- 1 -              III Kr 84/2023-3

Broj: III Kr 84/2023-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. L. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj  125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Koprivnici od 24. veljače 2022. broj K-220/2020-67 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 9. studenog 2022. broj Kž-161/2022-11, u sjednici održanoj 6. rujna 2023.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog M. L. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Koprivnici od 24. veljače 2022. broj K-220/2020-67 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 9. studenog 2022. broj Kž-161/2022-11 osuđen je M. L. zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

2. Protiv te presude osuđenik je pravovremeno putem branitelja, odvjetnika K. V. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s prijedlogom da se „zahtjev usvoji i da se do donošenja presude Vrhovnog suda RH u najkraćem mogućem roku usvoji i njegov prijedlog glede donošenja rješenja kojim se odgađa izvršenje kazne zatvora ..., budući da sadržaj zahtjeva ozbiljno pobuđuje sumnju u zakonitost citiranih presuda“.

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80711., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo pisani odgovor s mišljenjem da je zahtjev neosnovan.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju koji se na isti nisu očitovali.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Osuđenik prvenstveno navodi da je prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom došlo do povrede kaznenog zakona pa, iako to izričito ne precizira, iz sadržaja ovog dijela zahtjeva proizlazi da bi se radilo o povredi iz članka 469. točke 1. ZKP/08. jer da su sudovi, po mišljenju podnositelja zahtjeva, pogrešno zaključili da se u radnjama okrivljenika stječu sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11. Argumentirajući ove razloge za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka podnositelj zahtjeva ističe kako su prvostupanjski i drugostupanjski sud počinili „višestruko kršenje kaznenog zakona na štetu osuđenika“ jer da tijekom kaznenog postupka nije dokazana ozbiljnost prijetnje kao bitno obilježje terećenog kaznenog djela, da se iz provedenih dokaza ne može izvesti zaključak o postojanju namjere kod okrivljenika na počinjenje kaznenog djela prijetnje te da se iz svega provedenog također ne može izvesti odgovarajući zaključak o točno određenoj ili određenim osobama kojima bi on navodno prijetio. Slijedom navedenog smatra da su time ostvareni uvjeti za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

6.1. Međutim, osuđenik u navedenom nije u pravu.

6.2. Iako podnositelj zahtjeva uvodno ističe zakonom dopuštenu osnovu pobijanja pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08., prethodno navedenim tvrdnjama zapravo u bitnome osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja u pravomoćnoj presudi. Naime, osuđenik je proglašen krivim da je počinio kvalificirani oblik prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. (prema većem broju ljudi) jer je: „... s ciljem da ustraši djelatnice Centra S. P., J. K. K. i V. L. te svoju bivšu izvanbračnu suprugu A. P. i bivšu suprugu I. P., na F. stranici novina P. l., u komentaru članka pod naslovom: Hrvat pogodio 5+1 na eurojackpotu, 4,5 milijuna ide u ... Isplatilo se! Koji vam je prvi korak nakon što bi sjelo na račun? pod svojim imenom i prezimenom, u rubriku komentara napisao: „Iznajmil bi plaćenog ubojicu da resi soc rad i moje bivse“, svjestan da će za taj njegov komentar saznati S. P., J. K. K., V. L., A. P. i I. P., pa nakon što su one saznale za takav njegov komentar, uplašile su se za svoju sigurnost,“. Po ocjeni ovog suda nije u pravu osuđenik kada tvrdi da takvi izričaji ne sadrže sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje usmjerene prema „većem broju ljudi“ (ukupno pet osoba), pri čemu su i prvostupanjski i drugostupanjski sud pravilno ocijenili da se radi o takvim izričajima koji su objektivno prikladni da kod osobe kojoj su upućeni izazovu osjećaj straha, osobne ugroženosti ili nesigurnosti te da se radi o komentaru koji jasno i nedvosmisleno predstavlja stavljanje u izgled nekog ozbiljnog zla koje je kao takvo realno i ostvarivo. Budući da činjenični opis protupravnog postupanja podnositelja zahtjeva iz izreke pravomoćne presude sadrži sve objektivne i subjektivne elemente kaznenog dijela prijetnje upućene prema većem broju ljudi, nije osnovana tvrdnja podnositelja zahtjeva da se u radnjama osuđenika, kako su činjenično opisane, ne stječu sva bitna obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim. I po ocjeni ovog suda, protupravno ponašanje koje je navedeno u činjeničnom opisu izreke pravomoćne presude pravilno je pravno označeno kao kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11.

6.3. Osim toga, tvrdnjama podnositelja zahtjeva kojima se osporava dokazanost pojedinih navoda iz činjeničnog opisa pravomoćne presude (ozbiljnost prijetnje, postojanje izravne ili neizravne namjere te pitanje adresata odnosno osoba kojima su prijetnje bile upućene), u biti se problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pravomoćnoj presudi te se na taj način zapravo pokušava ishoditi njegova preocjena u trećem stupnju, a mimo uvjeta predviđenih u zakonu. Naime, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona (članak 515. stavak 1. i članak 517. stavak 1. ZKP/08.), međutim ne može se podnijeti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno zbog okolnosti koje se odnose na činjenična utvrđenja. Stoga nije ostvarena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08. na koju osuđenik sadržajno u ovom dijelu zahtjeva neosnovano ukazuje, zbog čega nije ostvaren niti razlog za pobijanje pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

6.4. U zahtjevu se nadalje ističe da je u žalbenom postupku ostvarena i povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. u vezi članka 468. stavka 2. ZKP/08. iz razloga što je drugostupanjski sud propustio ocijeniti žalbene navode koji se odnose na postojanje jednog od bitnih obilježja kaznenog djela prijetnje odnosno propustio se očitovati na žalbenu tvrdnju koja se odnosi na pitanje postojanja ozbiljnosti prijetnje. Pritom se obrazlaže da se žalbeni sud u točkama 9., 9.1. i 9.2. obrazloženja svoje odluke bavi samo pitanjem adresata, ali ne i pitanjem namjere i ozbiljnosti prijetnje, a što su također bitna obilježja ovog kaznenog djela. Stoga je, po mišljenju podnositelja zahtjeva, uslijed takvog propusta drugostupanjskog suda povrijeđeno pravo okrivljenika na obrazloženu sudsku odluku (pravo na obranu), a to je protivno članku 6. točki 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članku 29. Ustava Republike Hrvatske. Time je, po ocjeni podnositelja zahtjeva, ostvaren uvjet za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka propisan člankom 517. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08.

6.5. Međutim, niti u ovom dijelu podnesenog zahtjeva osuđenik nije u pravu jer se drugostupanjski sud u svojoj odluci očitovao i na žalbene prigovore koji se odnose na pitanje namjere, ozbiljnosti prijetnje i identiteta osoba kojima su prijetnje bile upućene (točke 9., 9.1., 9.2. i 9.3. obrazloženja), a to što osuđenik takvo obrazloženje i nadalje ne prihvaća nije relevantno kod odlučivanja o ovom izvanrednom pravnom lijeku. Pritom se osuđeniku ukazuje i na to da žalbeni sud nije dužan detaljno odgovoriti na svaki posebno iznesen žalbeni navod, već se mora očitovati samo na istaknute žalbene osnove i istaknute bitne žalbene razloge tako da se kroz obrazloženje drugostupanjske odluke jasno vidi je li pojedina argumentacija žalbe osnovana ili ne te iz kojih razloga tako nešto i proizlazi, a to je u ovom kaznenom predmetu i drugostupanjskoj odluci i učinjeno. Sud drugog stupnja u bitnome je dao odgovore i na prethodno navedene žalbene prigovore nalazeći ih neosnovanim i prihvaćajući u tom pravcu kao ispravno obrazloženje prvostupanjskog suda pa u takvoj situaciji nije niti bio dužan iznositi detaljniju i opširniju argumentaciju za takve svoje stavove. Prema tome, po ocjeni ovog suda, drugostupanjski je sud u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom članka 487. stavka 1. ZKP/08. i pritom je odgovorio na sve bitne žalbene navode tako da, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, nema govora o tome da je došlo do povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku odnosno nije počinjena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., na koju se u ovom dijelu zahtjeva poziva osuđenik. Shodno prethodno iznesenom, također nije osnovana ni tvrdnja podnositelja zahtjeva da je osuđeniku u žalbenom postupku na taj način bilo povrijeđeno i pravo na pravično suđenje, sukladno članku 6. stavku 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: Konvencija) i članku 29. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10. i 5/14. - dalje: Ustav) odnosno da mu je u žalbenom postupku bilo uskraćeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, pa da bi time bila počinjena i povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Naime, po ocjeni ovog suda to pravo, u kontekstu svega prethodno iznesenog, ne pretpostavlja obvezu suda da baš na svaku žalbenu tvrdnju stranke u postupku mora dati precizan, detaljan i temeljit odgovor s obzirom da očitovanje drugostupanjskog suda na žalbene navode stranaka u biti zavisi od okolnosti svakog pojedinog slučaja, a tom zahtjevu je drugostupanjski sud u konkretnoj situaciji, kako je to prethodno obrazloženo, u potpunosti i udovoljio.

7. Stoga, slijedom svega prethodno navedenog, nije ostvarena niti jedna od povreda na koje ukazuje osuđeni M. L. u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

8. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 6. rujna 2023.

                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Dražen Tripalo, v.r.