REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1745/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Iva Soldo, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika DUKAT mliječna industrija d.d., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, OIB: 25457712630, kojeg zastupa punomoćnik Mojmir Ostermann, odvjetnik u Ostermann Ivančić odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. lipnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ive Soldo, odvjetnice i punomoćnika tuženika Janka Havaša, odvjetnika, 5. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.259,33 €, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose:

– 60,44 € od dana 10.12.2019.

– 13,05 € od dana 8.1.2020.

– 12,32 € od dana 7.2.2020.

– 22,31 € od dana 7.4.2020.

– 34,20 € od dana 7.8.2020.

– 49,65 € od dana 7.9.2020.

– 121,58 € od dana 7.10.2020.

– 70,00 € od dana 6.11.2020.

– 16,78 € od dana 7.12.2020.

– 55,38 € od dana 8.4.2021.

– 128,31 € od dana 6.8.2021.

– 51,25 € od dana 7.10.2021.

– 83,71 € od dana 8.11.2021.

– 14,21 € od dana 7.12.2021.

– 42,97 € od dana 7.6.2022.

– 146,85 € od dana 8.8.2022.

– 93,98 € od dana 8.11.2022.

– 90,77 € od dana 9.1.2023.

– 92,62 € od dana 7.2.2023.

– 67,92 € od dana 7.3.2023.

– 150,75 € od dana 8.5.2023.

– 22,71 € od dana 7.6.2023.

– 265,42 € od dana 7.8.2023.

– 140,48 € od dana 6.10.2023.

– 144,31 € od dana 7.12.2023.

– 37,50 € od dana 7.2.2024.

– 51,78 € od dana 7.3.2024.

– 49,60 € od dana 8.8.2024.

– 128,48 € od dana 6.9.2024.

izuzev zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu , prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće.

r i j e š i o  j e

I/ Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 223,68 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 912,50 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 5.9.2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dugi niz godina u radnom odnosu s tuženikom. Tužitelj ističe da je tuženik u razdoblju od 2019. do 2024. godine neispravno obračunavao naknade plaće za godišnji odmor radnika jer nije uračunavao sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad koja je tužitelj primio u prethodna tri mjeseca a kako to propisuje odredba čl. 81. Zakona o radu. S obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao naknadu plaće za godišnji odmor, tužitelju je u razdoblju od prosinca 2019. godine (kada je isplaćena plaća za studeni 2019.) do rujna 2024. godine (kada je isplaćena plaća za kolovoz 2024), manje isplaćen iznos od 2.483,01 eura koji iznos potražuje u tužbi. Tužbenim zahtjevom preciziranim po provedenom financijskom vještačenju u podnesku predanom na ročištu 11.6.2025. tužitelj potražuje od tuženika s osnove isplate razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od studenog 2019. do rujna 2024. ukupan iznos od 2.259,33 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnih troškova sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da se sukladno čl. 81. Zakona o radu prilikom obračuna naknade plaće uzimaju u obzir samo ona primanja koja se isplaćuju na mjesečnoj razini i koja imaju karakter plaće. Odredbom čl. 90.a Zakona o radu definirani su primici radnika na temelju radnog odnosa koji se ne smatraju plaćom i koji stoga ne ulaze u obračun naknade plaće za godišnji odmor. Nadalje, tuženik ističe da je tužitelj u tužbenom zahtjevu pogrešno postavio zahtjev za isplatu zateznih kamata na utužene iznose. Naime, kad bi i postojala razlika naknade plaće, ista bi dospijevala 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec (čl. 92. Zakona o radu), zbog čega zatezna kamata može početi teći tek od 16. dana u mjesecu za prethodni mjesec, a ne od dana isplate plaće i naknade plaće kako je to zatražio tužitelj. Dodatno se napominje da prema poreznim propisima tužitelj nema pravo tražiti zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza sadržane u utuženim bruto iznosima. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, proveo je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. te je saslušao vještaka Zrinka Ručevića.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od studenog 2019. do kraja kolovoza 2024.

6. Iz navoda stranaka i isprava u spisu među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu radnik na zrenju fermentiranih proizvoda. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno činjenica je li tuženik tužitelju u utuženom razdoblju pravilno obračunavao i isplatio naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

7. U čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

8. U čl. 90. ZR propisano je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada. Prema čl. 92. st. 4. ZR propisano je ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do 15. - og dana u idućem mjesecu. Plaća i naknada plaće, u smislu tog Zakona, je plaća i naknada plaće u bruto iznosu (čl. 95. st. 8. ZR).

9. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Zrinka Ručevića iz društva Ručević vještačenja d.o.o. proizlazi kako visina neisplaćene bruto plaće tužitelja u razdoblju od 1.11.2019. do 31.8.2024. s osnova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi ukupno 2.259,33 EUR, a pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'k’ Tabele 1 iz nalaza. Datumi dospijeća pojedinih iznosa razlika dani su u stupcu ‘l’ Tabele 1 iz nalaza.

10. Nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještaka tužitelj nije prigovarao, već je u skladu s istim postavio konačan tužbeni zahtjev u podnesku od 11.6.2025.

11. Nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještaka prigovarao je tuženik navodeći da je zadatak vještaka bio previše neprecizno definiran, što je dovelo do situacije u kojoj je vještak morao zadirati u pravna pitanja, osobito u utvrđivanje koja primanja s platne liste predstavljaju plaću i naknadu plaće. Nadalje, iz sadržaja Nalaza i mišljenja nije razvidno kojom se metodologijom vještak koristio pri izračunu potencijalne naknade plaće, niti je detaljno objasnio na temelju kojih kriterija je određena primanja uključio u izračun. Čini se da je upravo zbog nedovoljno definiranog zadatka vještak u izračun jednostavno uzeo cijeli iznos bruto plaće, te su tako obračunom obuhvaćeni i pojedini iznosi koji po prirodi stvari nikako ne predstavljaju naknadu za rad jer se radi o primanjima koja se ne isplaćuju na redovnoj, mjesečnoj razini, kao što je to slučaj s jednokratnom isplatom nagrade, koja se nikako ne može smatrati naknadom za rad u smislu odredbe čl. 81. Zakona o radu.

12. Povodom prigovora tuženika na vještačenje sud je pozvao vještaka na ročište koji je iskazao kako je pri izračunima pretpostavljene naknade za godišnji odmor polazio od obračunatih bruto plaća kako su iste iskazane u platnim listama tužitelja i to za tri mjeseca koji prethode mjesecu u kojem je ostvaren godišnji odmor, a u skladu s metodologijom koju je detaljno opisao u pisanom nalazu i mišljenju. Dakle, za svaki mjesec u kojem je bilo evidentiranih sati godišnjeg odmora on je iskazao prosječnu plaću u prethodna tri mjeseca i na temelju iste, a imajući u vidu broj sati godišnjeg odmora u odnosu na ukupan mjesečni fond sati mjeseca u kojem je bilo godišnjeg odmora, iskazao je pretpostavljenu naknadu za godišnji odmor u bruto iznosu. U pogledu prigovora kako nije naveo koju je metodologiju koristio vještak navodi kako je pošao od odredbi Zakona o radu, čl. 81., a koje je i citirao u danom nalazu i mišljenu, a prema kojoj odredbi se naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora izračunava najmanje u visini prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Dakle, on je pri izračunu prosjeka polazio od bruto plaće svakog pojedinog mjeseca u tri mjeseca koja prethode mjesecu za kojeg se računa naknada, dakle on je pod pojam mjesečne plaće iskazao obračunati iznos bruto plaće. U pogledu upita tuženika na jednom konkretnom primjeru, a to je za mjesec prosinac 2020., nakon uvida u platnu listu tužitelja za taj mjesec utvrdio je kako je u ukupnom iznosu obračunate bruto plaće zaključen i iznos jednokratne nagrade bruto od 1.146,25 kn, koji iznos je sastavni dio bruto plaće tužitelja za mjesec prosinac 2020. Prema vještakovom shvaćanju u prosjek ulaze ukupno obračunati iznosi bruto plaća prethodna tri mjeseca, pa tako i svi elementi bruto plaće kako su isti iskazani na platnim listama. Pod pretpostavkom da je radnik bio u lipnju na godišnjem odmoru ne uzima se plaća tog mjeseca u prosjek, već se uzimaju plaće za tri mjeseca koji prethode mjesecu lipnju, dakle ožujak, travanj i svibanj. U prosjek plaća bi ušle bruto naknade za prehranu, s obzirom da je i to dio bruto plaće.

13. I nakon saslušanja vještaka tuženik je ostao kod svojih svih navoda i prigovora, ali nije predlagao da se eventualno provede dokaz novim knjigovodstveno- financijskim vještačenjem, pa sud u tom smislu nije odredio provođenje dokaza.

14. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. te usmeno obrazloženje vještaka kao valjanu podlogu za donošenje odluke u ovom predmetu. Isto je dano u skladu s pravilima struke, te u pisanom nalazu i mišljenju vještaka niti usmenom iskazu nema nikakvih proturječnosti.

15. Iako tuženik i nadalje prigovara nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještaka, po mišljenju ovog suda ti su prigovori neosnovani jer je vještak detaljno obrazložio kojom se metodologijom koristio prilikom izračuna tužiteljeva potraživanja u ovom predmetu, a što je dodatno obrazložio i u usmenom očitovanju na prigovore tuženika.

16. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uskladio tužbeni zahtjev s utvrđenjima iz nalaza vještaka, isti je trebalo u cijelosti prihvatiti i dosuditi mu s osnove razlike naknade plaće za godišnji odmor ukupan iznos od 2.259,33 eura.

17. Tužitelju na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća plaće. Suprotno stavu tuženika, početak tijeka zateznih kamata na dospjele mjesečne iznose razlike naknade plaće za godišnji odmor je dan u kojem je plaća tužitelju bila isplaćena za prethodni mjesec, a kako je to i tužitelj točno postavio prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, dalje: ZOO) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO. Odbijen je zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

18. Imajući na umu da je tužitelj podneskom od 11.6.2025. smanjio tužbeni zahtjev za 223,68 eura, s čime se tuženik suglasio, a koje smanjenje se prema stajalištu Vrhovnog suda smatra djelomičnim povlačenjem tužbe za koje je uvijek potreban pristanak tuženika ako je bilo nakon zaključenja prethodnog postupka, odlučeno je kao pod točkom I. izreke rješenja.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. i članka 155. stavka 1. ZPP, sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7/1), sastava podneska od 11.6.2025. od 50,00 eura (Tbr.8/4), pristupa na ročište od 11.6.2025. od 200,00 eura (Tbr.9/1) što ukupno iznosi 450,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) i troškova vještačenja od 350,00 eura, a što sve ukupno iznosi 912,50 eura.

20. Tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav podnesaka kojim dostavlja dokaz o plaćanju predujma za vještačenje jer su ti podaci razvidni u e-Spisu. Nema pravo ni naknade troška za pristup ročištu za objavu jer na isto nije pristupio niti bi taj pristup bio neophodan. Nema pravo na eventualni dodatni trošak za pristup vještaka na ročište jer taj trošak snosi tuženik po načelu culpae.

21. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

22. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu, 5. rujna 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici

2. tuženiku po punomoćniku