Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-686/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, po sucu Josipu Štrucelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kallay i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2453/2021 od 3. svibnja 2023., dana 5. rujna 2025.
r i j e š i o j e
I Uvažava se žalba tuženika, te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2453/2021 od 3. svibnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu, istaknut po tuženiku.
2. Protiv tog rješenja pravovremeno je žalbu izjavio tuženik pobijajući rješenje u cijelosti i to zbog svih zakonom predviđenih razloga. Navodi da prvostupanjski sud nije utvrđivao pretpostavke za ocjenu nepoštenosti odredbe o ugovorenoj nadležnosti, da je tužitelj zastupan po odvjetniku zbog čega njegova osobna prisutnost na ročištima ne bi bila potrebna, te da ugovaranje mjesne nenadležnosti nisu okolnosti koje bi tužitelju otežavale da svoja prava ostvari pred sudom. Ističe da je prvostupanjski sud počinio apsolutnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), da je pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na postojanje znatne neravnoteže na štetu potrošača, te da je pogrešno i nepotpuno utvrdio materijalno pravo i to odredbu Zakona o zaštiti potrošača i Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijano rješenje na način da se prihvati tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu, a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Nije sporno da je predmet postupka u svezi s ugovorom o kreditu u kojem tužitelj ima status potrošača, a tuženik trgovca, te nije sporno da tužitelj ima prebivalište na području na kojem je nadležan Općinski sud u Splitu. Iz prvostupanjskog spisa je vidljivo da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, kao kreditor u Splitu dana **.**.2007. sklopili Ugovor o kreditu [broj kredita], te da je odredbom članka 12. Ugovora o kreditu ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta kreditora.
6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda potrebno je utvrditi da li predmetna ugovorna klauzula iz članka 12. Ugovora o kreditu predstavlja nepoštenu odredbu Ugovora, sve u smislu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva) koja je u cijelosti implementirana u hrvatski pravni sustav, odnosno je li takva ugovorna odredba ništava u smislu odredbe članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 – dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, koju je bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 kojom je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Jednako je propisano i odredbom članka 49. stavak 1. i 2., a u svezi s odredbom članka 50. točka 19. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 114/19).
7. Na sastanku Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova, održanom 5. studenog 2020. zaključeno je da prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti (zaključci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-308/2020 od 5. studenog 2020., Zaključak broj 11).
8. Prema tome, osnovano tvrdi tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, da nije utvrdio činjenično stanje u odnosu na postojanje znatne neravnoteže na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te da rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati, te je ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. na koju tuženik ukazuje u žalbi.
9. Slijedom navedenog valjalo je uvažiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak.
10. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će na brz i jednostavan način, prvenstveno saslušanjem tužitelja i po potrebi izvođenjem daljnjih dokaza, kao i uvidom u dokumentaciju koja već prileži u spisu utvrditi je li se o prorogacijskoj klauzuli o mjesnoj nadležnosti u korist registriranog sjedišta banke pregovaralo, te je li ista ništetna, odnosno da li suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja i sjedišta tuženika, na mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe, opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti). Osim toga, prvostupanjski sud će utvrditi i obrazložiti da li u konkretnoj pravnoj stvari ima mjesta primjeni odredbe članka 59. ZPP-a kojim propisuje nadležnost po mjestu u kojem se nalazi poslovna jedinica, ali samo ako je poslovna jedinica upisana u sudski registar kao podružnica tuženika. Potrebno je utvrditi i gdje i kada je Ugovor o kreditu solemniziran. Nakon što utvrdi relevantne činjenice prvostupanjski sud će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku, koju će obrazložiti imajući u vidu pravna shvaćanja na koja se ukazuje u ovoj odluci.
11. Obzirom da je ukinuta odluka protiv koje je podnesen pravni lijek ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučuje u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP-a).
U Karlovcu 5. rujna 2025.
Sudac
Josip Štrucelj
