Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1258/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Posavčiću, odvjetniku iz Kutine, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-465/2024-24 od 10. srpnja 2024., 5. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika uvažava te se rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-465/2024-24 od 10. srpnja 2024.:

- potvrđuje u točki I. izreke

- preinačuje u točki II. izreke tako da se rješava da će se nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

"I. Ovaj sud oglašava se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

II. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja, predmet će se ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Sisku."

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj zbog pogrešne primjene odredaba o mjesnoj nadležnosti te predlaže da sud drugog stupnja ukine pobijano rješenje i predmet vrati na nastavak postupka Općinskom sudu u Kutini.

3. Protiv točke II. izreke rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih zakonom propisanih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja žalbu usvoji, a pobijano rješenje preinači ili podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a smatrajući da rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega smatra da se rješenje ne može ispitati.

6.1. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika o svim odlučnim činjenicama sud prvog stupnja naveo je jasne razloge tako da je rješenje po žalbi bilo moguće ispitati, a sud nije počinio niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a.

7. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika radi ništetnosti ugovorene valutne klauzule u Ugovoru o kreditu od 14. travnja 2008. zaključenom u CHF te traži isplatu zbog preplaćenog iznosa na ime valutne klauzule. Tuženik je u odgovoru na tužbu prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Kutini. Sud utvrđuje da su stranke Ugovorom o kreditu ugovorile za slučaj spora mjesnu nadležnost sjedišta kreditora iz kojih razloga je ocjenjivao radi li se o nepoštenoj odredbi Ugovora u smislu odredbe članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) te je utvrdio da se o toj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač (tužitelj) nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a radi se o ugovoru koji je zaključen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Po ocjeni suda odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, kao potrošača, iz razloga što je prebivalište tužitelja od sjedišta tuženika udaljeno 110 km u jednom smjeru, a prometna povezanost je jako loša te bi tužitelj radi zaštite svojih prava pred sudom bio podvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, a što se ne odnosi na tuženika u slučaju da se spor vodi pred sudom u mjestu sjedišta tuženika.

7.1. Sud utvrđuje da je tužitelj na temelju odredbe članka 59. ZPP-a imao mogućnost izbora suda između općemjesno nadležnog suda prema sjedištu tuženika ili suda na čijem području se nalazi poslovna jedinica tuženika, što je u konkretnom slučaju Općinski sud u Sisku. Kako je u postupku utvrdio da je Ugovor o kreditu zaključen u poslovnoj jedinici tuženika u [adresa], a udaljenost prebivališta tužitelja od [adresa] je oko 60 km, što je znatno bliže u odnosu na Zagreb, sud odlučuje da će nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Sisku. Iz tih razloga sud je odlučio kao u citiranoj izreci pobijanog rješenja.

8. Tužitelj u žalbi tvrdi da tuženik ima poslovnu jedinicu i u Kutini, koja je najbliža mjestu stanovanja tužitelja, te smatra da je primjenom članka 19. stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju mjesno nadležan Općinski sud u Kutini, iz kojih razloga ocjenjuje da je sud neosnovano donio rješenje kojim se oglasio mjesno nenadležnim.

8.1. Žalbene tvrdnje tužitelja nisu osnovane prije svega iz razloga što se prema odredbi članka 29. stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., 128/22. i 156/23.) taj Zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu toga Zakona (1. siječnja 2010.), osim u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka. Isto tako, s obzirom na činjenicu da je sud utvrdio da je tužitelj Ugovor o kreditu zaključio u poslovnoj jedinici tuženika u [adresa] Općinski sud u Kutini, na području kojeg se ne nalazi niti poslovna jedinica u kojoj je tužitelj zaključio Ugovor o kreditu, a niti sjedište tuženika, koje je u Zagrebu, ne može biti mjesno nadležan za odlučivanje u ovom sporu, iz kojih razloga je pravilno sud prvog stupnja odlučio kada se je u točki I. izreke oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Iz tih razloga žalbu tužitelja protiv točke I. izreke rješenja trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja u tom dijelu potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

9. Tuženik u žalbi u bitnome osporava utvrđenje suda da je ugovorna odredba o ugovaranju mjesne nadležnosti za slučaj spora u sjedištu tuženika ništetna smatrajući da takva odredba ne bi otežala ostvarenje prava tužitelja pred sudom. Također u žalbi tvrdi da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 59. ZPP-a, jer prema toj odredbi pravo izbora mjesno nadležnog suda ima tužitelj i to isključivo prilikom podnošenja tužbe te je tužitelj imao mogućnost izbora između suda općemjesne nadležnosti za tuženika (Zagreb) i suda na čijem području se nalazi poslovna jedinica tuženika ([adresa]), ako je spor nastao u povodu djelatnosti te jedinice, koju činjenicu tuženik osporava. Po ocjeni tuženika tužitelj koji ima pravo izbora između dva mjesno nadležna suda tim pravom se prilikom podnošenja tužbe nije koristio, jer je tužbu podnio sudu koji prema odredbi članka 59. ZPP-a ne može biti mjesno nadležan, iz kojih razloga smatra da je sud mogao radi postupanja u ovoj pravnoj stvari odlučiti jedino da će se spis ustupiti samo općemjesno nadležnom sudu za tuženika, a to je Općinski građanski sud u Zagrebu.

9.1. Žalbene tvrdnje tuženika u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti u sjedištu tuženika nisu osnovane, jer je i po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja pravilno primjenom odredbe članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ocijenio da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi obzirom da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, zbog čega tužitelj kao potrošač nije imao mogućnost utjecati na sadržaj te odredbe, a ugovor je zaključen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika. I po ocjeni ovog suda takva ugovorna odredba u konkretnom slučaju uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača jer bi tužitelj trebao radi ostvarivanja svog prava putovati u Zagreb koji je udaljen 110 km od mjesta prebivališta tužitelja u [adresa], a prema utvrđenju suda prometna povezanost između ta dva mjesta je loša.

9.2. Međutim, osnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je tužitelj imao mogućnost izbora prema odredbi članka 59. ZPP-a da tužbu podnese jednom od sudova koji su tom odredbom određeni kao mjesno nadležni. Odredbom članka 59. ZPP-a propisano je da za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Citirana odredba članka 59. ZPP-a propisuje izberivu mjesnu nadležnost, a takva odredba omogućuje tužitelju da prilikom podnošenja tužbe bira između suda koji je općemjesno nadležan za tuženika i nekog drugog suda određenog tom odredbom, a u konkretnom slučaju suda na čijem području se nalazi poslovna jedinica u kojoj je tužitelj s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu. Kako tužitelj podnoseći tužbu u ovom predmetu Općinskom sudu u Kutini nije iskoristio svoje pravo koje mu daje odredba članka 59. ZPP-a jer nije tužbu podnio niti jednom od sudova navedenih u tom članku, odnosno niti općemjesno nadležnom sudu za tuženika, a to je Općinski građanski sud u Zagrebu, jer se sjedište tuženika nalazi u Zagrebu, a niti Općinskom sudu u Sisku, na području kojeg se nalazi poslovna jedinica tuženika, u kojoj je tužitelj s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu, kako to proizlazi iz podataka u spisu, sud nije mogao primjenjujući tu odredbu odlučiti da će se predmet ustupiti Općinskom sudu u Sisku, već je isključivo mogao odlučiti da će se na temelju odredbe članka 46. stavak 1. ZPP- a spis ustupiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, koji je općemjesno nadležan za tuženika, jer za ovaj spor zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda.

10. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je uvažiti, a rješenje suda prvog stupnja u točki II. izreke preinačiti primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a te odrediti da će se predmet nakon pravomoćnosti pobijanog rješenja ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

Koprivnica, 5. rujna 2025.

Sutkinja

Tatjana Kučić