Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž R-1132/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bojanu Doneski, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jovan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Bojan Doneski, Antonio Mihoci i Kristina Burcar sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB 52634238587, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv, presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj: Pr-68/2022-5 od 25. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I.Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj: Pr-68/2022-5 od 25. listopada 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u fazu glavne rasprave.
II. Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u končanoj odluci.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nezakonita Odluka tuženika o naknadi troškova prijevoza na posao i s posla broj: 511-17-04/1-307/47-2022 od 1. travnja 2022. dok je u točki II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 132,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.
2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.,96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).
3. Tužitelj predlaže uvaženje žalbe.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tužitelja je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nije dopuštena tuženikova Odluka o naknadi troškova prijevoza na posao i s posla broj: 511-17-
04/1-307/47-2022 od 1. travnja 2022.
7. U postupku pred prvostupanjskim sudom između stranka nije bilo sporno;
- da je tužitelj zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Krapinsko-zagorske, Službe kriminalističke policije, Odjela za obradu kriminaliteta,
- da je tuženik donio Odluku o naknadi troškova prijevoza na posao i s posla broj: 511-17-04/1-307/47-2022 od 1. travnja 2022. ,
- da je tužitelj protiv navedene Odluke pravovremeno podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika, te da je isti Odlukom tuženika od 13. svibnja 2022, odbijen kao neosnovan, da je tužitelj prije pokretanja ovog parničnog postupka podnio tuženoj Zahtjev za mirno rješavanje spora koji je Očitovanjem tužene od 20. lipnja 2022. utvrđen neosnovanim.
- te da je tužitelj sudsku zaštitu protiv Odluke tuženika zatražio pravovremeno u rokovima propisanim odredbom čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje ZR)
8. U postupku pred prvostupanjskim sudom te u ovoj žalbenoj fazi postupka sporna je zakonitost Odluke tužene od 1. travnja 2022. koju Odluku tužitelj smatra nezakonitom zbog retroaktivnog određivanja iznosa naknade na ime troškova prijevoza na posao i s posla te zbog činjenice što ista nije donesena u formi upravnog akta.
9. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;
-da iz sadržaja Odluke o naknadi troškova prijevoza na posao i s posla Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Krapinsko- zagorske broj511-17-04/1-307/47-2022 od 1. travnja 2022. proizlazi sa se istom tužitelju za vremensko razdoblje od 1.prosinca 2020. do 30. lipnja 2021. priznaje pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza:-dolaska na posao u visini cijene pojedinačne karte na relaciji [adresa] u organizaciji javnog prijevoznika „Presečki grupa“ d.o.o. i povratka s posla na relaciji [adresa] u visini cijene 1/12 godišnje karte u organizaciji javnog prijevoznika „ Hrvatske željeznice d.o.o“,
-da je istom određeno da se za vremensko razdoblje od 1. prosinca 2020. do 30. lipnja 2021. ne primjenjuje rješenje Policijske uprave krapinsko-zagorske broj 511- 17-04/1-307/14-2021 od 19. siječnja 2021. kojim je tužitelju utvrđeno pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza u visini cijene mjesečne karte na relaciji [adresa] i obrnuto u organizaciji javnog prijevoza Presečki grupa d.o.o.
- da je tužitelju temeljem toga rješenja za vremensko razdoblje od 1. prosinca 2020. do 30. lipnja 2021. isplaćena naknada troškova prijevoza u visini od 1.022,23 eur/ 7.702,00 kn a da se pobijanom Odlukom utvrđuje da mu za navedeno vremensko razdoblje pripada pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u novčanom iznosu od 735,42 eur/ 5.541,00 kn te se utvrđuje da je imenovanom isplaćen nepripadajući iznos od 286,81 eur/ 2.161,00 kn a koja novčana sredstva je u obvezi vratiti u Državni proračun Republike Hrvatske u roku od 30 dana.
10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud kao neosnovan odbija tuženi zahtjev tužitelja za utvrđenjem nezakonitosti Odluke o naknadi troškova prijevoza na posao i s posla od 1. travnja 2022. zaključujući da je predmetna Odluka donesena u skladu s odredbom čl. 133. ZR u svezi sa čl. 63. st. 1. i 2. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" br. 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12. - službeni pročišćeni tekst, 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17., 70/19., 98/19., dalje ZDS). Ocjenjuje, a sve protivno navodima tužitelja, da predmetna Odluka nije trebala biti donijeta u formi upravnog akta. U prilog pravilnosti svog zaključka poziva se na odredbu čl. 63. st. 1. ZSD-a koja da propisuje da je samo odlučivanje o prijemu u državnu službu, rasporedu na radno mjesto, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje, te prestanku državne službe upravna stvar o kojoj odlučuje rješenjem čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslovanja rješavanje o upravnoj stvari, sukladno propisima o ustrojstvu državnog tijela dok odlučivanje o ostalim materijalnim pravima državnog službenika, pa tako i o naknadi troškova prijevoza na posao spada u kategoriju "ostalih materijalnih prava" koja pripadaju državnim službenicima za koja nije, u smislu naprijed citirane odredbe ZDS-a nije propisano da se o istima odlučuje u obliku upravnog akta.
11. Nadalje obrazlaže prvostupanjski sud da je obveza tuženika odlučivati o pravima, obvezama i odgovornosti službenika u pisanom obliku, s obrazloženje te s poukom o pravnom lijeku, a na koji način je konkretno postupljeno jer je sporna Odluka dostavljena tužitelju u pisanom obliku, s obrazloženjem i uputom o pravnom lijeku kojom je tužena, u skladu s odredbom čl. 133. ZR-a, uputila tužitelja da može u roku od 15 dana od primitka Odluke ponijeti zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, a što je, u konkretnom slučaju, tužitelj i učinio. U konačnosti Odlukom tuženika KLASA: 121-05/22-01/141 od 13. svibnja 2022. kojom je odbijen tužitelj zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa protiv sporne Odluke tužitelj da je upućen da protiv iste može pokrenuti spor pred sudom opće nadležnosti, na koji način da je tužitelj postupio, podnijevši tužbu u ovoj pravnoj stvari.
12. Slijedom navedenog smatra prvostupanjski sud da nije u pravu tužitelj kada tvrdi da je spornu odluku trebalo donijeti u obliku upravnog akta sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, odnosno da je tuženik trebao po službenoj dužnosti provesti obnovu postupka u smislu odredbe čl. 123. tog Zakona, pri čemu ukazuje i da je točkom 3. izreke sporne Odluke utvrđeno da se za predmetno razdoblje od 1. prosinaca 2020. do 30. lipnja 2021. ne primjenjuje Odluka PU Krapinsko-zagorske broj 511-17-04/1-307/14-2021 od 19.1.2021., te da stoga nije ni bilo obvezatno provoditi obnovu postupka te smatra da je sporna Odluka tuženika donesena u valjanoj formi. U odnosu na Izjave tužitelja od 2. lipnja 2022. kojima daje suglasnost da mu se od neto plaće izvrši obustava na ime nepripadne isplate troškova prijevoza na posao i s posla za razdoblje od 1. prosinca 2020. do 30. lipnja 2021. zaključuje da iste nisu od odlučnog značenja za prosudbu pitanja valjanosti sporne Odluke smatrajući da činjenicom potpisivanja istih te davanja suglasnosti da mu se u smislu pobijane Odluke izvrši obustava plaće tužitelj nije priznao zakonitost Odluke. Na osnovu svega utvrđuje da tužbeni zahtjev tužitelja kojim osporava zakonitost Odluka tužene broj 511-17-04/1- 307/47-2022 od 1. travnja 2022. budući je sporna Odluka protivno navodima i tvrdnjama tužitelja donesena u valjanoj formi, kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužitelja te odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude. O parničnom trošku odlučuje temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a te tuženoj kao stranci koja je uspjela u postupku i koju je zastupalo nadležno državno odvjetništvo priznaje pravo na naknadu parničnog troška te odlučuje kao u točki II. izreke pobijane odluke.
13. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi protivno žalbenim navodima tužitelja u donošenju prvostupanjske presude nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. U presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava te provedenih dokaza te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
14. Isto tako u donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).
15. Međutim ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega se ni pravilnost materijalnog prava za sada ne može ispitati.
16. Na žalbene navode tužitelja valja istaći da je pravilno utvrđenje te zaključak prvostupanjskog suda da sporna Odluka tuženika kojom se odlučuje o pravo tužitelja o naknadi troškova prijevoza na posao i s posla nije trebala biti donesena u formi upravnog akta te ovaj sud u cijelosti kao pravilna prihvaća utvrđenja te zaključke prvostupanjskog suda da odlučivanje o pravu na prijevozni trošak predstavlja odlučivanje o materijalnim pravima koja pripadaju državnim službenicima za koja nije u smislu odredbe čl. 63. ZDS-a propisano da se o istima odlučuje u obliku upravnog akta.
17. U konačnosti sama forma odlučivanja o pravu tužitelja, u situaciji kao konkretna kada je tuženik o pravu tužitelja na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla odlučio Odlukom od 1. travnja 2022. protiv koje je tužitelj uložio zahtjev za zaštitu prava te končano prema uputi tuženika i pokrenuo postupka pred redovnim sudom nije od utjecaja na samu valjanost odluke.
18. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud propustio utvrditi je li tuženik imao osnova donijeti pobijanu Odluku o naknadi troškova prijevoza na posao i s posla od 1. travnja 2022. koju činjenicu prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa rukovodeći se valjanošću samo forme sporne odluke, ne utvrđujući valjanost i osnovanost sadržaja iste, uopće nije utvrđivao, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
19. Iz navedenih razloga po žalbi tužitelja temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a prvostupanjsku presudu je valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
20. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će rukovodeći se sadržajem Odluke te činjeničnim navodima i dokazima stranaka iznijetih do zaključenja prethodnog postupka ispitati valjanost sadržaja Odluke tuženika o naknadi troškova prijevoza na posao i s posla od 1. travnja 2022. za vremensko razdoblje od 1. prosinca 2020. do 30. lipnja 2021. te će vezano uz način prijevoza tužitelja na posao i s posla te okolnosti slučaja utvrditi je li tužitelj imao osnova donijeti spornu Odluku od 1. travnja 2022. rukovodeći se i materijalno pravnim propisima sadržanim u odredbi čl. 52. i 53. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 112/17., 12/18., 2/19., 119/19. i 66/20, dalje - Kolektivni ugovor), nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.
21. Sukladno odredbi čl. 166.st.3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
U Rijeci 5. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Filka Pejković
