Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Pp-2816/2024-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu po sutkinji Željki Budanec uz sudjelovanje Gorana Plantak kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene VMI sa prebivalištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pokrenutog povodom Optužnog prijedloga Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin broj: KLASA: 211-07/24-5/28211, URBROJ: 511-14-05-24-1 od 16. listopada 2024. godine, na temelju čl. . 1. PZ-a i čl. 179. PZ-a, dana 5. rujna 2025. godine, objavio je i
p r e s u d i o j e
Okr. VMI, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer V i VM r. Ć, rođena **.**.1957. godine u mjestu [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanka RH, umirovljenica, mjesečna mirovina u iznosu od 400,00 eura, udana, troje djece, SSS, prekršajno nekažnjavana,
k r i v a j e
I što je u vremenskom periodu od 1. rujna 2024. godine do 9. listopada 2024. godine u Centru za rehabilitaciju Varaždin, u [adresa], počinila psihičko nasilje u obitelji naspram kćeri ĆM (1994), s prebivalištem u [adresa] i prijavljenim boravištem u [adresa], ujedno osobe koja je lišena poslovne sposobnosti u djelomičnom opsegu i to u segmentu brige za zdravlje, liječenje i smještaj, raspolaganjem novcem i imovinom, sklapanje svih vrsta pravnih i poslova i zastupanje pred javnopravnim tijelima institucijama, i to na način što gotovo svakodnevno naziva kćer ĆM kojom prilikom je nagovara da se vrati kući, a dana 24. rujna 2024. godine joj je prilikom poziva prijetila riječima: "vrati se doma ili se A bude ubil!", te isto ponavlja prilikom posjeta, a što je kod ĆM izazvalo osjećaj tjeskobe, uznemirenosti kao i povrede dostojanstva,
II čime je počinila prekršaj iz članka 10. stavak 1. točka 3. kažnjiv po članku 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te joj se radi toga primjenom čl. 37. PZ-a,
i z r i č e
III
novčana kazna u iznosu od 500,00 eura (petsto eura)
IV Okrivljena je dužna novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude. Okrivljena se upozorava sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona (NN 107/2007, 39/2013, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), da ako u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene kazne smatrati će se da je izrečena novčana kazna u cjelini plaćena. Ukoliko okrivljena u tom roku izrečenu novčanu kaznu ne plati ista će se temeljem članka 34. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.
V Trošak postupka od 40,00 eura od kojeg se iznos od 40,00 eura odnosi na paušalni trošak postupka, a temelji se na članku 138. stavak 3. u vezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), i dužna ga je nadoknaditi okrivljena u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude. Ukoliko okrivljena u tom roku izrečene troškove ne plati isti će se temeljem članka 34. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.
Obrazloženje
1. Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Varaždin podnijela je ovom
sudu Optužni prijedlog broj: KLASA: 211-07/24-5/28211, URBROJ: 511-14-05-24-1 od 16. listopada 2024. godine protiv okrivljene radi prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
2. Okrivljena je u odnosu na navode optužbe iskazala da se ne smatra krivom i želi iznijeti svoju obranu. Prije svega ističe da je ĆM njezina kćer te je osoba lišena poslovne sposobnosti u djelomičnom opsegu kao što je navedeno u optužnom prijedlogu. Njezina kćer se sada nalazi u tom Centru za rehabilitaciju Varaždin kao što je navedeno. No, nije istina što se njoj stavlja na teret optužnim prijedlogom. Od toga što je navedeno ništa nije istina i sve su to laži. Pojašnjava da je ona svoju kćer ĆM 27 godina nosila i nikada joj nije pala, te su oni kćer ĆM odveli u taj Centar. No, nije točno da bi ona počinila to psihičko nasilje te nije točno da kćer svakodnevno naziva i nagovara da se vrati kući. Nije točno da bi dana 24. rujna 2024. godine prilikom poziva ĆM prijetila riječima: "vrati se doma ili će AM počiniti suicid", te nije točno da bi ona to ponavljala prilikom posjeta. Želi pojasniti da ĆM svaki puta kada ona dođe plače, a ona pita ĆM zašto plače, te joj je ĆM rekla da hoće ići doma u Sračinec, a AM zove tata. Želi navesti da kći u Sračincu ima sve prilagođeno za život. Na pitanje braniteljice okrivljene kako je ĆM sada od kada je otišla u Centar za rehabilitaciju, a kako je bila prije izjavljuje da je doma mogla stati na noge, a sada ne može, "skroz je otišla". Na pitanje braniteljice zbog čega je sada zdravstveno loše izjavljuje da je sada više unutra, prije dok je bila doma išla je i po raznim udrugama, hodala je doma sa hodalicom, ona je ĆM vodila do kuhinje, a sada ne može. Dodaje da ĆM od 2. mjeseca prošle godine nije bila doma jer ju nisu pustili te su joj sada noge "kost i koža". Na daljnje pitanje braniteljice da li je njoj AM nekad rekao da će se ubiti, počiniti suicid, izjavljuje da nikada, nikada to nije govorio, ĆM njega voli i obožava. Na daljnje pitanje braniteljice što se događa kada razgovara sa ĆM te plače, ona govori ĆM da se neka obrati njima, da joj ona ne može pomoći, a ĆM se plaši njima reći da ne bi onda bilo još gore, oni joj stavljaju riječi u usta te onda ona to ponavlja kao "papiga". Želi da uđe u zapisnik da su oni ĆM dali izjavu prema kojoj ona može ići svaki vikend doma te je socijalna radnica koja je došla s njima stavila njezin prst na tu izjavu, a u toj izjavi nije to pisalo, nego je pisalo drugo. Na pitanje braniteljice kako je sada situacija sa ĆM, da li ĆM sada njoj govori da hoće ići doma, izjavljuje da svaki dan, ĆM njoj govori da želi ići doma, a oni govore da ona ĆM maltretira. Na pitanje braniteljice koliko često joj ide u posjetu izjavljuje da tri puta tjedno kako je bilo određeno, ona bi išla i više, ali ne može to financijski podnijeti. Na pitanje suca koliko puta ju zove izjavljuje da svaki dan, osim kada su u posjeti. Na pitanje braniteljice što joj nosi izjavljuje da što si god ona poželi, hranu ili što god si poželi, i odjeću je nosila, ali pola toga nema. Na pitanje braniteljice da li je ĆM njoj ikada rekla da ju prečesto zove, izjavljuje "ne, nije mi nikada to rekla", prva riječ joj je bila "mama, sutra se vidimo" te narudžba što da joj se donese. Na pitanje braniteljice da li je ĆM rekla da želi ići doma izjavljuje "da, izjavljuje da su ĆM u domu rekli da ju budu premjestili u drugi dom, to su bile prve tri radnice koje su bile prije ovih, te radnice su joj rekle da ona mora reći da hoće ići u Pustodol jer inače ne bude dobro završilo, a što je onda nju uznemirilo. Okrivljena je izjavila "želim navesti u zapisnik da je moja kćer ĆM u tom domu ko u logoru, ne smije van, a onda želi ići doma". Na pitanje braniteljice u vezi iskaza svjedokinje kako je preda njom ĆM rekla da želi ići doma te da je ona lupila po stolu izjavljuje da to nije točno, nije istina da je lupila po stolu, te ĆM AM uvijek govori tata.
3. U toku dokaznog postupka izvršen je uvid u zapisnik o ispitivanju osumnjičenika Policijske postaje Varaždin od 14. 10. 2024. godine, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji Policijske postaje Varaždin od 27. 9. 2024. godine, zahtjev za izricanje zaštitne mjere Policijske postaje Varaždin od 14. 10. 2024. godine, službenu bilješku o uvidu o prijavljivanosti Policijske postaje Varaždin od 14. 10. 2024. godine, obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, podnesak Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 27. 9. 2024. godine, dopuna prijave Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 15. 10. 2024. godine, mail od 24. 10. 2024. godine, obavijest Policijske postaje Varaždin od 14. 10. 2024. godine, potvrdu iz Prekršajne evidencije od 31. 1. 2025. godine, podatke o socioekonomskim prilikama Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 13. 3. 2025. godine, izjavu, punomoć, podnesak Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 27. 3. 2025. godine, Rješenje Općinskog suda u Varaždinu od 7. 11. 2019. godine, podnesak Općinskog suda u Varaždinu od 7. 1. 2020. godine, Rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 22. 7. 2024. godine, podnesak Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 8. 8. 2025. godine, protokol razgovora od 24. 7. 2025. godine, kuvertu, razgledana je snimka sa stika predanog u spis od strane braniteljice okrivljene, te su ispitani svjedoci AM i Paula Leščan.
4. Svjedok AM je u vezi tog događaja iskazao da je VMI njegova supruga, a ĆM je njezina kćer. Prije svega bi htio reći da ono što se ĆM kaže da bude ona to ponovila, te su to sve laži. Ona se nalazi u domu, te ju oni tamo nešto ispituju i onda bude onda potvrdila ono što budu oni rekli jer im je strahu. Na pitanje suca izjavljuje da se u posjetu njoj ide normalno tri puta tjedno, time da u posjetu ĆM idu on i supruga VMI, dakle skupa. Njegova supruga VMI zna nazvati kćer ĆM, obično je to navečer i sve je normalno. Na pitanje suca da li je primijetio nešto prilikom razgovora sa ĆM ili prilikom posjeta ĆM izjavljuje da nije ništa primijetio, da je sve bilo normalno, jedino što ĆM svaki puta kada dođu govori da želi ići doma, a boji se reći tamo njima i to većinom svaki puta kada se ide doma ona odmah počne. Na pitanje suca da li je čuo da bi supruga nešto u tom smislu govorila ĆM izjavljuje da nije nikada nju nešto takvo čuo, te ju nije nagovarao, to su sve laži. Na pitanje suca da li je čuo da bi supruga nešto govorila ĆM u vezi njega izjavljuje da nije. Na pitanje braniteljice okrivljene da li je prilikom razgovora njegove supruge sa ĆM prisutan izjavljuje da je većinom prisutan, time da ona sa ĆM razgovara u kuhinji. Tako je jučer navečer rekla da hoće da joj donese odojka. Na daljnje pitanje braniteljice okrivljene da li je ikada supruzi ili ĆM ili bilo kome govorio da se želi ubiti izjavljuje da to nikad nije govorio, tek je počeo živjeti. Pojašnjava da je za ĆM sve nabavio, tako je nabavio električni krevet, tri kreveta, kamere joj je složio, ima sve uvjete, televizore, sve živo ima, cijelu kuću su preuredili, dakle sve su prilagodili za nju. Na pitanje braniteljice okrivljene kako njega zove ĆM, izjavljuje da ga ona zove tata i htjela bi imati prezime po njemu, no nitko ju ne želi slušati. Na daljnje pitanje braniteljice okrivljene kada supruga razgovara sa ĆM, kako njega ĆM zove, izjavljuje da ga zove tata, govori "daj mi tatu". Na pitanje braniteljice okrivljene da li može opisati posjetu ĆM izjavljuje da kada dođu da je svaki puta vesela, a kada idu doma onda svaki puta govori da zašto već idu, da kuda im se žuri, da još ostanu, da još malo budu. Na daljnje pitanje braniteljice okrivljene da li je osobno čuo da ĆM prilikom razgovora govori da želi ići doma izjavljuje da je to osobno čuo svaki puta. Na pitanje braniteljice zašto želi ići doma izjavljuje da ona govori da želi ići doma jer joj tamo nije dobro te želi ići doma u Sračinec, da želi ići gledati kokoši, zečeve. Na daljnje pitanje braniteljice okrivljene da li je ĆM zdravstveno bolje od kada je u domu izjavljuje da je ona lošije, i smršavila je, daju joj samo miksanu hranu, ne daju joj mlijeko, jogurte, što ima kalija.
5. Svjedok Paula Leščan je u vezi tog događaja iskazala da je ona u Centru za rehabilitaciju Varaždin, [adresa], zaposlena 1. 9. 2024. godine tako da ima saznanja samo od tog razdoblja. Pretpostavlja da se radi, odnosno da je u pitanju video koji je bio snimljen, time da nije bila prisutna kada je taj video sa ĆM snimljen, nego ga je samo poslije vidjela dok su joj ga pokazali. Njoj je kolegica ĐM pokazala taj video. Sjeća se da je na tom videu bilo vidljivo da je gospođa VMI tješila ĆM i da je ĆM povraćala jer je bila vidno uznemirena, drugo se ne sjeća, zna samo da je povraćala, to joj je ostalo u sjećanju. Na pitanje suca da li ima kakvih saznanja u vezi posjeta VMI kćeri ĆM izjavljuje da inače hrani jednu štićenicu u domu koja je u sobi sa ĆM, te tom prilikom ĆM uvijek ima potrebu nešto reći. Tako da joj je ĆM govorila da majka ipak prečesto dolazi njoj u posjetu, time da ona pred majkom govori kako želi ići kući, a onda preda njom i pred svojom skrbnicom govori kako je to pred majkom rekla jer se boji majke, te da ustvari ne želi ići kući. Može reći da je ona ĆM pitala da li je kuća prilagođena njoj te je ona rekla, citira "da ima stepenice i da to nije tako kako je majka navela prilikom posjete". Htjela bi navesti da je bila prisutna prilikom jedne posjete okrivljene kćeri ĆM, to je bilo 23. 7. ove godine, te je tom prilikom stekla dojam da ĆM sama nije htjela reći da ide doma, nego tek dok je okrivljena lupila šakom po stolu, ĆM je tada rekla da želi ići doma. Na pitanje suca izjavljuje da njoj ĆM zna reći da ju majka naziva na odjelni telefon, time da nema saznanja što joj okrivljena govori kada ju zove. Na pitanje suca da li ima kakvih saznanja da se radilo, odnosno govorilo o suprugu VMI, AM, izjavljuje da se sada sjetila da je jednom bilo govora da je majka ĆM govorila ĆM da ako se ne vrati doma da će AM počiniti suicid. Može reći da datum tog događaja ima zapisan u službenim zabilješkama, time da je 25. 9. kolegica IM, koja je u to vrijeme još radila, a sada više ne radi. Dakle, iz bilješke proizlazi da je ona istu, dakle kolegicu IM obavijestila da je dan prije ĆM njoj rekla da je majka prilikom telefonskog razgovora rekla da će očuh AM počiniti suicid ukoliko ĆM ne dođe kući, te je onda to rekla kolegici, budući da je u to vrijeme ona bila još pripravnica. Na pitanje suca kako joj je ĆM izgledala izjavljuje da se ona uvijek uznemiri kada joj tako govori, te ima spazme, onako se cijela grči. Na pitanje braniteljice okrivljene kako ĆM zove supruga okrivljene dok razgovara izjavljuje da ga zove " A", to joj je možda jednom rekla, primjerice "da će A počiniti suicid". Na pitanje braniteljice okrivljene da li je ĆM rekla da je u dobrim odnosima sa AM izjavljuje da njoj ĆM više govori o odnosu sa majkom. Na daljnje pitanje braniteljice okrivljene da li ima uvid u medicinsku dokumentaciju ĆM izjavljuje da ima uvid u istu, ali to rade odjelne sestre. Primjerice ukoliko ju skrbnica traži tako nešto ona će onda otići i dostaviti tu dokumentaciju. Na daljnje pitanje braniteljice okrivljene da li je eventualno čitala dokumentaciju o stanju ĆM, izjavljuje da je negdje doista pročitala da je ĆM u stanju dvogodišnjeg, odnosno trogodišnjeg djeteta, no ona, iako nije stručna za davanje takvog mišljenja, smatra da to nije točno, da se sa njome može komunicirati i da ona tako nešto razumije, naravno nešto složenije nije u mogućnosti, ali kada razgovaraju o tako nečemu razumije. Na pitanje braniteljice okrivljene da li može reći da je ĆM spominjala riječ suicid, izjavljuje da je tako ĆM navedeno u službenoj bilješci, time da je ĆM govorila u smislu da se bude ubil.
6. Braniteljica okrivljene je u završnom prijedlogu navela da je iz preslušane snimke vidljivo je da je ĆM ta koja govori da želi ići kući, a ne da ju okrivljena ucjenjuje, a osobito riječima da će " AM počiniti suicid". Okrivljena ne koristi riječi suicid, a osobito ne u razgovoru sa ĆM niti supruga zove AM nego tata jer ga tako i sama ĆM uvijek zove, a AM je kao svjedok potvrdio da nikada nije imao suicidalne misli ili izjave. ĆM je puno ljepše kod kuće i to kod okrivljene i u kući njezinog supruga nego u ustanovi Centra za rehabilitaciju, a okrivljena naravno želi da se njezina kćer vrati kući, a osobito jer vidi da je ĆM zdravstveno puno lošije od kada je u Centru nego kada je o njoj ona brinula. Napominje se da ĆM i pred okrivljenom, očuhom i svima koji joj dođu u posjete govori da želi ići kući, ali prema njezinim riječima pred djelatnicima Centra iz zavoda za socijalnu skrb boji se to reći jer se plaši preseljenja u drugi dom Pustodol, u koji je ranije trebala biti preseljena. U ovom predmetu nema nijednog neposrednog svjedoka, a danas ispitana svjedokinja smatra se samo posrednom svjedokinjom koja svoja saznanja crpi iz razgovora sa ĆM, koja je temeljem nalaza psihijatra Horvat i Vinković Grabarić osoba zrelosti na razini djeteta dobi od dvije do tri godine, a i iz nalaza psihologije Đ proizlazi da se radi o povodljivoj osobi zbog svojih mentalnih mogućnosti. Stoga se predlaže okrivljenu oslobodi prekršaja koji joj se stavlja na teret.
7. Okrivljena ne osporava da je njezina kćer ĆM osoba lišena poslovne sposobnosti u djelomičnom opsegu i to u segmentu brige za zdravlje, liječenje i smještaj, raspolaganjem novcem i imovinom, sklapanje svih vrsta pravnih i poslova i zastupanje pred javnopravnim tijelima institucijama, da se ista nalazi u Centru za rehabilitaciju Varaždin, te ne osporava da istu zove svaki dan, osim kada su joj u posjeti, te isto sudac nalazi nedvojbenim. Okrivljena poriče počinjenje prekršaja, ne smatra se krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret, te ističe kako nije točno da kćer svakodnevno naziva i nagovara da se vrati kući, nije točno da bi dana 24. rujna 2024. godine prilikom poziva ĆM prijetila riječima: "vrati se doma ili će AM počiniti suicid", te nije točno da bi ona to ponavljala prilikom posjeta. No, imajući u vidu nedvojbene činjenice, te analizirajući svaki dokaz posebno, te u njihovoj ukupnosti, sudac nije našao uvjerljivom takvu obranu okrivljene, već nalazi dokazanim da je okrivljena postupala na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude. Naime, svjedok Paula Leščan, djelatnica Centra za rehabilitaciju Varaždin je iskazala kako je ĆM njoj rekla da je majka prilikom telefonskog razgovora rekla da će očuh AM počiniti suicid ukoliko ona ne dođe kući, što je ona onda to rekla kolegici IM koja je onda o tome sačinila službenu bilješku. Navedena svjedokinja je navela i kako se ovdje oštećena ĆM uvijek uznemiri kada joj tako govori, te ima spazme, te se onako cijela grči, da ĆM dok razgovara supruga okrivljene zove " A", te da je ĆM govorila u smislu da se isti bude ubil. Takav iskaz svjedokinje Paule Leščan sudac je našao uvjerljivim i logičnim, te nepristranim, budući da se radi o osobi zaposlenoj u Centru za rehabilitaciju, po uvjerenju suda, nezainteresiranoj za ishod postupka, zbog čega ga je u cijelosti prihvatio. Dakle, imajući u vidu nedvojbenu činjenicu da okrivljena gotovo svakodnevno zove kćer ĆM, ovdje oštećenu, te kako iz iskaza svjedokinje Paule Leščan, proizlazi zaključak da je istoj oštećena doista rekla da joj je majka prilikom telefonskog razgovora rekla da se vrati doma ili se A bude ubil, a zbog čega je ĆM onda bila uznemirena (što je svjedokinja neposredno i vidjela), kao i temeljem izvršenog uvida u gore citiranu dokumentaciju, posebice u gore citirano Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, sudac nalazi dokazanim da je okrivljena kritične zgode postupala na način pobliže opisan u izreci ove presude, a u kojem postupanju okr. sudac nalazi obilježja prekršaja iz čl. 10. ZOZONUO, a koje se sastoji u psihičkom nasilju. Naime, po uvjerenju suda, okrivljena je takvim postupanjem vršila psihički pritisak na kćer koja je osoba lišena poslovne sposobnosti u djelomičnom opsegu, a koji postupanjem je kod iste izazvala uznemirenost, a čime je ostvarila biće djela psihičkog nasilja. Stoga sudac nije našao uvjerljivom obranu okrivljene, kao ni iskaz svjedoka NM, imajući u vidu činjenicu da se radi o suprugu okrivljene, dakle osobi zainteresiranoj za ishod postupka. Napominje se da je na razgledanoj snimci vidljivo da oštećena govori kako želi ići kući, te da oštećena govori kako nije točno da je okrivljena govorila inkriminirane riječi, no isto tako je vidljivo da ista to govori odgovarajući na pitanja, a ne u samostalnom iznošenju. Stoga, te imajući u vidu činjenicu da je svjedok Paula Leščan, a čiji iskaz je sudac prihvatio iz gore navedenih razloga, navela kako joj je ĆM govorila da majka ipak prečesto dolazi njoj u posjetu, te da pred majkom govori kako želi ići kući, a onda preda njom i pred svojom skrbnicom govori kako je to pred majkom rekla jer se boji majke, te da ustvari ne želi ići kući, te da je bila prisutna prilikom jedne posjete okrivljene kćeri ĆM i to dana 23. 7. ove godine, kojom prilikom je stekla dojam da ĆM sama nije htjela reći da ide doma, nego tek dok je okrivljena lupila šakom po stolu, sudac nije našao relevantnim takve navode oštećene. Takvom uvjerenju suda, pridonosi činjenica da je i okrivljena tijekom postupka navela kako iz nalaza psihologije Đ proizlazi da se radi o povodljivoj osobi zbog svojih mentalnih mogućnosti. Stoga sudac nalazi dokazanim da je okrivljena počinila prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kojim je propisano da ako je nasilje iz stavka 1. počinjeno na štetu djeteta, ili osobe s invaliditetom, ili osobe starije životne dobi, da će se počinitelja kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1.700,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 70 dana. Valja napomenuti da se okrivljenoj stavlja na teret da je kritične zgode govorila riječi „ AM i suicid“, no kako je tijekom postupka utvrđeno da je ista govorila oštećenoj riječi navedene u izreci ove presude, a koje smisleno znače isto, odlučeno je kao u izreci ove presude, odnosno okrivljena je proglašena krivom za djelo kako je to činjenično opisano pod toč. I izreke ove presude. Kako je, po uvjerenju suda, na temelju tako provedenog dokaznog postupka činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno, a posebice imajući u vidu činjenicu da se kod oštećene radi o osobi koja je lišena poslovne sposobnosti u djelomičnom opsegu, a što je vidljivo iz rješenja Općinskog suda u Varaždinu Poslovni broj: 24 R1 Ob-207/19-10, a u kojem je navedeno i da iz nalaza vještaka proizlazi da je ovdje oštećena osoba narušene psihofizičke kondicije koja nosi vrlo težak tjelesni i psihički invaliditet, pa iz tih razloga nije dolazio u obzir nikakav strukturirani forenzički intervju, potpuno radno nesposobnoj koja od rođenja oštro kasni u psihomotornom i psihosocijalnom razvoju kod koje je na snazi infantilna cerebralna paraliza, te o osobi teško oštećenoj na intelektualnom planu čije su intelektualne sposobnosti pale na nivo donjeg pola umjerene mentalne retardacije te o osobi teško oštećenoj, te radi sprečavanja eventualne, daljnje traumatizacije oštećene, sud nije provodio dokaz ispitivanjem oštećene u svojstvu svjedoka, našavši da temeljem gore utvrđenih i navedenih okolnosti takvo ispitivanje nije nužno.
8. Prilikom odmjeravanja kazne okrivljenoj su uzete u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz čl. 36. st. 1. i 2. PZ-a, kao olakotno okrivljenoj je uzeto dosadašnje nekažnjavanje, dok otegotnih okolnosti okrivljenoj sudac nije našao, te je sudac prilikom odlučivanja, odnosno odabira između zapriječenih vrsti kazni, imajući u vidu navedene okolnosti, posebice činjenicu da okrivljena do sada nije kažnjavana zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (a što je vidljivo iz gore citirane potvrde o kažnjavanosti), došao do zaključka da će se s obzirom na navedene okolnosti svrha kažnjavanja postići ublaženom novčanom kaznom.
9. Tužitelj je predložio da se okrivljenoj primijene zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana i zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji. No, imajući u vidu dosadašnje nekažnjavanje okrivljene, te posebice imajući u vidu navode iz gore citiranog Protokola razgovora Centra za rehabilitaciju Varaždin od 24. 7. 2025. godine, dostavljenog od strane HZZSR Područni ured Varaždin, kako je ovdje oštećena navela kako moli da se učestalost posjeta majke i očuha smanji, pri čemu ističe da ne želi da se posjete u potpunosti ukinu, kao i imajući u vidu načelo razmjernosti, sudac u ovom slučaju nije okrivljenoj primijenio predložene zaštitne mjere.
10. Temeljem čl. 139. st. 3. PZ-a okrivljena je dužna nadoknaditi troškove postupka
u iznosu od 40,00 eura, a koji se odnosi na paušalni trošak postupka.
U Varaždinu, 5. rujna 2025. godine.
Zapisničar
Sutkinja
Goran Plantak, v. r.
Željka Budanec, v. r.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.
Presuda se dostavlja:
1. Okrivljenoj, VMI, [adresa],
2. Braniteljici okr., Senka Zuber Šanjek, Varaždin, Ulica braće Radića 7,
3. Tužitelju, Policijska postaja Varaždin, Augusta Cesarca 18,
4. Oštećenoj, ĆM, po skrbnici ŽM - Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Varaždin
5. Skrbniku oštećene
6. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Varaždin, po pravomoćnosti,
7. Tužitelju, po pravomoćnosti,
8. Oštećenoj, po skrbnici, po pravomoćnosti,
9. Skrbniku oštećene, po pravomoćnosti
10.Arhiva, ovdje.
