REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-332/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Ivane Bilušić i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Mirne Mrčela kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DF, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog DF, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 13. kolovoza 2025. poslovnog broja Kov-74/2025, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog DF odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025. – dalje: ZKP/08.), protiv okrivljenog DF, zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., koji je određen rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovnog broja Kir-691/2025 od 2. kolovoza 2025., s time da mu istražni zatvor teče od dana uhićenja, i to od 31. srpnja 2025.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ZF po braniteljici, odvjetnici Aleksandri Vareškić Fodor, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložio je usvojiti žalbu, preinačiti pobijano rješenje te okrivljenika pustiti na slobodu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pobijajući rješenje, žalitelj navodi da "iz pobijanog rješenja ne proizlazi da je sud naveo okolnosti zbog kojih smatra da se istražni zatvor ne može zamijeniti jamstvom, što predstavlja povredu iz članka 468. stavka 3. ZKP-a.". Iz ovih žalbenih navoda proizlazi da žalitelj upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. No, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno, zakonito i potpuno utvrdio postojanje razloga za primjenu istražnog zatvora protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za svoju odluku je sud dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako za postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, a koja se žalbom ne osporava, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika primijenjen i neprikladnosti zamjene jamstvom ili blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Slijedom navedenog, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. , niti je osnovan žalbeni navod da bi navedena bitna povreda koincidirala s apsolutno bitnom povredom članka 468. stavka 3. ZKP/08., a kako se to navodi u žalbi.
5. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08. žalitelj tvrdi da okolnosti koje sud nalazi kod okrivljenika ne opravdavaju primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti bijega. Naime, žalitelj navodi da činjenica da je okrivljenik državljanin Ukrajine, odnosno da nije vezan za teritorij Republike Hrvatske ne može biti dostatan razlog za utvrđenje opasnosti od bijega te da okrivljenik je vezan za teritorij Republike Hrvatske, činjenicom prijavljenog boravišta.
5.1. Međutim, protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda da su na strani okrivljenika ostvarene one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje realne i predvidive opasnosti da će on na slobodi pobjeći i time postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske. Naime, opasnost od bijega sud osnovano nalazi u činjenici da je okrivljenik državljanin Ukrajine gdje ima i prebivalište, a u [adresa] je prijavio boravište 30. srpnja 2025., odnosno dan prije nego što je zatečen u prijevozu ilegalnih migranata. Nadalje, u Republici Hrvatskoj ne posjeduje nekretnine, nema zaposlenje ni obitelj, dakle nikakve osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne okolnosti koje bi ga vezale za područje Republike Hrvatske. Također, prema navodima okrivljenika, u Francuskoj Republici mu se nalaze žene i djeca, gdje je najavio da će se i sam uputiti po ukidanju istražnog zatvora. Uz navedeno, imajući u vidu težinu i posljedice kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, doista je razumno za očekivati da će, puštanjem na slobodu, okrivljenik pobjeći te postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske.
6. Nadalje, što se tiče navoda žalitelja da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti i jamstvom, prvostupanjski sud je ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama i jamstvom te je, imajući u vidu sve naprijed navedeno u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, i po ocjeni ovog suda, pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju svrha koja se želi postići istražnim zatvorom ne može ostvariti zamjenom istražnog zatvora jamstvom ili nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., a kako to žalitelj neosnovano predlaže u žalbi.
7. Protivno žalbenim navodima, uzimajući u obzir težinu terećenog kaznenog djela i njegov međunarodni karakter, propisane kazne te, s druge strane, kazne koja se prema podacima može očekivati ako dođe do potvrđivanja optužnice i ako se utvrdi krivnja okrivljenika, kao i potrebu produljenja i trajanja istražnog zatvora, produljenjem istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti, kako to pogrešno smatra okrivljenik.
8. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 5. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević