REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: OVR-2783/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Miroslavu Sutonu, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Ivane Dragije, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja TONAI TRGOVINA d.o.o., Zagreb, Hrgovići 35, OIB: 06304957191, zastupan po punomoćniku Nenadu Škari, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Nenad Škare i Silvije Petrović, Zagreb, Dalmatinska 2, protiv I. protivnika osiguranja ĐJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. protivnika osiguranja TJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. protivnika osiguranja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818 i IV. protivnika osiguranja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 1, OIB: 83416546499, povodom prijedloga predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere, bez održavanja ročišta, 4. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine od 12. lipnja 2025. kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda poslovni broj Ovr-2138/2025 od 13. lipnja 2025. odbijen je prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine od 12. lipnja 2025. kao neosnovan.
2. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-447/2025 od 17. srpnja 2025. uvažena je žalba predlagatelja osiguranja kao osnovana i ukinuto rješenje ovog suda poslovni broj Ovr-2138/2025 od 13. lipnja 2025. te predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak, uz uputu da prvostupanjski sud prilikom donošenja nove odluke utvrdi jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere iz čl. 346. st. 1. toč. 1. i st. 2. i 347. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22. i 6/24.).
3. U ponovnom postupku sud je ponovno izvršio uvid u spis i cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu.
4. Prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine nije osnovan.
5. Odredbom članka 346. st. 1. OZ-a propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
6. Odredbom članka 347. stavka 2. OZ-a propisano je da ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.
7. Ponovnim uvidom u dokaze dostavljene u prilogu prijedloga, a radi utvrđivanja jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere iz čl. 346. st. 1. toč. 1. i st. 2. i 347. st. 2. OZ-a sukladno uputi drugostupanjskog suda, ovaj sud je utvrdio kako slijedi.
Iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog sa I. i II. protivnikom osiguranja dana 2. lipnja 2020. proizlazi da je isti sklopljen na vrijeme od 5 godina te da je samim time istekao dana 2. lipnja 2025., što predlagatelj i sam navodi u prijedlogu.
Nadalje, predlagatelj osiguranja navodi da su I. i II. protivnik osiguranja 10. lipnja 2025. nezakonito isključili struju i vodu u predmetnom poslovnom prostoru te onemogućili rad predlagatelja osiguranja u objektu brze hrane. Prema navodima predlagatelja osiguranja, I. i II. protivnik osiguranja tvrde da su isti vlasnici nekretnine u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor te zahtijevaju da im predlagatelj osiguranja preda u posjed poslovni prostor. Predlagatelj nadalje navodi da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela, posl.br. Z-30069/17 od 4. listopada 2023., a koje rješenje dostavlja u prilogu prijedloga, odbijen zahtjev I. protivnika osiguranja za uknjižbu prava vlasništva jer ista nije dostavila ispravu kojom bi dokazala da su ista i II. protivnik osiguranja stekli pravo vlasništva.
Predlagatelj također uz prijedlog prilaže i izvadak iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu iz kojeg proizlazi kako I. i II. protivnik osiguranja nisu vlasnici navedene nekretnine.
Predlagatelj osiguranja nadalje navodi da mu postupanjem I. i II. protivnika osiguranja, a koje je nastalo na za sada neutvrđen način, prijeti nastanak značajne i nenadoknadive štete koja proizlazi iz činjenice da se radi o poslovno-ugostiteljskom objektu u kojem predlagatelj ima zaposleno 14 djelatnika i isti ima prosječne mjesečne rashode za navedeni poslovno-ugostiteljski objekt u iznosu od preko 33.000,00 eura mjesečno, o čemu je dostavio dokaz u vidu Potvrde o broju zaposlenih i Knjigovodstvene isprave o stanju rashoda i prihoda za posljednja tri mjeseca.
Konačno, predlagatelj osiguranja navodi da je učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine odnosno prava te da je određivanje privremene mjere potrebno kako bi spriječio nastanak nenadoknadive štete, a iz kojeg razloga predlaže sudu odrediti privremenu mjeru na način da naloži I., II. i III. protivniku osiguranja ponovno priključiti na elektroenergetsku mrežu obračunsko mjerno mjesto broj: 0171063764, broj brojila: 85307677, radi napajanja električnom energijom te da naloži I., II. i IV. protivniku osiguranja ponovno priključiti obračunsko mjerno mjesto broj: 0464670 na vodovodnu mrežu, a sve radi opskrbe poslovno-ugostiteljskog objekta električnom energijom i vodom.
8. Uzevši u obzir sve navedeno, kao i dokumentaciju dostavljenu uz prijedlog, ovaj sud u konkretnom slučaju nalazi prijedlog predlagatelja u cijelosti neosnovanim budući da predlagatelj osiguranja nije dokazao postojanje uvjeta predviđenih odredbom članka 364. st.1 toč.1 i st. 2. i čl. 347. st. 2. OZ-a.
9. Naime, Sud je stava da u konkretnom slučaju nema osnove za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, i to iz razloga što predlagatelj prvenstveno nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, kao jedne od dvaju pretpostavki za donošenje privremene mjere. Dakle, predlagatelj mora učiniti vjerojatnim da postoji objektivni pravni temelj njegove tražbine. Naime, predlagatelj navodi da su mu protivnici osiguranja isključili vodu i struju u lokalu i traži njihovo ponovno uključivanje, dok istovremeno navodi kako lokal koristi na temelju Ugovora o zakupu koji je istekao dana 2. lipnja 2025., iz čega slijedi da lokal koristi na temelju trenutno nevažećeg ugovora. Osim toga, predlagatelj navodi da je predmetni Ugovor o zakupu sklopio sa I. i II. protivnikom osiguranja koji uopće nisu zemljišnoknjižni vlasnici nekretnine, iz čega slijedi da isti nikada nisu ni imali pravni temelj za sklapanje ugovora o zakupu sa predlagateljem.
Nadalje, predlagatelj svoju tražbinu temelji isključivo na Ugovoru o zakupu koji je istekao te ne prilaže nikakvu drugu dokumentaciju koja bi eventualno ukazivala na postojanje drugog pravnog osnova na temelju kojeg isti koristi poslovni prostor. Konačno, predlagatelj nije dokazao ni da bi od stvarnih zemljišnoknjižnih vlasnika nekretnine zatražio ponovno uključivanje električne energije i vode. Naime, obzirom da I. i II. protivnik osiguranja sami ne mogu izvršiti traženu radnju baš stoga jer nisu vlasnici, predlagatelj bi u konkretnom slučaju morao dokazati da postoji realna mogućnost ostvarivanja tražbine od vlasnika, koji dokaz ne prileži spisu, što dodatno ukazuje da predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine. Zbog svega navedenog sud zaključuje da predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine, što je prva i osnovna pretpostavka za donošenje privremene mjere po čl. 346. Ovršnog zakona.
10. Nadalje, predlagatelj nije učinio vjerojatnim ni da je mjera potrebna kako bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete na koju se isti poziva u prijedlogu. Predlagatelj smatra da se nenadoknadiva šteta, za koju smatra da mu prijeti postupanjem protivnika osiguranja, očituje u činjenici da u poslovnom prostoru zapošljava 14 radnika te da ima prosječne mjesečne rashode za navedeni poslovno- ugostiteljski objekt u iznosu od preko 33.000,00 eura mjesečno. Međutim, prema ustaljenoj sudskoj praksi, nenadoknadiva šteta u smislu čl. 346. OZ-a podrazumijeva prije svega štetu koja nije materijalne naravi, odnosno koja se naknadno ne može nadoknaditi novčanom naknadom. Takvom se smatra primjerice povreda prava osobnosti, gubitak ugleda ili položaja, povreda prava koja imaju trajne posljedice koje se ne mogu popraviti naknadnom novčanom naknadom. Suprotno tome, materijalna šteta, makar bila i značajna, u pravilu se može naknaditi u novcu, pa se ne može smatrati nenadoknadivom.
Navodi predlagatelja da će zbog isključenja komunalnih priključaka trpjeti gubitke u poslovanju, da će mu biti otežano zadržavanje zaposlenika i da će imati znatne rashode, predstavljaju tipičnu imovinsku, odnosno materijalnu štetu. Takva šteta može se, u slučaju da predlagatelj u parnici uspije, naknadno nadoknaditi u obliku odštete. Sam predlagatelj ne navodi niti jedan konkretan razlog iz kojeg bi proizlazilo da bi mu uslijed osporavanog ponašanja protivnika osiguranja nastala šteta koja se ne bi mogla nadoknaditi novcem.
Stoga sud zaključuje da predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje nenadoknadive štete kao pretpostavke za određivanje privremene mjere.
11. Osim navedenog, sukladno članku 347. OZ-a, sud može privremenom mjerom naložiti protivniku osiguranja određeno postupanje ili propuštanje, ali isključivo u granicama u kojima je to moguće i u njegovoj sferi ovlasti. Dakle, privremena mjera mora biti provediva, odnosno takva da je protivnik osiguranja u mogućnosti izvršiti ono što mu se nalaže.
U konkretnom slučaju predlagatelj zahtijeva da se protivnicima osiguranja naloži ponovno uključenje električne energije i vode u poslovnom prostoru. Međutim, iz općepoznatih činjenica proizlazi da opskrbu električnom energijom i vodom ne mogu izvršiti fizičke ili pravne osobe koje nemaju status opskrbljivača, nego isključivo ovlaštena javna poduzeća – HEP i nadležno vodoopskrbno društvo, koji subjekti priključke uključuju isključivo na zahtjev i temeljem suglasnosti vlasnika nekretnine.
I. i II. protivnik osiguranja u ovom postupku nisu zemljišnoknjižni vlasnici predmetne nekretnine, pa stoga nisu niti u položaju da od HEP ELEKTRE d.o.o i Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. mogu zatražiti uključivanje priključaka. Slijedom toga, čak i kada bi im sud odredio da uključe električnu energiju i vodu, oni to ne bi bili u mogućnosti izvršiti jer nemaju ni pravnu ni faktičnu mogućnost realizirati takvu radnju. Samim time određivanje mjere koja se unaprijed ne može izvršiti bilo bi suprotno i temeljnim načelima postupka osiguranja, a osobito načelu svrhovitosti i ekonomičnosti. Privremena mjera uvijek mora služiti postizanju pravne zaštite koja je u stvarnosti ostvariva i koja može spriječiti nastanak štete ili osigurati buduću naplatu tražbine. Kada bi sud odredio mjeru za koju je unaprijed jasno da se ne može provesti, to bi dovelo do bespredmetnog postupanja te nepotrebnog opterećenja suda i stranaka, stoga sud ocjenjuje da i iz tog razloga nije moguće udovoljiti prijedlogu.
12. Valja napomenuti da je o predmetnom prijedlogu za određivanje privremene mjere sud odlučio bez održanog ročišta, kao i bez dostavljanja prijedloga za određivanje privremene mjere na očitovanje protivnicima osiguranja, s obzirom na to da sadržaj samoga prijedloga za određivanje privremene mjere daje sudu dovoljno elemenata za donošenje pravilne i zakonite odluke u konkretnom slučaju. Naime, odredbama OZ-a kojima se regulira institut privremenih mjera nije propisana obveza suda za održavanje ročišta. Člankom 7. st. 1. OZ-a propisano je da sud u ovršnom postupku i postupku osiguranja postupa temeljem podnesaka i drugih pismena, a stavkom 2. istoga članka je propisano da se ročište održava kad to zakon određuje ili kad sud smatra da je održavanje ročišta svrhovito, dok u konkretnom slučaju obveza održavanja ročišta nije propisana zakonom, niti sud smatra da je održavanje ročišta svrhovito iz svih naprijed navedenih razloga, pri čemu je sud osobito imao u vidu odredbu čl. 13. st. 1. OZ-a i čl. 10. Zakona o parničnom postupku("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023).
13. Slijedom svega navedenog, a obzirom da predlagatelj nije dokazao postojanje pretpostavki iz čl. 346. i 347. OZ-a, odlučeno je kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 4. rujna 2025.
Sudac:
Miroslav Suton
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u dva istovjetna primjerka za sud i dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za protivnu stranku u roku od osam (8) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. Predlagatelju osiguranja po pun.
