- 1 -

Broj: Ppž-4508/2022

 

                                       

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika I.R., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) i zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. citiranog Zakona odlučujući o žalbi okrivljenika I.R., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajni odjel od 12. studenog 2021., poslovni broj: 22. Pp P-1773/2020, na sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. U povodu žalbe okrivljenika I.R., po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku I.R. za  prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22), činjenično opisanog pod točkom 1) izreke pobijane presude izriče  novčana kazna u iznosu od 660,00 (šestošezdeset eura[1]) / 4.972,77 (četiri tisuće devetsto sedamdeset dvije kune i sedamdeset sedam lipa), dok mu se za prekršaj iz članka 216. stavka 3. cit. Zakona, činjenično opisanog pod točkom 2) izreke pobijane presude izriče novčana kazna u iznosu od 1320 (tisuću tristo dvadeset eura) / 9.945,54 (devet tisuća devetsto četrdeset pet kuna i pedeset četiri lipe), te se okrivljeniku I.R. primjenom članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), izriče novčana kazna u ukupnom iznosu od 1980,00 (tisuću devetsto osamdeset eura1) / 14.918,31 (četrnaest tisuća devetsto osamnaest kuna i trideset jedna lipa), koju je okrivljenik I.R. dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

 

II. U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se žalba okrivljenika  I.R. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

III. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik I.R. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 (trideset eura) / 226,04 (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe) u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljenik I.R. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 216. stavka 3. cit. Zakona, za koje mu je primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od  15.000,00 kuna.

 

2. Temeljem članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

 

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 180,00 kuna.

 

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

 

5. U žalbi okrivljenik navodi da je 17. listopada 2020. zatečen po policijskim službenicima kod kbr. 101 Gradec te se na istom mjestu podvrgnuo alkotestiranju. Poriče da bi upravljao vozilom te ističe da je isto bilo parkirano na parkiralištu kod zgrade Općine Gradec. Sud da je odbio prihvatiti sve njegove dokazne prijedloge te moli da se iz nadzorne kamere Općine Gradec utvrdi da je njegovo vozilo bilo parkirano prije legitimiranja policijskih službenika. Smatra da je neprovođenjem ovog dokaza kao i ne ispitivanjem svjedoka supruge D.R. te LK.K. povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje. Predlaže kao svjedoka policijskog službenika M.N. koji je bio u ophodnji s B.Č., čiji iskaz smatra precijenjenim. Prilikom određivanja kazne da nije uzeta niti jedna olakotna okolnost. Otac je dvoje maloljetne djece i treće dijete je na putu i živi kao podstanar sa suprugom, koja ne radi, i djecom. Radi u građevinskoj firmi XX d.o.o. koja je mobilizirana u obnovi Banije. Moli za ublažavanje kazne. Sve svoje tvrdnje je dokumentirao.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Međutim, ovaj sud je našao da je u vrijeme počinjenja prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19), bila propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, a da je nakon donošenja pobijane presude, a prije pravomoćnosti iste na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, odnosno 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/2022), koji je blaži za okrivljenika, jer u članku 158. stavku 3. propisuje blažu kaznu za navedeni prekršaj, u iznosu od  660,00 do 1990,00 eura, a što prema propisanom minimumu predstavlja iznos od 4.972,77 kuna, dok je u članku 168. cit. Zakona za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama sada propisana novčana kazna u iznosu od  1320 do 2650 eura, a što prema propisanom minimumu predstavlja iznos od 9.945,54 kune, pa je ovaj sud u izreci ove presude, po službenoj dužnosti, temeljem članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona djelo okrivljenika pravno označio po blažem propisu, te mu izrekao kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma u iznosu od 660,00 eura za djelo pod točkom 1) izreke i u iznosu od 1320,00 eura za djelo pod točkom 2) izreke, smatrajući izrečenu kaznu u ukupnom iznosu primjenom članka 39. Prekršajnog zakona, primjerenom težini prekršaja i okolnostima koje je prvostupanjski sud imao u vidu prilikom njihovog odmjeravanja. S obzirom da je okrivljenik u istovrsnom povratu, bez obzira na dokaze koje je priložio nije bilo osnove za izricanjem blaže kazne.

 

9. Potpuno je neosnovan žalbeni navod okrivljenika da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz razloga što je isti dva puta iznio svoju obranu, u pisanom obliku te usmeno na ročištu 4. listopada 2021. gdje nije predložio nikakve dokaze, a na ročište dana 9. studenog 2021. na koje je pozvan usmeno na ročištu 4. listopada 2021. se nije niti odazvao, niti je ispričao svoj nedolazak.

 

10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, te je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, pa tako i ocjenu iskaza ispitanog svjedoka B.Č., policijskog službenika, koji iskaz je ocijenio vjerodostojnim dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

11. Ocjenu dokaza prvostupanjskog suda glede vjerodostojnosti obrane okrivljenika u svemu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da je obrana okrivljenika usmjerena na izbjegavanje prekršajne odgovornosti.

 

12. Prema tome, prihvaćajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je okrivljenika proglasio krivim za predmetne prekršaje.

 

13. Stoga slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica, pa žalba zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

14. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

 

15. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

 

16. Naime, okrivljenik je kritične zgode upravljao vozilom na cesti pod utjecajem alkohola i prije stjecanja prava na upravljanje a što se smatra među najtežim prekršajima  u prometu.

 

17. Stoga, kako navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takve prekršaje, s obzirom da iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik u dva navrata kažnjavan zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te i zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. cit. Zakona, dakle vožnje pod utjecajem alkohola i prije stjecanja prava na upravljanje, to je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u navedenom trajanju, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

18. Duljina trajanja izrečene mjere, u okviru je zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenih prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

 

19. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

20. Zbog svega navedenog ovaj Sud je odlučio kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 6. rujna 2023.

 

 

                    

                 

          Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.