REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-723/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović- Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB:84397956623, zastupan po punomoćnici AHŠ, protiv tuženice Croatia osiguranje d.d., OIB:26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupana po punomoćnici NHŠ, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. svibnja 2025., poslovni broj: P-5916/2024-32., u sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. svibnja 2025., poslovni broj: P-5916/2024-32, u pobijanim točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.212,28 eura/ 31.737,46 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 01. prosinca 2020. do isplate, a određuje se u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam posto, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 337,37 eura, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 90,10 eura, kao neosnovan."
1.1.Rješenjem prvostupanjskog suda utvrđeno je da je tužba djelomično povučena za iznos od 99,62 eura.
2. Protiv ove presude žalbu je uložio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
2.1. U sadržaju tužitelj dodatno elaborira svoj stav koji je iznosio i tijekom prvostupanjskog postupka da se u ovoj pravnoj stvari radi o potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila koje je uzrokovalo štetu i da se postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluka donijeti primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, kako glede glavne stvari, tako i glede troškova postupka.
6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku AH za razdoblje od 1. rujna 2018. do 30. lipnja 2020. u ukupnom iznosu od 31.737,46 kuna.
8. U drugostupanjskom, kao i u prvostupanjskom postupku, nije sporna aktivna legitimacija, kao i nastanak štetnog događaja te odgovornost za isti, a sporno je da li postoji odgovornost tuženika za povrat isplaćenih iznosa. Konkretno, sporna je primjena materijalnog prava, odnosno da li se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14,-dalje ZOOP) ili odredbe čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., dalje: ZOMO).
9. Ključne činjenice važne za primjenu materijalnog prava sadržane su u dokumentaciji u spisu iz kojih proizlazi:
- da je u prometnoj nesreći koju je skrivio tuženikov osiguranik NH tjelesne povrede zadobio osiguranik tužitelja JH i da je u pravomoćno okončanom postupku pred Općinskim sudom u Rijeci poslovni broj: P-5098/1995 utvrđena isključiva odgovornosti osiguranika tuženika za štetni događaj
- da je rješenjem sada Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 29. srpnja 1999. broj 6924 priznato pravo osiguraniku tužitelja AH na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 1. siječnja 1999.
- da je tužitelj za utuženo razdoblje svom osiguraniku na ime invalidske mirovine isplatio ukupni iznos od 63.474,92 kune, kao i da je tuženik tužitelju prije utuženja od navedenog iznosa isplatio 31.737,46 kuna.
10. Pravni okvir ovoga spora odnosi se na primjenu odredbi članka 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju prema kojima tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Navedena odredba sadržana u članku 161. stavku 2. točka 1. izmijenjena je odredbom članka 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 115/2018) te prema izmijenjenoj odredbi naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
11. Odredbom članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, u stavku 1. propisano je da je društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, prema stavku 2. stvarnom se štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, prema stavku 3. razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, prema stavku 4. odredbe ranijih stavaka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog rentnog ili sličnog osiguranja, a prema stavku 5. istog članka obvezu iz stavka 1. prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu sa odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.
12. Drugostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji se odnosi na „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ i prema kojima obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.
13. Stav drugostupanjskog suda, kao i pravni stav prvostupanjskog suda sukladan je stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-x 388/18, Rev 12/2022, te nizu drugih odluka, u kojima je zauzet stav da je sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.
14. Kako je u ovom konkretnom slučaju nije dokazano da postoji razlika između visine mirovine koju prima osiguranik tužitelja JH i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu u smislu odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP-a, pravilno je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
14.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud zauzeo pravni stav da bi sukladno odredbi čl. 27. ZOOP obveza tuženika postojala samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji je isplaćen bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi se osiguraniku tužitelja isplatila da je umirovljen po osnovi ozljede na radu.
14.2. Isto tako nije sporno da tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja kojim bi se utvrdilo je li mirovina koju je u utuženom razdoblju tužitelj isplatio JH veća od iznosa mirovine koju bi mu u utuženom razdoblju tužitelj isplatio da je umirovljen po osnovi ozljede na radu, pa je pravilan stav prvostupanjskog suda da sukladno odredbi članka 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku tužitelj nije dokazao da mu je nastala stvarna šteta za koju odgovara tuženik.
15. Odluka o trošku žalbom se posebno ne osporava, a na primjenu materijalnog prava u pogledu odluke o troškovima postupka sud ne pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.
16. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.
17. U nepobijanom dijelu, u točki III. izreke presude, kao i u izreci rješenja, prvostupanjska presuda i rješenje ostaju neizmijenjeni.
Slavonski Brod, 5. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
