cijene popravka lokomotive, a 11. travnja 2014. platio je tužiteljima još 182.833,00 kn, tako da je u cijelosti, što se glavnice tiče, podmirena cijena popravka lokomotive utvrđena u postupku na temelju nalaza i mišljenja vještaka. Sporno je od kada teče zatezna kamata na isplaćenu svotu i po kojoj stopi.

 

8. Prema obrazloženjima nižestupanjskih presuda tuženik je dužan zateznu kamatu platiti od 26. listopada 2004. jer je to dan štetnoga događaja, prometne nesreće u kojoj je lokomotiva oštećena, a stopa zatezne kamate određena je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO).

 

9. Osnovano tuženik ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP u odnosu na nižestupanjske presude jer one ne sadrži razloge zašto zatezna kamata na svotu isplaćenu po osnovi naknade štete teče već od dana štetnoga događaja, prometne nesreće, i razloge glede dosuđene stope zatezne kamate, te onu iz čl. 375. st. 1. toga Zakona u odnosu na drugostupanjsku presudu, jer njome nije odgovoreno na odlučne žalbene navode glede tijeka dosuđene zatezne kamate i stope po kojoj se ona obračunava.

 

10. Prvostupanjski se sud glede tijeka zatezne kamate samo općenito poziva na čl. 1086. ZOO kojim je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete i zaključuje da već od dana prometne nesreće u kojoj je lokomotiva tužitelja oštećena teče zatezna kamata na utvrđeni iznos štete koji predstavlja trošak potreban za popravak lokomotive.

 

11. Radi utvrđenja visine štete izvedeno je u postupku vještačenje pa tuženik u reviziji iznosi shvaćanje da zateznu kamatu duguje tek od dana kada je vještačenjem utvrđena visina štete koju je i isplatio.

 

12. Međutim, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi utvrđenje da lokomotiva "bila na popravku 11 dana i 12 sati", da je lokomotiva popravljena i da je prednik tužitelja popravak platio, pri čemu se iz obrazloženja ne vidi kada se to dogodilo. Ako je to doista tako, onda valja uzeti da je popravkom oštećene stvari prednik tužitelja uspostavio prijašnje stanje pa je nenovčana materijalna šteta pretvorena u novčanu tražbinu za trošak popravka čije se visina određuje prema cijenama u vrijeme učinjenoga izdatka. Zato zatezne kamate na odštetnu tražbinu počinju teći od dana kada je ona postala novčanom tražbinom. Dužnik, tuženik, međutim, nije mogao pasti u zakašnjenje prije no što ga je prednik tužitelja o šteti obavijestio odnosno zatražio da mu ovaj štetu nadoknadi, a iz obrazloženja nije jasno kada je prednik tužitelja obavijestio tuženika da je lokomotivu popravio i o trošku toga popravka.

 

13. Osnovano tuženik obrazlažući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava ukazuje i na to da je tužiteljima zatezna kamata dosuđena po stopi koja je propisana za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnoga prava, koja stopa je viša od one propisane za ostale odnose, za što nije bilo osnove, jer se u konkretnom slučaju radi o tražbini po osnovi naknade izvanugovorne štete, pa tužiteljima zatezna kamata pripada po onoj manjoj od čl. 29. st. 2. ZOO propisanih stopa.

 

14. S obzirom na opisanu bitnu povredu odredaba parničnoga postupka i pogrešan pravni pristup nižestupanjskih sudova glede primjene materijalnoga prava, zbog čega nisu utvrđene odlučne činjenice od kojih ovisi osnovanost zahtjeva za isplatu zateznih kamata glede početka njihova tijeka, valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (t. I. izreke).

 

15. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud odlučiti o tužbenome zahtjevu nakon što utvrdi odlučne činjenice kako je to ovim rješenjem ukazano.

 

16. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju čl. 166. st. 3. ZPP (t. II. izreke).

 

Zagreb, 6. rujna 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.