Poslovni broj: P-119/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužiteljice BŠ pok. B, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima Marinu Zekanoviću, Ivanu Bitangi i Marku Zekanoviću, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Zekanović, Bitanga i partneri d.o.o. iz u Zadra, protiv tuženika Grada Nina, Nin, Višeslavov trg 1, OIB: 55065959531, zastupan po gradonačelniku RŠ, a ovaj po punomoćniku GŠ, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 16. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Marina Zekanovića, odvjetnika u Zadru i zamjenika punomoćnika tuženika Filipa Stanića, odvjetnika u Zadru, te objave 5. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica BŠ pok. B iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica nekretnina katastarske oznake 328 k. o. [katastarska općina] za cijelo i realnog dijela nekretnine katastarske oznake čest. 316 k. o. [katastarska općina] koji je na skici sudskog očevida od 20. siječnja 2023. stalnog sudskog vještaka geodeta IŠ, koja skica čini sastavni dio ove presude, označen likom i slovima A-B-C-D-E-F-G-A površine 1316 m2 pa se ovlašćuje na temelju ove presude po pravomoćnosti i po provedenoj parcelaciji zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo uz istovremenu uknjižbu brisanja toga prava sa imena tuženika.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od ukupno 2.860,52 eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počevši od dana donošenja odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica BŠ u tužbi podnesenoj 3. svibnja 2022. navodi da je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za kat. općinu [katastarska općina], odlukom zemljišnoknjižnog suda po pravilima izvanparničnog postupka u odnosu na predmetne čest. 316 i 328 k. o. [katastarska općina] došlo do pogrešnog zemljišno-knjižnog upisa prava vlasništva budući je u zk. ul. [broj ZK uloška] vlasnikom istih uknjižen Grad Nin, sve temeljem Zapisnika broj Z-6461/2008/257. Gornji upis prava vlasništva je pogrešan i ne odgovara stvarnom stanju. Raspravnim rješenjem posl. broj Z-6461/2008/110 od 14. travnja 2009. u zapisniku povodom preoblikovanja zemljišne knjige je za kat. općinu [katastarska općina] određena je uknjižba čest. 311, 316 i 328 k. o. [katastarska općina], u korist BŠ i JŠ, obje pok. B rođ. DŠ, za ½ dijela svakog. Tužiteljica i njena sestra PŠ su suvlasništvo stekle temeljem isprava prezentiranih u gornjem zapisniku, kao i dosjedanjem, kako osobnim tako i putem svojih pravnih prednika, jer miran, pošten, istinit i zakonit posjed traje još od dolaska njihovih prednika u [adresa] (prije više stotina godina), a Štuline su jedna od najstarijih obitelji u Poljicima. Svi ostali djeljenici tužiteljice su na susjednim parcelama uknjižili svoje nesporno vlasništvo. Tabularnom izjavom od 29. ožujka 2022. je PŠ dala odobrenje i suglasnost svojoj sestri-tužiteljici da može uknjižiti pravo vlasništva između ostalih i na predmetnim nekretninama na svoje ime za cijelo. Držeći da su gornje činjenice nesporne tužiteljica je prije podnošenja ove tužbe od tuženika tražila da se ovaj prijepor riješi u mirnom postupku, a na što tuženik nije reagirao, pa tužiteljica ima pravni interes za podizanje ove tužbe.

2. Tuženik Grad Nin je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Ističe prigovor presuđene stvari, budući da je tužbeni zahtjev tužiteljice i njene navodne pravne prednice već pravomoćno odbijen u postupku koji se pred istim sudom vodio pod poslovnim brojem P-747/18. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. Tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka mjernika na raspravi pred sudom 27. ožujka 2024. (l.s. 77).

3.1. Općinski sud u Zadru je presudom poslovni broj P-842/2022 od 26. travnja 2024. usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, te je naložio tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak. Županijski sud u Rijeci je postupajući po žalbi ukinuo presudu ovog suda rješenjem poslovni broj Gž-940/2024-3 od 18. prosinca 2024.

4. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: zk. izvadak (l.s. 3), zamolba radi mirnog rješenja spora (l.s. 5-6), zapisnik preoblikovanja zemljišne knjige od 14. travnja 2009. (l.s. 7-10), tabularnu izjavu (l.s. 12), presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2757/19 od 15. listopada 2020. (l.s. 18-22), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-534/06 od 14. studenog 2006. (l.s. 27-28), rješenje Kotarskog suda u Zadru poslovni broj O-846/47 od 25. lipnja 1957. (l.s. 29-30), povijest posjedovanja od 7. studenog 2022. (l.s. 31-33), zk. izvatke (34 i 37-50), izvod iz katastarskog plana (l.s. 36), poveden je očevid na licu mjesta 20. siječnja 2023. uz sudjelovanje vještaka mjernika IŠ (l.s. 62-63), izvršen je uvid u nalaz vještaka mjernika zaprimljen 25. siječnja 2023. (l.s. 65-67), saslušani su svjedoci ĆŠ (l.s. 74), UŠ (l.s. 74-75), EŠ (l.s. 75), DŠ (l.s. 76-77), pročitan je ugovor o darovanju od 6. rujna 2024. (l.s. 123-124), te su nadoslušani svjedoci DŠ (l.s. 120) i UŠ (l.s. 121).

5. Predmet postupka je tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je tužiteljica BŠ vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] površine 26646 m2 za cijelo i realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] površine 1316 m2, sve k. o. [katastarska općina].

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Uvidom u zk. izvadak (l.s. 3) proizlazi da su čest. zem. [katastarska čestica], Gajevi, šuma površine 1631 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], Travnjak, pašnjak površine 26646 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist prava vlasništva Grada Nina.

7.1. Prema sadržaju zapisnika preoblikovanja zemljišne knjige od 14. travnja 2009. (l.s. 7-10) proizlazi da čest. zem. [katastarska čestica] odgovaraju dijelovima stare čest. 634/1 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog prava vlasništva Grada Nina. Uvidom u tabularnu izjavu (l.s. 12) proizlazi da PŠ dozvoljava i daje suglasnost svojoj sestri BŠ, ovdje tužiteljici, uknjižbu prava vlasništva za cijelo, između ostalih, i na predmetnim nekretninama.

7.2. Iz presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2757/19 od 15. listopada 2020. (l.s. 18-22) vidljivo je da je potvrđena presuda ovoga suda poslovni broj P-747/2018 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica BŠ i JŠ protiv tuženika Grada Nina za utvrđenjem da su stekli pravo vlasništva na predmetnim nekretninama temeljem agrara.

7.3. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-534/06 od 14. studenog 2006. (l.s. 27-28) iza smrti oca tužiteljice ČŠ proizlazi da su ga naslijedile kćerke BŠ i AŠ u jednakim udjelima od po 1/2 dijela svaka, te da su njegovu ostavinsku imovinu sačinjavale nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao knjižno vlasništvo, te veći broj nekretnina upisanih u posjedovni list broj 342, kao izvanknjižno vlasništvo, uključujući i kat. čest. [katastarska čestica] dio, ograda, oranica, 1300 m2, kat. čest. [katastarska čestica] dio, ograda, vinograd, 2500 m2, kat. čest. [katastarska čestica] dio, ograda, pašnjak, 750 m2, kat. čest. [katastarska čestica] dio, ograda, pašnjak, 15000 m2, kat. čest. [katastarska čestica] dio, ograda, šuma, 1500 m2, kat. čest. [katastarska čestica] dio, ograda, šuma, 5000 m2, kat. čest. [katastarska čestica] dio, ograda, šuma, 8000 m2, kat. čest. [katastarska čestica] dio, ograda, kuća i dvorište, 600 m2, kat. čest. [katastarska čestica] dio, ograda, neplodno zemljište, 600 m2, kat. čest. [katastarska čestica] dio, ograda, mocira, gromača, 300 m2. Prema rješenju Kotarskog suda u Zadru poslovni broj O-846/47 od 25. lipnja 1957. (l.s. 29-30) proizlazi da je djeda tužiteljice DŠ pok. NŠ naslijedili: ud. R, sinovi ČŠ, LŠ i ŠŠ, te kćerke ZŠ, CŠ i OŠ, za po 3/24 dijela svaki.

7.4. Prema povijesti posjedovanja od 7. studenog 2022. (l.s. 31-33) predmetne čestice odgovaraju dijelu stare čest. zem. [katastarska čestica] koja je prema najstarijim podacima iz 1883. godine bila upisana u korist obitelji G. Potom je I. revizijom k.o. Poljica 1955. godine upisan veći broj suposjednika i između ostalih ČŠ pok. DŠ koji je upisan posjednikom dijela iste u površini od 43.000 m2. II. revizijom 1986. godine je također posjednikom upisan ČŠ pok. DŠ u površini od 35.550 m2, a što je vidljivo u starom posjedovnom listu broj 342 (l.s. 32). U novoj izmjeri su formirane nove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i posjednikom tih nekretnina je upisan Grad Nin.

7.5. Na temelju rezultata očevida na licu mjesta 20. siječnja 2023. uz sudjelovanje vještaka mjernika IŠ (l.s. 62-63) i uvidom u nalaz vještaka mjernika zaprimljen 25. siječnja 2023. (l.s. 65-67) proizlazi da je realni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1316 m2 zv. Vrta i zv. Gajevi omeđen plotom širine pola metra sa sjeverozapadne i jugozapadne strane, a sa jugoistočne strane je omeđen starim suhozidom širine 1,5 m i visine 1 m. Unutar opisanog posjeda se nalazi 15 starih hrastovih stabala, a u preostalom dijelu se radi o travnatoj površini. Nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 26.646 m2 je u naravi pašnjak sa svih strana ograđen plotom i drvećem, te djelomično starim suhozidom. Tužiteljica je pokazala pozicije dva vinograda koje je posadio njezin otac ČŠ i dva vinograda koja je posadio njezin pradjed NŠ.

7.6. Svjedok ĆŠ (l.s. 74), rođen 1951. godine, je naveo da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zv. Travnjak vlasništvo tužiteljice, da se radi o površini od preko 20000 m2 i da je bila ograđena kamenim suhozidovima koji se većinom vide na licu mjesta. Sjeća se oca tužiteljice ČŠ koji je na ovoj nekretnini imao tri vinograda koji su zapušteni kada je on umro, a to je bilo prije Domovinskog rata. ČŠ je umro kao stari čovjek u dobi preko 80 godina, a ovi vinogradi su bili stari 100-injak godina u trenutku kada su zapušteni. Na istoj nekretnini je do tih vinograda bio pašnjak i tu je otac tužiteljice ČŠ dovodio svoje ovce kojih je imao 50-ak, a vinogradi su bili ograđeni žicom da blago ne bi ulazilo. Druga nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] je mali gaj i taj predio zovu Gajevi, radi se o šumi hrastovih stabala koja su divlja, ali to su ''branjena stabla'' jer ih je koristila i sjekla samo obitelj tužiteljice. Ova nekretnina je ograđena plotom i osim za sječu šume služila je i kao ograda za ovce. Sjeća se oca tužiteljice koji je koristio ovu nekretninu kao ogradu i za sječu stabala jer se rodna kuća svjedoka nalazi na 300 m od ove nekretnine, a sada živi na 100 m od nje. Tužiteljica je koristila ovu nekretninu do prije godinu dana, kao i onu veću, jer je do prije godinu dana imala ovce, imala je 20-ak ovaca, a prošle godine ih je prodala. Ističe da je uknjižio u svoju korist svoje nekretnine na ovoj lokaciji, kao i svi drugi, a jedino je zemlja tužiteljice ostala neupisana na njezino ime. Nitko nikada nije smetao tužiteljicu i njezine prednike u posjedu i vlasništvo predmetne nekretnine.

7.7. Svjedok UŠ, rođen 1952. godine je naveo (l.s. 74-75) da je čest. zem. [katastarska čestica] u posjedu tužiteljice, te je nekretnina i ograđena suhozidom, a na dijelovima i žicom. Radi se o velikoj nekretnini koja ima barem 2,5 hektara površine. Na toj nekretnini je otac tužiteljice ČŠ držao tri vinograda, s tim da je vinograd uz put zapušten još 1960-ih, a druga dva vinograda su se radila do rata. Preostali dio nekretnine je služio za ispašu blaga. Središte predmetne nekretnine ide u oblik udoline pa se radi toga tu čuvalo blago, i to ovce. Tužiteljica i njezin otac su imali 40-ak ovaca, ali je tužiteljica u zadnje vrijeme smanjivala taj broj i u zadnje 3-4 godina više nema ovaca. Drugu nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] su zvali i Gumno, radi se o šumi gdje je nekada bilo gumno i štala prednika tužiteljice. Predmetna nekretnina je ograđena plotom od drače, ali tužiteljici pripada i travnata površina izvan plota prema bijelom javnom putu, tako da tužiteljica ima pravo na cijelu tu česticu. Ova nekretnina je služila kao gumno, tu se vršila pšenica, a osim toga su tu čuvali blago jer je zatvorena pa je bila ograda za blago, a također se sjekla šuma za ogrjev. Predmetne nekretnine je koristila samo obitelj tužiteljice, odnosno tužiteljica i njezini prednici i nitko drugi i nitko ih nikada nije smetao u posjedovanju tih nekretnina. Djed tužiteljice DŠ pok. NŠ je imao sinove B, LŠ i ŠŠ i kćer koja se udala u Ninski Dračevac u obitelj HŠ i svjedok je poznavao sinove DŠ. Zna da su predmetne nekretnine pripale za cijelo B jer je ŠŠ otišao živjeti u [adresa], a LŠ je otišao na imovinu ujca VŠ, dok Josina kćerka koja se udala u Ninski Dračevac nije ništa uzela od nekretnina, a to da tetka nije ništa uzela zna iz tužiteljičine priče. Ovo mu je dobro poznato iz priče njegovog oca I koji je bio rođ. 1910. godine. Dobro je poznavao LŠ pok. DŠ, a ŠŠ je otišao u [adresa] kada je svjedok bio dijete s tim da je i njega dva tri puta vidio kad bi znao doći kod njegovog brata B, a znao ga je vidjeti jer bi oni kao djeca često išli brati Kažimirovu crvenu murvu, koja je imala jako velike plodove. Tužiteljica ima sestru u [adresa] JŠ koja je doživjela tragediju jer joj je u [adresa] umrla kćeri i ostala joj je još jedna kći u [adresa], pa se dogovorila s tužiteljicom da joj prepušta ove nekretnine, a to je čuo od same JŠ prošle godine u kolovozu jer kada je pitao JŠ jesu li se njih dvije sestre podijelile, ona je rekla da se nemaju one šta dijeliti jer je sve ostavila J. Zna iz priče mještana i svoga oca da su ove nekretnine pripadale još djedu tužiteljice koje je naslijedio od oca NŠ, a NŠ je umro mlad i DŠ se morao brinuti o mlađoj braći ĐŠ i D, ĐŠ je imao dvije godine kada je otac NŠ preminuo, a P je bio malo stariji, možda je imao 4 do 5 godina, pa je tako djedu tužiteljice DŠ pripala polovica naslijeđene imovine, a ĐŠ i B zajedno druga polovica.

7.8. Svjedok EŠ, rođen 1937. godine, je naveo (l.s. 75) da na nekretnini zv. Travnjak tužiteljica ima oko 27 000 kvadrata. Tamo je bio vinograd, tu se nešto i oralo, te se sadio grah i mala vrmentica (kao kukuruz) za blago, a u preostalom dijelu je bio pašnjak. Ova nekretnina je ograđena plotom, žicom, a dijelom i suhozidom kojeg je sagradio otac tužiteljice ČŠ. Sjeća se da je ČŠ radio u tom vinogradu kada je svjedok imao 16/17 godina i tada je čuvao ovce na jednoj nekretnini južno od ove. ČŠ je umro 1991. u dobi od više od 80 godina. Na čest. zem. [katastarska čestica] su se sabirali stogovi žita, tu nekretninu su zvali Gumno i ona ima oko 1700-2000 m2. Tu se vrlo žito konjima, a u produžetku prema jugu je ova šuma koje je pripala tužiteljici i ova nekretnina je služila kao ograda za blago i obitelj tužiteljice je sjekla šumu za ogrjev. Ova šuma je ograđena plotom, dračom i žicom i nekretnina tužiteljice se ne proteže do ceste već do kraja plota, a travnata površina izvan plota prema bijelom putu pripada pok. ĐŠ, a on i tužiteljica su stričevići i djeljenici i njihovi stari su djeljenici. Poviše ove šume je i šuma svjedoka ĆŠ. Nitko nikada nije smetao tužiteljicu i njene prednike u vlasništvu ovih njihovih nekretnina, to je njihovo ima 200 godina.

7.9. DŠ, rođen 1947. godine, je naveo (l.s. 76-77) da je rođak tužiteljice i da su njihovi djedovi bili polubraća, te je djeljenik tužiteljice. Tako mu je poznata čest. zem. [katastarska čestica] zv. Travnjak i tu tužiteljica ima 2,7 hektara. Ova nekretnina je vlasništvo tužiteljice, a problem s tom nekretninom je bio što je tako velika. Međutim, i tako velika ona pripada tužiteljici. Ovo mu je poznato jer je njegov djed dobio nekretninu iste veličine, ali kod njih ima više potomaka koji su uzeli zemlju, dok je otac tužiteljice bio jedini jer je jedan njegov brat otišao u laštvo, a drugi u kolonizaciju u [adresa], tako da je cijela ova parcela ostala B, a potom tužiteljici. Ova nekretnina je sa svih strana ograđena, sa sjevera i zapada gdje je bio veliki suhozid, a sa juga je isto bio suhozid, dok je u preostalom dijelu bio plot. Međutim je suhozid dijelom odnesen za gradnju ceste 1960-ih. Na ovoj nekretnini su bila tri vinograda, te je jedan uz put i jedan u južnom dijelu zasadio djed tužiteljice DŠ. Kada je svjedok bio dijete ta dva vinograda su bila već stara dok je treći vinograd posadio ČŠ na ovoj nekretnini. Ova starija dva vinograda su se radila do negdje 1950-ih a ovaj mlađi do 1980-ih. U preostalom dijelu je nekretnina bila pašnjak s time da se u udolini koja je po sredini i oralo pa se tu sadio gra (starinski grah), a oralo se do negdje 1960-ih. Nije vidio nikoga drugoga da obrađuje i koristi ove nekretnine osim oca tužiteljice B i njegovog oca DŠ. Ova manja nekretnina oznake 316 zove se Guvno, a zapravo pripada predjelu kojeg zovu i Vrta jer se nalazi blizu rodne kuće BŠ koja sada pripada djeljeniku FŠ, a sve nekretnine u blizini stare kuće su zapravo vrt. Ova hrastova šumica se obrađivala kao vrt jako davno, dok je svjedok bio u dobi od 5- 6 godina, a potom je zapuštena pa je tu nikla hrastova šuma. Uz tu šumu oznake 316 s južne strane je nekada bilo njihovo guvno na udaljenosti od 70-ak metara. Obitelj tužiteljice je nakon što su zapustili vrt koristila hrastovu šumu za sječu i kao ogradu za ovce. Ova nekretnina je ograđena sa svih strana, sa jugoistočne srane kamenih suhozidom, a u preostalom dijelu plotom. Nitko nikada nije smetao tužiteljicu i njezine prednike u posjedu i vlasništvu predmetnih nekretnina. Napominje da je njihov Travnjak uknjižen na njih desetero vlasnika, a koji ukupni dio je isti kao tužiteljičin, a da su se jednako i svi oni uknjiženi i na ovoj drugom predjelu koji je bio guvno, iako su djeljenici tužiteljice, a tužiteljica se nije uknjižila vlasnicom. Dodaje da je njegov brat ŽŠ bio lugar na ovom predjelu koje se protezalo od Vrsi do Visočana kao i SŠ iz [adresa] i TŠ iz [adresa], jer je to bilo veliko područje. Ovi lugari su čuvali državnu zemlju i naplaćivali pašarenje, a na predmetnim nekretninama nisu naplaćivali ništa niti su na njih ulazili kao ni lugari nakon njih nikada nisu branili prednicima tužiteljice da isključivo drže ove parcele. Jednako tako tužiteljici i njenim precima nije smetala niti općina, grad, a niti kakva mjesna zajednica. Poznati su mu nasljednici KŠ. NŠ i dioba nasljednika vezana za predmetne nekretnine, te da zna da je djed tužiteljice DŠ imao sinove B. LŠ i ŠŠ, te dvije kćerke. Zna da su predmetne nekretnine pripale B jer je bat LŠ otišao u laštvo i dao svoje dio B, brat ŠŠ je otišao u kolonizaciju i dao svoj dio B, dok su sestre također dale svoj dio bratu B jer je to tada bio običaj da sestre daju svoje bratu koji je ostao na toj zemlji. Ovo mu je dobro poznato jer sa svima njima rod, a i živjeli su i družili se kao obitelj i bili bliski. Tako da neposredno od LŠ, ŠŠ i kćerki DŠ zna da su svoje dijelove dali B pa su njemu pripale ove nekretnine za cijelo, a inače je to selo i o tome se pričalo i znalo. B su naslijedile kćerke Ć i JŠ koja živi u [adresa], a sada je preselila u [adresa]. Njemu je tužiteljica rekla da joj je sestra JŠ dala svoj dio, jer JŠ ima samo jednu živu kćerku s kojom sada živi u [adresa] i nema nikoga drugoga da bi joj bile potrebne ove nekretnine. Zna iz priče mještana da je obje predmetne nekretnine držao u vlasničkom posjedu djed tužiteljice DŠ pok. NŠ. Ove nekretnine su starina i uživao ih je i prednik DŠ pok. NŠ.

8. Analizirajući iskaze svjedoka proizlazi da su saslušani svjedoci ĆŠ, UŠ, EŠ i DŠ suglasno iskazivali da su pravni prednici tužiteljice, a potom sama tužiteljica doista bili u posjedu predmetne čest. zem. [katastarska čestica] i predmetnog dijela čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], u površini koja je utužena prema nalazu vještaka, pa tako navode da je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine računajući posjed svojih prednika svakako više od 100 godina, te da je nasljeđivanjem iza svoga oca B i ustupom sestre JŠ nastavila uživati nesmetan, dugotrajan i miran vlasnički posjed svojih predaka. Radi se o svjedocima koji su starije životne dobi i od rođenja žive u blizini ove lokacije, a nisu u posebnoj relaciji sa strankama, te im je činjenica posjeda i vlasništva prijepora dobro poznata i nije dovedena u pitanje drugim dokazima, te im sud vjeruje u cijelosti.

9. Nadalje je na podlozi suglasnih iskaza svih saslušanih svjedoka, koji nisu dovedeni u pitanje niti jednim provedenim dokazom, sud utvrdio da su predmetne nekretnine pripadale još pradjedu tužiteljice NŠ koji je umro mlad i njegov najstariji sin i djed tužiteljice DŠ se morao brinuti o mlađoj braći ĐŠ i D, pa je tako DŠ pripala polovica naslijeđene imovine, a ĐŠ i D zajedno druga polovica. Nakon smrti djeda tužiteljice DŠ su predmetne nekretnine za cijelo pripale ocu tužiteljice ČŠ jer je njegov brat LŠ otišao u laštvo, a brat ŠŠ u kolonizaciju, dok su sestre također dale svoj dio bratu B. Nakon smrti oca B je tužiteljica ustupom svoje sestre JŠ koja živi u [adresa] dobila predmetne nekretnine za cijelo. Nadalje iz iskaza svjedoka proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] zv. Travnjak sa svih strana ograđena, suhozidom i plotom, a dio suhozida je odnesen za gradnju ceste 1960-ih. Na toj nekretnini su bila dva vinograda koja je zasadio otac tužiteljice ČŠ i jedan vinograd koji je zasadio djed tužiteljice NŠ, te su ti vinogradi zapušteni prije Domovinskog rata, a kada su zapušteni radilo se o starim vinogradima. Nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] zv. Vrta je bila davno vrt, a nakon što je zapuštena je niknula hrastova šuma i tu šumu je obitelj tužiteljice sjekla i koristila kao ogradu za ovce jer je ograđena sa svih strana, dijelom suhozidom, a dijelom plotom i nalazi se uz guvno koje je pripadalo obitelji tužiteljice. Nitko nikada nije smetao tužiteljicu i njezine prednike u posjedu i vlasništvu predmetnih nekretnina. Svjedok DŠ je dodatno istaknuo da mu je dobro poznato kako je tužiteljici pripala za cijelo i predmetna čest. zem. [katastarska čestica] zv. Travnjak koja ima površinu od čak 2,7 hektara jer je djed svjedoka DŠ dobio nekretninu iste veličine, ali je kod njih više potomaka koji su uzeli zemlju, dok je otac tužiteljice ČŠ bio jedini nasljednik svoga oca DŠ uslijed ustupa svojih sunasljednika i tužiteljica je od njega stekla cijelu utuženu površinu.

9.1. Prednju ocjenu suda potkrepljuje i skica sudskog očevida te zapažanje suda na sudskom očevidu i iskazi saslušanih svjedoka, pa je tako utvrđeno i to da su čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bile u cijelosti ograđene kamenim suhozidima i plotom sa svih strana. Tužiteljica je dostavom rješenja o nasljeđivanju iza smrti svoga oca ČŠ dokazala da su predmetne nekretnine ušle u ostavinsku imovinu po staroj oznaci čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok iz povijesti posjedovanja proizlazi da su iste od 1955. godine upisane kao posjed oca tužiteljice ČŠ u katastru nekretnina, i to u površini koja je veća od utužene.

9.2. Vezano za uputu višeg suda da je potrebno utvrditi jesu li nekretnine koje su bile predmet ostavinske imovine iza pok. ČŠ identične onima koje su predmet spora, navesti je da je sud nedvojbeno utvrdio da se radi o istim nekretninama na kojima je otac tužiteljice ČŠ vršio svoj posjed. Takav zaključak suda proizlazi iz svih provedenih dokaza, i to ponajprije iz iskaza saslušanih svjedoka koji su istaknuli da je utužene nekretnine držao u vlasničkom posjedu ČŠ i potom da ih je tužiteljica stekla nasljeđivanjem, te da su se na svim okolnim nekretninama uknjižile fizičke osobe kao vlasnici, a da su djedovi današnjih vlasnika okolnih nekretnina držali jednako velike površine koje potražuje i tužiteljica koja je samostalno stekla površinu koju je uživao njezin djed, te iz činjenice da su svjedoci istaknuli da su prednici tužiteljice ogradili upravo utuženu površinu. Tome u prilog govori i identifikacija predmetnih nekretnina u nalazu vještaka geometra koji je izričito naveo da odgovaraju dijelu stare čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 67), sadržaj povijesti posjedovanja u kojoj se navodi ista stara čest. zem. [katastarska čestica] kao identifikacija utuženih nekretnina (l.s. 31-33), te se na koncu identična identifikacija navodi i u sadržaju zapisnika preoblikovanja zemljišne knjige od 14. travnja 2009. (l.s. 7-10). Iz iskaza svjedoka također proizlazi da su sve okolne nekretnine u privatnom vlasništvu osoba koje su na isti način stekle svoje nekretnine. Tuženik nije dokazao tvrdnje da bi se evidencija katastra u korist prednika tužiteljice odnosila na neku drugu nekretninu.

10. U odnosu na sporno pitanje na koji je način sada pok. otac tužiteljice ČŠ stekao prijeporne nekretnine, a obzirom na utvrđenja iz parnice koja se vodila pod poslovnim brojem P-747/2018 iz kojih proizlazi da tamo tužiteljica nije dokazala da su utužene nekretnine stečene agrarom, navesti je da je tužiteljica dokazala da je njezin otac ČŠ te nekretnine stekao nasljeđivanjem svoga oca DŠ, te da su se na strani tužiteljice stekli uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću, odnosno mirnim i nesmetanim posjedom koji se prenosio generacijama koji je utvrđen na temelju iskaza saslušanih svjedoka i rješenjima o nasljeđivanju iza tužiteljičinog oca ČŠ posl. broj O-534/06 od 14. studenog 2006., te dosjedanjem i ustupom sestre JŠ. Otac tužiteljice ČŠ iste je stekao nasljeđivanjem svoga oca KŠ pok. NŠ, koji je umro u Poljicima 6. ožujka 1931., kako je to utvrđeno dosudnicom Kotarskog suda u Zadru posl. broj O-846/47 od 25. listopada 1948., te ustupom svojih sunasljednika, a o čemu su izričito i određeno iskazivali svi saslušani svjedoci.

10.1. Činjenica da se predmetne nekretnine ne navode u rješenju o nasljeđivanju iza smrti DŠ pok. NŠ, djeda tužiteljice, kraj svih provedenih dokaza može se jedino protumačiti općepoznatom činjenicom da evidencije na ovom području često ne odgovaraju stvarnom stanju na terenu, što je očito i ovdje slučaj, s obzirom na utvrđen posjed tužiteljice i njezinih prednika o čemu su iskazivali saslušani svjedoci. Naime, posjedovanje i korištenje nekretnina, kao pretpostavka stjecanja vlasništva dosjelošću, ne podrazumijeva (samo) utvrđenje o tabularnom posjedu, odnosno upisu posjeda u katastarske evidencije. Dosjelošću posjednik koji dulje vrijeme posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik, a posjed mu ima određene kvalitete, stječe vlasništvo te stvari. Time se otklanja dugotrajni nesklad faktičnog i pravnog stanja, te se pravno stanje usklađuje s dugotrajnim faktičnim stanjem. Iskazi saslušanih svjedoka, koje je sud ocijenio vjerodostojnima i sukladnima svim ostalim dokazima izvedenim tijekom ovog parničnog postupka, daju dovoljnu osnovu za zaključak da je tužiteljica doista bio u posjedu predmetne nekretnina kroz zakonom propisano vrijeme od 40 godina.

11. Na kraju je navesti da je neosnovan prigovor presuđene stvari kojeg je istaknuo tuženik ističući da je tužbeni zahtjev identičan dijelu postavljenog tužbenog zahtjeva u pravomoćno okončanom predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-747/2018. Navedeno iz razloga što se u ovoj pravnoj stvari tužiteljica poziva na dosjelost kao osnova stjecanja vlasništva, dok se u pravomoćno okončanom predmetu pozivala na stjecanje agrarom, tako da ne postoji identičnost zahtjeva, pa je prigovor presuđene stvari neosnovan.

12. Tuženik nije dokazao da bi samostalan i miran posjed tužiteljice i njezinih prednika bio nepošten.

13. Budući da je utvrđeno da je tužiteljica posjedovala predmetne nekretnine i prije 8. listopada 1991. i to znatno duže od 40 godina računajući posjed svojih prednika, a tuženik nije tvrdio, a ni dokazivao da posjed tužiteljice i njezinih prednika ne bi bio pošten (čl. 18. st. 5. ZV) te kako u postupku nije utvrđeno postojanje drugog suprotstavljenog pravnog interesa trećih osoba, sud je primijenio odredbu čl. 388. st. 4. ZV i prihvatio tužbeni zahtjev držeći da je tužiteljica, stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1. siječnja 1997.) dosjelošću stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

17. Ovdje valja navesti da su sudovi zauzeli stajalište o tome da se kod dosjelosti u obzir uzima i vrijeme do 8. listopada 1991. kao u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. pri čemu je navedeno shvaćanje: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

17.1. Gore navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je: „U tim okolnostima, sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.

18. Dakle, obzirom da je vrijeme potrebno za dosjelost započelo teći najkasnije 1950-tih, dakle za vrijeme važenja Općeg građanskog zakonika, valja navesti da prema pravilima o dosjelosti (originarnom načinu stjecanja vlasništva na tuđoj stvari), kojima je svrha uklanjanje trajnog nesklada između posjeda i vlasništva, uspostavljanje pravnog stanja i dopuna zaštiti pravnog prometa, među kojima su i pravila o izvanrednoj dospjelosti (pravno pravilo iz § 1472. Općeg građanskog zakona /Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch/, članak 28. stavak 4. i 5. u vezi s člankom 21. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima /Narodne novine, broj: 53/1991./, članak 159. stavak 4. u vezi s člankom 129. stavkom 1. i članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /Narodne novine, broj: 81/2015. – pročišćeni tekst, 94/2017. – ispravak, u daljnjem tekstu: ZV), u kontinuitetu (uz neznatna odstupanja koja nisu relevantna za predmetni spor), samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave i s njom izjednačene pravne osobe, stječe dosjelošću vlasništvo pošto njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalan posjed neprekidno traje četrdeset godina, a što znači da tužiteljica nije bila dužna dokazati zakonit naslov stjecanja nekretnine svoga oca, već je tuženik bio dužan dokazati da je posjed tužiteljice i njezinog oca bio nepošten.

18.1. U primjeni odredbe članka 28. stavak 4. ZOVO, jednako kao i sada važećom odredbom članka 159. ZV, jedna od pretpostavki sjecanja prava vlasništva je pošten posjed. Prema odredbi članka 72. stavak 2. ZOVO, ( kao i odredbi članka 18. stavak 5. ZV) posjed je pošten odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, time da se poštenje odnosno savjesnost pretpostavlja.

19. Budući ne postoji treća osoba stekla vlasnička prava po drugim zakonskim osnovama stjecanja, primjenjujući pravna shvaćanja ELJSP u ovom predmetu, u rok dosjelosti se računa i vrijeme koje je teklo u razdoblju u kojem je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva. Dakle, tužiteljica je stekla pravo vlasništva dosjelošću, odnosno samostalnim neprekidnim poštenim posjedom koji traje najkasnije od 1955, s obzirom na upis posjeda u katastru nekretnina i računajući posjed njezinih prednika. Stoga je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice kao u točki I. izreke ove presude.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbama važeće Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23), te je tužiteljici koja je uspjela u ovom postupku, s obzirom na VPS od 1.327,23 eura, dosuđen trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7.1.), za sastav prijedloga za mirno rješenje spora 100 bodova (Tbr. 6.8.), te za sastav podnesaka od 22. studenog 2022. i 28. studenog 2022. po 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8.1.) i za zastupanje na ročištima od 15. prosinca 2022., 20. siječnja 2023., 27. ožujka 2024., 26. veljače 2025. i 16. srpnja 2025. po 100 bodova, ukupno 900 bodova, što uz PDV od 25 % i vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.250,00 eura čemu treba pridodati trošak očevida od 530,89 eura i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu i presudu od 79,63 eura, tako da ukupni parnični trošak tužiteljice iznosi 2.860,52 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni trošak teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, kao u točki II. izreke presude.

U Zadru, 5. rujna 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužiteljici po punomoćniku

- Tuženiku po punomoćniku