Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-257/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sudcu pojedincu, dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, zastupane po zakonskom zastupniku, Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr – 998/2024- 14 od 2. srpnja 2025., dana 5. rujna 2025.
r i j e š i o j e
I. Djelomično se uvažava žalba tuženice pa se odluka o parničnom trošku sadržana u izreci presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr – 998/2024-14 od 2. srpnja 2025. djelomično preinačava i to u dijelu odluke u kojem je tužitelju dosuđen parnični trošak preko iznosa od 125,00 eura do iznosa od 468,75 eura (dakle za razliku od 343,75 eura) sa pripadajućim zateznim kamatama, na način da su ovom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.
II. Djelomično se žalba tuženice odbija kao neosnovana te se odluka o parničnom trošku sadržana u izreci presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr – 998/2024-14 od 2. srpnja 2025., djelomično potvrđuje i to do dosuđenog iznosa od 125,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
III. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana s osnove naknade parničnog troška sastava žalbe isplati tuženici iznos od 15,96 eura (petnaest eura i devedeset i šest centi).
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženica s osnova naknade parničnog troška sastava odgovora na žalbu isplati iznos od 62,50 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom naložio tuženici da isplati tužitelju iznos od 2,07 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Također, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženici da s ovog pravnog osnova isplati tužitelju iznos od 468,75 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženica je podnijela žalbu protiv odluke o parničnom trošku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Žaliteljica predlaže da odluku o parničnom trošku drugostupanjski sud preinači, a podredno da ju ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženice u kojem u bitnome predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku odluku.
4. Žalba tuženice djelomično je osnovana, a djelomično nije osnovana.
5. Tuženica u žalbi u bitnome sugerira kako prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio uspjeh stranaka u postupku, a što da je dovelo do pogrešne odluke o parničnom trošku. Žaliteljica smatra kako je prvostupanjski sud zanemario da je tužitelj kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 1.500,00 eura, a da je konačno tužbenim zahtjevom tražio iznos od 2,07 eura. Stoga tuženica smatra kako je tužitelj povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva od 1.497,93 eura, a da o tome prvostupanjski sud nije vodio računa.
6. Prije svega je za navesti kako ispitujući prvostupanjsku odluku o parničnom trošku kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a sve u svezi odredbe članka 381. ZPP-a. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se povredu tuženica posebno poziva u žalbi. Naime prvostupanjska odluka o parničnom trošku nema nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
7. U odnosu na ostale žalbene navode za reći je slijedeće. Tuženica nije u pravu kada tvrdi da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev sa 1.500,00 eura na 2,07 eura koji mu je iznos i dosuđen prvostupanjskom presudom. Naime tužitelj je tek u podnesku od 11. travnja 2025. postavio određeni tužbeni zahtjev u kojem je zatražio isplatu iznos od 2,07 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, koji je tužbeni zahtjev ostao do zaključenja glavne rasprave. Pored toga je za reći kako u konkretnom slučaju, kada se tužbenim zahtjevom traži samo isplata, kao vrijednost predmeta spora, uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dakle u predmetnom slučaju vrijednost od 2,07 eura, a ovo u suglasju sa odredbom članka 35. stavak 1. ZPP-a. Pri tome nije odlučno koji iznos je tužitelj označio kao vrijednost predmeta spora, jer je odredba članka 35. stavak 2. ZPP-a ius cogens ( prisilno pravo; prinudna pravna norma) koju stranka ne može izmijeniti, a svakako ni sud ne smije ne primijeniti.
8. No, prvostupanjski je sud prilikom određivanja parničnog troška tužitelju pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime u konkretnom slučaju prvostupanjski je sud trebao primijeniti odredbu Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., dalje „Tarifa“). Naime ovom je odredbom propisano kako za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, neovisno o odredbi Tbr. 7. toč. 1., ukoliko točkama od 2. do 8. ovog Tbr. za pojedine postupke i sporove nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova.
9. Dakle, kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, a u suglasju sa odredbama članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, te odredbe Tbr. 7. toč. 9. „Tarife“ tužitelju je trebalo priznati trošak od 50 bodova. Pri vrijednosti jednog boda od 2,00 eura (T. br. 54. „Tarife“) te trošak poreza na dodanu vrijednost od 25% (T. br. 46. „Tarife“), proizlazi kako je tužitelj imao parnični trošak od 125,00 eura koji mu je prvostupanjskom odlukom trebalo dosuditi, a ne iznos od 468,75 eura kako je to učinio prvostupanjski sud.
10. Slijedom navedenog žalbu tuženice je trebalo djelomično uvažiti te djelomično preinačiti prvostupanjsku odluku o parničnom trošku na način kako je to odlučeno u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.
11. S druge pak strane žalbu tuženice je trebalo djelomično odbiti kao neosnovanu te djelomično potvrditi odluku o parničnom trošku do dosuđenog iznosa od 125,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
12. Tuženica je zahtijevala od tužitelja parnični trošak sastava žalbe u iznosu 150,00 eura. Žaliteljica je imala trošak sastava žalbe u iznosu od 30 bodova, a ovo u suglasju sa Tbr. 10. toč. 3 „Tarife“. Pri vrijednosti jednog boda od 2,00 eura (T. br. 54. „Tarife“) proizlazi kako je tuženica imala parnični trošak sastava žalbe u iznosu od 60,00 eura. Za napomenuti je kako je u odnosu na tuženicu primjenjuje odredba članka 163. ZPP-a kojom je propisano da se odredbe o troškovima postupka primjenjuju i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo.
13. Kako je tuženica uspjela u žalbi sa 26,66 %, to joj je u tom postotku trebalo priznati trošak žalbe koji tako obračunat iznosi 15,96 eura. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke ove drugostupanjske odluke, a ovo u smislu odredbi članka 154. stavak 2. i 155. ZPP-a.
14. Zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška sastava odgovora na žalbu je trebalo odbiti kao neosnovan jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
U Splitu 5. rujna 2025.
Sudac:
Dr. sc. Ivan Tironi
.
