REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: Pn-198/2019-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sutkinji ovog suda Sanji Vrgoč, u pravnoj stvari tužitelja NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Duji Duplančiću, odvjetniku iz Splita, Put Plokita 87, protiv tuženika ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Ljubičić, Vrdoljak&Partneri d.o.o. Split, Sukoišanska 4, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave, održane 23. srpnja 2025., na ročištu za objavu održanom 5. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. da tužitelju NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplati iznos od 1.459,95 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

II. Nalaže se tužitelju NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknaditi tuženiku ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime troškova parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 5. rujna 2025. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja stopa se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.", sve u roku 15 dana, dok se za više zatraženo zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.300,00 EUR-a kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana 12. lipnja 2018., tužitelj je tada Općinskom sudu u Splitu, Stalnoj službi u Makarskoj podnio tužbu protiv tuženika radi naknade neimovinske štete. Navedena tužba proslijeđena je tada Općinskom sudu u Splitu, Stalnoj službi u Imotskom.

2. Tužitelj je u tužbi naveo da su se tužitelj, tuženik, ŽŽ i OŽ verbalno sukobili dana 1. ožujka 2018. u [adresa]. Ističe da je zbog toga Prekršajnom sudu u Splitu, Stalnoj službi u Makarskoj podnesen optužni prijedlog broj: 511-12-29-02-76-24/2018 od dana 1. ožujka 2018. Nadalje navodi da je tom prigodom tuženik prilikom verbalnog prepucavanja vikao prema tužitelju, obraćajući mu se riječima „Ubojico jedna, ubio si čovjeka veslom, makni se odavde“, što je čuo veći broj ljudi. Takva izjava iznesena bez ikakve osnove, pred većim brojem ljudi nanijela je štetu ugledu, časti i dostojanstvu tužitelja, jer su mu nakon kritičnog događaja prilazili ljudi i pitali ga zašto je tužitelj to izjavio. Ističe da se teško nosio s odgovaranjem na pitanja zašto mu je tužitelj to rekao, je li on stvarno nekoga ubio i sl., zbog čega nije mogao mirno spavati, te je izbjegavao šire društvo. Smatra da treba posebno uzeti u obzir činjenicu da su tužitelj i tuženik iz malog mjesta, u kojem se i dogodio štetni događaj, te da takve rečenice ubrzo izazovu govorkanja po cijelom mjestu. Ističe da je sve to utjecalo na njegovo duševno stanje, te da je u to vrijeme imao problem s nesanicom i normalnim svakodnevnim aktivnostima. Navodi da je tuženik svojom radnjom prouzročio neimovinsku štetu tužitelju, povrijedio mu pravo osobnosti, zbog čega se tuženik tužitelju nije ispričao, niti je opozvao izjavu. Također smatra da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 1099. ZOO-a za dosuđivanje pravične naknade, visinu koje je procijenio uzimajući u obzir okolnosti i mjesto prouzročenja štete, visinu primanja tužitelja i tuženika, kao i svrhu koja se novčanom naknadom postiže. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tuženik nikada nije izgovorio riječi „Ubojico jedna ubio si čovika veslom i makni se odavde“, odnosno navodi da ta tvrdnja nije ni točna ni istinita. Ističe da je upravo tužitelj izazvao predmetni događaj , te je bez ikakvog razloga i povoda verbalno i prijeteći napao tuženika koji je stariji čovjek, rođen 1937., pa smatra na je upravo ponašanje tuženika bilo neprimjereno, što nije prvi put te navodi da tuženik od šoka, straha i prepasti završio na hitnoj pomoći. Naglašava da postupanje tuženika tom prigodom nije moglo izazvati bilo kakvu neimovinsku štetu.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu pravične novčane naknade zbog pretrpljene neimovinske štete uslijed povrede prava osobnosti na dostojanstvo, čast i ugled u iznosu od 11.000,00 kuna/1.459,95 EUR.

6. U provedenom postupku sud je izveo dokaz pregledom optužnog prijedloga broj: 511-12-29-02-76-24/2018 od 1. ožujka 2018., dokaze saslušanjem svjedoka ŽŽ, ĐŽ, OŽ, PŽ, SŽ, IŽ, GŽ, RŽ, TŽ, saslušanjem tužitelja. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale, dok se od prijedloga za saslušanjem tuženika odustalo zbog njegove životne dobi i bolesti.

7. Pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede ugleda, časti i dostojanstva izvire iz Ustava Republike Hrvatske koji u odredbi članka 35. ("Narodne novine" br.56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), svakom građaninu jamči štovanje i pravnu zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

8. Zaštita prava osobnosti svake fizičke i pravne osobe propisana je odredbom članka 19. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO), a prema odredbi stavka 2. istog članka pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr., a pravo na naknadu neimovinske štete uslijed povreda prava osobnosti proizlazi iz odredbi članka 1100. ZOO-a, u svezi sa člankom 1046. ZOO-a.

9. Sukladno odredbama prednje navedenog članka 1100. ZOO-a, stavak 1. i 2., sud će u slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, i to nezavisno od naknadne imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade potrebno je voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

10. Neimovinska šteta zbog pretrpljenih duševnih boli, zbog povrede ugleda i/ili časti predstavlja štetu koju oštećenik trpi zbog napada na njegovu osobnu sferu, koja za njega predstavlja područje njegove subjektivne vrijednosti, priznate mu od strane određene društvene sredine u kojoj živi i čiji je član. Objektom povrede ima se smatrati ono osobno nematerijalno dobro koje se sastoji u ukupnosti moralnih vrijednosti čovjeka koje on uživa kao član određene društvene sredine u odnosu na njegovo poštenje, njegovu prošlost, znanje i sposobnost, kao i u odnosu na druge njegove moralne vrijednosti.

11. Prema odredbi čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema odredbi čl. 1049. ZOO krivnja postoji kada je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom. Prema odredbi čl. 1103. ZOO obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Dakle, da bi tužitelj kao oštećenik uopće mogao uspjeti s tužbom za naknadu štete ona mora dokazati da su kumulativno ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a u pravnoj teoriji se kao opće pretpostavke navode: štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost. Obveza tužitelja da dokaže prije navedene opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a koje su nužne za njegov uspjeh u parnici, proizlazi iz odredbi čl. 7 i čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/2022., 114/2022, 155/23, dalje: ZPP) iz kojih u bitnom proizlazi da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika te je dužna predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

12. S obzirom na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva u ovom postupku potrebno je utvrditi postoje li sve pretpostavke koje moraju biti ispunjene kako bi se tuženicu obvezalo na naknadu štete tužitelju. Te pretpostavke su: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja, šteta, uzročna veza i protupravnost, a koje će se obrazlagati u nastavku.

13. U odnosu na štetnu radnju ističe se da se radi o izjavi tuženika koju je isti izrekao tuženiku prilikom verbalnog sukoba koji se dogodio 1. ožujka 2018. godine i to obraćajući mu se riječima „Ubojico jedna, ubio si čovjeka veslom, makni se odavde“.

14. Nadalje, iz iskaza saslušanih svjedoka nedvojbeno proizlazi da je do sukoba došlo u navedenom razdoblju kada je ŽŽ, zet tuženika mještanima [adresa] branio proći kamionom do plaže, smatrajući da će prolaz kamiona dovesti do urušavanja obiteljske kuće. Tada je ŽŽ parkirao svoje vozilo na cestu da spriječi prolazak kamiona. Nadalje iz iskaza proizlazi da su mještani [adresa] smatrali da imaju pravo prolaziti kamionima do plaže radi uređenja iste, dok je obitelj ŽŽ protivila od bojazni od narušavanja statike obiteljske kuće. Nadalje, u tijeku navedenog događaja je došlo do verbalnog sukoba između tužitelja i tuženika pri čemu pojedini svjedoci govore da je tužitelj tuženiku rekao „Ubit ću te smeće vlaško“ dok većina svjedoka navodi da je tuženik rekao tužitelju „Ubojico jedna, ubio si čovika veslom, makni se odavde“ ili pak „Što ti hoćeš ubojico, ubio si čovika veslom“, „Makni se od njega, on je već tu ubio čovjeka tu negdje dolje, ubio ga je veslom“, a što je nesporno čulo više mještana koji su bili u blizini.

15. Navedeno, u bitnom, istovjetno iskazuju svjedoci OŽ, JŽ, UŽ, IŽ, GŽ, NŽ kao mještani koji su bili prisutni događaju, te komunalni redar LŽ.

16. Na prigovore tuženika da se radi o svjedocima koji su prijatelji tužitelja i nisu u dobru s tuženikom, treba reći, da činjenica izricanja sporne izjave osim iz iskaza mještana proizlazi i iz optužnog prijedloga od 1. ožujka 2018. godine, te navoda komunalnog redara, a različito od toga su govorili kao svjedoci isključivo zet tuženika ŽŽ i kćer tuženika ĐŽ koji su naveli da je tuženik rekao „Pazi ŽŽ da te ne udari“, ili „Makni se ŽŽ, udario je čovjeka i tebe će“, dok je supruga tuženika BŽ navela da je tuženik rekao „Udario je čovjeka veslom udarit će i tebe“. Dakle, različito iskazuju upravo bliski srodnici tuženika.

17. Ovaj sud je po pitanju sadržaja izjave tuženika kao štetne radnje poklonio vjeru upravo brojnim iskazima mještana koje smatra objektivnim i usklađenim s ostalim dokazima provedenim u ovom postupku.

18. Dakle, pored činjenice sa je tuženik doista rekao počinio štetnu radnju koja se navodi u tužbi, bilo je potrebno utvrditi je li tom izjavom tuženika tužitelju kao štetniku nastala šteta. Tužitelj je naveo da se teško nosio s odgovaranjem na pitanja zašto mu je tužitelj to rekao, je li on stvarno nekoga ubio i sl., zbog čega nije mogao mirno spavati, te je izbjegavao šire društvo.

19. Izjava tuženika prema stavu ovog suda predstavlja štetnu radnju koja je mogla prouzročiti štetu ugledu tužitelja i povrijediti njegovo pravo osobnosti. Odredbom čl.1046.ZOO-a šteta je definirana između ostaloga i kao povreda prava osobnosti. Čast i dostojanstvo s jedne strane te ugled s druge s druge strane mogu biti ugroženi postupanjem koje se najčešće kvalificira kao uvreda ili kleveta. Uvreda je omalovažavanje druge osobe odnosno nepoštivanje tuđe časti, dostojanstva i ugleda, a kleveta je iznošenje ili prenošenje za drugog nečeg neistinitog što može škoditi njegovoj časti i ugledu u njegovom životnom okruženju – u konkretnom slučaju malom mjestu.

20. Tuženik je u podnesku od 2. ožujka 2020. naveo da je tuženik rođen 1937. godine te da je u vrijeme verbalnog sukoba imao navršenih 81 godinu života, a da je tuženik tada imao 59 godina. Navodi da je nesporno došlo do neverbalnog sukoba za koji su stranke prekršajno sankcionirane. Smatra da tuženik nikad nije izlazio iz svog dvora te da je upravo tužitelj počinio verbalno nasilje nad tuženikom.

21. Sporna izjava tuženika predstavlja optužbu, koja je, podložna provjeri kod nadležnih tijela. Iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik raspolagao osuđujućom presudom iz koje bi proizlazilo da je tužitelj počinio ubojstvo čovjeka (veslom), odnosno da je počinio navedeno kazneno djelo protiv života i tijela. Stoga je postojala mogućnost da navedena informacija naškodi časti i ugledu tužitelja, no upravo iz iskaza tužitelja proizlazi da sumještani na okolnost navedenog događaja govorili „Ajde pusti ga on je ubio čovjeka veslom“, a pri tome naglašava da su ga njegovi i prijatelji i mještani na takav način zezali iz razloga što su oni bili svjesni da nikoga i nikada nije ubio veslom. Dakle, u konkretnoj situaciji u malom mjestu u kojem su ljudi bliski i imaju saznanja o onome što se govori o sumještanima proizlazi da je bilo moguće da ovakva izjava izazove neugodne upite, no upravo sam navodi da u takve navode isti nisu povjerovali. Isto tako, tužitelj na navedene okolnosti nelagodnih upita, nesanice i problema sa svakodnevnim aktivnostima tužitelj nije priložio dokaze. Tužitelj sam iskazuje da se sve dogodilo ispred 30 tak ljudi koji su njegovi mještani koji njega znaju, a i on njih. Iz stanja ne proizlazi da je tužitelj potražio liječničku pomoć ili bilo koji drugo dokaz na navedene okolnosti.

22. Isto tako, tužitelj sam navodi da nije podnio kaznenu prijavu državnom odvjetništvu ili policiji. Iz stanja spisa razvidno je isključivo da je podnesen optužni prijedlog zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira protiv tužitelja, tuženika, ŽŽ i OŽ.

23. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.-a ZPP-a koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. Dakle, po stavu ovog suda, tužitelj nije dokazao nastanak štete u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (neimovinska šteta).

24. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugom uzrokuje štetu dužan je nadoknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pretpostavke odgovornosti za štetu su: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje štetnika. Odgovornost za štetu, dakle, nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, a teret dokazivanja tih pretpostavki je na tužitelju. To znači da ako nedostaje samo jedna od navedenih pretpostavki, nema niti obvezno pravnog odnosa odgovornosti za štetu prema kojem je štetnik dužan popraviti prouzročenu štetu oštećeniku, a oštećenik je ovlašten zahtijevati naknadu štete. Sukladno odredbi čl. 1099. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti oštećenik može zahtijevati, na trošak štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravka, povlačenje izjave kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom.

25. ZOO povredu prava osobnosti razmatra u okviru općeg pojma štete kao umanjenja nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povrede prava osobnosti (neimovinska šteta) te iz navedenog jasno proizlazi da supstrat povrede prava osobnosti čini neimovinska šteta. Neimovinska šteta je adekvatna posljedica (ili rezultat) štetne radnje poduzete nad pravno zaštićenim neimovinskim dobrima neke osobe (fizičke ili pravne) - nad pravima osobnosti. Ovakvo poimanje povrede prava osobnosti kao neimovinske štete rezultat je prihvaćanja objektivne koncepcije neimovinske štete, prema kojoj neimovinsku štetu čini već sama povreda prava osobnosti. Međutim, ukoliko bi se i uzelo u obzir da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti, usprkos po ZOO-u ovakvo objektivno postavljenoj koncepciji neimovinske štete, navedeno ne znači da svaka povreda prava osobnosti automatizmom veže na sebe i pravo na popravljanja neimovinske štete. Pravo na popravljanje neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti postoji samo (tek) ako se kumulativno ispune dva uvjeta (kriterija) koja ga opravdavaju, a to su: težina povrede prava osobnosti i okolnosti konkretnog slučaja, što u ovakvom činjeničnom supstratu i uz ovakve dokazne prijedloge na navedene okolnosti ovdje nije slučaj.

26. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine (NN 53/91, 91/92, 112/99,88/01, 117/03, 88/05, 2/, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/1470/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja, nije osnovan. Inicijalno utuženi iznos od 11.000,00 kn u ovoj odluci usklađen je pozivom na odredbe Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22.) i Odluci Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 85/22.) na iznos od 1.459,95 Eur-a.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1., 155. i 164. ZPP-a pri čemu je tužitelju, zastupanom po punomoćniku trošak obračunat tako što je sud imao u vidu vrijednost predmeta spora, odredbe Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 - dalje: Tarifa) i granice određene zahtjevom i to sastav na odgovora na tužbu, podneska od 2. ožujka 2023. i pristupa na ročišta od 17. listopada 2019, 6. veljače 2020., 23. ožujka 2020., 7. srpnja 2025., i 23. srpnja 2025. u iznosu od po 100 bodova, (Tbr. 7. točka 1., Tbr. 8. točka 1., Tbr. 9. točka 1.Tarife) što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 Eura sukladno Tbr. 54. te uvećano za iznos PDV prema Tbr. 46. Tarife, iznosi ukupno 1.750, 00 EUR-a. Zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe nije priznat, obzirom da isti u tom dijelu nije određen odnosno nije uređen s odredbom članka 164. stavka 2. ZPP-a., te je isti u tom dijelu trebalo odbiti.

29. Tužitelju nije dosuđen trošak obzirom da je isti u cijelosti izgubio parnicu.

30. Sukladno svemu navedenom, sud je odlučio kao pod točkama II. i III. izreke ove presude.

Imotski, 5. rujna 2025.

.

Sutkinja

Sanja Vrgoč

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku;

- tuženiku po punomoćniku;

- u spis.