REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-3109/18-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ana Ćurković Dražić u pravnoj stvari tužitelja ZU OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva JELAVIĆ & partneri j.t.d. odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika ŠU OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Hećimović i Leopoldina Špicer, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. rujna 2025. godine, istoga dana

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ŠU OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime naknade neimovinske štete u roku od 15 dana platiti tužitelju ZU OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 5.000,00 € sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.523,16 € u roku od 15 dana, sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate po stopi iz toč I izreke.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Rijeci odlukom Gž-2197/2017-2 ukinuo je raniju dosuđujuću odluku ovoga suda Pn 901/16 s obrazloženjem da iz obrazloženja presude suda prvog stupnja nije razvidno da je sud na dostatan i valjan način cijenio odnos ozbiljnosti i nelagode koju je kod tužitelja mogla izazvati tuženikova sumnja i pravo oca da bude zabrinut za djetetovo duševno zdravlje u situaciji kada tom djetetu, zbog razvoda roditelja, nije omogućeno ostvarenje prava na zajednički život s roditeljima, obzirom da je razvod i prestanak obiteljske zajednice vrlo osjetljivo pitanje za dijete, ali i sve članove njegove (šire i uže) zajednice. Kod toga izostala je, iako nije bez značaja za odluku o pravu na naknadu i njezinoj visini, ocjena je li prijava oca o zlostavljanju djeteta rezultat primijećene emocionalne nestabilnosti djeteta, na razini negativnih osjećaja u interakciji s pojedinim članovima obitelji, ili nekontrolirana želja za revanšizmom (pri čemu je dijete, u odnosu na sve sudionike ovog postupka, samo žrtva) pa je eventualna sumnja na zlostavljanje samo dobro došao izgovor. Sud treba, obzirom na prirodu i sadržaj povrede prava osobnosti koja se stavlja na teret tuženika, pregledno obrazložiti na čemu temelji zaključak o publicitetu iskazane sumnje tuženika, što treba dovesti u vezu s intenzitetom nelagode, psihičke reakcije tužitelja, kao i činjenicu da je kaznena prijava tužitelja protiv tuženika vezna uz lažno prijavljivanje počinjenja kaznenog djela odbačena. Obveza suda da definira stupanj težine povrede pojedinih prava osobnosti i detaljno ih obrazloži. U tom smislu sud se treba poslužiti predloženim dokazima (koje je odbio provesti) i suradnjom sa stručnjacima odgovarajućeg područja (medicinske struke), koji raspolažu potrebnim stručnim znanjem, premda odluka suda o iznosu novca za naknadu počiva u konačnici na slobodnoj prosudbi samog suda. Uputa je žalbenog suda da prvostupanjski sud otkloni navedenu povredu postupka, dade razloge o osnovanosti, odnosno neosnovanosti tužbenog zahtjeva, kroz propise koji dolaze u primjenu, s time što će po potrebi provesti i druge dokaze, sukladno dokaznim prijedlozima (čl 7 ZPP).

2. Tužitelj i u daljnjem tijeku postupka navodi da mu je tuženik bivši zet; isti je bio u braku sa tužiteljevom kćerkom VU, a brak je razveden 2015. U braku je rođena mldb. kćer Z, koja je dodijeljena majci na skrb i brigu. Nadalje navodi da bivši bračni drugovi imaju problematičan odnos, zbog čega je tuženik bio i prijavljen za obiteljsko nasilje. Navodi nadalje da je tuženik dana 03. rujna 2015. pristupio u službene prostorije Službe kriminalističke policije PU Brodsko posavske te na službenu zabilješku iznio svoja navodna saznanja o mogućem spolnom zlostavljanju mldb. tuženikove kćeri Š od strane njenog djeda, ovdje tužitelja. Prije toga, 30.08.2015. takve je tvrdnje iznio i pred ravnateljicom dječjih vrtića u [adresa] gđi. V. Nalazom i mišljenjem Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba od 18.01.2016. utvrđeno je da kod mldb. Š nisu pronađeni nikakvi znakovi spolnog zlostavljanja. Radi se dakle o lažnoj kaznenoj prijavi, zbog čega je tužitelj reagirao i prema nadležnim institucijama; CSS Trešnjevka i VII PP Zagreb, a dana 02.10.2015. protiv tuženika podnio kaznenu prijavu radi kaznenog djela lažnog prijavljivanja (čl. 304 st. 2 KZ). Kaznena prijava je odbačena zbog nedostatka dokaza.

3. Na taj način, lažno optužujući tužitelja, tuženik je tužitelju teško povrijedio pravo osobnosti; pravo na čast, ugled, dostojanstvo, ime, osobni i obiteljski život, tjelesno i duševno zdravlje. Naime, po saznanju za takve optužbe tužitelj je doživio šok, a optužbe za spolno zlostavljanje vlastite unuke izuzetno su ga uznemirile, zgrozile, te mu povrijedila čast i ugled, a ovo obzirom da su za te optužbe saznali njegovi radne kolege, kao i ljudi u maloj sredini, kao što je [adresa], a tužitelj je imao i zdravstvenih teškoća zbog kojih se obratio privatno psihijatru, povremeno uzimao lijekove za smirenje, imao je probleme sa želucem, te i dan danas slabo spava. Tužitelj prema unuci osjeća ljubav i privrženost kakve djedovi i bake prirodno osjećaju za unuke, te ovakve optužbe smatra monstruoznima, motiviranim pokušajem tuženika da promijeni odluku suda o roditeljskoj skrbi nad mldb. Z, a tuženik u tim pokušajima ne preže od ničeg, počevši od stalnih prijava raznim institucijama pa do optužbe nevinog čovjeka za najteža kaznena djela. Tužitelj tužbom želi spriječiti takvo daljnje ponašanje tuženika, te dokazati da je častan čovjek.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava osnov i visinu zahtjeva te postojanje bilo kakve odgovornosti navodeći da tužitelja nije optužio već je izrazio svoju sumnju u moguće spolno zlostavljanje njegove kćeri, te nije sporno da je 03.09.2015. pristupio u prostorije MUP RH PU Brodsko posavsku. Pri tome je želio zaštiti svoju mldb. kćer, a ne tužitelju raditi probleme. Tuženik je do saznanja o mogućem zlostavljanju došao u razgovoru sa kćerkom. Nije sporno da je Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba izrazila mišljenje da kod djeteta mldb. Š ne nalazi znakove zlostavljanja. Nema saznanja da li je od strane ODO Zagreb postupano po prijavi tuženika. Smatra da je postupao po svojoj roditeljskoj i građanskoj dužnosti, predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u presudu PS Slavonski Brod br. Pp-100/15 (list 6-12 spisa), povijest bolesti od 24.09.2015. (list 13 spisa), nalaz Psihijatrijske bonice za djecu i mladež (list 117), molba CSS Trešnjevka od 24.09.2015. (list 14 spisa), molba VII PP Zagreb od istog datuma (list 15 spisa), kaznena prijava od 07.10.2015. (list 18-20 spisa), e-mail prepiska tuženika i CSS djelatnika (list 30 spisa), službena bilješka PU Brodsko posavske od 03.09.2015. (list 36 spisa), saslušao stranke (list 39-44 spisa), svjedokinju VU (list 49-52 spisa), službene bilješke VII PP Zagreb (list 69-72 spisa), dopis CSS Trešnjevka (list 73 spisa), rješenje ODO Zagreb (list 75 spisa), potvrdu PP Slavnoski broj od 08.02.19. (list 122), proveo medicinsko vještačenje po vještaku psihijatru dr Gordan Makarić, saslušao vještaka dr Makarić (list 176) dopunski saslušao stranke (list 124)te je temeljem čl. 8 i čl. 219 ZPP utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Sukladno čl. 219 ZPP svaka stranka u postupku dužna je dokazati i predložiti dokaze za činjenice i navode na koje se poziva.

7. Iz iskaza tužitelja, ako i iz njegovog dopunskog saslušanja proizlazi da sa tuženikom imao nikakvih loših odnosa, da je za spornu prijavu tuženika saznao od kćerke, koja ga je nazvala i rekla da ide iz policije, bio je u potpunom šoku, nije mogao vjerovati da je takva monstruozna prijava moguća. Da on primijeti zlostavljanje prvo bi porazgovarao sa drugim roditeljem i obitelji. Uputio je kćer da učini sve da bi se dokazalo da je prijava neutemeljena, pa je tako kćer odvela unuku odmah na pregled u Klaićevu, kasnije je dijete bilo i u Poliklinici za zaštitu djece. Prvo je nazvao odvjetnicu, ponudio se da razgovara sa policijom i institucijama. Bio je dva puta na razgovoru u policiji i jedan put na Državnom odvjetništvu u Selskoj. Osjećao se posramljeno prilikom ovih razgovora. Tuženika je prijavio kazneno zbog lažnog prijavljivanja međutim je kaznena prijava odbačena zbog nedostatka dokaza, podnio je ovu tužbu jer smatra da se tuženiku jednom mora reći od strane Države da takvo ponašanje više nije prihvatljivo. Nije mu motiv da dobije novac ovom parnicom, želi da njegova unuka ima uvid u ovaj predmet kad bude punoljetna, želi u postupku dokazati da je častan čovjek. Smatra da je sporna prijava nenormalna, civilizacijski neutemeljena, neistinita. Neshvatljivo mu je da takve monstruozne stvari uopće mogu vezati za njega kao djeda djevojčice, a obzirom da je tuženik dobro upoznat koliko je emocionalno vezan za unuku. Prijava je ozbiljno zaprijetila njegovom poslovnom ugledu, radi kao načelnik Sektora za promet u Upravi za inspekcijske poslove pri Ministarstvu pomorstva, prometa, veza i infrastrukture. Nije nikome, niti kolegama, niti prijateljima pričao za tuženikovu prijavu, ali su kolege na poslu primijetile da s njim nešto nije u redu. Proširila se vijest na njegovom radnom mjestu, te su se svi micali od njega i izbjegavali ga. Misli da je informaciju proširio punomoćnik tuženika ali to ne može tvrditi. Od tada je 8 puta premještan na drugo radno mjesto i degradiran.

8. Pojašnjava da je u [adresa] radio i živio 19 godina, poznaju stanovnici i njega i suprugu. U [adresa] ima obiteljsku kuću, koju je namijenio za mirovinu, stan u prizemlju supruga i on su koristili kada su boravili u [adresa], dok je kat uredio za kćer. Tuženik je o tome pričao u Dječjem vrtiću u Sl. Brodu. Misli da je na taj način moglo doći i do širenja takve informacije među prijateljima i poznanicima, obzirom da je [adresa] mala sredina, više ne ide, osim kad mora u [adresa]. Nije imao konkretne neugodnosti, međutim taj ružni osjećaj ga svuda prati, kako u Zagrebu, tako i u [adresa], tako i u obitelji. To je jedan osjećaj kao da mu netko prilijepi naljepnicu na leđa koju ne može nikako skinuti. Još se i danas osjeća stigmatizirano.

9. Boji se jer ne zna što bi netko mogao pomisliti kada ga vidi sa unukom, promijenio je odnos i prema njoj, jedva je prije dva tjedna na molbu kćerke otišao po unuku u vrtić. Bilo bi prirodno da se ode sa djetetom poigrati u park ili otići u šetnju, međutim njemu je to naprosto oduzeto. Unuka mu se nije nikada žalila, niti je na njoj mogao u vrijeme razvoda roditelja nešto primijetiti.

10. Prije ove prijave imao je normalan odnos sa unučicom, nije nikada imao problem uzeti malo dijete u ruke niti bilo što učiniti, tipa hranjenja ili presvlačenja, naime, imao je sestru 14 godina mlađu od sebe pa je navikao na malu djecu. Sa unučicom je imao topao odnos. Oduzeta mu je cijela jedna dimenzija, odnosno civilizacijska stečevina, tu misli na odnos djed – unuci. Sputan je; ne zna koji je slijedeći korak i što mu se sve može staviti na teret, a ovo s obzirom da jedna kćer sa unukom živi u prizemlju, on i supruga žive na prvom katu, a druga kćer u potkrovlju obiteljske kuće u [adresa].

11. Tužitelj smatra da je tuženik ovo učinio kako bi na kraju zadržao dijete za sebe, u smislu prava s kim će dijete živjeti. Misli da tuženik ima kao roditelj poriv da dijete s njim živi, međutim on na to nema nikakvog utjecaja niti se želi u to miješati, već smatra da to trebaju riješiti roditelji i pravosuđe. Tuženik ga nastavlja prijavljivati i tijekom ovog postupka, u PP Slavonski Brod 13.02.2018. prijavio ga je da ga je srušio na tlo i stao mu na nogu, što je apsolutno netočno i o tome je dao policiji izjavu.

12. Konstantno ima zdravstvene probleme i dan danas, a prošlo je već 14 mjeseci, ima teškoće sa želudcem, tlakom, nesanicom. Povrijeđena mu je čast, smatra da ovako nešto ne spada u normalno ponašanje, odrastao je u ruralnoj sredini i nije se susretao sa ovakvim ponašanjem. Obratio se obiteljskom liječniku, povremeno uzimao tablete za smirenje. Privatno je obavio i razgovore sa psihijatrom, tražio je način da se smiri.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr Makarića proizlazi da je tužitelj 3.3.2016. bio na pregledu psihijatra zbog potrebe suporta nakon prolongirane izloženosti stresu nakon optužbe bivšeg zeta u rujnu 2015 da sumnja na njegovo seksualno zlostavljanje tada niti trogodišnje unuke, ali je prijava odbačena zbog nedostatka dokaza da je zet takvu prijavu učinio s namjerom. Nalaz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba nije potvrdio takve sumnje, jer nije bilo tragova ikakvog zlostavljanja. Od tada se osjeća nelagodno, napet je, potišten i zabrinut zbog cjelokupne situacije, žali se na gastrične tegobe, teškoće usnivanja i prosnivanja. Vještak također citira liječničku potvrdu od 4.12.2018.: nakon prispijeća sudske odluke reakcija na stres praćeno osipom, nesanicom, uznemirenošću i gastrointestinalnim tegobama. Vještak je pregledao tužitelja te navodi da tužitelj do predmetnog štetnog događaja negira psihičkih tegoba. Štetni događaj opisuje: “za sve sam saznao tek nakon dvadeset dana kad me je nazvala kćerka da je bila na obavijesnom razgovoru u policiji, doživio je šok, grč tijela, bio je dva sata u nekom konfuznom stanju“. Nadalje navodi “kćeri sam rekao poduzme sve potrebne preglede unuke u Klaićevoj, kod ginekologa, te nadležnim službama, socijalnom radu“. Nadalje navodi “sve to je odbačeno nakon nekih tri mjeseca, ta atmosfera je trajala, teško se nosio s time, poremetilo mu se spavanje, tlak, probava“, te “imao je strah koji može biti novi scenarij“. Nadalje navodi “na mom poslu u Ministarstvu prometa su o tome saznali 2017.g. jer se odvjetnik izlanuo pred mojim kolegama, nakon toga je slijedilo mojih sedam premještaja s pozicije četvrtog čovjeka u Ministarstvu, pa i degradacija, te sam 2018.g. promijenio radno mjesto, no glas je i tamo došao te kad sam otišao u mirovinu 2020.g. nitko me nije došao niti pozdraviti , a mogao sam još produžiti rad za šest mjeseci“. Nadalje navodi “nosio sam taj teret, neki prijatelji su se od mene distancirali“.

14. Aktualno navodi “moj život je postao nešto drugo, nemam zadovoljstva, smijeha u sebi, nemam radosti, kad se toga sjetim to me ruši, imam probavne smetnje, da si pomognem moram se aktivirati da mislim na nešto drugo“, te “zbog svega toga se i distancirao od unuke i druži se s njome samo u prisustvu supruge ili kćerke“. Povremeno se budi noću, no boluje od apneje i ima aparat za potpomognuto disanje. Psihofarmake, navodi, ne koristi.

15. Vještak je mišljenja da je tužitelj bio je izložen štetnom događaju od 3. rujna 2015. smatram da se u tužitelja, kao izravna posljedica okolnosti predmetnog štetnog događaja, razvila klinička slika elemenata Poremećaja prilagodbe (F43.2).

16. Tužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen i situacijama stresogenog potencijala, uvažavajući i objektivne dimenzije kompromitirajućeg djelovanja informacija o tužitelju koje u pravilu izazivaju značajnu društvenu pozornost i osudu. Navedeno je rezultiralo subjektivnim osjećajem povrijeđenosti, te promjenama socijalne pozicije i načina života, koji su imali za posljedicu i poremećeno osobno, obiteljsko i socijalno funkcioniranje.

17. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježe se opisane sekvele. Slijedom navedenog u tužitelja je, zbog subjektivnog osjećaja povrijeđenosti i osujećenosti te posljedičnog razvoja psihičkog poremećaja, došlo do povrede duševnog zdravlja:

Tužitelj pri štetnom događaju nije trpio primarni strah. Do smirivanja akutnih simptoma psihotraume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 2 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 10 dana. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 5 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti cijenim 3%, te će tužitelj u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu. Navedena se ocjena odnosi isključivo na predmetni štetni događaj. Saslušan kod ovoga suda vještak dr. Gordan Makarić na prigovor tuženika iz podneska od 7.1.25. navodi da je svoj vještački nalaz i mišljenje sačinio temeljem analize dinamike štetnog događaja proizašle iz priložene med. dok. te konačno i odlučno temeljem rezultata vlastitog psihijatrijskog ispitivanja. Kao što je vidljivo iz n/m na uvid je imao samo jedan nalaz psihijatra iz 03/16 te potvrdu LOM iz 12/18. U med. dok. se navodi dg. poremećaja prilagodbe (F.43.2) kao posljedica predmetnog štetnog događaja, a prilikom osobnog pregleda tužitelja utvrdio je ostasnu psihomatiku odnosno sekvele kao što je i navedeno. Analizirano je da je tužitelj prije predmetnog štetnog događaja bio u tzv. obiteljskoj terapiji radi bolesti kćerke. Ističe da se ocjena kvalifikatornih okolnosti odnosi isključivo na predmetni štetni događaj te kod iste u cijelosti ostaje. Na poseban upit pun. tužitelja kako tumači činjenicu da se tužitelj prvi put javlja kod psihijatra više od 6 mj. nakon predmetnog štetnog događaja navodi da isto nije neobično u kliničkoj praksi iz razloga što u više od 2/3 slučajeva ovakva vrsta psihičkog poremećaja nije prepoznata čak i od strane liječnika. Tužitelj prilikom pregleda nije spomenuo štetni događaj iz 2022. – samoubojstvo supruge. Na daljnji upit da li je navedeni događaj mogao utjecati na status psihičkih funkcija tužitelja navodi da je to moguće, međutim kao što je i vidljivo iz n/m navedene okolnosti nisu spomenute već isključivo sam predmetni štetni događaj te kasniji slijed događanja u životu tužitelja. Ocjena kvalifikatornih okolnosti odnosi se isključivo na predmetni štetni događaj.

18. Iz iskaza tuženika proizlazi da je u braku sa tužiteljevom kćeri bio do 29.04.2015. Sa tužiteljem je imao korektan odnos za vrijeme trajanja tog braka. Jednom su došli u sukob kada je bivša supruga bacala stolce i vikala, tada mu je punac rekao da nije više poželjan u njihovoj kući. Ima poremećenu komunikaciju sa bivšom suprugom, komuniciraju e-mailom. 30.08.2015. je razgovarao sa kćerkom i nakon tog razgovora se odlučio na prijavu protiv tužitelja. Tada je kćer već bila 2 tjedna kod njega i cijelo vrijeme kod kupanja je izražavala neugodu, odnosno bunila se protiv kupanja u kadi, a 30.08.2015. je burno reagirala kada joj je pokušao isprati pijesak, budući su prije toga bili na Savi na kupanju. Sve piše u spornoj prijavi protiv tužitelja. Najprije se obratio ravnateljici svih vrtića u S.Brodu gđi. V, pretpostavlja da je ona psiholog. Ravnateljici je otišao 01.09.2015. da joj kaže da kćer neće krenuti u vrtić, a obzirom da ju je bivša supruga odvela u Zagreb. Tu noć nije spavao. Pitao je za savjet ravnateljicu jer je prethodnog dana, kao što je opisano u prijavi, kćer rekla njemu i opisala to što je navedeno u prijavi, sumnja je spontano izletjela iz njega. Gđa. V ga je uputila da ne smije to prešutiti, da treba pustiti da se to istraži, budući joj je opisao što je čuo od djeteta, rekla je da nije dovoljno stručna, uputila ga je da se obrati odvjetniku i policiji. U policiji ga nisu mogli primiti isti dan, nego nakon par dana. Prethodno je otišao odvjetniku. Proceduru prijave i postupka mu je objasnio gosp. M u policiji. Dobio je uputu da ne govori nikome o svojim sumnjama. Naglašava da nije optužio bivšega punca da bi spolno zlostavljao kćer ili unuku, već je izrazio sumnju. U CSS su mu rekli da će dijete biti upućeno u Polikliniku za zaštitu djece Grada Zagreba, i da će to trajati do 6 mjeseci. Poliklinika je dala svoj nalaz negdje u siječnju 2016. te nisu potvrdili tuženikove sumnje. Njegov motiv da prijavi tužitelja je bio da zaštiti svoje mldb. dijete, a ne da tužitelju naškodi. Prihvatio je nalaz Poliklinike, ali u njemu tinja "crv sumnje". Podnio je zahtjev u [adresa] da dijete živi s njim. Ne može i dan danas spavati, a ovo stoga što mu dijete stalno govori da želi živjeti s njim.

19. Svjedokinja VU, kći tužitelja, u svom iskazu navodi da je bila u braku sa tuženikom od 2011. do zaključeno sa 2015., da su živjeli u [adresa], a zajednica života prestala je 2014. , brak je pravomoćno razveden, te je odlučeno da mldb. kćer Z živi sa majkom, određeni su i susreti s ocem. Tijekom 2014. i 2015. tuženik je protiv nje podnio više prijava na CSS, prijave su se odnosile na to da ju baka tuče po glavi, i da joj ružno govori, te da joj svjedokinja govori ružne riječi. Prijava protiv tužitelja uslijedila je nakon što je svjedokinja u ljeto 2015. preselila sa djetetom u Zagreb, o čemu je tuženika uredno izvijestila na način da je obavijestila CSS u Slav. Brodu. Javila se CSS u Zagrebu. Za slučaj prijave protiv tužitelja saznala je 24.09.2015., najprije je dobila poziv iz policije da se hitno javi, nakon pola sata i poziv iz CSS Trešnjevka gdje joj je rečeno da se radi o prijavi sumnje za seksualno zlostavljanje, dala je izjavu da je to apsolutno neosnovano, jednako tako je dala izjavu u policiji, rekla je jedini razlog za takvu prijavu vidi u činjenici što je tuženik zatražio tužbom da Z živi s njim. Javila je tužitelju za prijavu telefonom, njegova reakcija je bila puna gnušanja. Bio je uznemiren, zgranut, uplašen, imao problema sa želucem i zdravstvene tegobe, također nije mogao ni spavati. Znade da su takve prijave apsolutno neosnovane, i zna da tuženik isto to tako zna. Tuženik nije prvo kontaktirao policiju, već se sa svojim sumnjama obratio ravnateljici vrtića, bilo bi normalno da se prije obratio majci djeteta. Za vrijeme trajanja braka njezini su roditelji znali dolaziti i bili su prisutni u svim aspektima života njihove kćeri, pri tome misli na kupanje, presvlačenje i sl., i tuženik joj nikad nije spominjao da bi bilo kakvog neprimjerenog ponašanja bilo, općenito takve ideje uopće nije spominjao.

20. Nadalje navodi da je istu večer kada je bila na CSS i policiji u Nehajskoj, otišla je s djetetom u Klaićevu u Dječju polikliniku, jer je htjela zaštititi kako dijete tako i sebe i oca. Tamo joj je rečeno da na djetetu nema nikakvih tragova nasilja, slijedeći dan je odvela kćer dječjem ginekologu koji joj je također potvrdio da nema nikakvih tragova zlostavljanja, dobila je i nalaz. Provedeno je i vještačenje u Poliklinici za zaštitu djece pred njihovim Stručnim timom (psihijatar, psiholog, socijalni radnik i pedijatar) te je završeno na način da su dali negativan nalaz, odnosno da nije bilo sumnji u nikakvo zlostavljanje, a na kraju je bila preporuka kao što je uobičajeno kod ovakvih optužbi da se napravi praćenje svakih 6 mjeseci. Nitko od stručnjaka iz navedenog tima nije smatrao da je dijete na bilo koji način bilo zlostavljeno. Ona kao majka surađuje s tuženikom, komuniciraju mailom, imaju zajedničko skrbništvo, omogućava telefonske pozive kćeri i oca.

21. Nakon ovog događaja (prijave protiv njezinog oca), cijela obitelj je počela biti vrlo oprezna. Ona s djetetom živim u prizemlju obiteljske kuće u [adresa], a roditelji na katu, tužitelj rijetko svraća, a kada dođe kratko se zadržava i nigdje više ne ide sam sa unukom, što bi bilo normalno. Općenito iskazuje da se cijeli jedan aspekt obiteljskog života promijenio zbog ove prijave tuženika, najteže je vjerojatno tužitelju. Mama joj je rekla da je otac uznemiren jer je navodno do njegovih kolega na poslu došla informacija, te da se priča "da je pedofil". Svjedokinja i njezina obitelj izloženi su konstantnim prijavama pravobranitelju za djecu, pravobranitelju za ravnopravnost spolova, raznim ministarstvima, uglavnom na razne strane. Misli da to tuženik radi zato što želi da dijete živi s njim.

22. Nije uvjerljiv dio iskaza tuženika u kojem navodi da je ravnateljici vrtića u [adresa] otišao 01.09.2015. da joj kaže da kćer neće krenuti u vrtić, a obzirom da ju je bivša supruga odvela u Zagreb, jer je tuženik isto mogao javiti i telefonom. Tom prilikom je nesporno (iako nije siguran koje je struke ravnateljica) istoj izrazio svoje sumnje u zlostavljanje kćeri od strane tužitelja, a ravnateljica mu je rekla da nije dovoljno stručna, uputila ga je da se obrati odvjetniku i policiji, što je i učinio.

23. Iz presude Prekršajnog suda u Slavonskom Brodu broj Pp-4J-100/15 od 16.7.2015. proizlazi da je (povodom prijave bivše supruge) tuženik kažnjen novčanom kaznom jer je prilikom predaje djeteta 4.11.2014. vrijeđao bivšu suprugu te su mu izrečene prekršajne mjere. Iz obrazloženja navedene presude, kao i iz iskaza tužitelja i njegove kćeri proizlazi da su bivši supružnici bili u narušenim odnosima zbog odluke o roditeljskoj skrbi, zbog neplaćanja alimentacije, te podijeli bračne stečevine.

24. Nadalje proizlazi da je tužitelj uputio zamolbu CSS Trešnjevka i VII. PP Zagreb 24.9.2015. iz kojih proizlazi da ih je tužitelj sam obavijestio o prijavi tuženika za zlostavljanje unuke te zamolio za zaštitu mldb. djeteta. Nije sporno i proizlazi iz kaznene prijave da je tužitelj tuženika kod ODO Zagreb prijavio zbog osnovane sumnje u lažno prijavljivanje koja je prijava odbačena zbog nedostatka dokaza.

25. Iz službenih bilješki sastavljenih u VII PP Zagreb a povodom razgovora s tužiteljem, njegovom suprugom i bivšom suprugom tuženika, na taj način iz izjave tužitelja proizlazi kako smatra da se tuženik ne može pomiriti sa razvodom od njegove kćeri VU i njezinim preseljenjem u Zagreb pa joj nastoji napakostiti na sve načine, zove policiju kada dođe po dijete, bivšu suprugu prijavljuje za fizičko kažnjavanje djeteta, a tužitelja je prijavio za spolno zlostavljanje djeteta te na taj način zlostavlja cijelu obitelj i emocionalno i financijski. Iz izjave tužiteljeve kćeri VU također proizlazi da problemi između bivših supružnika nastaju kod predaje djeteta, budući da po sudskoj odluci tuženik također ima pravo na vrijeme sa mldb. kćeri, pa tako i jednom prilikom nije uspjela preuzeti dijete i zatražila je zbog toga intervenciju policije. Također proizlazi da tuženik prijavljuje bivšu suprugu CSS-u za kažnjavanje djeteta.

26. Iz nalaza timske obrade Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež od 17.6.2019. također proizlazi loš odnos bivših supružnika, spominje se pregled iz 2015. kada nije utvrđeno zlostavljanje te da mldb. Z odlazi na terapije kod psihologa u Klaićevu.

27. Nadalje je indikativno, a proizlazi iz iskaza tuženika i bivše supruge da je nakon štetnog događaja podnio zahtjev u [adresa] da dijete živi s njim.

28. Sukladno uputi žalbenoga suda, zaključak je ovog suda na temelju iskaza i uvida u priležeće isprave kao i rezultati vještačenja po vještaku psihijatru, kako je tuženik u izrazito lošim odnosima sa bivšom suprugom i sa članovima njezine obitelji, ovo zbog toga što zajedničko dijete tuženika i kćerke tužitelja živi sa majkom u drugom gradu, u obiteljskoj kući u kojoj na jednoj etaži živi ona s djetetom, na drugoj etaži žive roditelji bivše supruge odnosno ovdje tužitelj, a tuženik nesporno pokušava promijeniti odluku suda o tome s kime će živjeti mldb. kćer na način da kćer dođe živjeti s njim u [adresa]. Pri tome sud uzima u obzir pravo oca da bude zabrinut za djetetovu dobrobit u situaciji kada otac odnosno tuženik ne živi s tim djetetom, njegovu patnju radi razdvojenosti od djeteta i činjenice da kćer ne može vidjeti svaki dan jer je u drugom gradu i zbog činjenice da je o susretima oca i kćeri sud već odluku donio, međutim iz cjelokupnog rezultata dokaznog postupka sud zaključuje da je sporna prijava protiv tužitelja ipak rezultat namjere tuženika da na bivšu suprugu na sve moguće načine izvrši pritisak, a zbog postupka koji je tuženik pokrenuo radi promjene odluke o tome s kime će dijete živjeti. Kod toga sud najviše uzima u obzir činjenicu da je mldb kćer tuženika pregledana od strane kirurga, psihologa i psihijatra, te nitko od njih nije našao tragova bilo kakvog zlostavljanja nad djetetom.

29. Po ocjeni ovoga suda, tuženik je morao biti svjestan da prijavljivanje sumnje na spolno zlostavljanje tako malog djeteta (tada niti 3 god) samo na temelju (nestručnog) razgovora s djetetom, a bez dokaza o tome, može izazvati teške posljedice po prijavljenu osobu, i ne samo na nju, veći na cijelu obitelj te osobe, čiji je član i njegova vlastita kćer. Postavlja se pitanje zbog čega tuženik nije odmah u trenutku sumnje u večernjim satima 30.08.2015. odveo dijete liječniku, ili nazvao majku djeteta, već je slijedećeg dana svoje sumnje prijavio ravnateljici vrtića, i ne znajući što je ista po struci.

30. Indikativno je da je sporna prijava protiv tužitelja uslijedila je nakon što je majka mldb Š, odnosno bivša supruga tuženika u ljeto 2015. preselila sa djetetom u Zagreb, prirodno je da je tuženik mogao emocionalno reagirati, ali je kao odrasla osoba morao biti svjestan kakve posljedice takve reakcije mogu biti.

31. Na ovaj način, smatra sud, prijavljujući sumnju da je tužitelj zlostavljač svoje unuke, a bez stručne/službene ocjene o tome, tuženik je tužitelju nanio nemjerljivu emocionalnu štetu, a opseg i visina te štete proizlaze iz njegovog iskaza, iskaza tužiteljeve kćeri i nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr Makarića, iz kojih proizlazi da je spomenuta sumnja i prijava izazvala osobito intenzivnu duševnu bol kod tužitelja. Tu štetu tužitelj trpi i danas, a pretrpio je štetu i u svom radnom okruženju; od 2017.g. sedam puta je premješten s pozicije četvrtog čovjeka u Ministarstvu, degradiran, 2018.g. promijenio je radno mjesto, no glas je i tamo došao, a kada je otišao u mirovinu 2020.g. nitko ga nije došao niti pozdraviti.

32. Sukladno čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) tužitelj ima pravo na zaštitu prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a st. 2 citiranog člana pod ovim pravom podrazumijeva se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. Dakle, zakonski je prihvaćena objektivna koncepcija pojma neimovinske štete kao povrede prava osobnosti, te neimovinsku štetu čini već sama povreda prava osobnosti, ugleda i časti.

33. Činjenica da je kaznena prijava tužitelja protiv tuženika vezna uz lažno prijavljivanje počinjenja kaznenog djela odbačena, ne veže sud u ovom parničnom postupku (čl 12 ZPP).

34. Kada povreda prva osobnosti koja se sastoji u povredi ugleda, časti, dostojanstva i imena, kao što je u ovom slučaju, nije učinjena u medijima, pri dosuđivanju takve naknade temeljem čl. 1100 st. 2 ZOO/05 treba voditi računa o okolnostima pod kojima je došlo do takve povrede, primjerice da li je došlo pred većim brojem ljudi, da li u nekim specifičnim okolnostima i sl., a takvu naknadu osnovano je dosuditi samo kada je riječ o izrazito ozbiljnom napadu na ugled ili čast neke osobe, tako da je kod povrijeđenoga opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol. Pri tome je uvreda svako izražavanje omalovažavanja druge osobe, bilo riječima, djelom ili znacima, dok je kleveta iznošenje ili pronošenje za drugoga neistinitih tvrdnji koje mogu škoditi njegovoj časti i ugledu.

35. Sud smatra utvrđenim, što nije ni sporno, da je tuženik svoju sumnju na spolno zlostavljanje djeteta od strane tužitelja iznio usmeno pred ravnateljicom vrtića, potom pismeno u PU, PP Slavonski Brod, o čemu je sastavljena službena bilješka. Na taj način je više osoba dobilo saznanje o navodnom ponašanju tužitelja (pedofilija, incest) koje po svojoj prirodi spada u nenormalno i bolesno ponašanje odrasle osobe, te predstavlja kazneno djelo teško sankcionirano Kaznenim zakonom. Nikakav postupak protiv tužitelja nije pokrenut od nadležnih institucija, a medicinska dokumentacija mldb. djeteta dokazuje da nikakvog zlostavljanja nad djetetom nije bilo. Također treba uzeti u obzir da ovakvi oblici ponašanja nailaze na teške osude u svakoj sredini, a osobe povezane s takvim oblicima ponašanja nose doživotni „pečat“ i osudu okoline. Samo izražavanje sumnje na pedofiliju predstavlja vrlo ozbiljni napad na čast i ugled tužitelja, te je opravdano mogla izazvati kod njega intenzivnu i dugotrajnu duševnu bol i patnju.

36. Sud je uzeo u obzir okolnost da su obje stranke emocionalno vezane za unuku odnosno kćer, da tužiteljeva kćer ima otežanu komunikaciju s tuženikom, koja je prepuna nepovjerenja i optužbi. Međutim, po stavu ovoga suda emocionalna veza oca (tuženika) i kćeri, prirodna zabrinutost roditelja za dobrobit djeteta, ne može opravdati štetnu radnju tuženika na štetu tužitelja. Takve teške (društveno neprihvatljive) optužbe, bez bilo kakvih dokaza, predstavljaju najteži napad na osobnost svakog čovjeka. Time je štetnom radnjom tuženika ugroženo i tužiteljevo pravo osobnosti na obiteljski život.

37. Stoga je sud odredio temeljem čl. 233 ZPP iznos od zatraženih 5.308,91 € kao pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu duševnu bol zbog povrede ugleda i časti, te povrede privatnog i obiteljskog života.

38. Na dosuđeni iznos pravične novčane naknade sud je dosudio zateznu kamatu od dana donošenja presude kako je zahtijevano, a ovo temeljem čl. 1086 ZOO po stopi iz čl. 29 ZOO.

39. Trošak parničnog postupka dosuđen je tužitelju koji je u sporu uspio u cijelosti, a ovo temeljem čl. 154 i čl. 155 ZPP-a i VPS iz tužbe 5.000,00 , te važeće OT Tbr7-9 (NN 138/23) u vrijeme zaključenja glavne rasprave; za sastav tužbe – 100 bodova, podnesak 01.04.2016. – 25 bodova, ročište 16.05.2016. – 100 bodova, ročište 16.11.2016. – 100 bodova, podnesak 07.03.2017. – 100 bodova, ročište 08.03.2017.

– 100 bodova, podnesak 04.04.2017. – 100 bodova, ročište 07.06.2017. – 100 bodova, roč za objavu 08.09.17. 50 bodova, podn.20.09.17 25 bodova, roč. 17.09.19. 100 bodova, podn. 20.09.19. 50 bodova, roč. 09.03.20. 100 bodova, pristup roč. 04.07.22. 50 bodova, podn. 13.01.25. 100 bodova, roč 09. 06.25. 100 bodova, čemu je pridodan PDV, troškovi vještačenja 199,08 € te sudske pristojbe na tužbu i presudu, svaka po 99,54 €, ukupno 3.523,16 €. Zatezna kamata na parnični trošak pripada tužitelju primjenom čl 151 st 3 ZPP.

U Zagrebu, 5. rujna 2025. godine

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika