Poslovni broj: Us I-3007/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice HL iz [adresa] ([adresa]) [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Igoru Ćurkoviću, odvjetniku u Splitu, Slobode 39, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančičeva 5, radi poreza na promet nekretnina, nakon neposredne i javne rasprave zaključene javne rasprave 02. rujna 2025. godine u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 05. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/24-01/632, URBROJ: 513- 04-25-3 od 09. siječnja 2025. godine.

II. Poništava se rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Supetar, KLASA:UP/I-410-20/2019-001/00558, URBROJ:513- 007-17-06-2024-0008 od 31. srpnja 2024. godine te se predmet vraća na ponovni postupak.

III. Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, dužno je u roku od 60 dana od dana dostave ove presude i pripadajućeg spisa, u ponovljenom postupku putem prvostupanjskog tijela donijeti novo rješenja, sukladno iznijetim stavovima ovog suda.

IV. Dužan je tuženik, u roku 15 dana od dana pravomoćnosti ove odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 3.250,00 eura, dok se u ostalom dijelu zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Dana 30. prosinca 2024. godine kod ovoga suda zaprimljena je tužba tužitelja u kojoj se navodi: da je Porezna uprava , Područni ured Split, Ispostava Supetar dana 31. srpnja 2024. godine dinio porezno rješenje, KLASA:UP/I-410-20/2019-001/00558, URBROJ:513-007-17-06-2024-0008, kojim je tužiteljici utvrdilo poreznu obvezu; da je protiv navedenog poreznog rješenja tužiteljica pravovremeno podnijela žalbu po kojoj tuženik nije donio odluku. Stoga da je tužbom pokrenuo upravni spor zbog „šutnje tuženika – ne donošenja rješenja po izjavljenoj žalbi. Tužbenim zahtjevom je predložio da Sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da u roku od 2 mjeseca od dostave presuder donese rješenje povodom izjavljene žalbe tužitelja.

2. Sud je rješenjem broj: UsI-3007/24 od 31. prosinca 2024. godine tužbu dostavio tuženiku te zatražio da sudu dostavi odgovor na tužbu i sve spise koji se odnose na ovu upravne stvar.

Tuženik je po navedenom rješenju dana 16. siječnja 2025. godine dostavio podnesak – odgovor na tužbu u kojem je naveo da je dana 09. siječnja 2025. godine donio rješenje, KLASA: UP/II-410-20/24-01/632, URBROJ: 513-04-25-3, kojim je odlučio o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Popdručnog ureda Split, Ispostava Supetar, KLASA:UP/I-410- 20/2019-001/00558, URBROJ:513-007-17-06-2024-0008 od 31. srpnja 2024. godine, te je priložio navedeno drugostupanjsko rješenje.

3. Nakon zaprimanja rješenja, KLASA: UP/II-410-20/24-01/632, URBROJ: 513- 04-25-3 od 09. siječnja 2025. godine, kojim je otklonjena šutnja (budući da je tuženik donio rješenje po tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv poreznog rješenja od 31. prosinca 2024. godine, tako što je žalba odbijena, tužitelj je prije nego ga je Sud pozvao u smislu članka 100. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje ZUS-a), da se izjasni da li proširuje tužbeni zahtjev na navedeno rješenje, dana 17. veljače 2025. godine dostavio podnesak u kojem je naveo da proširuje tužbeni zahtjev na naknadno donijeto rješenje od 09. siječnja 2025. godine.

4. U navedenome podnesku je naveo da je člankom 1. Ugovora o darovanju nekretnina od **.**.2019. HLA svoje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to kat. čest. [katastarska čestica], koje se u naravi sastoje od ¼ istih nekretnina; da je u trenutku zaključenja ugovora o darovanju, u zemljišnim knjigama bila upisana za 6/1250 dijela predmetnih nekretnina; da je predmetne nekretnine darovateljica stekla nasljeđivanjem iza smrti oca pok. BL, kojeg su nasljedile, supruga EL, te četiri kćeri, HLA - darovateljica, PL, HL (tužiteljica), te AL i to na jednake djelove.

Pozivom na odredbu članka 115. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te članka 270. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima naveo da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima, jer bi u protivnom takav ugovor bio ništetan; da je zajednička volja ugovornih strana bila da darovateljica obdarenici (tužiteljici) navedenim ugovorom o darovanju daruje sav svoj idealni dio predmetnih nekretnina, odnosno 6/1250 dijela. Tužbenim zahtjevom je zatražila da se poništi osporeno rješenje tuženika od 09. siječnja 2025. godine te porezno rješenje od 31. srpnja 2024. godine i predmet vrati na ponovni postupak.

5. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-20/24-01/632, URBROJ: 513-04-25-3 od 09. siječnja 2025. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Supetar, KLASA:UP/I-410-20/2019-001/00558, URBROJ:513-007-17-06- 2024-0008 od 31. srpnja 2024. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem je u ponovnom postupku tužiteljici utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 47.180,00 eura utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 3% u iznosu od 1.408,92 eura. Također je rješenjem utvrđeno da je tužiteljica platila porez na promet nekretnina dana 20. veljače 2023. godine te da žalba ne odgađa izvršenje istog rješenja.

6. Na ročištu zakazanom za 02. rujna 2025. godine nije pristupio tuženik iako je isti uredno pozvan a nije opravdao izostanak. Kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenik tužiteljice je izjavio da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva, sadržaja podneska dostavljenog sudu dana 17. veljače 2025. godine. Priložio je popis troška kojim je zatražio trošak sastava tužbe, sastava obrazloženog podneska od 17. veljače 2025. godine, sastava podneska od 20. lipnja 2025. godine, zastupanje na ročištu, za svaku radnju u visino od 500 bodova (po 1.000,00 eura), te trošak sastava žalbe od 03. listopada 2024. godine u visini 125 bodova (250,00 eura), što ukupno iznosi 4.250,00 eura.

7. U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 09. siječnja 2025. godine, odgovor na tužbu, podnesak tužiteljice dostavljen 17. veljače 2025. godine, te se pregledao sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem od 31. srpnja 2024. godine tužiteljici utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina, za nekretninu koju je tužitelj stekao temeljem ugovora darovanju od 14. listopada 2019. godine sklopljenim između HLA kao darovateljice i DL (tužiteljice), kao obdarenice.

10. Među strankama je prvenstveno sporno da li je porezno tijelo pravilno utvrdilo površinu nekretnina (čestica) koje su predmet darovanja po navedenom ugovoru o darovanju od 14. listopada 2019. godine.

11. Iz spisu predmeta priloženog ugovora o darovanju nekretnina od 14. listopada 2019. godine zaključenog između HLA iz [adresa], kao darovateljice i HL, kao obdarenice (tužiteljice) je vidljivo (navodi se) da darovateljica daruje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čest. 1588,1643,1644,1646,1647,1648,1645 za ¼ dijela istih nekretnina.

Nadalje je vidljivo da je javni bilježnik koji je ovjerio potpise na ugovoru elektroničkim putem prijavio nastanak porezne obveze nadležnom poreznom tijelu dana 17. listopada 2019. godine.

12. Prema odredbi članka 4. stavak 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj:115/16,106/18, u daljnjem tekstu: ZPPN-a) predmet oporezivanja je promet nekretnina, pod kojim se u smislu ovoga Zakona smatra svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj, a prema alineji 2. istog članka propisano je da se stjecanjem nekretnine u smislu alineje 1. stavka 1. ovoga članka smatra kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluke suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.

13. Člankom 9. stavkom 1. Zakona o porezu na promet nekretnina je propisano da osnovica poreza na promet nekretnina je tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 2. istog članka je propisano da porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz usprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu.

14. Prema stanju spisa proizlazi da je poreznim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Supetar, KLASA:UP/I-410- 20/2019-001/00558, URBROJ:513-007-17-06-2022-0003 od 15. prosinca 2022. godine tužiteljici procjenom utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 353.850,00 kn te utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 3% u iznosu od 10.615,50 kuna (1.408,92 Eura).

Iz spisa proizlazi da je porezno tijelo osnovicu poreza na promet nekretnina u ranijem postupku Poreznom rješenju od 15. prosinca 2022.) utvrdilo procjenom na temelju usporednih podataka, sukladno članku 9. ZPPN-a o čemu je sastavljen zapisnik o procijeni tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina od 14. prosinca 2022. godine kojim je utvrđeno tržišna vrijednost u iznosu od 350 kn/m2.

15. Tužiteljica je protiv navedenog rješenja izjavila žalbu u kojoj prigovara visoko utvrđenom porezu na promet nekretnina i da je porezno tijelo pogrešno utvrdila visinu poreza. Navodi da su njezine sestre ĐL i PL darovale svoju ¼. dijela ostavine koje su naslijedile iza pok. oca BL koji je bio vla1snik predmetnih nekretnina za 24/1250 dijela, a ne za cijelo. Navela je da je sestra ĐL navedenim darovnim ugovorom darovala 6/1250 dijela, umjesto u ugovoru o darovanju pogrešno navedenog da joj daruje ¼ dijela navedenih nekretnina, te je u žalbu kao dokaz priložila vlasničke listove. U žali je navela da joj je porezno tijelo obračunalo više poreza te je zatražila da se ispravi greška.

Po izjavljenoj žalbi odlučeno je rješenjem tuženika, KLASA:UP/II-41-20/23- 01/108, URBROJ:513-04-24-2 od 28. svibnja 2024. godine tako što je žalba uvažena i poništeno označeno porezno rješenje od 15. prosinca 1922. godine iz razloga tužiteljici nije omogućeno sudjelovanje u postupku jer iz zapisnika o procijeni nije bilo razvidno da ga je tužiteljica potpisala i da joj nije zapisnik dostavljen na očitovanje, niti da je pozvana radi sudjelovanja u postupku procijene tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina, niti su spisu priloženi usporedni podaci

Također se u navedenom drugostupanjskom rješenju navodi da da se u navedenom poreznom rješenju od 15. prosinca 2022. godine prvostupanjsko tijelo poziva na usporedne podatke o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme na temelju kojih je izvršilo procjenu tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina, ali da spisu predmeta ne prileže nikakvi usporedni podaci. Nadalje se u obrazloženju navedenog drugostupanjskog rješenja – rješenja tuženika od 28. svibnja 2024. godine se navodi kod utvrđivanja bitnih činjenica je porezno tijelo, sukladno članku 8. Zakona o općem upravnom postupku trebalo utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari , te donijeti rješenje sukladno članku 98. stavak 5. Općeg poreznog zakona. Slijedom sveg izloženog da je žalbu tužiteljice valjalo uvažiti, pobijano rješenje poništiti i vratiti prvostupanjskom poreznom tijelu na ponovno rješavanje.

16. U navedenom drugostupanjskom rješenju dana je poreznom tijelu uputa za postupanje u ponovljenom postupku te je navedeno da u ponovljenom postupku porezno tijelo treba provesti ponovni postupak procijene, te tužiteljici omogućiti sudjelovanje u tom postupku procijene tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina te da porezno tijelo u ponovnom postupku utvrdi sve činjenice od važnosti za donošenje pravilne i zakonite odluke te obrazloži svoju odluku sukladno članku 98. Općeg poreznog zakona pridržavajući se danih primjedbi.

17. U ponovljenom postupku nakon što je rješenjem tuženika od 28. svibnja 2024. godine poništeno ranije rješenje prvostupanjskog tijela – porezno rješenje od 15. prosinca 1922. godine, porezno tijelo je donijelo novo rješenje, KLASA:UP/I-410- 20/2019-001/00558, URBROJ:513-007-17-06-2024-0008 od 31. srpnja 2024. godine.

18. U navedenom prvostupanjskom rješenju od 31. srpnja 2024. godine porezno tijelo ostalo je kod stava i obrazloženja ranijeg rješenja – poreznog rješenja od 15. prosinca 2022. godine, tako što je navelo da je tužiteljici prije donošenja navedenog poreznog rješenja o razrezu poreza na promet nekretnina, omogućeno sudjelovanje u postupku budući da spisu predmeta prileži poziv od 26. veljače 2020. godine upućen tužiteljici da poreznom tijelu dostavi podatke o površini svake darovane nekretnine pojedinačno, koliki je darovani idealni dio cjeline, podatke o obilježjima nekretnine kako bi se moglo pravilno utvrditi činjenično stanje vezano za procjenu tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina navedenih u ugovoru o darovanju. Tuženik u osporenom rješenju od 09. siječnja 2025. godine je odstupio od upute koju je dao u ranijem rješenju od 28. svibnja 2024. godine odnosno u žalbenom postupku nije sagledao i provjerio da li je porezno tijelo kod donošenja novog rješenja od 31. srpnja 2024. godine postupilo sukladno uputi, među ostalim u ponovnom postupku omogućilo tužiteljici izjašnjavanje posebno s obzirom na sadržaj žalbe, kako ga upućuje tuženik. Isto tako nijeva1ljano obrazložilo procjenu i spisu priložilo usporedne podatke.

19. Prema stanju spisa proizlazi da je tužiteljica prije donošenja poreznog rješenja kojim je razrezan porez na promet nekretnina bila pozvana da dostavi podatke za svaku nekretninu (česticu) koja se daruje predmetnim darovnim ugovorom, pozivom od 26. veljače 2020. godine.

Naime, spisu prileži Poziv prvostupanjskog poreznog tijela upućen tužiteljici u kojem se navodi: "Radi provođenja poreznog postupka a temeljem Ugovora o darovanju od **.**.2019.godine sa BLA potrebno je da nam u što kraćem roku dostavite za čest. 1588,1643,1644,1645,1646,1647,1648 k. o. [katastarska općina] podatke, za svaku nekretninu posebno površinu (ukupnu) koliki je darovani idealni udio, obilježja zemljišta, da li je na zemljištu što sagrađeno ako je, površinu objekta, dakle dostaviti tražene podatke kako bi se pravilno i točno utvrdilo činjenično stanje a radi razreza poreza na promet nekretnina."

20. Prema spisu priloženoj dostavnici i uručenju navedenog poziva je vidljivo da je tužiteljica navedeni Poziv primila dana 09. ožujka 2020. godine. Također iz spisa proizlazi da tužiteljica nije postupila po navedenom pozivu poreznog tijela i istome dostavila tražene podatke.

Dakle, prema stanju spisa je nesporno da je porezno tijelo upravo zbog nejasnoće predmetnog ugovora ali i drugih stvari pozvalo tužiteljicu da poreznom tijelu dostavi podatke pojedinačno za svaku od nekretnina navedenih u predmetnom darovnom ugovoru i to površinu odnosno koliki je darovani idealni udio, obilježja zemljišta, da li je na zemljištu što sagrađeno ako je, površinu objekta.

21. Međutim, sagledavajući sve navedeno, kao i stanje spisa te sadržaj upute dane u rješenju tuženika od 28. svibnja 2024. godine, kojom uputom je tuženik prvostupanjskom poreznom tijelu jasno naznačio što u ponovljenom postupku treba učiniti proizlazi da prvostupanjsko porezno tijelo nije postupila sukladno danoj uputi tuženika.

22. Prema danoj uputi iz rješenja tuženika od 28.svibnja 2024. godine prvostupanjsko tijelo je u ponovnom postupku trebalo ponovo provesti postupak procijene korištenjem relevantnih usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme na temelju kojih je vršilo procjenu tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina.

23. Međutim, prvostupanjsko porezno tijelo u ponovnom postupku nije vršilo novu procjenu tržišne vrijednosti niti je o novoj procijeni sačinilo Zapisnik o procijeni. Također u obrazloženju rješenja od 31. srpnja 2024. godine porezno tijelo se nije pozvalo na usporedne podatke (nije navelo) usporedne podatke temeljem kojih je vršena procjena tržišne vrijednosti. Pored navedenog u spisu nisu priloženi nikakvi usporedni podaci (kao što nisu bili priloženi ni u ranijem poreznom postupku razreza poreza) na što je već tuženik prvostupanjskom poreznom tijelu ukazao u svome rješenju od 28. svibnja 2024. godine.

24. Isto tako budući da je tužiteljica u žalbi izjavljenoj protiv ranijeg poreznog rješenja – rješenja od 15. prosinca 2022. godine prigovorila visoko utvrđenom porezu na promet nekretnina i da joj je porezno tijelo pogrešno utvrdilo visinu poreza, te da je u žalbi navela da joj je sestra ĐL darovala svoj nasljedni dio od 6/1250 dijela koje je naslijedila od pok. oca BL koji je bio vlasnik predmetnih nekretnina za 24/1250, te s obzirom da je u žalbi navela da se predmetne nekretnine ne daruju za ¼ dijela kako je navedeno u predmetnom Ugovoru, a da je kao dokaz navedenog navoda priložila vlasničke listove za predmetne čestice, te s obzirom da je rješenjem tuženika od 28. svibnja 202024. godine poništeno ranije porezno rješenje od 15. prosinca 2022. godine, porezno tijelo je u ponovljenom postupku trebalo postupati sukladno uputi tuženika danoj u navedenom rješenju.

25. Dakle, u smislu navedenog porezno tijelo je u ponovnom postupku trebalo u smislu članka 8. ZUP-a utvrditi pravo stanje stvari, što znači trebalo je utvrditi točnu površinu za svaku od darovanih čestica. Slijedom navedenog u ponovnom postupku (s obzirom na iznijete žalbene navode i danu uputu tuženika) prvostupanjsko tijelo je svakako trebalo ponovo pozvati tužiteljicu i od nje zatražiti podatke o navedenim česticama, radi razjašnjenja žalbenih navoda, sve radi točnog utvrđenja koliku površinu zemljišta je tužiteljica dobila darovanjem, kao i dostavu ostalih podataka o darovanim česticama. Isto tako porezno tijelo je spisu trebalo priložiti usporedne podatke temeljem kojih je vršena procjena- utvrđivanje tržišne vrijednosti nekretnina, sve kako bi stranka ali i Sud imao mogućnost da izvrši provjeru je li procjena pravilno izvršena.

26. Kako prvostupanjsko porezno tijelo nije postupalo na navedeni način niti je postupilo sukladno uputi tuženika danoj u rješenju od 28. svibnja 2022. godine, sud ocjenjuje da u ponovljenom postupku nije potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje te da su počinjene povrede postupka na štetu tužiteljice, budući ista nije pozvana da sudjeluje u ponovno vođenom poreznom postupku.

27. Slijedom navedenog osporeno rješenje nije zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS-a) poništiti rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti poreznom tijelu na ponovni postupak, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

28. U postupku nakon ove presude prvostupanjsko tijelo će obzirom na izloženo stanje spisa donijeti novo rješenje kojim će odlučiti o tužiteljičinoj poreznoj obvezi, sve uz pravilnu primjenu svih relevantnih odredbi materijalnog propisa pri čemu je, u skladu s odredbom članka 81. stavka 2. ZUS-a, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.

29. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki IV. izreke, utemeljena je na odredbama članka 147.stavak.1. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).

Člankom 147.stavak.1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

30. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh tužitelja u sporu, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetniku, valjalo je priznati trošak za sastavljanje tužbe i jednog obrazloženog podneska od 17. veljače 2025. godine, kojim se je očitovao u smislu članka 100. ZUS-a, da proširuje tužbeni zahtjev na naknadno donijeto rješenje tuženika, te shodno tome postavio tužbeni zahtjev, te za zastupanje na ročištu od 02. rujna 2025.godine, za svaku radnju u iznosu od po 500 bodova, odnosno ukupno 2.000 bodova, te sastav žalbe od 03. listopada 2024. godine u iznosu od 125 bodova, što ukupno iznosi 1.625 bodova, pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 3.250,00 eura, koliko je i dosuđeno.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 20. lipnja 2025. godine kojeg je opunomoćenik dostavio nakon poziva suda ali koji u svom sadržaju u biti potvrđuje sadržaj ranijeg podneska od 17. veljače 2025. godine (za koji je priznat trošak sastava).

U Splitu 05. rujna 2025.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I., II. i III. izreke ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 127. stavka 1. ZUS-a, dok je protiv točke IV. izreke ove presude dopuštena žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice, Igoru Ćurkoviću, Split, Slobode 39,

- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- spis.