REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I – 2827/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja GP, rođenog **.**.1996., državljanina Republike Burundi, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji trenutno boravi u Prihvatilištu za traženje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41, kojeg zastupa opunomoćenica Sandra Dimitrijević, odvjetnica u Zagrebu, Trnjanska cesta 37/2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenica DP, radi zahtjeva za međunarodnu zaštitu, 5. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/II-216-03/23-06/20877, URBROJ: 511-01-212-24-12 od 8. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/II-216- 03/23-06/20877, URBROJ: 511-01-212-24-12 od 8. svibnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj (točka I. izreke).

1.1. Istim rješenjem određeno je da je tužitelj dužan u roku od 15 dana od izvršnosti rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a (točka II. izreke).

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika u cijelosti navodeći da je protivna načelima zakonitosti, utvrđivanja materijalne istine, te samostalnosti i slobodne ocjene dokaza. Ističe da je tuženik nesporno utvrdio postojanje subjektivnog elementa straha tužitelja, a zahtjev je odbio uz obrazloženje kako nije zadovoljen objektni element straha, niti su utvrđeni elementi proganjanja. Smatra da tuženik ovakve zaključke temelji na vlastitoj i subjektivnoj diskrecijskoj ocjeni da se opća situacija u Republici Burundi poboljšala, a isti su odraz površne analize izvješća o stanju sigurnosti u Republici Burundi uz dodatno zanemarivanje navoda iz samih tih izvješća kojima se nesporno potvrđuje da je opća situacija i dalje vrlo loša, da su politička maltretiranja i ubojstva još uvijek jako intenzivna, te da se ne preporuča boravak u Republici Burundi.

2.1. Tužitelj ističe kako tuženik nije utvrdio odlučnu činjenicu unutar upravnog postupka da je strah koji osjeća od proganjanja osnovan, a za procjenu opravdanog straha kao relevantan se primjenjuje Priručnik UNHCR-a koji na str. 28. tumači pojam „osnovnog straha od proganjanja“, na način da pojašnjava subjektivni i objektivni element straha. Navodi kako tuženik ne objašnjava elemente progona, a osobito ne ključne elemente progona koji su tijekom postupka prema navodima tuženika trebali biti utvrđeni, a dodatno ne navodi koji su to dokazi koje je trebao prezentirati, a koji bi „bili dovoljni“ dokaz za utvrđenje objektiviteta, za koje bi bilo realno očekivati da ih uslijed uznemiravanja, maltretiranja i nečovječnog ponašanja od strane vladajuće stranke, u bijegu i strahu za vlastiti život, tužitelj ponese sa sobom.

2.2. Tužitelj navodi kako tuženik nije cijenio dostavljeni materijalni dokaz, poziva se na odgovornost država za pravedno i učinkovito provođenje postupaka za određivanje statusa izbjeglice i moraju uzeti u obzir specifične okolnosti svakog slučaja, te u nekim slučajevima, podnositelji zahtjeva mogu imati pravo na zaštitu čak i ako ne mogu pružiti sve potrebne dokaze, posebno ako su pretrpjeli traume ili dolaze iz država u kojima je teško prikupiti dokaze, gdje se u takvim situacijama koristi načelo "benefit of the doubt".

2.3. Tužitelj navodi kako tuženik, iako navodi i potvrđuje da i dalje postoje izolirani slučajevi napada, kao i politička ubojstva, u cijelosti ignorira postojanje objektivnog elementa straha gdje elementi proganjanja predstavljaju notornu činjenicu unutar ovog upravnog postupka, pa je budući rizik od maltretiranja, ponižavana i gubitka života za slučaj povratka u zemlju podrijetla osnovan. Ističe kako tuženik namjerno interpretira izvješća /članke na njegovu štetu, kada navodi samo dio članka. Smatra da tuženik nije dovoljno provjerio sigurnost u zemlji podrijetla, nije dovoljno istražio procjenu rizika općenito, a osobito u odnosu na njega, te dodatno nije cijenio činjenicu da samo neke izbjeglice izražavaju želju za povratkom, koliko ih se zaista vratilo te kako sada žive izbjeglice koje su se vratile u Burundiju, a utvrđenje kojih činjenica je neophodno za pravilno i zakonito rješavanje o zahtjevu, pa je, a u prilog navodima o vrlo lošem općem stanju u Republici Burundi, sam izvršio dodatnu trenutnu analizu sigurnosti i budućeg rizika. Poziva se u tužbi na brojna izvješća i članke koje opširno citira.

2.4. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje i odobri međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, azil ili supsidijarnu zaštitu, podredno vrati predmet na ponovni postupak uz naknadu troškova spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, navodeći da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15., 127/17. i 33/23., dalje: ZMPZ) i Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20., 114/22. i 151/22.), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih zakona.

3.1. U odnosu na navode tužitelja da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno te da tuženik nije utvrdio da je strah koji tužitelj osjeća od proganjanja pripadnika vladajuće stranke CNDD-FDD (Nacionalno vijeće za obranu demokracije – snage za obranu demokracije) i Imbonerakura osnovan, tuženik ističe da tužitelj nije priložio nikakav materijalni dokaz kojim bi potvrdio da je imao problema s pripadnicima vladajuće stranke ili da je zatražio pomoć po tom pitanju, a svoje navode o proganjanju temelji isključivo na subjektivnom elementu.

3.2. Nadalje, tuženik navodi kako tužitelj ne navodi razloge vezane za primjenu načela "non refoulement", te ističe da je to načelo temeljito ispitano kroz procjenu vjerodostojnosti materijalnih činjenica i valjanosti dokaza te procjenu budućeg rizika gdje je utvrđeno da su informacije koje je tužitelj davao na zahtjevu i zapisniku međusobno kontradiktorne i neuvjerljive radi čega se nije mogla pokloniti vjera njegovim tvrdnjama da bi ga ubili pripadnici organizacije Imbonerakure povratkom u zemlju podrijetla.

3.3. Nadalje, tuženik navodi da je institut „blagodati sumnje“ ispitan kroz cijeli upravni postupak i da su pažljivo razmatrani svi dokazi zajedno kroz cjelokupni postupak.

3.4. U slučaju žalbe tuženik predlaže da sud postupi po čanku 51. stavku 3. ZMPZ- a, kao lex specialis kojim je propisano da žalba na prvostupanjsku odluku ne odgađa izvršenje rješenja, pozivom na stajalište zauzeto u presudi Visokog upravnog suda poslovni broj: Usž-4354 od 26. kolovoza 2020. godine.

3.5. Tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. dalje u tekstu: ZUS), 29. kolovoza 2025. u prisutnosti opunomoćenika stranaka održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, s tim da je odgovor na tužbu tuženika prije održavanja ročišta dostavljen tužitelju.

4.1. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi odnosno odgovoru na tužbu. Opunomoćenica tužitelja predlaže provesti dokazni postupak saslušanjem tužitelja na okolnosti iz tužbe, kojem prijedlogu se tuženik protivi.

5. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. ZMPZ- a sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

6.1. Raspravnim rješenjem suda izvođenje daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužitelja sud je odbio, cijeneći da isto nije potrebno, budući da je tužitelj u postupku koji je prethodio sporu detaljno saslušan, o čemu je sastavljen zapisnik koji prileži spisu, kao i dokumentacija dostavljena tijekom upravnog postupka. Imajući u vidu sadržaj upravnog spisa, te navode tužbe, sud nije cijenio opravdanim provoditi posebno u sudskom sporu saslušavanje tužitelja na okolnosti na koje je saslušan u postupku pred upravnim tijelom.

6.2. Stoga, budući da sud samostalno odlučuje koje će dokaze provoditi u skladu s člankom 49. ZUS-a, a saslušanje tužitelja ZMPZ-om u kojeg su prenesene sve relevantne Direktive prava EU koje se odnose na postupak priznavanja međunarodne zaštite, osobito Direktiva 2013/32/EU od 26. lipnja 2013. Europskog parlamenta i vijeća, u upravnom sporu, za razliku od upravnog postupka ne propisuje obveznim provođenje ponovnog saslušanja tražitelja u postupku povodom pravnog lijeka, sud navedeni dokaz nije provodio, budući da je isti, kraj provedenog detaljnog saslušanja tužitelja ocijenjen kao nesvrsishodnim.

6.3. Dodatno se obrazlaže da sud nije cijenio provesti predloženi dokazni prijedlog saslušanjem tužitelja, jer je iz podataka spisa i sadržaja obrazloženja osporenog rješenja vidljivo da je tuženik utvrdio kako je subjektivna komponenta straha kod tužitelja utvrđena, dok se spornim ukazuje zaključak tuženika i interpretacija dostupnih izviješća vezana za sigurnosnu situaciju u zemlji podrijetla tužitelja.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja o čemu je sastavljen zapisnik Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/20877, URBROJ: 511- 01-213-23-3 od 20. srpnja 2023.

9.1. Prije donošenja odluke, o saslušanju tužitelja sastavljen je, na temelju članka 35. stavka 1. do 8. ZMPZ-a u vezi sa člankom 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) zapisnik Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216- 03/23-06/20877, URBROJ: 511-01-212-24-7 od 23. siječnja 2024. u kojemu su detaljno navedene izjave tužitelja, a koji zapisnik je tužitelj bez primjedbi potpisao.

10. Uvidom u osporeno rješenje vidljivo je da se u istome iznosi sadržaj izjava tužitelja te razlozi na kojima je temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. U razlozima traženja međunarodne zaštite tužitelj je naveo da je zemlju podrijetla napustio zbog problema koje je imao sa pripadnicima vladajuće političke stranke CNDD-FDD, koje je na njihov zahtjev novčano financirao tijekom pet mjeseci u 2022. godini, a kada ih je prestao financirati maltretirali su ga i tukli. Nije zatražio zaštitu policije i državnih tijela jer je navedena stranka na vlasti, a zaštitu ne može pronaći niti u drugim dijelovima zemlje podrijetla jer će ga pronaći bilo gdje da ode. Na okolnosti povratka izjavio je da će biti maltretiran i ubijen, a osobne isprave ne posjeduje.

10.1. Vezano za utvrđivanje odgovornosti države za razmatranje zahtjeva tuženik obrazlaže da je tužitelj zemlju podrijetla napustio legalno iz Bujumbure, Republika Burundi, preko Etiopije i Turske do Beograda, Republika Srbija, nakon čega je otišao u Bosnu i Hercegovinu, pa u Republiku Hrvatsku gdje ga je uhitila policija i dala mu rok od 7 dana za napuštanje države. Tužitelj je iz Zagreba vlakom otišao do granice s Republikom Slovenijom u kojoj je bio tri dana, a nakon toga je otišao do Italije i dalje do Švicarske iz koje je deportiran u Republiku Hrvatsku.

10.2. U procjeni vjerodostojnosti materijalnih činjenica i valjanosti dokaza, prihvaćene su izjave tražitelja o identitetu i državljanstvu. U dijelu koji se odnosi na razloge napuštanja zemlje podrijetla tuženik navodi kako je tužitelj tijekom postupka bio dosljedan, da svoje proganjanje temelji isključivo na subjektivnom elementu, te da ničim nije potkrijepio navode o proganjanju, a vezano za fizički napad i dostavljene potvrde o hospitalizaciji iz bolnice u Bujumburi, tuženik navodi kako je tužitelj iskazao kako ne zna što na njima pište, a pored navedenog da iz istih nije vidljivo radi čega je tražitelj međunarodne zaštite bio primljen u bolnicu niti na koji način je zadobio ozljede koje je imao, pri tom se tuženik poziva na podatke sadržane na službenim stranicama CNDD-FDD, Izvješće UN-a od 1. studenog 2023., kao i ABP Burundi New Agency, članak „Procjena postignuća stranke CNDD-FDD tijekom 2023.“, pa zaključuje kako se navedena materijalna činjenica ne prihvaća kao vjerodostojna.

10.3. U procjeni budućeg rizika tuženik se poziva na sadržaj pojedinačno naznačenih članaka vezano za povratak izbjeglih G u [adresa], te vezano za sigurnosnu situaciju Country Reports, Crisis 24-Garda, te izvješće „Burundi Crisis Responce Plan 2024-2026“ navodeći kako je vidljivo da se burundijske izbjeglice polako vraćaju u zemlju porijekla i da se napetostima izazvane od strane članova Imbonerakure smiruju, te da je politička sigurnost poboljšana, pa se može zaključiti kako nije utvrđeno postojanje ključnih elemenata proganjanja, dakle tužitelju ne prijeti rizik od proganjanja i može mu se omogućiti siguran povratak u zemlju podrijetla.

10.4. Tuženik obrazlaže da na temelju procjene budućeg rizika, analize informacija o zemlji podrijetla i izjava tražitelja koje su ocijenjene vjerodostojnim, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. ZMPZ-a, a da se strah koji tražitelj osjeća od stranke na vlasti CNDD-FDD i mogućeg povratka u Burundi ne može smatrati osnovanih strahom od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja sukladno članku 20. ZMPZ-a, s obzirom na to da nije utvrđeno postojanje ključnih elemenata proganjanja.

10.5. Utvrđujući uvjete za supsidijarnu zaštitu, tuženik obrazlaže da je potrebno ocijeniti da li postoji stvaran rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, procjenom općeg stanja u zemlji podrijetla kao i konkretnih okolnosti u kojima se nalazi, te da utvrđujući osobne okolnosti tužitelja, a imajući u vidu opisano činjenično stanje nisu nađeni nikakvi dokazi koji bi ukazivali na to da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao ni da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju te ozbiljnoj individualnoj prijetnji zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

10.6. Rješenje je doneseno na temelju članka 38. stavka 1. u vezi sa člankom 20. i 21. ZMPZ-a.

11. Člankom 20. ZMPZ-a propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

12. Člankom 21. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

12.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

13. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. ZMPZ-a propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona.

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, primjenjujući citirane propise, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika, te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava. Nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

14.1. Tuženik je u obrazloženju rješenja naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev, kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na sve u postupku iznesene razloge i okolnosti na kojima je tužitelj temeljio zahtjev za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj te iste doveo u vezu sa činjenicama utvrđenima o zemlji podrijetla tužitelja, a s obzirom na iznesene razloge traženja međunarodne zaštite.

14.2. Rješenje je doneseno u zakonito provedenom postupku u kojemu je tužitelju omogućeno sudjelovanje.

14.3. Tuženik je postupio u cijelosti u skladu sa odredbom članka 28. stavka 2. ZMPZ- a, te odluku donio nakon prikupljanja i razmatranja svih okolnosti konkretnog predmeta. Imajući u vidu navode koje je tužitelj iznosio tijekom postupka pred upravnim tijelom te podatke sadržane u spisu sud zaključuje da je tuženik imao osnova odbiti zahtjev tužitelja iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

15. Prema ocjeni suda, u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđene su sve okolnosti koje su relevantne za odluku i pravilan je zaključak tuženika da u postupku nisu utvrđeni razlozi zbog kojih bi tužitelju trebalo pružiti međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, odnosno nisu utvrđeni razlozi postojanja osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. ZMPZ-a ili rizik prijetnje da bi tužitelj povratkom u zemlju podrijetla bio suočen s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem ili kažnjavanjem te ozbiljnom individualnom prijetnjom zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba u smislu članka 21. ZMPZ-a.

16. Tužitelj je u tužbi, vezano za razloge napuštanja zemlje podrijetla i traženja međunarodne zaštite u bitnome ponovio navode iskazane pred tuženikom, a koje je u procjeni rizika trpljenja ozbiljne nepravde i procjeni vjerodostojnosti materijalnih činjenica i valjanosti dokaza, pravilno cijenio tuženik.

16.1. Vezano za dostavljene materijalne dokaze, odnosno medicinsku dokumentaciju koju je tužitelj priložio tijekom saslušanja u postupku koji je prethodio ovom sporu, po ocjenu suda ista je pravilno cijenjena te su razlozi ne prihvaćanja valjano obrazloženi.

16.2. Vezano za objektivnu komponentu straha tužitelja, ističe se da podaci spisa predmeta ne daju osnova za zaključak da je tužitelj u zemlji podrijetla bio proganjan zbog razloga koji predstavljaju osnov priznavanja međunarodne zaštite, pa tako niti u po osnovu političkog mišljenja, pripadnosti određenoj društvenoj zajednici ili zbog rase, vjere i drugim osnovama. U pogledu eventualnih problema koje je tužitelj imao s vladajućom strankom napominje se da je tužitelj, prema podacima zapisnika od 23. siječnja 2024. iskazao kako nije politički aktivan, nije član ili pristalica neke političke stranke, klonio se u potpunosti politike da izbjegne bilo kakve probleme tog tipa, nije jasno iskazivao svoje političko mišljenje nikada, nije bio u kontaktu sa strankom CNDD FDD, o navedenoj stranci zna da su bili nekakvi pregovori i od tada su oni na vlasti. Nije znao tko je predsjednik stranke, gdje je sjedište niti simbol stranke. Odgovarajući na upit zbog čega je počeo financirati stranku kad ne zna ništa o njima tužitelj je iskazao, samo da bi izbjegao probleme, a čim je prestao s plaćanjem doživio je fizički napad, to je nastojao izbjeći.

16.3. Imajući u vidu stoga navode tužitelja, te odredbe ZMPZ-a kojima su propisani razlozi proganjanja (članak 22.), djela proganjanja (članak 23) i počinitelji proganjanja ili ozbiljne nepravde (članak 24.), prema ocjeni suda zaključke tuženika iznesene u osporenom rješenju, tužitelj navodima tužbe nije doveo u pitanje. Pored navedenog, u konkretnom predmetu veza između razloga i djela proganjanja onako kako ih opisuje tužitelj i/ili nepostojanja zaštite protiv tih djela nije utvrđena.

17. U pogledu navoda i podataka sadržanih u izvješćima na koja se poziva tužitelj u tužbi, pa i onih vezanih za pojedinačne slučajeve evidentirane na burundijskim novinskim portalima o premlaćivanjima, ubojstvima, zatočeništvima u člancima imenovanih osoba od strane članova Imbonerakure, napominje se da tuženik ne osporava da su pojedinačni i sporadični incidenti u Burundiju i dalje prisutni, međutim, poziva se na podatke koje se odnose na regiju Bujumbura koja je za tužitelja relevantna navodeći kako je vidljiv pad broja incidentnih situacija iz podataka dostavljenih u spis (str. 112. do 115. spisa), posebno ističući kako kod tužitelja nisu utvrđene okolnosti koje predstavljaju osnov priznavanja međunarodne zaštite (rasa, vjera, nacionalnost, političko mišljenje, pripadnost određenoj društvenoj skupini), pa navedena izvješća u konkretnom slučaju, ne dovode do drugačije odluke.

18. Navod tužitelja da je trebalo primijeniti načelo blagodati sumnje iz odredbe članka 29. ZMPZ-a, sud nije prihvatio osnovanima.

18.1. Naime, tim je člankom propisano da da će se iskaz tražitelja smatrat se vjerodostojnim u dijelu u kojem određena činjenica ili okolnost nije potkrijepljena dokazima ako:

1. je utvrđena opća vjerodostojnost iskaza tražitelja

2. je tražitelj uložio istinski napor da potkrijepi dokazima svoj zahtjev

3. su svi relevantni elementi koji su mu na raspolaganju podneseni uz zadovoljavajuće objašnjenje glede nedostataka ostalih relevantnih elemenata

4. je utvrđeno da su izjave tražitelja dosljedne i uvjerljive te da nisu u suprotnosti s dostupnim specifičnim i općim informacijama koje su relevantne za odlučivanje o zahtjevu i

5. je tražitelj zatražio međunarodnu zaštitu što je moguće prije ili je opravdao razlog zašto nije tako postupio.

18.2. Uvjeti iz prethodno citiranog članka za primjenu načela blagodati sumnje u konkretnom predmetu, prema ocjeni suda nisu ispunjeni.

18.3. Nije vidljivo iz podataka spisa da je tužitelj uložio istinski napor da dokazima potkrijepi svoj zahtjev, a dostavljena dokumentacija o hospitalizaciji je cijenjena u postupku koji je prethodio ovom sporu, te su razlozi zbog kojih nisu prihvaćeni takvima da bi doveli do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari, obrazloženi.

19. U tom smislu ističe se da su odredbama članka 8. i 9. ZUP-a propisana načela upravnog postupka i to načelo utvrđivanja materijalne istine prema kojemu u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza prema kojemu službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

19.1. Povrede navedenih načela sud nije našao, a za prigovor tužitelja kako je tuženik izvješća na koja se poziva koristio samo djelomično i na štetu tužitelja, nema uporišta u dostavljenom spisu.

20. U postupku koji je prethodio ovom sporu odluka je donesena nakon provedenog postupka u skladu sa prethodno citiranim načelima, te odredbama ZMPZ-a i ZUP-a, bez povreda odredaba postupka na štetu tužitelja, a razlozi su valjano obrazloženi pozivom na dokumentaciju dostavljenog spisa, izjave tužitelja, izvješća o stanju u zemlji podrijetla tužitelja, dakle, obrazloženje rješenja sastavljeno je u cijelosti u skladu s odredbom članak 98. stavka 5. ZUP-a kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

20.1. Stoga sud nije prihvatio osnovanima navode tužitelja kojima se osporava zakonitost osporenog rješenja, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili pogrešno izvedenih zaključaka o odlučnim činjenicama.

20.2. U konkretnom predmetu, prema ocjeni suda, nisu utvrđene okolnosti i razlozi koji bi opravdavali primjenu instituta međunarodne zaštite, azila ili supsidijarne zaštite u odnosu na tužitelja, u smislu članka 20. i 21. Zakona.

21. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

22. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

23. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo je odlučiti kao u izreci (točka I.).

24. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojemu stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanjem osporenog rješenja, to je i zahtjev za naknadom troškova valjalo odbiti.

24.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, od točkom II.

U Zagrebu 5. rujna 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. ZMPZ-a).

Dna:

1. Odvjetnica Sandra Dimitrijević, [adresa] Zagreb, Trnjanska cesta 37/2

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis