REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2186/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate
Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka
Šarića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća,
u pravnoj stvari tužitelja VEP d.o.o., Varaždin, V. Vežića 10, OIB 05608573379, kojega
zastupa punomoćnica Senka Zuber Šanjek, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika
Vladimira Zadravca, Varaždin, V. Vežića 10, OIB 17426432166, kojega zastupa
punomoćnica Andreja Fosin, odvjetnica u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o
prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1593/2020-7 od 23. studenoga 2022., kojom je
potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-216/2017-35 od 7.
veljače 2020., u sjednici održanoj 6. rujna 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja odbija se kao neosnovan.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv
drugostupanjske presude naznačivši u njemu dva pitanje za koja smatra da su pravna
pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom
postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra
i da mu reviziju treba dopustiti i na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP zato što su mu
povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i
Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Tuženik na taj prijedlog nije odgovorio.
3. Prvo u prijedlogu postavljeno pitanje, koje glasi: „Od kada teče zastarni rok za
naknadu štete članova uprave koji povrijede svoje zakonske obveze prema društvu iz
čl. 252. st. 2. ZTD-a?“, koje je materijalnoravni prigovor zaključku nižestupanjskih
sudova u vezi s nastupom zastare dijela tražbine iz tužbenoga zahtjeva s obzirom na
njihovo shvaćanje o početku tijeka zastarnoga roka, nije važno za odluku u sporu.
Naime, odluku o neosnovanosti ovoga dijela tužbenog zahtjeva nižestupanjski su
sudovi utemeljili na utvrđenju da je tuženik postupao s pozornošću urednog i savjesnog
gospodarstvenika i da stoga nije počinio štetu društvu (tužitelju), a tek potom na
shvaćanju o zastari tražbine ako bi ona postojala. Zato tužitelj ne bi bio u povoljnijoj
poziciji da su sudovi tuženikov prigovor zastare ocijenili neosnovanim.
4. Drugo u prijedlogu postavljeno pitanje, koje glasi: „Može li sud odbiti tužbeni zahtjev
za naknadu štete temeljem čl. 252. st. 2. ZTD-a bez provođenja dokaza predloženih
na okolnost nastanka i visine štete društvu?“ nije pitanje na koje se može odgovoriti
tako da taj odgovor vrijedi za sve situacije u kojima je sud o tužbenom zahtjevu odlučio
a da nije proveo sve izvedene dokaze. Naime, sud je ovlašten odlučiti koje će od
predloženih dokaza izvesti (čl. 220. st. 2. ZPP) i nije obvezan izvesti baš sve dokaze
koje su stranke predložile. Dakle, o tome je li tužbeni zahtjev osnovan ili nije sud može
odlučiti i ne izvevši prethodno sve dokaze koje su stranke predložile. Drukčija situacija
bi bila ako bi sud, bez izvođenja dokaza koje je predložio tužitelj, odluku o
neosnovanosti tužbenoga zahtjeva zasnovao na pravilu o teretu dokaza iz čl. 221.a
ZOO, što se u konkretnome slučaju nije dogodilo. Stoga ni ovo pitanje nije važno za
odluku u sporu.
5. Zato je prijedlog za dopuštenje revizije djelomično odbijen na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP (t. I. izreke).
6. Ovaj je sud ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena prava iz
čl. 19. i čl. 29. Ustava Republike, na što se u prijedlogu pozvao, jer prijedlog za
dopuštenje revizije s tim u vezi sadrži općenite i paušalne tvrdnje zasnovane na
nezadovoljstvu obrazloženjem nižestupanjskih odluka i uvjerenju da su važna pitanja
koja je u prijedlogu postavio.
7. Zato je na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u t. II. izreke.
Zagreb, 6. rujna 2023.
Predsjednica vijeća: Renata Šantek
Kontrolni broj: 0a85f-286b5-55f94
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Renata Šantek, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
