REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-453/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda, u pravnoj stvari tužitelja NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Pencinger, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Slavonskom Brodu, Vukovarska 8, protiv tuženika JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Ivančić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Slavonskom Brodu, Nikole Zrinskog 12, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne glavne rasprave 13. kolovoza 2025., zaključene istoga dana u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja BE, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom uredu Krešimira Pencingera, odvjetnika u Slavonskom Brodu i zamjenika punomoćnika tuženika Branka Glasa, odvjetnik u Slavonskom Brodu, nakon javne objave 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Proglašava se djelomično nedopuštenom ovrha koja se po prijedlogu tuženika JE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vodi kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu, protiv tužitelja NE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Ovr-288/2023-4 od 19. lipnja 2023., na način da se u cijelosti proglašava nedopuštenom ovrha određena radi plaćanja zateznih kamata na iznos glavnice od 4.865,29 EUR/36.657,50 kuna.[1]

II Nalaže se tužitelju NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR (jednu tisuću jednu stotinu dvadeset i pet eura), sve u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu 7. listopada 2024. podnio tužbu protiv tuženika, a radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi je naveo kako je ovosudnim rješenjem poslovni broj: Ovr-288/2023 od 19. lipnja 2023. određena ovrha na pokretninama tužitelja, a protiv predmetnog rješenja tužitelj je uložio žalbu. Nadalje, naveo je kako

1 Fiksni tečajkonverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

je na pokretanje konkretnog parničnog postupka tužitelj upućen zaključkom ovoga suda poslovni broj: Ovr-288/2023 od 18. rujna 2024.

Tužitelj je naveo kako smatra da je tuženikova tražbina iz rješenja o ovrsi zastarijela i to kako u pogledu glavnog duga, tako i u pogledu kamata i troškova postupka. S tim u svezi tužitelj je naveo kako sve povremene tražbine zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru tih tražbina, odnosno u roku 3 godine od dana dospjelosti.

Tužitelj je naveo kako se u konkretnoj pravnoj stvari radi o zastari potraživanja kanata s obzirom na protek trogodišnjeg zastarnog roka propisanog za povremena potraživanja. S tim u svezi tužitelj se pozvao na odredbu članka 226. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj je, također, naveo kako se tuženik nije pokušao namiriti izvansudskom ovrhom, nego je pokrenuo sudsku ovrhu, iz kojeg razloga tužitelj smatra da je potrebno ukinuti sve radnje i odbaciti prijedlog za ovrhu jer tuženik nije podnio dokaz da je izvansudska ovrha ostala bez uspjeha.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi, navodeći da je ista činjenično netočna i pravno neosnovana. Tuženik pri tome nije osporavao da je tužitelj upućen na pokretanje konkretnog parničnog postupka zaključkom ovoga suda poslovni broj: Ovr-288/2023 od 18. rujna 2024., niti je osporavao činjenicu da je protiv tuženika određena ovrha na pokretninama rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Ovr-288/2023 od 19. lipnja 2023., protiv kojega je tužitelj izjavio žalbu. Tuženik je naveo kako je predmetna žalba odbijena rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: 3 Gž Ovr-305/2023-2 od 19. prosinca 2023.

Tuženik je osporavao tužiteljev prigovor zastare tuženikova potraživanja u ovršnom postupku, kao i njegove navode da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o povremenim tražbinama koje zastarijevaju u roku tri godine od dospijeća. S tim u svezi tuženik je istaknuo kako je predmetni ovršni postupak pokrenut temeljem pravomoćne i ovršne sudske presude, te se pozvao na odredbu članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, kojom je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koje je zakon inače predvidio kraći rok zastare. Nadalje, tužitelj je naveo kako je predmetna ovršna isprava – sudska presuda postala pravomoćna 25. svibnja 2017., a ovršna 21. lipnja 2017., dok je ovršni postupak temeljem iste pokrenut 31. ožujka 2023., s obzirom na navedene činjenice, tuženik je naveo kako je tužiteljev prigovor zastare apsolutno neosnovan, kao i njegov prigovor zastare potraživanja kamata temeljem pravomoćne i ovršne isprave. Tuženik je osporavao i da bi se u konkretnoj pravnoj stvari radilo o zastari potraživanja kamata navodeći da zakonske zatezna kamate proizlaze iz potraživanja glavnice i utvrđene su pravomoćnom i ovršnom presudom. Tuženik je naveo da je zakonska zatezna kamata

akcesorni dio glavni i prati njenu sudbinu.

Tuženik je osporavao i tužiteljeve navode glede ne pokretanja izvansudske ovrhe radi naplate njegova potraživanja, navodeći da takva obveza tuženika nije propisana odredbama Ovršnog zakona. Tuženik je naveo kako on nije pokretao izvansudsku ovrhu jer je tužitelj nezaposlena osoba koja u svom vlasništvu nema niti jednu nekretninu niti druge pokretnine veće vrijednosti, a što je sam tužitelj naveo u žalbi izjavljenoj protiv predmetnog rješenja u ovrsi, u kojoj je, također naveo da nema bračnog druga niti djece.

3. Na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovoga suda 26. ožujka 2025. stranke su bile suglasne da postupak riješe mirnim putem te su zatražili sud rok od 15 dana kako bi sud izvijestile je li moguće mirno rješenje spora.

3.1. Podneskom od 15. travnja 2025. tuženik je izvijestio sud da mirno rješenje spora među strankama nije moguće.

4. Predmet spora je zahtjev za proglašenjem nedopuštenom ovrhe na pokretninama koja je protiv tužitelja određena ovosudnim rješenjem poslovni broj: Ovr-288/2023 od 19. lipnja 2023.

4.1. Među parničnim strankama nije sporno da tuženik ima novčanu tražbinu prema tužitelju u iznosu od 4.865,29 EUR, niti je sporno da je ovršni sud zaključkom poslovni broj: Ovr-288/2023 od 18. rujna 2024. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, također nije sporno da tuženik tražbinu nije pokušao namiriti u izvansudskom ovršnom postupku.

4.2. Među parničnim strankama sporno je je li nastupila zastara tuženikova potraživanja u ovršnom postupku te je sporno je li tuženik mogao pokrenuti sudsku ovrhu, iako je nesporno da prethodno nije pokušao namiriti svoju tražbinu izvansudskom ovrhom.

5. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja svih odlučnih činjenica, kao i radi potpunog razjašnjenja svih pitanja važnih za konačnu odluku u sporu, sporne činjenice sud je utvrđivao čitanjem isprava u priloženom spisu ovršnog predmeta ovoga suda poslovni broj: Ovr-288/2023 te materijalnih dokaza priloženih uz tužbu i odgovor na tužbu, kao i izvođenjem dokaza saslušanjem parničnih stranaka u svrhu dokazivanja.

6. Iz stanja ovosudnog ovršnog spisa poslovni broj: Ovr-288/2023, a osobito rješenja o ovrsi poslovni broj: Ovr-288/2023-4 od 19. lipnja 2023., žalbe izjavljene protiv navedenog rješenja, kao iz i rješenja i zaključka ovoga suda poslovni broj Ovr- 288/2023-12 od 18. rujna 2024. proizlazi kako je tuženik, kao ovrhovoditelj, protiv tužitelja, kao ovršenika 31. ožujka 2023. podnio prijedlog za ovrhu na pokretninama i to oružju, pljenidbom, procjenom, oduzimanjem i otpremanjem pokretnina u vlasništvu ovršenika NE, i to: 1. puške s glatkim cijevima marke MAVERICK ARMS INO 88 12 GA, kalibar 12(12/70), tvornički broj: [serijski broj oružja], 2. pištolja marke ČŽ M75, kalibar 9MM DUGI (PARABELLUM/LUGER), TVORNIČKI BROJ: [serijski broj oružja], 3. poluautomatska puška s užljebljenim cijevima marke WINCHESTER S-XR VULCAN, kalibar 30-06 SPRINGFIELD, tvornički broj: [serijski broj oružja], njihovim povjeravanjem na čuvanje Policijskoj upravi Brodsko-posavskoj, Policijskoj postaji Slavonski Brod, [adresa], njihovom prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

6.1. Predmetni prijedlog za ovrhu tuženik je podnio radi namirenja njegove novčane tražbine u iznosu od 4.865,29 EUR/36.657,50 kuna, temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: P-598/12 od 17. ožujka 2016. Nadalje, iz predmetnog spisa razvidno je da je sud u povodu podnesenog ovršnog prijedloga donio rješenje o ovrsi i zaključak poslovni broj: Ref 22: Ovr- 288/2023-4 od 19. lipnja 2023. kojim je odredio predloženu ovrhu i ovršeniku naložio da u roku od 8 dana preda pokretnine (oružje) sa svim njegovim pripadcima i ispravama PU Brodsko-posavskoj, PP Slavonski Brod, [adresa].

6.2. Protiv predmetnog rješenja o ovrsi kao i protiv zaključka ovršenik je izjavio žalbu. Iz sadržaja predmetne žalbe proizlazi kako ovršenik, ovdje tužitelj smatra da tuženik nije dokazao da mu on nije podmirio tražbinu. Također u žalbi je istaknuo prigovor zastare, navodeći kako smatra da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Također je istaknuo i prigovor zastare potraživanja kamata s obzirom da je protekao trogodišnji zastarni rok propisan za povremena potraživanja. S tim u svezi naveo je kako tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama, u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Također, iz sadržaja žalbe proizlazi kako je ovršenik, ovdje tužitelj osoba bez primanja i bez imovine, pa isti smatra da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, zbog čega je ovršenik predlagao odgodu ovrhe. Osim navedenoga, istaknuo je kako je ovrhovoditelj, ovdje tuženik temeljem ovršne isprave mogao zatražiti izravnu naplatu s računa ovršenika i njegovih oročenih sredstava u svim bankama. Žalbene navode je tuženik, ondje ovrhovoditelj osporavao u podnesenom odgovoru na žalbu navodeći da su isti usmjereni na odugovlačenje postupka i sprječavanje naplate ovrhovoditeljeve tražbine.

6.3. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: 3 Gž Ovr- 305/2023-2 od 19. prosinca 2023. odbijena je žalba ovršenika NE, kao neosnovana i potvrđeno je rješenje o ovrsi ovoga suda poslovni broj: Ovr-288/2023-4 od 19. lipnja 2023., te je odbačena žalba ovršenika NE izjavljena protiv ovosudnog zaključka poslovni broj: Ovr-288/2023-4 od 19. lipnja 2023., kao nedopuštena. Iz obrazloženja predmetne drugostupanjske presude razvidno je da ovršenikov prigovor zastare predstavlja žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točke 11. Ovršnog zakona, a o čemu sukladno odredbi članka 52. Ovršnog zakona odlučuje prvostupanjski sud.

6.4. Nadalje, razvidno je da je ovaj sud rješenjem i zaključkom poslovni broj: Ovr-288/2023-12 od 18. rujna 2024. uputio ovršenika NE da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene ovosudnim rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-288/2023 od 19. lipnja 2023., te je odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe kao neosnovan.

7. U svom iskazu tužitelj PE naveo je kako je on tuženiku temeljem pravomoćne sudske odluke obvezan naknaditi štetu u iznosu od 26.040,00 kuna koja šteta obuhvaća imovinsku i neimovinsku štetu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 10.617,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, iskazao je da navedene novčane iznose na ime naknade štete na čiju isplatu je obvezan pravomoćnom sudskom odlukom nije platio, slijedom čega je tuženik kao ovrhovoditelj protiv njega pokrenuo ovršni postupak. Tužitelj je iskazao kako je pregovarao s tuženikom da mu predmetni dug plati u obrocima, da mu tuženik dio duga oprosti, ali tuženik na to nije pristajao. Također, iskazao je kako tuženiku po pravomoćnoj ovosudnoj presudi poslovni broj: P-598/12-43 od 17. ožujka 2016. nije ništa platio, ali mu je policija zaplijenila oružje i ne zna je li tuženik namiren iz vrijednosti toga oružja. Tužitelj je iskazao kako mu nije poznato je li tuženik prije pokretanja ovrhe na pokretninama pokretao ovrhu na novčanoj tražbini po računima tužitelja u banci, ali smatra da tuženik nije niti mogao pokrenuti ovrhu po računima jer tužitelj nema primanja i unatoč činjenici da ima otvoren račun u banci, na isti se ne uplaćuju nikakvi prihodi. Tužitelj je iskazao kako on u vlasništvu nema nekretninu, dionice, poslovne udjele kao niti druge vrijednije imovine. Također je iskazao kako se uzdržava od mirovine koju je naslijedila njegova majka iza oca, ne zna koliki iznos mirovine majka ostvaruje, ali mu financijski pomaže majka te stanuje u roditeljskoj kući. U svezi s navedenim iskazao je kako on unazad dvije godine ne radi ništa, ne radi ni na bageru, niti inače radi kao neprijavljen jer ima zdravstvenih problema. Tužitelj je iskazao kako ne ostvaruje nikakva primanja unazad 6-7 godina, a nikada nije imao bilo kakvu imovinu u vlasništvu. Nadalje, iskazao je da ne ostvaruje nikakva primanja sigurno 10 godina, odnosno ako se u obzir uzme da je štetni događaj bio u kolovozu 2010. godine, on je od štetnog događaja radio možda samo jednu godinu. U pogledu njegova imovnog stanja iskazao je kako u vlasništvu nema vozilo, ali inače vozi vozilo marke Nissan model XTrail, kojega je kupila njegova sestra, misli da je vrijednost toga vozila oko 12.000,00 EUR, ali je isto vozilo vlasništvo njegove sestre. Nadalje iskazao je kako predmetno vozilo ima registarske oznake [registarska oznaka], a inače brojke registarske oznake odgovaraju njegovu datumu rođenja, ali iste registarske oznake je odabrala njegova sestra, koja i sama koristi predmetno vozilo kada iz Njemačke, gdje ona boravi dođe u [adresa]

Tužitelj je, nadalje, u svom iskazu naveo kako između njega i tuženika nije postojao nikakav pismeni niti usmeni dogovor o načinu otplate duga, o dugu i načinu otplate duga nikada niti nije razgovarao s tuženikom, nego se glede toga obraćao tuženikovu punomoćniku.

Tužitelj je također iskazao kako se on ne protivi da se tuženik namiri iz vrijednosti oružja, ne zna kolika je vrijednost tog oružja, ali misli da je vrijednost cca 12.000,00 kuna.

7.1. Sud je prihvatio iskaz tužitelja, iako je isti suprotan navodima tužbe, sud isti cijenim iskrenim budući da u pogledu imovine i nepostojanja dogovora o otplati duga, identično iskazuje i sam tuženik, a istinitost njihovih navoda potkrepljuju i materijalni dokazi u ovršnom postupku iz kojeg je tužitelj upućen pokrenuti konkretnu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

8. Tuženi JE, saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja, u svom je iskazu naveo kako mu je tužitelj temeljem pravomoćne sudske presude dužan isplatiti naknadu štete jer ga je tužitelj ranio, međutim, tužitelj po navedenoj presudi nije mu ništa isplatio. Nadalje, iskazao je kako između njega i tužitelja nije postojao nikakav dogovor o načinu otplate duga jer mu se tužitelj nije nikada obratio niti ga pitao pristaje li na obračunu otplatu duga ili da mu dug oprosti. S tim u svezi iskazao je i kako se niti on nije obraćao tužitelju, nego je po svom punomoćniku pokrenuo ovršni postupak. Tuženik je iskazao kako prije sudskog ovršnog postupka nije uspio provesti izvansudsku ovrhu po računima tužitelja jer tužitelj nema nikakva primanja, odnosno nema ništa od imovine. Nadalje, iskazao je kako je tužitelj ranije u vlasništvu imao osobno vozilo, ali je isto prodao nakon štetnog događaja u kojemu je ranio tuženika. Tuženik je iskazao kako je on mislio da tužitelj nema nikakve imovine i da mu je oružje oduzeto jer je ranio tuženika, ali je čuo od kolege, kako tužitelj ide u lov za koje ima oružje, s tim u svezi iskazao je da je predmetno oružje jedina imovina na kojoj je on moga pokrenuti ovrhu radi namirenja svoje novčane tražbine. Tuženik je iskazao kako je spreman na dogovor s tužiteljem.

8.1. Iskaz tuženika sud je u cijelosti prihvatio jer je isti u suglasju s iskazom tužitelja, kao i s materijalnim dokazima koji prileže ovosudnom ovršnom spisu poslovni broj: 288/2023, stoga sud iskaz tuženika cijeni iskrenim i uvjerljivim.

9. Na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovoga suda 26. ožujka 2025. stranke su bile suglasne da postupak pokušaju riješiti mirnim putem.

Podneskom od 15. travnja 2025. tuženik je izvijestio sud da postupak nije riješen mirnim putem.

10. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

11. Prema odredbi članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/15 dalje: ZOO) koji se u ovom postupku primjenjuje obzirom na trenutak nastanka predmetne obveze, sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

11.1. Prema odredbi članka 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

11.2. Prema odredbi članka 245. stavka 1. ZOO nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

12. S obzirom da je ovršna isprava - presuda ovoga suda poslovni broj: P- 598/12-43 od 17. ožujka 2016., postala ovršna 21. lipnja 2017., dok je ovršni prijedlog temeljem navedene ovršne isprave podnesen sudu 31. ožujka 2023., to nije protekao desetogodišnji zastarni rok iz članka 233. stavak 1. ZOO, a također je podnošenjem predmetnog ovršnog prijedloga došlo do prekida zastare sukladno članku 241. ZOO, pa je zastara ponovno počela teći od toga dana.

12.1. Slijedom navedenoga sud utvrđuje da u odnosu na tražbinu utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom – presudom ovoga suda poslovni broj: P-598/12-43 od 17. ožujka 2016. nije protekao desetogodišnji zastarni rok iz članka 233. stavka 1. ZOO prema kojem sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina.

12.2. Kako je ovrha određena temeljem pravomoćne sudske odluke, primjenjuje se u odnosu na glavnicu duga i utvrđene troškove postupka tom presudom rok zastare od deset godina, u skladu s člankom 233. stavak 1. ZOO, a ne rok zastare za povremena potraživanja, kako to pogrešno smatra tužitelj.

13. Iz stanja spisa nije vidljivo da je tuženik nakon donošenja presude temeljem koje je određena ovrha u navedenom ovršnom predmetu, do pokretanja toga ovršnog postupka, poduzimao bilo kakve radnje koje bi dovele do prekida zastarijevanja, niti tuženik takvo što ističe

14. Međutim, sva povremena potraživanja koja proistječu iz takvih odluka ili nagodbe i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih potraživanja, a kako to proizlazi iz članka 233. stavak 2. ZOO, dok povremena potraživanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

14.1. S tim u svezi valja navesti da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zauzetom na sjednici Građanskog odjela održanoj 21. studenog 2019. godine, "Potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, i koje dospijevaju ubuduće, sukladno članku 379. stavak 2. ZOO/91 (članak 233. stavak 2. ZOO/05) zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava."

14.2. U konkretnoj pravnoj stvari ovršenik, ovdje tužitelj u žalbi izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi istaknuo je uz prigovor zastare tražbine i prigovor zastare potraživanja kamata. S tim u svezi valja navesti kako je ovršna isprava presuda ovoga suda poslovni broj: P-598/12-43 od 17. ožujka 2016. ovršna s danom 21. lipnja 2017., a ovršni prijedlog podnesen je 31. ožujka 2023. Dakle, od ovršnosti predmetne ovršne isprave do podnošenja ovršnog prijedloga protekao je trogodišnji zastarni rok.

15. Slijedom toga, nije nastupila zastara potraživanja u odnosu na glavnicu duga i troškove postupka, utvrđene pravomoćnom sudskom presudom, tako da ovrha nije nedopuštena radi naplate glavnice duga i troškova ovršnog i parničnog postupka, u predmetu broj: P-598/12, slijedom čega je sud utvrdio da u tom dijelu ovrha određena ovosudnim rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-288/2023-4 od 19. lipnja 2023. nije nedopuštena, odnosno u tom dijelu nije ostvaren razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22,- dalje: OZ).

16. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja kamata iz ovršne isprave, a temeljem ranije iznesenog, valja istaknuti da je u pogledu tražbine zakonske zatezne kamate, koja je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, riječ o povremenoj tražbini u smislu odredbe članka 226. stavak 1. ZOO, a u odnosu na koju se sukladno odredbi članka 233. stavak 2. ZOO zastara takve tražbine procjenjuje primjenom roka od tri godine, pri čemu, sukladno naprijed navedenom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nije odlučno što glavna tražbina nije prestala.

16.1. U skladu sa naprijed navedenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedeni rok zastare od tri godine računa se od dana ovršnosti sudske odluke kojom je utvrđena tražbina zakonske zatezne kamate.

16.7. U konkretnoj pravnoj stvari ovršna isprava- pravomoćna presuda ovoga suda, temeljem koje tuženik vodi ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika, postala je ovršna dana 21. lipnja 2017. godine, što nadalje znači da je sa tim danom i započeo teći rok zastare od tri godine propisan odredbom članka 233. stavak 2., i isti je istekao 21. lipnja 2020. godine. Budući da je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu u predmetu Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Ovr-288/2023 dana 31. ožujka 2023. godine, tj. nakon što je već istekao navedeni trogodišnji rok zastare, to onda proizlazi da je u zastari sporedna tražbina tužena pa je u tom dijelu valjalo proglasiti ovrhu nedopuštenom, jer je sukladno odredbi članka 50. stavak 1. točke 11. nastupila zastara u dijelu u kojem je ovrha određena radi naplate te sporedne tražbine - tj. tražbine zakonske zatezne kamate. (isto Županijski sud u Bjelovaru poslovni broj: Gž-687/2023-2 od 17. siječnja 2024.).

17. S obzirom da je u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj uspio samo s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, to je sud temeljem odredbe članka 154. stavak 5. ZPP i članka 155. ZPP donio odluku o troškovima postupka. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud je iste odmjerio u skladu s naznačenom vrijednosti predmeta spora od 1.330,00 EUR, te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje: Tarifa).

Sud je tuženiku kao osnovane troškove priznao trošak sastava podneska od 4. studenog 2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. točke 1. Tarife. Sud je osnovanim priznao i trošak zastupanja tuženika na ročištima održanim kod ovoga suda 15. siječnja 2025., 26. ožujka 2025. te 13. kolovoza 2025. u iznosu od 200,00 EUR svako sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife, ukupno 600,00 EUR. Osnovanim troškom sud je tuženiku priznao i trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 3. Tarife. Slijedom navedenoga sud je utvrdio ukupno osnovanim troškom tuženika iznos od 900,00 EUR na koji iznos je sud tuženiku priznao i PDV od 25% u iznosu od 225,00 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife. Zbrojem navedenih iznosa sud je osnovanim utvrdio ukupan iznos od 1.125,00 EUR, koji iznos je sud tuženiku i dosudio.

17.1. Tuženik nije potraživao zakonsku zateznu kamatu na zatraženi trošak, pa je sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP, u svezi s člankom 2. stavak 1. ZPP, izostala odluka u pogledu zakonske zatezne kamate na troškove postupka.

18. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 4. rujan 2025.

Sutkinja

Anđela Bionda

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj PE po punomoćniku Krešimiru Pencingeru, odvjetniku u Slavonskom Brodu

2. Tuženik JE, po punomoćniku Draženu Ivančiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu – e-poštom