REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10673/2024

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog TIJ, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/22; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-10940/2024-10 od 9. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin kao djelomično osnovane, preinačava se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u odluci o kazni na način da se okrivljenom TIJ za djelo činjenično opisano u točki b) izreke, pravno označeno kao prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a, izriče kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana u koju se na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ) uračunava vrijeme uhićenja i zadržavanja od 3. rujna 2024. u 13,33 sati do 9. rujna 2024. u 14,00 sati kao 7 (sedam) dana zatvora, pa je okrivljeniku na ime izrečene zatvorske kazne preostalo za izdržati 8 (osam) dana zatvora.

II. U preostalom dijelu odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

III. Prvostupanjski sud će posebnim rješenjem odlučiti o privremeno oduzetom predmetu.

Obrazloženje

1. Citiranom pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni TIJ proglašen je krivim da je počinio prekršaje iz članka 32. stavka 4., članka 70. stavka 3. i članka 59. stavka 6. ZSPC-a za koje mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.100,00 eura, te prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana na koju se temeljem članka 44. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18; dalje: PZ) primjenjuje uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 1 godine. Temeljem članka 40. PZ-a okrivljeniku će se uračunati u kaznu zatvora u slučaju njezina opoziva vrijeme zadržavanja u vezi s prekršajima u ukupnom trajanju od 7 dana. Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju od 24 mjeseca i naloženo mu je platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura.

2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Solin, pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama. U žalbi tužitelj navodi kako je u optužnom prijedlogu predložio trajno oduzimanje privremeno oduzetog motocikla od okrivljenika, marke Piaggio X8 250EI, reg. oznaka [registarska oznaka], a na što se sud u presudi nije osvrnuo odnosno o tom prijedlogu nije odlučivao. Također u žalbi tužitelj navodi da je okrivljenik višestruki recidivist i počinitelj mnogih težih prekršaja zbog čega predstavlja opasnost u prometu na cesti pa smatra da je istog trebalo kazniti kaznom bezuvjetnog zatvora u trajanju od 90 dana kako je predloženo optužnim prijedlogom. Tužitelj smatra da je od istoga valjalo po njegovom prijedlogu trajno oduzeti motocikl koji je služio kao sredstvo počinjenja prekršaja, a koji je tužitelj privremeno oduzeo.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Na temelju odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Prilikom ispitivanja presude ovaj Sud nije našao takvih povreda.

5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja, ovaj je Sud utvrdio da je prvostupanjski sud cijenio raniju višestruku prekršajnu kažnjavanost okrivljenika, ali u odnosu na prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a istu nije u dovoljnoj mjeri cijenio, kako to pravilno ističe tužitelj u žalbi.

5.1. Tako je sud okrivljeniku za prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a izrekao kaznu zatvora od 30 dana na koju je primijenio mjeru upozorenja uvjetnu osudu temeljem članka 44. PZ-a. Valja naglasiti da je uvjetna osuda mjera upozorenja, dakle ona nije kazna, i neće se izvršiti ukoliko okrivljenik ne počini novi prekršaj u roku određenom za provjeravanje. Međutim, pravilno u žalbi upire tužitelj da takva odluka suda u tom dijelu nije osnovana jer je iz potvrde Ministarstva pravosuđa od 3. rujna 2024. o ranijoj prekršajnoj kažnjavanosti okrivljenika razvidno da je isti dva puta pravomoćno osuđen za prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a za koje prekršaje mu je jednom odlukom izrečen bezuvjetni zatvor, a drugom uvjetna osuda. Okrivljenik je također pravomoćno kažnjen novčanom kaznom za prekršaj iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a.

5.2. Iz svega navedenog je razvidno kako je okrivljenik višestruki recidivist u činjenju istih prekršaja (članak 216. stavak 3. ZSPC-a) te drugih teških prometnih prekršaja, iz čega proizlazi da je sklon ponavljanju prekršaja i da dosadašnje kazne u odnosu na njega nisu ostvarile svrhu kažnjavanja zbog čega nije osnovana odluka suda da se izrečena kazna zatvora za predmetni prekršaj zamijeni uvjetnom osudom kao mjerom upozorenja.

5.3. Imajući u vidu sve navedeno, ovaj je Sud u tom dijelu prihvatio žalbu tužitelja i preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni u odnosu na prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a na način da je za taj prekršaj okrivljeniku izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 15 dana u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju u trajanju od 7 dana. U odnosu na ostale prekršaje za koje je okrivljenik proglašen krivim, ovaj je Sud prihvatio od strane prvostupanjskog suda izrečenu ukupnu novčanu kaznu od 2.100,00 eura, te je stava da će se tako izrečenim kaznama postići svrha kažnjavanja i da će se utjecati na okrivljenika da u budućnosti više ne čini nove prekršaje.

6. Nadalje, tužitelj također pravilno upire u to da je prvostupanjski sud propustio pobijanom presudom odlučiti o privremeno oduzetom motociklu marke Piaggio X8 250EI, sive boje, reg. oznaka [registarska oznaka], kojim je okrivljenik upravljao u vrijeme počinjenja prekršaja, a čije trajno oduzimanje je tužitelj predložio optužnim aktom. Prvostupanjski sud u izreci pobijane presude nije odlučio o navedenom prijedlogu tužitelja, niti se u obrazloženju presude na isto osvrtao.

6.1. S obzirom na to, ovim putem se prvostupanjski sud upućuje da posebnim rješenjem odluči o navedenom privremeno oduzetom motociklu čije je trajno oduzimanje predložio tužitelj u optužnom prijedlogu.

7. Cijeneći sve naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 4. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.