REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-2825/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vladimiru Dimanovskom, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja SŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Marčan i partneri d.o.o. u Rijeci, protiv ovršenika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupano po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Šavorić & partneri d.o.o. u Zagrebu, bez održavanja ročišta, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava i prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, dana 05. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 10. srpnja 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4399/2022 od dana 03. rujna 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4399/2022 od dana 03. rujna 2024. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 10. srpnja 2025. podnio sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4399/2022 od dana 03. rujna 2024.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj dana 05. lipnja 2025. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem gore navedene presude. Navedenom presudom ovršeniku je naloženo naknaditi ovrhovoditelju parnični trošak u iznosu od 2.084,36 EUR. Obzirom da ovršenik ima prema ovrhovoditelju dospjelo potraživanje na temelju Ugovora o kreditu broj 236-53041762 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 14. studenog 2011. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), ovršenik je dana 24. travnja 2025. sastavio Izjavu o prijeboju i dostavio je ovrhovoditelju preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom. Izjavu o prijeboju ovrhovoditelj je zaprimio dana 07. svibnja 2025. Dana 28. svibnja 2025. ovršenik je zaprimio izjavu ovrhovoditelja u kojoj navodi da osporava zakonitost prijeboja jer su odrede Ugovora o kreditu utvrđene ništetnima. Na dan sastavljanja Izjave o prijeboju (24. travanj 2025.) ovršenik je na temelju Ugovora o kreditu imao dospjelo novčano potraživanje prema ovrhovoditelju SŠ i korisnici kredita PŠ u ukupnom iznosu od 873.138,15 EUR. Taj iznos sastojao se od troškova u iznosu od 7.842,30 EUR, zateznih kamata u iznosu od 387.610,05 EUR, redovnih kamata na glavnicu u iznosu od 6.559,26 EUR i glavnice u iznosu od 471.126,54 EUR. S druge strane, ovrhovoditelj na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4399/2022 od dana 03. rujna 2024., na dan 24. travnja 2025., ima prema ovršeniku dospjelo potraživanje u iznosu od 2.173,59 EUR, koji se sastoji od glavnice u iznosu od 2.084,36 EUR i zateznih kamata u iznosu od 89,23 EUR. Nakon izvršenog prijeboja potraživanja, ovršenikovo potraživanje na temelju Ugovora o kreditu ostalo je nepodmireno u ukupnom iznosu od 868.790,98 EUR (trošak 3.495,13 EUR, zatezne kamate 387.610,05 EUR, redovne kamate 6.559,26 EUR, glavnica 471.126,54 EUR). U odnosu na navod ovrhovoditelja da Izjava o prijeboju nije osnovana, ovršenik navodi da je to stajalište suprotno pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4399/2022 od dana 03. rujna 2024. jer iz nje proizlazi da odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF nisu bitni sastojci Ugovora o kreditu bez kojih on ne bi mogao opstati („glavne odredbe“) te da ovršenikovo dospjelo potraživanje i dalje postoji neovisno o djelomičnoj ništetnosti Ugovora o kreditu. Dakle, Izjavom o prijeboju od dana 24. travnja 2025. ovršenik je podmirio potraživanje ovrhovoditelja koje proizlazi iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4399/2022 od dana 03. rujna 2024. Unatoč navedenome, ovrhovoditelj je, nakon primitka Izjave o prijeboju, podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu. Obzirom na to da je Izjavom o prijeboju od dana 24. travnja 2025. ovršenik podmirio ovrhovoditeljevo potraživanje iz pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4399/2022 od dana 03. rujna 2024., ovršenik smatra da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju te ovršne isprave. Stoga predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a. Ovršenik predlaže sudu i donijeti rješenje kojim će odgoditi prijenos do pravomoćnog okončanja ovog postupka. Ovršenik smatra da bi mu provedbom predmetne ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta jer ovrhovoditelj kontinuirano, od 2013. godine, opstruira mogućnost naplate potraživanja ovršenika iz Ugovora o kreditu koji je konzumiran, dakle ovrhovoditelju su dani novci koje on nije vratio.

3. Ovrhovoditelj se očitovao na prijedlog ovršenika podneskom od dana 03. rujna 2025. na način da osporava navode ovršenika u cijelosti. Ovrhovoditelj u bitnome navodi da Izjava o prijeboju na koju se poziva ovršenik nije valjana obzirom ovršenik nema pravo naplatiti nikakvo dugovanje temeljem Ugovora o kreditu broj: 236-53041762 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 14. prosinca 2011. Naime, pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-4399/2022 od dana 03.09.2024., koja sada predstavlja ovršnu ispravu, utvrđene su odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetnim i to u odnosu na oba ugovora o kreditu iz kojih je proizašao navodni dug spram ovrhovoditelja, a na koji se poziva ovršenik. To znači da ovršenik sada više nema nikakve osnove za naplatu jer je njegova ovršna isprava (ugovor) utvrđena ništetnom, odnosno ne stvara nikakve učinke.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17,131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

6. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

7. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

8. Prijedlogom od dana 10. srpnja 2025. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st 1. toč. 9. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

9. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje - sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

10. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

11. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.

12. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

13. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio.

14. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja.

15. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

16. Obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 1. i st. 2. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

17. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. -11. OZ-a.

18. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a.

19. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik navodi da je predmetno potraživanje ovrhovoditelja prestalo prijebojem, a što predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a.

20. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1 toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

21. Obzirom ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9.. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

22. Ovršenik je zatražio trošak sastava prijedloga od dana 10. srpnja 2025.

23. Zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.

24. Naime, čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio.

25. S obzirom da ovršenik nije uspio sa svojim prijedlogom za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava budući je isti odbijen kao neosnovan, sud je stava da ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku pa obzirom nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 14. st. 5. OZ-a, valjalo je odbiti zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka te odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

26. U odnosu na trošak sastava prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim valja reći da za sada još nema uvjeta za donošenje odluke o trošku sastava prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim jer činjenično stanje nije potpuno utvrđeno. Da bi se moglo utvrditi da li je ovršenik neosnovano uzrokovao troškove ovrhovoditelju, potrebno je čekati na pravomoćno okončanje parničnog postupka na pokretanje kojeg je ovršenik upućeni ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr-2825/2025 od dana 05. rujna 2025. jer će sud tek tada biti u mogućnosti u potpunosti ocijeniti ukupan uspjeh stranaka u postupku u kojemu je nastao trošak ovrhovoditelja te utvrditi je li taj trošak ovrhovoditelju prouzročen neosnovano.

U Zagrebu, dana 05. rujna 2025.

Sudac:

Vladimir Dimanovski

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju po pun.

3. u spis

Z/ kal.30 dana