Broj: Pp-421/2023-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Dariji Miše uz sudjelovanje Nives Jeličić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljene pravne osobe "VODOVOD" d.o.o. i drugookrivljenog ĆA kao odgovorne osobe u prvookrivljenoj pravnoj osobi, a koje brani branitelj Marin Radić, odvjetnik u Splitu, zbog prekršaja iz članka 169. stavak 1. Zakona o vodama („Narodne novine“ 66/2019 i 84/2021), u vezi s člankom 91. istog Zakona, a kažnjivo po članku 224. stavak 1. točka 3. i stavak 2. istog Zakona povodom prigovora izjavljenih protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata, Područni ured Split, Služba za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije klasa: 325-01/22/01/1596, ur. br.: 443-02-03-13-22-3 od 27. prosinca 2022. nakon glavne i javne rasprave zaključene 03. rujna 2025. u izočnosti okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja, 05. rujna 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenici:

1: pravna osoba "VODOVOD" d.o.o. OIB: 77317840351, sa sjedištem u [adresa], neosuđivan

2. odgovorna osoba u pravnoj osobi: Okrivljenik: ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i O, dj. ĆA, rođen **.**.1964. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], VSS, po zanimanju dipl. ing. strojarstva, direktor u Vodovod, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac 3 djece, državljanin RH, prekršajno neosuđivan,

k r i v i  s u

što su 21. prosinca 2022. u Vodovodu d.o.o.- Omiš, [adresa], lokacija sustav javne vodoopskrbe-izvor Gojsalić koristili vodu iz izvora Gojsalić, za potrebe javne vodoopskrbe bez vodopravne dozvole za korištenje vode, a što je utvrđeno inspekcijskim nadzorom više vodopravne inspektorice Državnog inspektorata, Područni ured Split, Služba za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije,

dakle, kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi koristili vodu iz izvora, za potrebe javne vodoopskrbe bez vodopravne dozvole za korištenje vode čime su prvookrivljena pravna osoba "VODOVOD" d.o.o. i drugookrivljeni ĆA kao odgovorna osoba u okrivljenoj pravnoj osobi počinili prekršaj iz članka 169. stavak 1. zakona o vodama u vezi s člankom 91. istog Zakona, a kažnjivo za prvookrivljenu pravnu osobu "VODOVOD" d.o.o. po članku 224. stavak 1. točka 30. Zakona o vodama, a za drugookrivljenog ĆA kao odgovornu osobu po članku 224. stavak 2. istog Zakona

pa se na temelju navedenih kažnjivih odredbi, a uz primjenu članka 37. stavak 1. i 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 10/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22)

i z r i č u:

Prvookrivljenoj pravnoj osobi "DJELO" d.o.o.: NOVČANA KAZNA U IZNOSU 1.040,00 EURA

Drugookrivljenom OA: NOVČANA KAZNA U IZNOSU 180,00 EURA

Na temelju odredbe članka 33. stavak 10. Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezni platiti izrečene novčane kazne u roku 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude u korist Republike Hrvatske, a prema uplatnicama priloženim uz presudu.

Sukladno odredbi članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona novčane kazne smatrati će se u cjelini plaćenim ukoliko okrivljenici plate dvije trećine istih u roku 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude.

Na temelju 139. stavak 3. i članka 138. stavak 2. točka 3. i stavak 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici su obvezni naknaditi troškove ovog postupka u iznosu od po 30,00 (trideset) eura svaki u roku 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, prema uplatnici priloženoj uz presudu.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Split, Služba za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije klasa: 325-01/22/01/1596, ur. br.: 443-02-03-13-22-3 od 27. prosinca 2022. izdao je prekršajni nalog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja iz članka 169. stavak 1. Zakona o vodama u vezi s člankom 91. istog Zakona, a kažnjivo po članku 224. stavak 1. točka 3. i stavak 2. istog Zakona.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenici su pravovremeno podnijeli prigovor zbog poricanja prekršaja pa je sud navedeni prekršajni nalog stavio izvan snage te proveo redovni postupak.

3. Okrivljenik ĆA u obrani koju je iznosio osobno i u ime Vodovod d.o.o., kao odgovorna osoba u pravnoj osobi naveo je da nakon što je upoznat s navodima iz prekršajnog naloga i svojim zakonskim pravima da izjavljuje kako su imali vodopravnu dozvolu za korištenje voda koja je izdana 13. studenog 2014. i ona je vrijedila do 13. studenog 2017. Stoga da su podnijeli novi zahtjev za produljenje te vodopravne dozvole za korištenje voda i to 04. listopada 2017. odnosno 15 dana prije isteka važenja ove ranije vodopravne dozvole. O navedenom zahtjevu Hrvatske vode da nisu odlučivale već da su nakon duljeg vremena i to 05. travnja 2023. a kojeg su zaprimili 18. travnja 2023. dobili zaključak kojim se traži dopuna dokumentacije njihovog zahtjeva iz 2017. godine. Na navedeni zaključak da su odgovorili odnosno dostavili dopunu dokumentacije 16. svibnja 2023. i nakon čega nisu dobili nikakav odgovor od Hrvatskih voda pa ni do dana održavanja ove rasprave. Kao dokaz u spis je prilažen zaključak Hrvatskih voda od 05. travnja 2023., zahtjev za izdavanje vodopravne dozvole za korištenje vode iz izvorišta Gojsalić i to dostava dokumentacije po zaključku od 16. svibnja 2023., zatim vodopravna dozvola od 13. studenog 2014.

4. U dokaznom postupku u svojstvu svjedoka ispitana je FA, viša vodopravna inspektorica koja je navela da je vodopravni inspektor u Državnom inspektoratu i 21. prosinca 2022. da je obavljala inspekcijski nadzor u Vodovodu Omiš u povodu je bila predstavka građana. Inspekcijskim nadzorom da je utvrdila da Vodovod Omiš koristi vodu iz Izvorišta Gojsalić bez vodopravne dozvole za korištenje vode. Vodopravna dozvola za korištenje voda potrebna je prema čl. 169. Zakona o vodama, za svako korištenje iz članka 86. zakona o vodama koje prelazi opseg iz članka 88. i članka 89. Zakona o vodama. U vodopravnoj dozvoli da je sadržano koje obaveze vodoopskrbitelj ima prema Zakonu o vodama. Određuje se namjena, mjesto, način, uvjeti i opseg korištenja. Inspekcijskim nadzorom da je utvrdila da Vodovod Omiš nema tu dozvolu za korištenje voda, te je utvrdila da Vodovod Omiš putem internog mjernog uređaja registrira zahvaćene količine voda i o tome vodi očevidnik iz Priloga 2 Pravilnika o očevidniku zahvaćenih i korištenih količina voda ( Narodne novine br. 81/10,79/2103,9/2014). Dalje da je utvrdila da mjesečno dostavlja podatke o zahvaćenim količinama vode iz očevidnika na obrascu 3a iz priloga 3. Također da je utvrdila da Vodovod [adresa] obavlja ispitivanja zdravstvene ispravnosti i to kemijsko i biološko ispitivanje kvalitete sirove vode kao i obrađene vode putem nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko dalmatinske županije. Utvrdila je da Vodovod Omiš koristi vodu iz izvora Gojsalić na KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina] bez vodopravne dozvole za korištenje voda. Navela je da je Vodovod Omiš posjedovao pravnu dozvolu za korištenje voda izvora Gojsalić i njena važnost je istekla 13. studenog 2017. Prije isteka važnosti dozvole je uputio Hrvatskim vodama zahtjev za produženje pravne dozvole, a Hrvatske vode nisu do dana 21. prosinca 2022. odgovorili na zahtjev. Također je navela da ona nije donijela rješenje o zabrani korištenja voda za potrebe vodoopskrbe jer se radi o temeljnom pravu na život.

5. U daljnjem dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prigovor na prekršajni nalog, neizdvojeni dio zapisnika Klasa: 325-01/22-01/1596 od 21. prosinca 2022., mail FA upućen ČA, mail ŽA upućen pisarnici PUSplit,dirh, predstavka Službe za nadzor okoliša i vodopravne inspekcije, odgovor upućen ŽA, dostavu dokumentacije po zaključku Vodovoda Omiš, zaključak Hrvatskih voda od 05. ožujka 2023., vodopravnu dozvola od 13. studenog 2014., zahtjev za produženje vodopravne dozvole od 04. 10.2017., očitovanje Hrvatskih voda dostavljeno ovom Sudu 18. kolovoza 2025., te je pročitan i pregledan izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenike. ĆA proizlazi da isti nije prekršajno osuđivan i za pravnu osobu Vodovod d.o.o. iz koje proizlazi da isti nije do sada prekršajno osuđivan.

5.1. Iz označenog neizdvojenog dijela zapisnika Klasa: 325-01/22-01/1596 od 21. prosinca 2022. u bitnome proizlazi da je društvu Vodovod d.o.o. [adresa] izdana vodopravna dozvola 13. studenog 2014. za korištenje voda iz izvora Gojsalić za potrebe javne vodoopskrbe s rokom važenja od tri godine tj. do 13. studenog 2017.Vodovod je 04. listopada 2017 podnio zahtjev za produženje dozvole Hrvatskim vodama. Do dana obavljenog inspekcijskoj nadzora tj. 21. prosinca 2022. nova dozvola nije bila izdana a do tadašnja je istekla. Unatoč tome društvo je nastavio zahvaćati i koristiti vode iz izvora Gojsalić za potrebe javne vodoopskrbe.

5.2. Okrivljenici navedene činjenice ne spore odnosno ne poriču da su koristili vode nakon isteka dozvole, ali se brane da su na vrijeme zatražili produženje i da na tijek postupka nisu mogli utjecati.

5.3. Iz označenih potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanjima, Odjel za prekršajne evidencije, razvidno je da okrivljenici do sada nisu osuđivani.

6. Nije sporno da je Vodovod imao vodopravnu dozvolu izdanu 13. studenog 2014. a koja je vrijedila do 13. studenog 2017. Nije sporno da je Vodovod 04. listopada 2017. podnio zahtjev za produženje dozvole Hrvatskim vodama. Nije sporno niti da do dana inspekcijskog nadzora nova dozvola nije izdana, a nije ni sporno da su okrivljenici u tom razdoblju nastavili koristiti vodu iz izvora Gojsalić. Sporno je postojanje krivnje okrivljenika te pravno značenje pravodobnog zahtjeva i može li se okrivljenik pozivati na javni interes i propust Hrvatskih voda.

7. Sud smatra da je u konkretnom slučaju na strani okrivljenika postojala krivnja. Okrivljenici su nesporno znali da im je vodopravna dozvola istekla još 13. studenog 2017., a također su bili svjesni da nova dozvola nije izdana. Unatoč tome nastavili su s korištenjem voda iz izvora Gojsalić. Time su svjesno postupali protivno zakonskoj zabrani, računajući da do štetnih posljedica njihovog postupanja neće doći. Takvo postupanje ispunjava obilježja krivnje, a činjenica da su zahtjev za produženje dozvole podnijeli na vrijeme ne oslobađa ih odgovornosti, budući da zakon jasno propisuje obvezu posjedovanja važeće dozvole kao preduvjet korištenja voda.

7.1. Okrivljenici su u obrani istaknuli da su zahtjev za produženje vodopravne dozvole podnijeli prije isteka roka postojeće dozvole te da nisu mogli utjecati na tijek upravnog postupka. Sud smatra da ta okolnost ne može dovesti do oslobođenja od odgovornosti. Naime, sam zahtjev za produženjem nema pravnu snagu produženja već izdane dozvole, niti Zakon o vodama poznaje institut fikcije produženja dozvole do donošenja nove odluke. Okrivljenici su bili dužni postupati u skladu sa Zakonom i osigurati da koriste vode samo na temelju važeće dozvole. Ako su smatrali da nadležno tijelo ne opravdano odugovlači s rješavanjem zahtjeva, mogli su koristiti zakonom predviđena sredstva zaštite poput žalbe zbog šutnje uprave ili pokretanja upravnog spora, a ne samoinicijativno koristiti vode bez pravne osnove.

7.2. Sud također ne prihvaća navode okrivljenika da su iz nužde morali nastaviti korištenje voda kako ne bi došlo do ugrožavanja javne vodoopskrbe. Javni interes osiguravanja pitke vode je nesporan, no on ne isključuje protupravnost postupanja. Zakonodavac nije predvidio nikakvu iznimku kojom bi se isporučitelju javne vodoopskrbe dopustilo korištenje voda bez vodopravne dozvole. Prihvaćanje takve obrane značilo bi dopuštanje samovoljnog korištenja voda protivno zakonskom režimu, što bi ugrozilo sam smisao postojanja vodopravnih dozvola kao instrumenta kontrole i zaštite vodnih resursa. Javni interes može se eventualno cijeniti kao olakotna okolnost, ali ne i kao razlog za oslobođenje od odgovornosti.

7.3. Nadalje, sud ocjenjuje da je postupanje okrivljenika društveno štetno. Iako se radilo o osiguravanju javne vodoopskrbe, svrha instituta vodopravne dozvole nije samo formalna, već sadržajno važna jer osigurava da se korištenje voda provodi u skladu s propisanim uvjetima, da se štite vodni resursi, riješe imovinsko pravni odnosi te omogući održivo gospodarenje vodama. Dugotrajno korištenje voda bez dozvole, u ovom slučaju više od 5 godina dovodi u pitanje funkcioniranje sustava pravne kontrole i time nanosi štetuj pravnom poretku. Stoga se postupanje okrivljenika ne može smatrati bezopasnim niti lišenim društvene štetnosti.

8. Slijedom iznijetog, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da su prvookrivljena pravna osoba "VODOVOD" d.o.o. i drugookrivljeni ĆA kao odgovorna osoba u navedenoj pravnoj osobi svojim postupanjem ostvarili sva obilježja prekršajnog djela činjenično opisanog i pravno označenog u izreci presude, a zbog čega su okrivljenici proglašeni krivima.

10. Određujući vrstu i mjeru kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavka 2. Prekršajnog zakona te je kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika cijenio činjenicu da su okrivljenici pravodobno podnijeli zahtjev za produženje vodopravne dozvole, ali do izdavanja nove dozvole nije došlo zbog inertnosti nadležnog Upravnog tijela a ne zbog njihove volje. Također cijenjena je okolnost da se korištenje voda odvijalo radi osiguranja javne vodoopskrbe kao i ranija prekršajna neosuđivanost okrivljenika, a što upućuje na to da su isti nisu skloni činjenju prekršaja, te da se radi o izoliranom slučaju, zatim izostanak štetnih posljedica, dok otegotnih okolnosti na strani okrivljenika sud nije našao pa je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona okrivljenicima izrekao novčane kazne u navedenim iznosima ispod zakonom propisanog minimuma smatrajući da će se upravo izrečenim kaznama postići svrha kažnjavanja u smislu generalne i specijalne prevencije.

11. Sukladno odredbi članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrati će se u cjelini plaćenom ukoliko okrivljenici plate dvije trećine iste u roku određenom ovom presudom.

12. Okrivljenici su obvezni naknaditi troškove postupka na temelju odredbe članka 138. stavak 2. točka 1., 3. i stavak 3., te članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona. Paušalna svota suda određena je s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

Split, 05. rujna 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Nives Jeličić, v.r.

Darija Miše, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se predaje Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti: okrivljenicima, ovlaštenom tužitelju, branitelju, u spis.