Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-330/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, predsjednika vijeća, te sudaca Davora Mitrovića i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Krčmarek, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČO, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru od 11. srpnja 2025., poslovni broj K-388/21, u sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zlataru na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP), oslobođen je optužbi opt. ČO da bi počinio kazneno djelo protiv imovine - krađom - opisano u članku 228. stavku 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 228. st. 3. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.-5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegove braniteljice padaju na teret državnog proračuna.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je opt. ČO putem branitelja Vladimira Terešaka, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Terešak&Partneri d.o.o. iz Zagreba s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku razgledalo je spis predmeta.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu državni odvjetnik kada u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

7. Naime, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pažljivo analizirao sve izvedene dokaze, doveo iste u međusobnu vezu i nakon toga ispravno zaključio da nije dokazano da je optuženi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

8. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženi posjekao i uzeo za sebe 23 komada stabla bukve i jedno stablo hrasta vlasništvo PO i FO za što nije imao njihovo odobrenje.

9. Međutim u pobijanoj presudi prvostupanjski sud detaljno je opisao i pažljivo analizirao kako je došlo do toga da je optuženi posjekao i zadržao za sebe navedena stabla. Tako je utvrđeno da je optuženi posjekao predmetna stabla uz odobrenje svjedoka AO kojem je i platio naknadu za rušenje ovih stabala, a sam AO je crvenom bojom označio stabla koja su namijenjena za rušenje.

10. Osim toga svjedok AO imao je kod sebe katastarske isprave za česticu gdje se nalazila ova šuma te ugovor sklopljen između svjedoka AO i JO iz kojeg proizlazi da je AO kupio navedenu šumu.

11. Pri tako utvrđenom činjeničnom stanju gdje optuženi plaća svjedoku AO naknadu za rušenje dogovorenih stabala gdje svjedok AO označava stabla namijenjena za rušenje i dokazuje optuženiku svoje vlasništvo nad ovim stablima ugovorom sklopljenim između JO i svjedoka AO te dodatno kod sebe ima i katastarsku česticu te ima kod sebe katastarske isprave za česticu gdje se nalazi šuma, činjenice su koje ukazuju na zaključak da optuženi nije imao razloga ne vjerovati svjedoku AO da može uz prethodno plaćenu naknadu srušiti označena stabla.

12. Činjenice koje u žalbi ističe državni odvjetnik da je optuženi ČO kao stručna osoba koja se bavi u redovitom poslu rušenjem stabala trebao izvršiti dodatnu provjeru oko vlasništva šume gdje se nalaze stabla koja je uzeo za sebe, ne ukazuju da je optuženi postupajući kritične zgode bez obavljanja dodatne provjere oko vlasništva ove šume počinio kazneno djelo krađe jer je on postupao po odobrenju osobe koja je tvrdila da je šuma njegova, koji je platio naknadu za rušenje i koja mu je predočila dokumente iz kojih proizlazi da je on vlasnik parcele na kojoj se ruše stabla, a srušena stabla je označio svjedok AO iz čega proizlazi da optuženi nije imao niti jedan razlog da dodatno provjerava podatke o vlasništvu i granicama šume kako to u žalbi ističe državni odvjetnik.

13. Isto tako, ne može se zaključiti da je zbog činjenice što je optuženi platio naknadu štete oštećeniku time pokazao da je bio svjestan da sječe na tuđem zemljištu jer je optuženi naknadu za rušenje predmetnih stabala prije nego što je ista posjekao platio svjedoku AO koji se optuženiku predstavio kao stvarni vlasnik navedenih stabala i za isto optuženom prezentirao odgovarajuću dokumentaciju, a tek naknadno, tijekom postupka optuženi plaća štetu stvarnom oštećeniku što ne ukazuje na zaključak kako to neosnovano ističe žalitelj da je bio svjestan da sječe na tuđem zemljištu, već upravo suprotno, da je postupao kao savjestan građanin koji uvidjevši da je svojim postupanjem oštetio treću osobu za koju nije imao saznanja da je vlasnik nadoknađuje toj istoj osobi prouzročenu štetu.

14. Za dodati je da tijekom postupka nisu izvedeni dokazi koji bi ukazivali na zaključak da je optuženi imao razloga vjerovati da svjedok AO nije stvarni vlasnik stabala koje je optuženi posjekao jer je ovom svjedoku platio naknadu za rušenje i odvoz stabala koje je za rušenje upravo označio svjedok AO pa samim time ispravno prvostupanjski sud zaključuje da nije dokazano da je optuženi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a koji zaključak u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući prvostupanjsku presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od povreda zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 5. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić