- 1 -

Broj: Ppž-11612/2021

 

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Ppž-11612/2021

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                                                     

             

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. L.B., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ br. 107/01., 87/02., 163/03.,141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 11. listopada 2021., broj: 46. Pp J-1879/2020, u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

Prihvaća se osnovanom žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje, preinačuje se prvostupanjska  presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. L.B., za prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji je tom presudom proglašena krivom, na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna 663,61 eura (šesto šezdeset tri eura i šezdeset jedan cent)/5.000,00 kuna (pet tisuća kuna)[1], koju je dužna platiti u roku 30 dana po primitku ove presude, s time da će se izrečena novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako okr. L.B. u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 11. listopada 2021., broj: 46. Pp J-1879/2020 proglašena je krivom okr. L.B. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji joj je primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana kazna 1.500,00 kuna, koju je dužna platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je oslobođena obveze da naknadi troškove prekršajnog postupka u cijelosti.

 

1.1.              Istom presudom na temelju čl. 76. a Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) od  okrivljenice je oduzet jedan PE smotuljak sa sadržajem droge „Speed“ sveukupne težine 0,2 grama.

 

2.              Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Policijska uprava splitsko-dalmatinska, I Policijska postaja pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenici izrekne novčana kazna u predloženom iznosu.

 

3.              Žalba je osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

      5.     Podnositelj žalbe smatra da je izrečena novčana kazna preblaga te kao takva ne služi svrsi, posebno u specijalno preventivnom smislu, a navedene olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir su precijenjene i ne mogu biti odlučne za izricanje ovako niske mjere kazne. Tužitelj navodi da inkriminirano ponašanje predstavlja teži oblik prekršaja obzirom na konzumacije droge u društvu i dostupnost na ulici, pa imajući u vidu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i izražene zahtjeve generalno preventivnog djelovanja, nisu održivi razlozi ovako niske kazne, koja, po mišljenju žalitelja u stvari doprinosi povećanju zlouporabe droga i poticajno djeluje na vršenje djela iz oblasti kriminaliteta droga.

 

6.              Ispitujući pobijanu presudu u odluci o novčanoj kazni, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud, za počinjeni prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, izrekao preblagu mjeru kazne. Prvostupanjski je sud, prilikom odmjere visine kazne, smatrajući da su se ispunile zakonske pretpostavke, primijenio odredbe o ublažavanju kazne i okrivljenici izrekao novčanu kaznu znatno blažu od propisanog posebnog zakonskog minimuma.

 

7.              Čl. 37. Prekršajnog zakona propisuje:

„(1) Sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kad to ovaj Zakon izričito propisuje.

(2) Blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom.“

 

8.              U pravu je podnositelj žalbe, da se u ovoj situaciji nisu stekli uvjeti za ublažavanje kazne okr. M.Č.. Naime, kako u ovom konkretnom slučaju nije Zakonom izričito propisano da se kazna može ublažiti, to je za primjenu odredbe o ublažavanju kazne bilo nužno utvrditi postojanje “naročito olakotnih okolnosti“, zbog kojih se „svrha kažnjavanja može se postići i blažom kaznom od propisane.“

 

8.1.              Prilikom odmjere visine kazne prvostupanjski je sud cijenio na strani okrivljenice naročito olakotnim okolnostima priznanje djela, držanje okrivljenice pred sudom, njeno dosadašnje nekažnjavanje, količinu droge koju je posjedovala i imovno stanje te joj izrekao novčanu kaznu znatno ispod zakonskog minimuma, smatrajući da se obzirom na postojanje naročito olakotnih okolnosti, svrha kažnjavanja može postići i takvom, blažom kaznom u smislu specijalne i generalne prevencije. 

 

8.2.              Međutim, navedene okolnosti, po ocjeno ovog suda, ne predstavljaju naročite olakotne okolnosti za ublažavanje kazne u smislu čl. 37. Prekršajnog zakona. U odnosu na dosadašnju nekažnjavanost okrivljenice treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje građane na poštivanje pravnog poretka te se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po ocjeni ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito olakotnom okolnosti za ublažavanje novčane kazne. Jednako tako nejasno je kakvo je to bilo „držanje okrivljenice pred sudom“ da ga je sud cijenio olakotnim imajući u vidu da je i priznanje djela cijenjeno olakotnim. Imovno stanje okrivljenica nije potkrijepila nikakvim dokazima, a količina droge, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, može se cijeniti otegotnom okolnošću kod izbora vrste i mjere kazne, a nikako ne olakotnom, uzimajući u obzir samu težinu i opasnost počinjenog prekršaja.

 

9.               Slijedom navedenog, u pravu je tužitelj da u ovoj situaciji nije bilo zakonskih uvjeta za ublažavanje novčane kazne te je ovaj drugostupanjski sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, okr. L.B., za počinjeni prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, na temelju tog zakonskog propisa, izrekao novčanu kaznu u posebnom minimumu novčane kazne propisane u rasponu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazne zatvora do 90 dana, smatrajući da je tako izrečena novčana kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja, tako da će se njome ostvariti opća svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona i svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, olakotne okolnosti utvrđene na strani okrivljenice, uz činjenicu da nisu utvrđene otegotne okolnosti, našle su dovoljno odraza u novčanoj kazni izrečenoj u propisanom minimumu novčane kazne u iznosu 663,61 eura, preračunatom prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450).

 

10.               Trebalo je primijeniti odredbu čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona i upozoriti okr. L.B., ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene ovom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

 

11.              Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

            Zagreb, 6. rujna 2023.

                                                                                               

Zapisničar:                                                                          Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                           Gordana Korotaj, v.r.             

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu i  tužitelja.