REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kžzd-92/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĆE zbog kaznenih djela iz čl. 117. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 - dalje u tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i žalbi okrivljenika ĆE, podnijetoj putem braniteljice Jelene Košutić, odvjetnici iz Sesveta, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-144/2022 od 29. travnja 2024., temeljem čl. 471. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i okrivljenika ĆE kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 29. travnja 2024. Općinski kazneni sud u Zagrebu je okrivljenika ĆE proglasio krivim da je pod toč. 1. počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, pod toč. 2. kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, te pod toč. 3. i 4. kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – i to pod toč. 3. nasiljem u obitelji iz čl. 179. a KZ/11 i pod toč. 4. povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11.

1.1. Okrivljenom ĆE se za kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 počinjeno na štetu punice HE na temelju članka 117. st. 2. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 počinjeno na štetu punice HE na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 počinjeno na štetu izvanbračne supruge TE na temelju čl. 179.a KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta CE na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.2. Na temelju čl. 51. KZ/11 okrivljenik ĆE osuđuje se na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

1.3. Na temelju čl. 57. st. 1., 2. i 6. KZ/11 u vezi čl. 64. KZ/11 prema optuženom ĆE izriče se djelomična uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom kojom se određuje da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci ima izvršiti a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ako optuženi ĆE u vremenu provjeravanja od 4 godine ne počini novo kazneno djelo.

1.4. Na temelju čl. 54. KZ/11 određuje se da se optuženom ĆE u izrečenu kaznu zatvora i to u neuvjetovani dio uračunava vrijeme uhićenja od 17.rujna 2021. do 19. rujna 2021.

1.5. Na temelju čl. 69. KZ/11 optuženom ĆE izriče se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Mjera može trajati do prestanka izvršenja bezuvjetnog dijela kazne zatvora, do proteka roka primjenom djelomične uvjetne osude a najdulje 3 godine.

1.6. Na temelju čl. 57. st. 6. KZ/11 i čl. 58. st. 5. KZ/11 određuje se da sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca ako optuženi ĆE ustrajano izbjegava provođenje zaštitnog nadzora iz čl. 64. KZ/11 ili bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnim mjerama uz djelomičnu uvjetnu osudu.

1.7. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17., 126/19. i 80/22.; nastavno: ZKP/08) optuženi ĆE djelomično se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka i to u odnosu na troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 na ime psihijatrijskog i sudskomedicinskog vještačenja u iznosu koji će sud odrediti naknadno posebnim rješenjem, zatim iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 2.000 Eura/ 15.069,00 kuna i iz čl. 145. st. 2. toč. 7. ZKP/08 na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će sud odrediti posebnim rješenjem dok je dužan naknaditi troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 na ime zastupanja oštećenika po opunomoćeniku u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni (čl. 467. st. 1. toč. 4. u svezi čl. 471. st. 1. ZKP/08), te predlaže da drugostupanjsku sud pobijenu presudu preinači, na način da okrivljeniku izrekne strožu sankciju, odnosno da podredno pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem braniteljice Jelene Košutić, odvjetnice iz Sesveta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu u cijelosti i premet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Na žalbe nije podnesen odgovor.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane.

6. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, osim citiranja sadržaja navedene zakonske odredbe, ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelja kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.

6.2. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468.st.1. toč.11. ZKP/08. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1.toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi postupio na inkriminirani način kako ga se to tereti u činjeničnom opisu izreke presude.

7.1. Međutim, suprotno navodima žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz oštećenica HE, punice okrivljenika i TE, izvanbračne supruge okrivljenika, tvrdeći da je sud osudio okrivljenika samo na osnovu indicija bez ikakvog konkretnog materijalnog ili personalnog dokaza, izuze iskaza navedenih oštećenica koji bi upućivali da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim.

7.2. Međutim, pravilno prvostupanjski sud kao vjerodostojan prihvaća iskaze oštećenica HE i TE, koje su detaljno i okolnosno iskazivale o verbalnom i fizičkom zlostavljanju, kako punice tako i izvanbračne supruge od strane okrivljenika u inkriminiranom razdoblju i to u alkoholiziranom stanju te njihove navode u pogledu okrivljenika sa alkoholom potvrđuje i nalaz psihijatrijskog vještaka dr. sc. Željka Marinića.

7.3. Tako je u odnosu na kazneno djelo pod toč. 1. oštećenica HE decidirano opisala kako je navedenog dana optuženik uzeo tavu s krumpirom i vrućim uljem i polio ju po leđima i to na način da je u jednu ruku primio svog sina, a drugom rukom primio tavu i polio ju po leđima dok je ona sjedila za stolom te se te prilike osjećala strašno, a navedeni iskaz u cijelosti je potvrđen i iskazom izvanbračne supruge okrivljenika TE koja je zbog opisanog postupanja okrivljenika nazvala policiju. Osim toga, njihovi iskazi su potvrđeni i medicinskom dokumentacijom za oštećenicu AE te nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka dr. Davora Majera koji je zaključio da je oštećenica HE zadobila opeklinu na koži gornjeg dijela leđa, a radi se o tjelesnoj ozljedi koja mehanizmom nastanka odgovara dinamici opisanoj od strane oštećene HE i svjedokinje TE, dok lokacija ozljeda isključuje dinamiku ozljeđivanja kako je opisao okrivljenik. Stoga ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika kao vjerodostojnu, već isključivo usmjerenu ka izbjegavanju kaznene odgovornosti. Prema tome, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je na opisani način okrivljenik počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 postupajući pri tome s izravnom namjerom ozljeđivanja oštećenice, radi čega ga je valjalo proglasiti krivim u odnosu na ovo kazneno djelo.

7.4. U odnosu na kazneno djelo prijetnji prvostupanjski su na temelju iskaza oštećene HE te svjedokinje TE, također utvrđuje da je istog dana kad je došlo do ozljeđivanja oštećene HE, došlo i do verbalnog sukoba između oštećene HE i okrivljenika na istoj adresi, kada joj je okrivljenik uputio inkriminirane riječi prijetnje. Naime, navedene prijetnje okrivljenika, kada navodi "ja ću tebe riješiti, ja ću tebe odslužiti", na način kako su izrečene i manifestirane prema oštećenici nakon što ju je okrivljenik tjelesno ozlijedio, nedvojbeno su bile sasvim konkretne te u pravnom smislu vrlo ozbiljne, objektivno podobne da izazovu osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti kod oštećenice HE. One su, a usmjerene na usmrćenje oštećenice, imale sadržaj ozbiljnosti jer su bile djelotvorne u svom subjektivnom i objektivnom učinku. S obzirom na navedeno, nedvojbeno je da je okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela prijetnji, kako u subjektivnom, tako i u objektivom sadržaju, slijedom čega ga je prvostupanjski sud pravilno i zakonito proglasio krivim, a obranu okrivljenika držao neosnovanom. Ovo vijeće u tom pravcu u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda i na njih upućuje žalitelja.

7.5. U odnosu na kaznena djela pod toč. 3. i 4., pravilno je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza, a pogotovo iz iskaza izvanbračne supruge TE i njene majke HE koje su vjerodostojno i suglasno iskazivale o verbalnom i fizičkom zlostavljanju izvanbračne supruge od strane okrivljenika u inkriminiranom razdoblju od dvije godine, tj. od početka 2019. do 17. rujna 2021., utvrdio kako se optuženik učestalo dovodio u alkoholizirano stanje i u tim stanjima psovao suprug u i vrijeđao, te joj prijetio, a posebno jedne prilike kad ju je obuhvatio rukama po trbuhu i rekao "vidiš, sada te mogu ubiti", zbog čega se ista osjećala uznemireno i poniženo. Oštećenica TE je u bitnom opisala ponašanje okrivljenika potvrđujući sve činjenične tvrdnje, a isto tako je decidirano navela da su se događaji pred djetetom događali u zadnja dvije godine, da bi se sin tada preplašio, sklupčao i plakao u isto vrijeme, a isto tako da je sin bio prisutan zadnjim situacijama kada je optuženik prijetio da će ih sve poklati i kad je polio vrelim uljem njenu majku. Ova oštećenica je iskazala da isto nije prijavljivala zbog straha od okrivljenika i institucija, međutim da je vodila dijete u polikliniku, ali dijete nije htjelo surađivati. Da je mldb. dijete bilo izloženo nasilnom ponašanju oca potvrdila je i svjedokinja HE navodeći da je, između ostalog, jedne prilike dijete se prestrašilo, snuždilo i malo je plakalo.

7.6. Iako žalitelj navodi da su u vrijeme trajanja postupka bile na snazi mjere opreza, te da je sama oštećenica kršila navedene mjere i ostvarila kontakt sa okrivljenikom te mu dozvoljavala da viđa sina, navedene okolnosti ne dovode u sumnju njen iskaz o verbalnom i fizičkom nasilju okrivljenika prema njoj, a činjenica da je ista dozvoljavala okrivljeniku da viđa dijete i to unatoč mjerama opreza koje su bile na snazi, govori u prilog činjenici da istoj nije bilo u interesu naštetiti okrivljeniku i istom onemogućiti kontakt sa djetetom, pa mu iz tog razloga nije onemogućavala viđanje sa sinom.

7.7. Da je iskaz oštećenice TE vjerodostojan proizlazi i iz SMS poruka koje je oštećenica priložila u spis, a koje su potvrđivale da se ona žalila okrivljenikovim prijateljima na njegovo ponašanje, a isto tako da je okrivljenik na društvenim mrežama iskazao svoje nezadovoljstvo pokretanjem kaznenih postupaka protiv njega i zabranom viđanja djeteta. Navedene SMS poruke dodatno ukazuju da su odnosi između oštećenice i okrivljenika značajno poremećeni i da je okrivljenik bio verbalno agresivan prema članovim obitelji u alkoholiziranom stanju.

7.8. Prema tome, iz svih razloga koje navodi prvostupanjski sud evidentno je da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179. a KZ/11 , na štetu izvanbračne supruge, oštećenice TE, u kojem pravcu ovo vijeće u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda i na njih upućuje žalitelja.

7.9. Također, nasuprot navodnima žalbe, a ocjenjujući provedene dokaze, prvostupanjski sud je prihvatio iskaze svjedokinja TE i HE jer su o tome detaljno iskazivale i očito je da je dijete CE bio prisutan protupravnom ponašanju okrivljenika. Za napomenuti je da je u odnosu na istu okolnost pročitana dokumentacija i to mišljenje i zapažanje pedijatrijske ordinacije dr. Ć (list 88 spisa), mišljenje ... (list 89 spisa), dokumentacija Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba (list 125-128 spisa), izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad (list 198-200 spisa), dopis dječjeg vrtića ... (list 338-339 spisa), dopis ... (list 341-345 spisa), iz kojih sud nije mogao doći do korisnih saznanja vezano za predmet postupka jer dijete sa stručnim osobama ili nije surađivalo ili u službenoj dokumentaciji nisu zabilježeni znaci zanemarivanja ili zlostavljanja djeteta niti poteškoće o roditeljskom izvršavanju obveza i procesu liječenja i njege djeteta. Iz iste dokumentacije proizlazi da dijete voli oba roditelja. I jedino što je primijećeno a to je kako se ponekad koristi neprimjerenim riječnikom, psovkama i govorom odraslih, da pokazuje ljutnju i bijes koju ne zna kontrolirati, nepoštivanje prema autoritetu, ometanje nastave te je zatečen u govorenju neistine no isto na kraju uz poticaje priznaje. Ocjenjujući navedenu dokumentaciju sud je ocijenio istu vjerodostojnom te je bilo jasno da dijete voli provoditi vrijeme sa oba roditelja i da ne želi govoriti nešto na štetu oca te majci i baki zamjera što je otac završio u istražnom zatvoru te mu otac jako nedostaje. I stoga isti ne iskazuje ono što se događalo u obitelji, međutim navedena činjenica ne dovodu u pitanje zakonska obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava za koja je okrivljenik u konačnici proglašen krivim. Naime, okrivljenik je ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, a i subjektivna postupajući s neizravnom namjerom zlostave djeteta, jer je bio svjestan da napadima na druge članove obitelji u alkoholiziranom stanju ugrožava pravo djeteta na mirno i sigurno odrastanje i ugrožava njegov razvoj i na to je i pristao.

8. U odnosu na sva kaznena djela pod točkom 1. do 4. izreke presude, ubrojivost optuženika nije dovedena u pitanje niti svijest o protupravnosti njegovog ponašanja jer iako po nalazu psihijatrijskog vještaka postoji ovisnost o alkoholizmu, ubrojivost nije bila isključena već samo smanjena.

8.1. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude u odnosu na sve kaznena djela za koja se tereti okrivljenik u ovom postupku, te je pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, odnosno da je ostvario sva obilježja predmetnih kaznenih djela za koja je proglašen krivim.

8.2. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona (čl. 469. toč. 1. ZKP/08), jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenih djela za koja je okrivljenik proglašen krivim.

9. I državni odvjetnik i okrivljenik se žale zbog odluke o kazni, međutim navedene žalbe nisu osnovane.

9.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, kako je to obrazloženo pod toč. 13. – 19., koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja.

9.2. Slijedom toga, a cijeneći sve olakotne i otegotne okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud, a nakon što je utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, kako je to precizirano u izreci pobijane presude, okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, uz izricanje djelomične uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom, kojom se određuje da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci ima izvršiti a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ako optuženi ĆE u vremenu provjeravanja od 4 godine ne počini novo kazneno djelo. Također je prvostupanjskiu sud pravilno okrivljeniku na temelju čl. 69. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja mjera može trajati do prestanka izvršenja bezuvjetnog dijela kazne zatvora, do proteka roka primjenom djelomične uvjetne osude a najdulje 3 godine. I ovaj drugostupanjski sud smatra da će se upravo izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom sa zaštitnim nadzorom uz izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio detaljne razloge na str. 13. - 15. prvostupanjske presude.

10. Budući da žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 4. rujna 2025.

Zapisničar

Predsjednica vijeća

za mladež

Marina Horvat

Dijana Grancarić