REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1123/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Ivane Reljanović, u pravnoj stvari tužitelja HADES projekti j.d.o.o., Zagreb, Ulica Drage Gervaisa 21, OIB: 86286356831, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, Jurišićeva 30, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića 2, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 31. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 11. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 9. lipnja 2021. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 515,46 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 4.125,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i daljnjem tijeku postupka u bitnome navodi da je temeljem ugovora o leasingu bio korisnik motornog vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] koje je 8. lipnja 2021. sudjelovalo u prometnoj nesreći u Zagrebu koju je prouzrokovao vozač vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] osiguranog kod tuženika, pri čemu je vozilo koje je koristio tužiteljev osiguranik pretrpjelo velika oštećenja. Tužitelj ističe kako se obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom zaprimljenim 4. kolovoza 2022. radi pokušaja mirnog rješenja spora. Budući da tuženik nije u cijelosti udovoljio odštetnom zahtjevu, tužitelj od njega potražuje ostatak iznosa za kojeg smatra da predstavlja štetu koja mu je nastala povodom opisanog štetnog događaja sa zateznom kamatom od dana nastanka štete. Vezano za svoju aktivnu legitimaciju tužitelj ukazuje na to da njegova ovlast voditi ovu parnicu i primiti uplatu utuženog iznosa proizlazi iz suglasnosti koju mu je u tu svrhu izdalo društvo IMPULS LEASING d.o.o. Tužitelj je nadalje naveo i to da je vlasništvo vozila prešlo na tužitelja nakon pokretanja ovog parničnog postupka i tome u prilog je dostavio račun R1 broj 97013-1-1 od 26. lipnja 2020., a za koji navodi da je činjenica da je taj račun plaćen razvidna iz toga što je isti ovjeren parafom na njegovom dnu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja od 8. lipnja 2021. kao i svoju odgovornost, a osporava aktivnu legitimaciju i tužbeni zahtjev jer je 19. srpnja 2021. isplatio društvu IMPULS-LEASING d.o.o. iznos od 6.254,03 EUR (47.121,00 kn) kojim mu je naknadio štetu na vozilu koja mu je nastala povodom predmetnog štetnog događaja. Tuženik osporava aktivnu legitimaciju ukazujući na to da iz suglasnosti na listu 5. spisa proizlazi to da IMPULS LEASING d.o.o. zadržava pravo isplate na IBAN Impuls-leasing d.o.o. te da stoga tužitelj ne može tražiti isplatu ovdje utuženog iznosa za svoj račun. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva smatrajući je nerealnom s obzirom na to da je na vozilu nastala totalna šteta limitirana na znatno manji iznos. Naime tuženik je isplatio iznos štete imajući u vidu tržišnu vrijednost vozila umanjeno za vrijednost ostatka prema obvezujućoj ponudi kupca za otkup istog, što predstavlja realnu tržišnu vrijednost ostatka vozila. S obzirom na nesporno izvršeno plaćanje u zakonskom roku od primitka prijave štete, tuženik osporava i tijek zatezne kamate kao i zahtjev za troškovima sastava odštetnog zahtjeva budući isti nije bio potreban. Naposljetku, radi postizanja građansko pravnih učinaka tuženik predlaže o parnici obavijestiti MH kao vozača automobila koji je kod njega bio osiguran jer je isti upravljao vozilo pod utjecajem alkohola.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitane su sljedeće isprave : suglasnost društva IMPULS-LEASING d.o.o. društvu HADES projekti j.d.o.o. za poduzimanje radnji u postupku naplate štete u odnosu na HOK-OSIGURANJE d.d. vezano za odštetni zahtjev 1051/2102316 (list 5. spisa), potvrda Ministarstva unutarnjih poslova (MUP), Policijske Uprave zagrebačke (PU), II. postaje prometne policije Zagreb KLASA: 211- 04/21-P/14511 (list 6. i 7. spisa), zahtjev za naknadu štete (list 8. i 9. spisa), e -mail korespondencija punomoćnika tužitelja tuženiku (list 10. i 11. spisa), obvezujuća ponuda ponuđača (list 26. spisa), prijava štete iz osiguranja auto odgovornosti HOK- OSIGURANJU d.d. (list 27. i 28. spisa), tuženikov štetovani spis broj 1051/2102316 (list 38. -109. spisa), preslika spisa MUP-a, PU Zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb Klasa 211-04/24-02/7877 (list 113. – 130. spisa), uvjerenje o prebivalištu za MH (list 141. spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 159. – 161. spisa), uvjerenje o vlasništvu vozila za vremensko razdoblje od 26. lipnja 2020. do 23. srpnja 2025. (list 185 i 186 spisa) i račun R1 97013-1-1 (list 187 spisa).

4. Sud nije proveo dokaz pribavljanjem i uvidom u sljedeće dokumente: državno odvjetnički kazneni spis u vezi s prometnom nesrećom, prekršajni spis u vezi s prometnom nesrećom, sudski kazneni spis u vezi s prometnom nesrećom, potvrdu o vlasništvu vozila registarske oznake [registarska oznaka] na dan predmetne prometne nesreće, policu osiguranja za vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] ni očitovanje HOK- OSIGURANJE d.d. u vezi s tom policom. Sud nije proveo ni dokaz izravnim uvidom u oštećenja na vozilima registarske oznake [registarska oznaka] i [registarska oznaka], niti dokaz saslušanjem tužitelja ni dokaz prometnim vještačenjem na okolnost dinamike nastanka prometne nesreće. Sud nije proveo te dokaze jer ih nije smatrao svrsishodnima ni nužnima za donošenje odluke u ovom postupku. Sud nije proveo ni dokaz uvidom u trenutnu važeću prometu dozvolu za vozilo registarske oznaka [registarska oznaka] jer tužitelj taj dokaz nije dostavio u spis.

5. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), zaključeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Tužitelj je od tuženika inicijalno tražio isplatu od 3.000,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom na ime štete koja mu je nastala na automobilu čiji je bio korisnik temeljem ugovora o leasingu, a koja je nastala u prometnoj nesreći za koju odgovornim smatra vozača vozila osiguranog kod tuženika.

7. Nakon provedenog vještačenja, tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju vještaka umjesto 3.000,00 EUR zatražio da sud naloži tuženiku isplatiti 1.893,97 EUR s pripadajućom zateznom kamatom. Tuženik se toj procesnoj dispoziciji usprotivio navodeći da je riječ o djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva na koji on ne pristaje.

8. Budući da se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva nakon što se već bio upustio u raspravljanje, sud je uvažio njegovo protivljenje u skladu s odredbom čl. 193. st. 2. ZPP-a te je odlučio o inicijalno postavljenom zahtjevu od 3.000,00 EUR.

9. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja niti njegova dinamika.

10. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija i visina tužbenog zahtjeva u smislu vrijednosti oštećenja nastalih na vozilu i tijek zakonskih kamata uzimajući u obzir kada je tuženik obaviješten o štetnom događaju.

11. Vezano za prigovor nepostojanja aktivne legitimacije, valja ukazati na to da tuženik osporava aktivnu legitimaciju na način da u odgovoru na tužbu navodi da je 19. srpnja 2021. isplatio društvu IMPULS-LEASING d.o.o. iznos od 6.254,03 EUR (47.121,00 HRK) kojim mu je naknadio štetu na vozilu koja mu je nastala povodom predmetnog štetnog događaja. To leasing društvo je u trenutku prometne nesreće bilo vlasnik vozila, a tužitelj je bio njegov ovlašteni korisnik. Tuženik osporava to da bi na temelju suglasnosti koju je IMPULS-LEASING d.o.o. izdao tužitelju, tužitelj bio ovlašten zahtijevati isplatu utuženog iznosa jer je u toj suglasnosti izrijekom navedeno da „IMPULS-LEASING d.o.o. sadržava pravo isplate na IBAN [broj bankovnog računa]LEASING d.o.o.ˮ. Ukazuje i na to da iz priloženih dokumenata ne proizlazi to da je tužitelj ikada postao vlasnik predmetnog vozila.

12. Radi utvrđivanja tužiteljeve aktivne legitimacije valja uzeti u obzir sljedeće okolnosti.

13. Iz suglasnosti društva IMPULS-LEASING d.o.o. od 15. srpnja 2021. proizlazi da ono u svojstvu davatelja leasinga izjavljuje da je suglasno da HADES projekti j.d.o.o., ovdje tužitelj, u svojstvu primatelja leasiga temeljem Ugovora o financijskom leasingu broj 41644 koristi objekt leasinga Audi A5, 2.0. TDI, registarske oznake [registarska oznaka] i poduzima radnje u postupku naplate štete i dogovora mirnim putem ili putem sudskog postupka kod Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. Zagreb (ovdje tuženika), sve vezano uz odštetni zahtjev 1051/2102316. Nadalje, u točki 2. te suglasnosti navedeno je da je IMPULS LEASING d.o.o. suglasan da u cilju ostvarenja zaštite svojih kao primatelja i IMPULS LEASING d.o.o. kao vlasnika na zakonu zasnovanih prava i interesa vezanih uz naplatu štete na objektu leasinga poduzima pravne radnje i upotrijebi po zakonu predviđena sredstva te također u cilju ostvarenja svojih potraživanja angažira odvjetnički ured po vlastitom izboru, ali o svom trošku. Naposljetku, na kraju suglasnosti navedeno je da „IMPULS-LEASING d.o.o. sadržava pravo isplate na IBAN [broj bankovnog računa]LEASING d.o.o.ˮ.

14. Iz računa R1 97013-1-1 proizlazi da ga je izdalo društvo IMPULS LEASING d.o.o. tužitelju uz naznaku broja ugovora 41644 i objekta leasinga Audi A5 2,0 TDi s nazivom proizvoda usluge „vrijednost objekta leasingaˮ i cijenu 111.998,97 kn. Na tom računu također je naznačeno i to da objekt leasinga ostaje u vlasništvu IMPULS LEASINGA d.o.o. Nadalje, navedeno je i to da se na temelju tog računa vlasništvo objekta leasinga ne može prenijeti u korist primatelja leasinga do isteka ugovora o leasingu, tj. otplate objekta leasinga.

15. Iz uvjerenja o vlasništvu vozila za razdoblje od 26. lipnja 2020. do 23. srpnja 2025. za vozilo AUDI A5 2,0 TDi broja šasije [broj šasije] (o kojem je riječ u ovom postupku), proizlazi da su njegovi vlasnici u navedenom razdoblju bili IMPULS LEASING d.o.o., BH, ĐH i EH. Korisnik tog vozila u razdoblju od 26. lipnja 2020. do 15. rujna 2021. bilo je društvo Hades projekti j.d.o.o.

16. U vezi s vlasništvom vozila AUDI A5 2,0 TDi broja šasije [broj šasije], sud je utvrdio da u ovom predmetu nije dokazano da je ono ikada prešlo s društva IMPULS LEASING d.o.o. na društvo Hades projekti j.d.o.o. Naime, kako je na to pravilno ukazao tuženik, s obzirom da je račun datiran 26. lipnja 2020., a da je ovaj postupak pokrenut 24. svibnja 2024. taj račun ne može biti dokaz prijenosa vlasništva s društva IMPULS d.o.o. na tužitelja za vrijeme trajanja ovog postupka. Nadalje, u računu je i izrijekom navedeno da vlasništvo zadržava IMPULS LEASING d.o.o., a spisu ne prileži dokaz niti da je isplatom odgovarajućeg iznosa naknade po isteku vremena leasinga vlasništvo prešlo na ovdje tužitelja. Zaključak suda da vlasništvo vozila nikada nije prešlo na tužitelja je i u skladu s podacima navedenima u uvjerenju vlasništvu vozila za razdoblje od 26. lipnja 2020. do 23. srpnja 2025. iz kojeg proizlazi da je tužitelj bio registriran isključivo kao korisnik vozila, a nikada kao njegov vlasnik. Slijedom navedenog, pravo tužitelja na isplatu utuženog iznosa ne može biti utemeljeno na njegovom vlasništvu vozila o kojem je riječ u ovom postupku.

17. Nadalje, sud je razmotrio tekst suglasnosti priložene uz tužbu. Prije svega, valja ukazati na to da je tekst suglasnosti od 15. srpnja 2021. u određenom dijelu nejasan. Nije jasno zašto bi u točki 2. IMPULS LEASING d.o.o. ovlastio tužitelja da radi zaštite i prava IMPULS LEASINGA d.o.o. kao vlasnika vozila, i prava tužitelja kao korisnika vozila, poduzima pravne radnje vezane uz naplate štete na objektu leasinga i da u cilju ostvarenja svojih potraživanja (iz teksta proizlazi da se to odnosi na potraživanja tužitelja - Hades projekti j.d.o.o.) angažira odvjetnički ured po vlastitom izboru, a da istodobno, s druge strane, izrijekom navede da zadržava pravo isplate na IBAN [broj bankovnog računa] LEASING d.o.o. Dakle, nejasno je zašto bi IMPULS LEASING d.o.o. zadržao pravo isplate iznosa štete na svoj račun ako je navedenom suglasnošću htio izraziti svoju volju da taj iznos naknade štete pripada tužitelju.

18. S tim u vezi valja uzeti i to da je, nakon nastanka štetnog događaja i za vrijeme trajanja ugovora, a i nakon izdavanja gore navedene suglasnosti, tuženik 19. srpnja 2021. društvu IMPULS LEASING d.o.o. isplatio, povodom predmetnog događaja broja štete 1051/21023316 nesporni iznos od 47.121,00 HRK. Iz spisa predmeta ne proizlazi da se ovdje tužitelj usprotivio takvom plaćanju na bilo koji način.

19. U nedostatku dokumenata poput npr. odgovarajućih općih uvjeta ili samog ugovora o leasingu, iz kojih bi proizlazilo da je temeljem njih odnos tužitelja i društva IMPULS LEASING d.o.o. takav da tužitelj ima pravo tražiti i zaprimati isplatu naknade štete za svoj račun, i s obzirom na prijašnje postupanje u vezi s plaćanjem iznosa štete, odredbu suglasnosti koja glasi da „IMPULS-LEASING d.o.o. sadržava pravo isplate na IBAN [broj bankovnog računa]LEASING d.o.o.ˮ valja tumačiti upravo kako ona glasi, donosno razumjeti to da se iznosi štete imaju isplatiti upravo društvu IMPULS LEASING d.o.o. Dakle, IMPULS LEASING d.o.o. je ovlastio tužitelja na vođenje postupaka u njegovo ime, ali je pravo isplate bilo kojeg ostvarenog iznosa naknade štete pridržao za sebe.

20. Sud uz to smatra i da nejasno odnosno neprecizno ugovaranje dvije strana (IMPULS LEASING d.o.o. i tužitelja) ne smije ići na štetu trećem subjektu (tuženiku) i da bi da bi za prihvaćanje tužbenog zahtjeva bilo potrebno to da je od tuženika zatraženo da iznos isplati IMPULS LEASINGU d.o.o. ili da se dokaže da je tražbina na odgovarajući način prenesena na tužitelja odnosno da se kao tužitelj u parnici javi i IMPULS LEASING d.o.o. sa zahtjevom za isplatu utuženog iznosa ovdje tužitelju.

21. U prilog naprijed navedenom stavu suda, odnosno tumačenju prema kojem se naglasak stavlja prije svega na sami tekst dokumenta, sud ukazuje i na dosadašnji način na koji je postupao prvostupanjski i drugostupanjski sud u vezi sa sličnim pravnim pitanjem.

22. Tako je u presudi broj P-2232/2020-26 od 31. ožujka 2022. Trgovački sud u Zagrebu usvojio tužbeni zahtjev naglašavajući da tužiteljeva aktivna legitimacija postoji upravo zato što je davatelj leasinga primatelju leasinga dao suglasnost da „ostvari od tuženika kao kasko osiguratelja naknadu štete u svoje ime i za svoj računˮ (t. 14. obrazloženja presude P-2232/2020-26 od 31. ožujka 2022). Pravilnost tog zaključka je potvrdio i Visoki trgovački sud presudom Pž-1908/2022-2 od 3. listopada 2023., kojom je povrđena navedena prvostupanjska presuda, koji je u točki 16. ukazao na to da je „davatelj leasinga 18. ožujka 2021. dao suglasnost tužitelju, kao primatelju leasinga da u svoje ime i za svoj račun potražuje i na svoj bankovni račun primi naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja od tuženika, kao i da je Croatia osiguranje d.d., kao korespondent inozemnog osiguravatelja isplatila na račun tužitelja iznos od 5.000,00 knˮ.

23. Dakle, suglasnost koju davatelj leasniga izdaje primatelju leasniga treba prije svega tumačiti onako kako ona glasi: aktivnu legitimaciju valja priznati kada se u suglasnosti ovlašćuje primatelj leasinga da traži isplatu naknade štete u svoje ime i za svoj račun, i da tu isplatu primi na svoj bankovni račun. Suprotno tome, kada je davatelj leasinga izrijekom naveo u suglasnosti da zadržava pravo isplate na svoj račun onda se primatelju leasinga kao tužitelju ne može priznati aktivna legitimacija da za sebe i na svoj račun traži isplatu naknade štete.

24. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao da je aktivno legitimiran, tužbeni zahtjev je valjalo odbiti za iznos od 3.000,00 EUR (kako je inicijalno postavljen, a što je sud obrazložio u točkama 6., 7. i 8. obrazloženja ove presude) s pripadajućom zateznom kamatom, i to temeljem odredbe čl. 1045. ZOO-a i čl. 1069. st. 3. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023) i riješiti kao u točki I. izreke presude.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka iz t. II., III i IV. izreke temelji se na odredbama čl. 154., 155. i čl. 164. ZPP-a.

26. Sud je tuženikov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka našao osnovanim u sljedećem dijelu: trošak sastava odgovora na tužbu od 1. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 8.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, broj: 138/23., dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu 5. studenog 2024. u iznosu u od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife), trošak podneska od 9. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe Tbr. 8 u vezi s Tbr. 7 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 16. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu 31. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife). Na ukupni iznos dosuđenog troška od 1.000,00 EUR, sud je tužitelju priznao PDV od 250,00 EUR u skladu s odredbom TBR. 46. Tarife i dosudio mu ukupno 1.250,00 EUR.

27. Sud tužitelju nije priznao trošak trošak zastupanja na ročištu 7. siječnja 2025. (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife, u iznosu od 200,00 EUR, uvećano za PDV ukupno 250,00 EUR) jer se jednostavna izjava da tuženik ostaje kod odgovora na tužbu i svih iznesenih navoda i predlaže odbiti tužbeni zahtjev ne može tumačiti kao suštinsko raspravljanje o biti stvari, a ročište je, među ostalim, odgođeno upravo jer je sud na tuženikov zahtjev pokušavao o parnici obavijestiti KH radi ostvarivanja građansko-pravnih učinaka, a što sud u više navrata unatoč uloženom trudu nije uspio. Nadalje, sud tuženiku nije priznao ni trošak trošak sastavljanja podneska od 8. travnja 2025. (u iznosu od 200,00 EUR, uvećano za PDV ukupno 250,00 EUR) kojim se tuženik sudu očitovao na način da je predložio obavijestiti KH o postojanju predmetne parnice putem sudskog dostavljača. MH nije ni na koji način sudionik u ovom postupku već je treća strana prema kojoj je tuženik u slučaju gubitka parnice eventualno mogao imati određeni zahtjev pa se obavještavanje KH tiče isključivo tuženika i te osobe i nije od utjecaja niti na tijek niti ishod ovog postupka. S obzirom na navedeno, taj tuženikov podnesak nije bio u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a trošak koji je potreban za vođenje parnice. Isto tako, ostale navode iznesene u tom podnesku, tuženik je mogao iznijeti na ročištu pred sudom s istim učinkom. Naposljetku, sud tuženiku nije priznao trošak dostave obavijesti o parnici KH putem sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 EUR jer taj trošak u skladu s naprijed iznesenim obrazloženjem da MH nije sudionik ovog postupka, nije bio potreban za vođenje ove parnice. Stoga je sud zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbio za 500,00 EUR na ime radnji u postupku i 15,46 EUR na ime dostave, dakle ukupno 515,46 EUR i riješio kao u točki III. izreke.

28. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troška postupka iz točke IV. izreke donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a. Budući da je tužitelj izgubio parnicu njegov zahtjev za naknadom troška postupka u cjelokupnom zatraženom iznosu od 4.125,00 EUR iznosu od je valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu 11. rujna 2025.

SUTKINJA

Ivana Manestar

pisani prijedlog odluke izradila viša sudska savjetnica

Ivana Reljanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem sustava eKomunikacije ovog suda. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku