Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: P-251/2023-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužitelja ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici u Varaždinu, Juraja Križanića 15A, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupane po punomoćniku Ivi Šućur, odvjetniku u Zagrebu, Ribnjak 40, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave održane dana 8. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i z. punomoćnice tuženika IR, **.**.2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 da tužitelju ĐR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 9.961,92 € (slovima: devettisućadevetstošestdesetjedaneuro i devedesetdvacenta) sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena pa sve do isplate i to:
na iznos od 17,09 €
s kamatom od 02.10.08.
do plaćanja
na iznos od 35,80 €
s kamatom od 04.11.08.
do plaćanja
na iznos od 10,98 €
s kamatom od 02.12.08.
do plaćanja
na iznos od 39,39 €
s kamatom od 08.01.09.
do plaćanja
na iznos od 45,76 €
s kamatom od 03.02.09.
do plaćanja
na iznos od 49,61 €
s kamatom od 10.03.09.
do plaćanja
na iznos od 45,36 €
s kamatom od 06.04.09.
do plaćanja
na iznos od 42,70 €
s kamatom od 05.05.09.
do plaćanja
na iznos od 37,13 €
s kamatom od 03.06.09.
do plaćanja
na iznos od 29,17 €
s kamatom od 02.07.09.
do plaćanja
na iznos od 31,42 €
s kamatom od 04.08.09.
do plaćanja
na iznos od 35,27 €
s kamatom od 08.09.09.
do plaćanja
na iznos od 32,49 €
s kamatom od 09.10.09.
do plaćanja
na iznos od 30,09 €
s kamatom od 11.11.09.
do plaćanja
na iznos od 36,73 €
s kamatom od 07.12.09.
do plaćanja
na iznos od 41,11 €
s kamatom od 08.01.10.
do plaćanja
na iznos od 47,88 €
s kamatom od 15.02.10.
do plaćanja
na iznos od 46,42 €
s kamatom od 23.03.10.
do plaćanja
na iznos od 116,20 €
s kamatom od 21.05.10.
do plaćanja
na iznos od 55,71 €
s kamatom od 14.06.10.
do plaćanja
na iznos od 90,22 €
s kamatom od 13.07.10.
do plaćanja
na iznos od 82,25 €
s kamatom od 06.08.10.
do plaćanja
na iznos od 98,18 €
s kamatom od 10.09.10.
do plaćanja
na iznos od 91,55 €
s kamatom od 07.10.10.
do plaćanja
na iznos od 81,59 €
s kamatom od 10.11.10.
do plaćanja
na iznos od 106,81 €
s kamatom od 08.12.10.
do plaćanja
na iznos od 133,49 €
s kamatom od 13.01.11.
do plaćanja
na iznos od 116,10 €
s kamatom od 16.02.11.
do plaćanja
na iznos od 118,09 €
s kamatom od 11.03.11.
do plaćanja
na iznos od 111,45 €
s kamatom od 08.04.11.
do plaćanja
na iznos od 243,41 €
s kamatom od 13.04.11.
do plaćanja
na iznos od 118,09 €
s kamatom od 09.05.11.
do plaćanja
na iznos od 150,74 €
s kamatom od 07.06.11.
do plaćanja
na iznos od 141,98 €
s kamatom od 07.07.11.
do plaćanja
na iznos od 194,27 €
s kamatom od 03.08.11.
do plaćanja
na iznos od 178,48 €
s kamatom od 02.09.11.
do plaćanja
na iznos od 155,25 €
s kamatom od 06.10.11.
do plaćanja
na iznos od 155,25 €
s kamatom od 04.11.11.
do plaćanja
na iznos od 147,29 €
s kamatom od 07.12.11.
do plaćanja
na iznos od 157,51 €
s kamatom od 05.01.12.
do plaćanja
na iznos od 26,54 €
s kamatom od 13.01.12.
do plaćanja
na iznos od 165,21 €
s kamatom od 03.02.12.
do plaćanja
na iznos od 165,60 €
s kamatom od 05.03.12.
do plaćanja
na iznos od 164,54 €
s kamatom od 04.04.12.
do plaćanja
na iznos od 169,19 €
s kamatom od 07.05.12.
do plaćanja
na iznos od 173,04 €
s kamatom od 06.06.12.
do plaćanja
na iznos od 167,99 €
s kamatom od 04.07.12.
do plaćanja
na iznos od 168,79 €
s kamatom od 03.08.12.
do plaćanja
na iznos od 165,21 €
s kamatom od 05.09.12.
do plaćanja
na iznos od 159,90 €
s kamatom od 03.10.12.
do plaćanja
na iznos od 166,13 €
s kamatom od 07.11.12.
do plaćanja
na iznos od 168,92 €
s kamatom od 07.12.12.
do plaćanja
na iznos od 167,59 €
s kamatom od 10.01.13.
do plaćanja
na iznos od 158,57 €
s kamatom od 07.02.13.
do plaćanja
na iznos od 162,68 €
s kamatom od 07.03.13.
do plaćanja
na iznos od 167,46 €
s kamatom od 04.04.13.
do plaćanja
na iznos od 163,21 €
s kamatom od 08.05.13.
do plaćanja
na iznos od 154,19 €
s kamatom od 06.06.13.
do plaćanja
na iznos od 148,08 €
s kamatom od 05.07.13.
do plaćanja
na iznos od 149,94 €
s kamatom od 07.08.13.
do plaćanja
na iznos od 149,94 €
s kamatom od 05.09.13.
do plaćanja
na iznos od 165,47 €
s kamatom od 02.10.13.
do plaćanja
na iznos od 163,83 €
s kamatom od 20.11.13.
do plaćanja
na iznos od 168,08 €
s kamatom od 20.12.13.
do plaćanja
na iznos od 65,65 €
s kamatom od 21.01.14.
do plaćanja
na iznos od 142,14 €
s kamatom od 20.02.14.
do plaćanja
na iznos od 143,25 €
s kamatom od 20.03.14.
do plaćanja
na iznos od 166,93 €
s kamatom od 22.04.14.
do plaćanja
na iznos od 137,55 €
s kamatom od 20.05.14.
do plaćanja
na iznos od 137,91 €
s kamatom od 20.06.14.
do plaćanja
na iznos od 142,19 €
s kamatom od 21.07.14.
do plaćanja
na iznos od 143,44 €
s kamatom od 20.08.14.
do plaćanja
na iznos od 145,61 €
s kamatom od 20.09.14.
do plaćanja
na iznos od 147,80 €
s kamatom od 20.10.14.
do plaćanja
na iznos od 150,80 €
s kamatom od 20.11.14.
do plaćanja
na iznos od 149,55 €
s kamatom od 20.12.14.
do plaćanja
na iznos od 247,47 €
s kamatom od 20.01.15.
do plaćanja
na iznos od 136,16 €
s kamatom od 20.02.15.
do plaćanja
na iznos od 136,16 €
s kamatom od 20.03.15.
do plaćanja
na iznos od 136,16 €
s kamatom od 20.04.15.
do plaćanja
na iznos od 136,16 €
s kamatom od 20.05.15.
do plaćanja
na iznos od 136,16 €
s kamatom od 20.06.15.
do plaćanja
na iznos od 82,42 €
s kamatom od 20.07.15.
do plaćanja
sve u roku od 15 dana.
II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj: 312911 od 12.09.2008.g. sklopljen između tužitelja ZR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Hrvatska poštanska banka d.d.
Jurišićeva 4,Zagreb OIB: 87939104217 u čl. 5, a koji glasi:
„korisnik kredita se obvezuje kreditoru platiti temeljem ovog ugovora sve naknade i troškove sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora, a naročito slijedeće naknade: naknada 3,5% jednokratno na iznos odobrenog kredita.“
III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217 da tužitelju ZR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.508,60 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.09.2008.g. u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena pa do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 01.01.2023.g. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pa do isplate, sve u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.485,67 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate i utvrđenja ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu od 12.9.2008. broj 312911 sklopljenog između tužitelja i Nove hrvatske banke d.d. Zagreb kojom se tužitelj kao korisnik kredita obvezuje kreditoru platiti sve naknade i troškove, a naročito naknadu od 3,5% jednokratno na iznos odobrenog kredita. Ističe da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu prethodno spomenutom temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je provedena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR. Tužitelj tvrdi da provedena konverzija nije od utjecaja na ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu od 12.9.2008. i to odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika te ugovornoj odredbi po kojoj je glavnica i kamata vezana uz valutu CHF. Pri tom se poziva na odluku Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019-36 te Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019.. Uslijed utvrđenja ništetnosti traži i ostvarivanje prava na isplatu za koju smatra da mu pripada zbog više plaćenog tuženiku i koji iznos je tuženik stekao bez osnove. Tvrdi da ga tuženik prije zaključenja odnosno njegov pravni prednik nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to odredbe čl. 96. te protivno odredbama čl. 322 i 247 ZOO-a. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj PŽ-6632/17-10 od 14.6.2018. koja je potvrđena Presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 3.9.2019. koja je donijeta u kolektivnom sporu radi zaštite potrošača. Navodi da se niti o odredbi čl. 5. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena naknada od 3,5% s osnova obrade kredita nije pojedinačno pregovaralo već se radi o unaprijed formuliranom tipskom ugovoru, a navedena naknada da mu je naplaćena u iznosu od 18.901,02 HRK / 2.805,60 EUR.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava okolnost da je pravni slijednik Volksbank d.d. Zagreb. Ističe da je potraživanje tužitelja u zastari, da se utvrđenja iz parnice "Potrošač" ne mogu primijeniti na ugovorni odnos koji je predmet ove tužbe, da tužitelj nije dokazao da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su dovele do neravnoteže među strankama. Tuženik se poziva na odluku Vrhovnog suda RH Gos-1/19 u kojoj se očitovao o ništetnosti sporazuma o konverziji. Također da je između stranaka koje su prihvatile konverziju, nastala potpuno nova pravna osnova koja onemogućuje potrošače u ostvarivanju zahtjeva s naslova stjecanja bez osnove jer se konverzijom trajno i potpuno uređuje odnos između potrošača i banke. Prema tome da su potrošači koji su proveli konverziju sukladno ZID ZPK, izgubili pravni interes jer su prihvatili da se osnovni pravni odnos zamijeni novim trajnim i potpunim odnosom. Sama konverzija da je provedena temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju, a intencija zakonodavca da je bila da zakonskim rješenjem iznađe jednoobrazno rješenje za sve korisnike kredita u CHF, čime je upravo takvo zakonsko rješenje derogiralo bilo kakva eventualna prava koja su potrošači potraživali slijedom pravomoćne presude u parnici "Potrošač". Prema tome, da intencija zakonodavca nije bila potrošačima dati i jedno i drugo pa je tuženik ponudio tužitelju izmjene Ugovora u Ugovor o kreditu denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Tvrdi da je u svakom pojedinom sporu potrebno dokazati postojanje svih onih pretpostavki na kojima je zasnovana presuda VTS-a. Prigovara i načinu utvrđivanja utuženog iznosa temeljem samostalnog izračuna jer visinu tužbenog zahtjeva može utvrditi samo vještak. U slučaju da sud usvoji tužbeni zahtjev, tuženik ističe prigovor radi prijeboja tužiteljeva potraživanja i preplate koju je tuženik isplatio tužitelju u postupku konverzije kredita, pozivom na odredbu čl. 1113. Zakona o obveznim odnosima.
3. Sud je u dokaznom postupku pročitao Izvod otvorenih stavaka po kreditu broj 312911 na dan 30.9.2015., izračun konverzije kredita, Aneks broj 2 Ugovora o kreditu i osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 15.2.2016., z.k. podatke, plan otplate po promjeni kamatne stope, informativni otplatni plan po kreditu, Ugovor o kreditu od 12.9.2008., kartica prometa po kreditu, provedeno je financijsko vještačenje i pročitan nalaz vještaka Vlaste Santo-Olđa kao i dopuna nalaza te je saslušan tužitelj.
4. Analizirajući provedene dokaze, svakog zasebno te ih dovodeći u međusobnu vezu sud ocjenjuje tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.
5. Temeljem navoda tužbe i odgovora na tužbu te izjašnjenja stranaka tijekom postupka, činjenično proizlazi nespornim da je između tužitelja i Volksbank d.d. kao prednika tuženika sklopljen Ugovor o kreditu broj 312911 12.9.2008., a kojim ugovorom banka stavlja na raspolaganje tužitelju iznos od 121.000,00 CHF po kupovnom tečaju za devize na dan korištenja kredita. Nadalje, da je u čl. 4.1. ugovorena redovna kamatna stopa od 5,50% godišnje, time da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF. Nije sporno da je tuženik jednostrano povećavao redovnu kamatnu stopu, posljedično čemu su se povećavali i mjesečni anuiteti. Člankom 7. ugovorena je valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dakle radi se o odredbi o valutnoj klauzuli kojom se otplata kredita veže uz valutu švicarski franak, time da je tužitelj bio u obvezi otplatiti kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF koji važi na dan plaćanja kredita. Nije sporno ni to da je rizik promjene vrijednosti valute CHF u cijelosti snosio tužitelj koji je anuitete uplaćivao u hrvatskim kunama. Nije sporno ni to da su stranke sklopile Aneks Ugovoru o kreditu sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), a prema izračunu konverzije na dan 30.9.2015., nakon konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR, pri čemu iznos neotplaćene glavnice kredita na spomenuti 30.9.2015. iznosi 68.738,46 EUR, a preplaćeni iznos da iznosi 11.163,46 HRK. Sve navedeno proizlazi i iz priložene dokumentacije u spisu.
6. Sporno je pravno pitanje zastare tražbine tužitelja, da li je ništetna odredba Ugovoru o kreditu i to čl. 5. od 12.9.2008. te da li tužitelj ima pravo na isplatu naplaćene jednokratne naknade od 3,5% prilikom sklapanja Ugovora o kreditu. Sporan je i procesno pravni prigovor prijeboja tražbine.
7. U odnosu na prigovor zastare:
Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i to u točci 8. tužbenog zahtjeva, a u kojoj se utvrđuje da je 8. -tužena Sberbank d.d. u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima… na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene…, te je u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača… Također je točkom 9. izreke presude naloženo svim tuženima da prekinu s gore opisanim postupanjem, te im je naloženo da u roku od 60 dana ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti ova presuda.
8. Presuda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. postala je pravomoćna 14.6.2018. Zastarni rok kod stjecanja bez osnove iznosi 5 godina. Međutim, kako se tužitelj poziva na citiranu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu koja je postala pravomoćna 14.6.2018., te kako je tužitelj podnio tužbu 9.5.2023., to nije nastupila zastara.
9. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedena presuda Visokog trgovačkog suda ne može primjenjivati na sve potrošače, već da u svakom konkretnom slučaju treba ispitivati da li se prilikom sklapanja ugovora o kreditima pojedinačno pregovaralo sa tuženikom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s njegovom odlukom, odnosno da je obavijestio i upoznao tužitelja sa svim rizicima sklapanja ugovora o kreditu u kojem je glavnica kredita izražena u valuti švicarski franak, tuženiku treba reći da se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH, 70/19; dalje: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u koje će se ta osoba na nj pozvati, a u konkretnom parničnom predmetu, tužitelj se i poziva na ta utvrđenja.
10. Osim toga, i iz iskaza tužitelja proizlazi, a tuženik nije dokazao suprotno, da nije imao utjecaja ni na jednu ugovornu odredbu jer ga je banka unaprijed pripremila. Naime, da mu je banka prema njegovim financijskim mogućnostima ponudila upravo predmetni kredit kao najpovoljniji i da je dobio samo upozorenje da će ga banka u slučaju neredovite otplate kredita ovršiti, dok nije dobio nikakva upozorenja vezana uz rizik povećanja tečaja CHF, štoviše nije mogao utjecati niti na jednu ugovornu odredbu, a jednako tako je i Aneks Ugovora o kreditu bio unaprijed pripremljen. Dakle, sud poklanja vjeru tužitelju da o spornim odredbama Ugovora o kreditu, kao niti o drugim ugovornim odredbama s tuženikom nije pregovarao niti je bilo koja ugovorna odredba rezultat pregovaranja između stranaka, već tipski obrazac unaprijed pripremljen od strane tuženika.
11. Ispravno tuženik primjećuje da sve naprijed izloženo ne znači automatsku primjenu pravnih stavova iz kolektivnog spora i u ovoj konkretnoj parnici, već je na tuženiku kao trgovcu u odnosu na koje je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni Ugovora. Dakle, tuženik je trebao dokazati činjenice iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz citiranih presuda donesenih u kolektivnom sporu, odnosno da ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate odlukom kreditora te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu identične onima koje je razmatrao sud u kolektivnom sporu. Tuženik je morao dokazati da su sporne odredbe ugovora bile razumljive za tužitelja kao potrošača i da je s njim pregovarao o tim odredbama, a zbog čega se one ne bi mogle smatrati nepoštenima. Dakle, tuženik je trebao dokazati činjenice iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz citiranih presuda donesenih u kolektivnom sporu, odnosno da ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate odlukom kreditora te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu identične onima koje je razmatrao sud u kolektivnom sporu. Tuženik je morao dokazati da su sporne odredbe ugovora bile razumljive za tužitelja kao potrošača i da je s njim pregovarao o tim odredbama, a zbog čega se one ne bi mogle smatrati nepoštenima.
12. Tuženik nije dokazao niti ponudio dokaze kojima bi se moglo utvrditi kako su tužitelju pri sklapanju ugovora kreditorovi zaposlenici protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi i da su mu te odredbe učinili razumljivima, ne samo formalno i gramatički, već i suštinski, a kako to razmatra i sud u sporu za zaštitu kolektivnih interesa, a jednako tako i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, prema kojem razumljivost odredbe podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.
13. U vrijeme podnošenja ove tužbe 9.5.2023. važile su odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19, 19/22), a prema odredbi čl. 118. tog zakona, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a identično je bilo propisano i odredbom čl. 138.a. ZZP/07. U prilog takvom zaključivanju govori i odredba čl. 120. ZZP/14, prema kojoj pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju čl. 106. st. 1. tog zakona, ne sprječava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama ovoga zakona i drugih propisa koji su navedeni u članku 106. st. 1. ovoga zakona, prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv trgovca koji joj je nedopuštenim postupanjem prouzročio štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u ovom ili drugim zakonima.
14. S obzirom na direktni učinak pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., za kamatnu stopu i za valutnu klauzulu, a imajući u vidu da se spomenuta presuda ponosi i na tuženika.
15. Ništetne su sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika, kao i one koje se odnose na valutnu klauzulu. Obzirom na djelomičnu ništetnost ugovornih odredaba predmetnog ugovora o kreditu, tužitelju bi pripadalo pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, konkretno, razliku između tečaja primijenjenog kod otplate i onog u vrijeme isplate kredita 2008. godine, kao i na povrat onoga što je isplatio kao razliku između kamatne stope od 5,50% prilikom sklapanja Ugovora i onih koje je jednostrano u daljnjem periodu mijenjao tuženik u smislu povećanja. Takvo pravo tužitelja proizlazi iz čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO).
16. Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje: Novela), u odredbi čl. 19.b. propisano je načelo konverzije kredita tako da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
17. Kao način konverzije kredita, u odredbi čl. 19.c. st. 1. toč. 1. i 2. Novele propisano je da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.
18. Učinak prihvata konverzije propisan je, između ostalog u odredbi članka 19.e stavak 7. i 8. tako da ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita:
– učinak konverzije iz članka 19.c stavka 1. točke 8. ovoga Zakona snosi vjerovnik, a ona se u poslovnim knjigama vjerovnika iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. podtočaka 1. i 2. ovoga Zakona,
– razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona snosi potrošač. Ako su ugovorom o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama u valutnoj klauzuli u CHF potrošaču bile odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika, vjerovnik ih nije dužan primijeniti na izračun konverzije iz članka 19.c ovoga Zakona, već one padaju na teret potrošača. Pritom se pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.
19. Iz Aneksa Ugovora o kreditu od 15.2.2016. proizlazi da su stranke prihvatile konverziju te su u članku 3 Aneksa mijenjale odredbe iz osnovnog ugovora i to valutu kredita, kamatnu stopu i iznos neotplaćenog kredita te postigle sporazum o raspolaganju preplatom (0,00).
20. Aneks Ugovora o kreditu nije ništetan kao što je to zaključio u istovjetnom predmetu Vrhovni sud u svojoj odluci Gos-1/2019. Naime, u citiranoj odluci zauzet je pravni stav po kojem Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
21. Tako Vrhovni sud u citiranoj odluci ističe kako Novelu ("Narodne novine" broj 102/15) Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske te u svojem rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – "Narodne novine" broj 102/15).
22. U svojoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske pored formalne i materijalne ustavnosti istaknuo je da osporeni ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.
23. U takvim okolnostima, a imajući nastavno na umu da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 11/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO/05) te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK, o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
24. Međutim Vrhovni sud apostrofira da je sporazum trebao biti sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK, odnosno Novele.
25. Razlozi za preuzimanje obveze u vidu sklapanja sporazuma o konverziji na strani potrošača nisu otpali naknadnim utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule u subjektivnom smislu, a ni u objektivnom smislu – cilju u vidu izjednačavanja njihovog položaja s položajem svih onih mnogobrojnih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane uz EUR-e.
26. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 Đ protiv Erste Bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.
27. Točno je da je tužitelj kao korisnik kredita mogao odbiti konverziju koju mu je banka prethodno bila dužna ponuditi. Tužitelj ne osporava da je izračun prilikom provođenja konverzije napravljen temeljem spomenute Novele, odnosno da je izračun tuženika točan.
28. Sklapanje Aneksa Ugovora o kreditu između stranaka ne znači da su istovremeno s njegovim sklapanjem stranke riješile pitanje ugovornih odredaba kojima se u ugovoru o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa niti se tim Aneksom rješava pitanje ništetnosti utuženih dviju odredaba ugovora koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Okolnost da su stranke sklopile Aneks Ugovora o kreditu, ne upućuje na zaključak da je provedenom konverzijom tužitelju vraćen iznos kao razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju utvrđene ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i onoj početno ugovorenoj kao niti razlika u tečaju CHF na dan isplate kredita i na dan plaćanja daljnjih rata kredita. Jednako i prema odredbi čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu, koja propisuje da se potrošač ne može odreći, niti mu se mogu ograničiti prava koja ima temeljem citiranog zakona.
29. Kako je sud utvrdio da su ništetne spomenute odredbe Ugovora o kreditu, to takvo utvrđenje ništetnosti mora ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredaba nije bilo. Kako je provedenim vještačenjem po vještaku Vlasti Santo-Olđa, a na koji nalaz u smislu matematičkog izračuna stranke nisu imale primjedbe, utvrđeno da je tužitelj do konverzije, ukoliko se primjeni kamatna stopa koja je bila na snazi na dan sklapanja Ugovora o kreditu od 5,50% godišnje i obveze izraze u kunama po tečaju na dan korištenja kredita, tužitelj je do 30.9.2015. više uplatio 10.746,18 EUR. Uz okolnost da su stranke 15.2.2016. sklopile Aneks Ugovoru o kreditu i da je preplata utvrđena konverzijom iznosila 11.163,46 HRK i računajući kamatu na preplatu od 25.9.2008. do 3.10.2018., preostaje iznos od 9.961,92 EUR nakon uračunavanja preplate iz konverzije sa pojedinim mjesečno naznačenim više plaćenim iznosima, a na koji način je i tužitelj postavio tužbeni zahtjev, to je sud obvezao tuženika isplatiti tužitelju navedeni iznos sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, a primjenom daljnje odredbe čl. 1115. ZOO-a koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev i uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate, a to iz razloga što je tuženik utuženi iznos primio na temelju ugovornih odredbi, dakle bez valjane pravne osnove, zbog čega se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.
30. U odnosu na negativne tečajne razlike za koje tuženik smatra da ih je vještakinja trebala uzeti u obzir, za navesti je da se radi o iznosima koje je tužitelj plaćao manje zbog povoljnijeg tečaja CHF, međutim u postupcima restitucije zbog ništetnosti CHF valutne klauzule, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužbeni zahtjev za ove negativne tečajne razlike, ako tužena nije podnijela procesnopravni ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbu. Međutim, vještakinja jasno navodi u nalazu da tijekom cijele otplate kredita nije bilo negativnih tečajnih razlika (strana 4. nalaza).
31. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti dijela odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu glede plaćanja naknade od 3,5% jednokratno na iznos odobrenog kredita, za navesti je da se ni o toj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo (kao ni o bilo kojoj drugoj ugovornoj odredbi), slijedom čega je ista prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 nepoštena jer uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno uz okolnost da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika kao trgovca. Tuženik nije predložio dokaze na okolnost da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao u svezi razjašnjenja svih okolnosti predmetnog Ugovora o kreditu. Kao što je naprijed rečeno, tužitelj tvrdi da s tuženikom nije pregovarao niti o predmetnoj spornoj odredbi, a suprotno tuženik nije dokazao. Slijedom iznijetog, iako je pobijana odredba ugovora i jasna i razumljivo sastavljena jer je omogućila tužitelju da u trenutku zaključivanja ugovora precizno ocijeni visinu te naknade i ekonomske učinke ugovaranja takve odredbe (postotak od iznosa odobrenog kredita), sama ta činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena. Dakle i ova ugovorna odredba podliježe testu nepoštenosti i kraj okolnosti da je potpuno transparentna. U konkretnom slučaju značajna neravnoteža postoji jer se dovodi u pitanje položaj potrošača kao slabije stranke ugovora nametanjem dodatne obveze koja nije predviđena zakonskim pravilima jer odredbama čl. 121.-124. ZOO-a nije propisano plaćanje jednokratne naknade prilikom korištenja kredita, a takva obveza nije predviđena niti tada važećem Zakonu o bankama (NN 84/02 i 141/06). Osim toga, radi se o neutvrđenim troškovima za koje se ne može utvrditi na što se odnose pa su ti dodatni troškovi nerazmjerni jer tuženik nije niti dokazao da naplaćena naknada odgovara stvarno pruženim uslugama ili nastalim troškovima. Sama visina naplaćenih troškova od 18.901,02 HRK/2.508,60 EUR između stranaka nije sporna, a sud ocjenjuje i taj dio tužbenog zahtjeva osnovanim te je i taj utuženi iznos dosuđen tužitelju kao opravdan u cijelosti.
32. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.
33. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe, zastupanja na raspravama 23.1., 20.3., 28.5. i 8.7.2025. u iznosima od po 250,00 EUR, pristojba na tužbu 85,67 EUR, sastav podnesaka od 20.3.2024. i 24.1.2025. u iznosima od po 250,00 EUR te u istom iznosu sastav podneska od 18.3.2025., a koji su podnesci po ocjeni ovog suda bili potrebni i opravdani, a također i trošak vještačenja od 400,00 EUR, ili ukupno 2.485,67 EUR.
Varaždin, 5. rujna 2025.
Sutkinja
Karmen Ošpuh
Uputa u pravnom lijeku:
Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1) Punomoćnica tužitelja – Andreja Fosin, odvjetnica u Varaždinu, Juraja Križanića 15A
2) Punomoćnik tuženika – Ivo Šućur, odvjetnik u Zagrebu, Ribnjak 40
