REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-61/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužitelja ĆĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Živković, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženih 1. PĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Roko Perić, odvjetnik u Zagrebu, i 2. LĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, zbog smetanja posjeda prava stvarne služnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Psp-8/2022 od 20. listopada 2023., 5. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Psp-8/2022 od 20. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (ime u nominativu) ĆĆ pok. Ć, OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„Utvrđuje se da su tuženici smetali tužitelja u posjedu stvarne služnosti prava staze i prava kolnika preko dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] kao poslužnog dobra, koji dio je na skici mjesta očevida od 22. travnja 2022. izrađenoj po sudskom vještaku dipl. ing. geodezije Antoniu Reljanoviću označen slovima A-B-C-D-E-A, površine 62,00 m2, u korist čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina] kao povlasnih dobara na način da su dana 02. travnja 2021. godine na opisanom putu preko čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] postavili osobni automobil kojim su zapriječili prolaženje i provoženje opisanim putem, te su neutvrđenog dana početkom travnja 2022. godine, a što je tužitelj ustanovio 04. travnja 2022. godine, opisani put zatvorili željeznim vratima na koja su postavili lanac sa lokotom, pa se tuženicima nalaže uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da otvore vrata kojima su zapriječili prolaženje i provoženje opisanim putem, te se ujedno tuženicima zabranjuje svako takovo ili slično smetanje, sve to u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja (ime u nominativu) ĆĆ pok. Ć, OIB [osobni identifikacijski broj], za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčanog potraživanja istog, koji glasi:

„1. Određuje se privremena mjera osiguranja nenovčanog potraživanja tužitelja, pa se tuženicima nalaže da odmah uklone osobni automobil koji su postavili na put uz zapadnu među čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

2. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.“

III. Nalaže se tužitelju (ime u nominativu) ĆĆ pok. Ć, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tuženoj ad.1 (ime u nominativu) PĆ pok. EĆ rođena ĆĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 497,50 eura eura (četiristo devedeset sedam eura i 50/100 euro centa), sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tužitelju (ime u nominativu) ĆĆ pok. Ć, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tuženiku ad.2 (ime u nominativu) ad.2 LĆ sina P, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 526,70 eura (petsto dvadeset šest eura i 70/100 euro centa), sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je rješenje nerazumljivo, obrazloženje da je u kontradikciji s izrekom i izvedenim dokazima, a pravna shvaćanja iznijeti u pobijanom rješenju da su u suprotnosti s izričitim zakonskim odredbama i sudskom praksom. Ističe da je održavanjem velikog broja ročišta i trajanjem postupka počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a. Navodi da je u ovoj parnici trebalo utvrditi samo je li tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine i jesu li ga tuženici u tom posjedu smetali, a da je nebitno tužiteljevo pravo na posjed, pravni temelj posjeda ili njegovo poštenje. Smatra da iz svih dokaza, a naročito fotografija priloženih uz tužbu i onih snimljenih na uviđaju, nedvojbeno proizlazi da je sporni dio k. č. br. [katastarska čestica] predstavljao i predstavlja put koji je vidno ograđen i omeđen betonskim zidom u odnosu na preostali dio iste čestice i da taj put služi u svrhu prilaza do nekretnine tužitelja k. č. br. [katastarska čestica]. Ističe da je formiranje puta do čestice tužitelja dogovoreno kada su prednici stranaka vršili diobu naslijeđene imovine prije drugog svjetskog rata, kojom diobom je predniku tužitelja pripala u vlasništvo zemlja zvana Krčine (sadašnje oznake k. č. br. [katastarska čestica]), koja nije imala pristup s javne ceste, dok je predniku tuženika pripala susjedna zemlja zvana Čabino (sadašnje oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a predmetni put da je formiran 1975. kada je prednik tuženika EĆ odlučio na svojoj čestici graditi kuću pa je s prednicom tužitelja ĐĆ dogovorio formiranje kolnog puta širine cca 3,00 metra uz zapadni rub čestice tuženika, uz uvjet da prednik tuženika prije otpočinjanja gradnje kuće taj put vidno ogradi od preostalog dijela svoje čestice, što je tuženikov prednik EĆ i učinio izgradnjom betonskog zida visine oko 1,00 metra koji i danas postoji na terenu. Navedeno da nije bilo sporno dok je bio živ prednik tuženika EĆ, ali je tuženi LĆ kao unuk EĆ, zloupotrebljavajući činjenicu da tužitelj na svoju nekretninu rijetko dolazi, odlučio zabraniti tužitelju provoz i prolaženje spornim putem, najprije ostavljanjem starog vozila posred spornog puta, a nakon što je pokrenuta ova parnica uklonio je svoje vozilo te je na početak spornog puta postavio željezna vrata. Žalbeni je prijedlog da se rješenje preinači i usvoji tužbi zahtjev, a podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom je postupljeno prema odredbi članka 359. stavka 1. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je neosnovana.

6. Predmet spora je zaštita posjeda prava stvarne služnosti staze i kolnika preko dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra, koji dio je na skici mjerničnog vještaka od 22. travnja 2022. označen slovima A-B-C-D-E-A, površine 62,00 m2, a u korist k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] kao povlasnih dobara, uklanjanjem osobnog automobila i otvaranjem željeznih vrata te zabranom tuženicima da ubuduće poduzimaju takve ili slične radnje.

7. Rješenje je ispitano u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a).

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju žalitelj ukazuje u žalbi, jer pobijano rješenje sadrži dovoljno jasne razloge o odlučnim činjenicama, a izreka rješenja je razumljiva te se rješenje može ispitati. Žalitelj određeno ni na navodi u čemu se očituje nerazumljivost pobijanog rješenja ili pak proturječnost izreke odluke s obrazloženjem i izvedenim dokazima.

9. Trajanje postupka i broj poduzetih parničnih radnji nije bio od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke pa nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a.

10. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. U pravu je žalitelj kada navodi da je sud prvog stupnja pobijanim rješenjem utvrđivao činjenice koje nisu ni od kakvog značaja za posjedovnu parnicu, jer se odnose na stjecanje samog prava stvarne služnosti kolnika i staze.

11.1. Naime, prema odredbi članka 21. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP), koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Odredbom članka 22. ZVDSP-a propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (stavak 1.); sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (stavak 2.). Isto proizlazi iz članka 441. ZPP-a, kojim je propisano da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

11.2. Osim posjeda stvari zaštitu uživa i posjed prava stvarne služnosti, što proizlazi iz odredbe članka 10. stavka 5. ZVDSP-a kojom je propisano da je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.

11.3. S obzirom na sadržaj citiranih odredaba članka 22. stavka 2. ZVDSP-a i članka 441. ZPP-a, za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nisu stoga od značaja utvrđenja prvostupanjskog suda u vezi izostanka pretpostavki za stjecanje prava stvarne služnosti na predmetnoj nekretnini. Neodlučne su stoga i sve one žalbene tvrdnje koje se odnose na dogovore prednika stranaka u vezi formiranja predmetnoga puta još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, jer je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno samo faktično izvršavanje posjeda.

12. Sud prvog stupnja je pobijanu odluku donio na temelju sljedećih odlučnih utvrđenja:

- da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je sporna površina (do poduzetih radnji tužitelja nekoliko godina prije pokretanja ovog postupka) uglavnom bila obrasla šipražjem i niskim raslinjem te ponekim stablom česmine (ostaci panjeva ispiljenih stabala da su prikazani na skici mjerničnog vještaka) te kao takva nije bila podesna za nesmetano kretanje, a sadržaj stvarne služnosti staze i kolnika da nesumnjivo implicira postojanje slobodne površine kojom se može kretati pješice ili vozilom,

- da niti jedan svjedok nije ukazivao na kretanje vozila spornom površinom,

- da su prednici tuženika odobrili susjedima parkiranje na dijelu sporne površine,

- da je nekretnina tužitelja oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema spornoj površini (južnom dijelu iste), sve do trenutka poduzimanja građevinskih radova po tužitelju unatrag nekoliko godina od podnošenja tužbe, bila ograđena kamenim suhozidom i stoga potpuno nepristupačna sa sporne površine, dakle niti za prilaz pješice ili vozilima, što dodatno potkrepljuje utvrđenje suda da tužitelj i njegovi pravni prednici nisu do opisanog trenutka izvršavali sadržaj utužene stvarne služnosti,

- da je otac prvotužene EĆ na sjevernoj međi sporne površine postavio željezna vrata zatvorena lancem i lokotom prije nego što su po nalogu tužitelja treće osobe dijelom počistile spornu površinu (uklanjanjem grmlja, raslinja i nekoliko stabala) te u sjevernom suhozidu citirane nekretnine tužitelja (točke E-D-C skice vještaka Reljanovića) otvorile bagerom prolaz i time omogućile pristup nekretnini tužitelja sa sporne površine, ali da je reakcija tuženika i njihovih pravnih prednika na opisane aktivnosti tužitelja, uz zatvaranje spornih vrata, bila postavljanje vozila na početak utužene površine do javnog puta da bi tužitelju pokazali protivljenje njegovoj namjeri da na utuženoj površini izvršava sadržaj predmetne stvarne služnosti.

12.1. Posljedično tim utvrđenjima sud prvog stupnja zaključuje da na temelju izvedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi jesu li tužitelj i njegovi pravni prednici faktično izvršavali sadržaj prava predmetne stvarne služnosti, posebice ne od kada do kada, pozivajući se pritom na odredbu članka 221.a ZPP-a odnosno pravilo o teretu dokazivanja.

13. Ovaj sud podržava zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj, na kome je bio teret dokazivanja, nije dokazao svoj posljednji mirni posjed predmetne nekretnine kao temeljnu pretpostavku zatražene posjedovne zaštite.

13.1. Žalitelj žalbom određeno ne osporava nijednu od činjenica na kojima je sud prvog stupnja utemeljio zaključak o tome da tužitelj nije dokazao svoj posljednji mirni posjed prava stvarne služnosti niti se poziva određeno na bilo koji od izvedenih personalnih dokaza iz kojih bi proizlazili drugačiji zaključci od onih na kojima je odluka utemeljena. On samo ističe da je o posljednjim mirnom posjedu trebalo zaključiti na temelju izgleda predmetnog dijela nekretnine koji je s obje strane u čitavoj dužni omeđen zidovima (suhozidom s jedne, a betonskim zidom s druge strane). Međutim, samo izgled spornog dijela nekretnine, koji bi doista mogao upućivati na zaključak da je bio namijenjen prolaženju s obzirom na to da se radi o uskom i dugačkom dijelu zemljišta, ne pruža nikakve informacije o činjenici posljednjeg mirnog posjeda.

13.2. Ovome valja dodati da iz suglasnih iskaza parničnih stranaka proizlazi kako je prednika prvotužene EĆ, koji je prvotno i tužen ali je tijekom parnice umro, na spornom dijelu zemljišta prije više godina izgradio temelje (s namjerom gradnje garaže), a iz iskaza tužitelja proizlazi da su na spornom putu rasla stabla koja je nakon smrti tužiteljeve majke uklonio HĆ te da ne zna kada je prvi put prošao spornim putem ni kada je to napravio zadnji put, jer je sve bilo zaraslo.

13.3. Žalbena tvrdnja o tome da su metalna vrata na početku spornog puta postavljena nakon što je ova parnica pokrenuta u suprotnosti je s fotografijom priloženom uz tužbu na koju su prikazana ta vrata, što znači da su u času pokretanja parnice bila postojeća.

14. Budući da, dakle, žalitelj žalbenim navodima nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da nije dokazao posljednji mirni posjed spornog prava stvarne služnosti puta (kolnika i staze), prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev za pružanje posjedovne zaštite odbio kao neosnovan.

15. S obzirom na sve navedeno, pravilno je sud prvog stupnja odbio i prijedlog za određivanje privremene mjere s obrazloženjem da tužitelj nije učinio vjerojatnom svoju tražbinu.

16. Žalba je stoga odbijena i potvrđeno pobijano rješenje, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a.

U Puli 5. rujna 2025.

Sutkinja

Iva Kancijanić