Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: K-636/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ivani Špigel, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Jurić Budimir, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽZ, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO- 345/2024. od 2. srpnja 2024., nakon javne rasprave održane 28. kolovoza 2025., u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku MZ, optuženog ŽZ i opunomoćenika oštećene VZ, odvjetnika Krešimira Arambašića iz Osijeka, 4. rujna 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženi ŽZ, zvan " Ž", OIB [osobni identifikacijski broj], sin GZ i ŠZ, rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], i boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju plinoinstalater, zaposlen kao zavarivač u obrtu " [obrt]" d.o.o., s plaćom od 900,00 eura, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, pismen, posjeduje SSS, vojsku nije služio, bez čina, bez odlikovanja, suvlasnik kuće na adresi prebivališta, vlasnik osobnog automobila marke "Škoda Fabia" godina proizvodnje 2004., "Renault Clio" godina proizvodnje 2006., "Audi A6", godina proizvodnje 2009., vlasnik traktora "IMT 539", godina proizvodnje 1988. i vlasnik građevinskog zemljišta u Kopačevu površine 200m2, prekršajno nekažnjavan, neosuđivan,

kriv je

I. što je

u razdoblju od rujna 2016. do 13. svibnja 2024., u [adresa], u obiteljskoj kući, [adresa], kao suprug VZ, suprotno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, znajući da time supruzi nanosi intenzivnu duševnu i tjelesnu bol, u nakani da ju omalovaži i kod nje uzrokuje strah i osjećaj nesigurnosti, učestalo vikao na nju, ignorirao je i omalovažavao, unosio joj se u lice te bacao stvari po kući te ju u više navrata gurao uslijed čega je pala na tlo, hvatao rukom za vrat dok je bila u visokom stupnju trudnoće, pa da bi potom točno neutvrđenog dana u ljeto 2023., a nakon što mu je supruga izjavila da želi razvod braka, nezadovoljan njenom odlukom, a u cilju da istu zastraši, rekao supruzi "Dobro, ako želiš razvod samo reci želiš ili dugu ili kratku cijev", kao i da će ubiti njihovu zajedničku djecu, a zatim točno neutvrđenog dana u travnju 2024., nakon što je njegova supruga predala zahtjev za razvod braka, nezadovoljan s navedenim, u njenoj nazočnosti svojom glavom udario u vrata spavaće sobe, kojom prilikom je supruzi rekao da će netko od njih dvoje završiti na hitnoj, a koje riječi i ponašanje su kod njegove supruge VZ uzrokovale snažan osjećaj uznemirenosti, straha za vlastitu sigurnost te je doveo u ponižavajući položaj,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, te teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost ili je doveo u ponižavajući položaj ili stanje dugotrajne patnje,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, opisano u članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11., te kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11., sve u vezi s člankom 51. KZ/11.

III. Na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. optuženom ŽZ se za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11.

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI

IV. Na temelju članka 179.a KZ/11. u vezi s člankom 48. stavak 2. i člankom 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. optuženom ŽZ se za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11.

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI

V. Na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženi ŽZ se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

VI. Na temelju članka 56. stavak 2. i 3. KZ/11. optuženom ŽZ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako što se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

VII. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. nalaže se optuženom ŽZ da podmiri trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 EUR (stopedeseteura), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

VIII. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08. nalaže se optuženom ŽZ da oštećenoj VZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], podmiri trošak na ime nagrade njezinog opunomoćenika u iznosu od 1.000,00 EUR (tisućueura), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-345/2024. od 2. srpnja 2024. optužen je ŽZ zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/11.

2. Optuženik se očitovao da se ne smatra krivim za navedena kaznena djela.

3. U dokaznom postupku je na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08., odnosno uz suglasnost stranaka, reproduciran iskaz oštećene VZ s dokaznog ročišta kod suca istrage od 19. lipnja 2024., a po istoj zakonskoj osnovi pročitani su iskazi svjedokinje KZ s dokazne radnje ispitivanja u Policijskoj postaji Beli Manastir od 21. lipnja 2024. (list 132-135) i svjedoka BZ i LZ s prijašnje rasprave od 14. svibnja 2025. (zapisnik sa lista 191-195), a nadalje su pročitani uvjerenje iz kaznene evidencije na ime optuženika od 13. veljače 2025. (list 172-173) i potvrda iz prekršajne evidencije na ime optuženika od

13. veljače 2025. (list 170-171).

4. U svojoj obrani optuženik je izjavio da osporava da se ponašao na način kako je opisano u optužnici. Naveo je da je možda agresivniji u razgovoru, ali da nikada nije povisio ton ni na suprugu ni na djecu. Smatra da je jedna normalna osoba. Nije svetac, znalo je biti nesuglasica u braku, ali nije bio ni nasilan ni grub ni prema supruzi ni prema djeci. Godinama se borio za obitelj, za djecu, a na kraju mu se to sve srušilo. Sada samo želi da ovaj postupak što prije završi i da sa svojom djecom nastavi normalno živjeti i da ih izvede na pravi put. Žao mu je što je uopće došlo do ovog svega, odnosno do suda. Djecu viđa svaki vikend i oštećenica mu tu ne pravi probleme, uredno dođe po djecu i vrati ih pri čemu oštećenica i on ne komuniciraju. Poštuje ju kao majku svoje djece i smatra da je ona dobra majka. Sada se jako dobro osjeća dok boravi kod svoje majke u [adresa], a što se tiče povratka u kuću u [adresa] gdje stanuju oštećenica i njihova djeca ne može se očitovati o tome da li se tamo misli vratiti poslije ovog postupka, budući da oštećenica i on nemaju kontakt. Ne želi se o tome očitovati, jer razvod braka nije još okončan.

4.1. Iz ovakve obrane optuženika proizlazi da on osporava sve odlučne činjenice, odnosno da osporava da se prema oštećenici ponašao na način kako se tereti predmetnom optužbom, međutim sud nije prihvatio takvu obranu optuženika, budući da je suprotna iskazu oštećenice koja nema razloga da ga lažno tereti, kao ni svjedokinja KZ, a koja je također opisivala njegovo nasilno ponašanje prema oštećenici i to u bitnome jednako kao i oštećenica.

5. Oštećena VZ iskazala je da je braku s optuženikom od 2016. i da imaju dvoje maloljetne djece. Od početka brata optuženik je bio teška osoba, mora uvijek biti sve po njegovom. Teško se nosila s tim, ali mislila je da će biti bolje, no konstantno je bio pritisak. Ako ne bi bilo po njegovom uslijedilo bi neko kažnjavanje u vidu ignoriranja, šutnje, a najviše psihičkog maltretiranja. U nekim trenucima znao je biti agresivan, ali ne često, suzdržavao bi se. Kada mu je nešto trebalo onda je bio prema njoj jako pažljiv, a sutradan onda iz čistog mira ne bi razgovarao s njom i bio bi neugodan, ignorirao bi je, bio sarkastičan, a što je znalo potrajati i više dana. Nije je nazivao pogrdnim imenima niti govorio ružne riječi, već bi je omalovažavao na neki čudan način, ne zna objasniti, kao da mu ona nije nitko i ništa ili bi je kritizirao kada nešto nije u redu zbog čega bi se osjećala jadno. Nije joj govorio da je nesposobna, da ništa ne vrijedi i da ništa ne radi dobro, odnosno nije joj to verbalizirao, ali bi joj to pokazivao na neki drugi način, ne zna to objasniti, ali tako se osjećala. Nije bilo nikad dogovora ni razgovora, odnosno takvi su trenuci bili rijetki. On je radio sve po svom, a ona je bila kod kuće i brinula se o djeci, a on je to uzimao zdravo za gotovo. Nije ju nikada vrijeđao riječima niti ju je omalovažavao riječima. Rekao joj je da se ne želi razvesti i da to ne može prihvatiti i da joj ostaje samo da bira hoće li dugu ili kratku cijev. U ljutnji joj je znao reći i da će ubiti djecu. Vjeruje da je sve to bilo u ljutnji i u njegovoj nemoći. Ne želi da optuženik završi u zatvoru, već samo želi da se makne od nje i da joj više ne može prići. Kada je podnijela zahtjev za razvod braka htio ju je zaplašiti te joj je rekao je li svjesna što radi i da to neće ići tako i da će netko od njih dvoje završiti na hitnoj, vikao je tada na nju i onda je svojom glavom ljut lupio u vrata. To se događalo u spavaćoj sobi. Znao joj se unositi u lice i vikati na nju i bacati stvari po kući. U ljutnji ju je znao gurnuti, odnosno bilo je guranja ili nagurivanja, ili srušiti i uhvatiti je za vrat, odnosno stisnuti i držati. To se dogodilo više puta. Tako ju je jedno dva, tri puta fizički napao. To je prije sve bilo, a poslije se suzdržavao. Sjeća se da ju je jednom srušio 2016. kada je bila trudna s djetetom EZ, a 2017. ju je uhvatio za vrat kada ga je uhvatila u laži, zbog čega je bio ljut. Prošle godine (2023.) u ljeto kada je odlučila podnijeti zahtjev za razvod braka rekao joj je hoće dugu ili kratku cijev, a ova situacija kada je lupio glavom u vrata je bila prije otprilike dva mjeseca. Ranije ga je prijavila isto zbog događaja zato što ju je uhvatio za vrat, a ona je njega tada u obrani lupila da je pusti i tada je uskočila njezina kćerka kako bi je pustio, a onda je optuženik uhvatio i njezinu kćerku. Zbog toga se vodio prekršajni postupak protiv optuženika i dobio je uvjet, a poslije toga nije bio agresivan. U zadnje vrijeme je sve više vikao na nju, jer ne može podnijeti da nije po njegovom, a ona to više nije mogla trpjeti, jer joj je počelo utjecati na zdravlje. Nije joj govorio uvrede, već je vikao na nju pa se tako sjeća jedne situacije kada se vratila kući automobilom s puta i kada je optuženik bio ljut zato što je odbila da ga poljubi i onda je povisio ton na nju vičući joj: "Jesam te pitao jesi izvadila sve stvari iz auta..", te je bacao stvari iz auta po dnevnom boravku, dakle vikao je na nju ovako više kroz neku svađu. Kada ju je gurao i tako vikao osjećala se jadno i loše. U navratima kada bi je stiskao za vrat nije odlazila kod liječnika. Sjeća se da je optuženik jednom prilikom bio ljut zato što su se djeca posvađala i da je tako bijesan lupio šakom od vrata. Tada je bila prisutna i njezina kćerka i djeca. Kada joj je optuženik govorio riječi prijetnje hoće li dugu ili kratku cijev to je bilo u dvorištu i tada su bili prisutni i njezina kći i djeca, a to se čuje i na snimci koju su djeca slučajno snimila. Moguće da je bio prisutan tada u dvorištu i BZ, ali se ne sjeća, nije sigurna. Misli da optuženik ne bi to napravio, ali bila je u strahu, jer kod njega se nikad ne zna, nije znala kada će on eksplodirati. Prema djeci je uvijek bio pažljiv i super. Sada su u fazi rješavanja sporazumnog razvoda braka. Svog supruga se boji. Moli samo da joj on ne prilazi, a to ne traži za djecu, jer djeca jako pate zato što ga ne viđaju.

5.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenice vjerodostojnim, budući da je ona opisivala nasilno ponašanje optuženika i konkretne događaje u bitnome jednako kao i njezina kćerka KZ, a s obzirom da je zatražila pomoć policije i da je u svom iskazu ponavljala da ne želi da joj optuženik više prilazi, očito je da je ona doista bila u strahu od optuženika, a što samim time ukazuje i da je opisivala njegovo ponašanje koje je doista i doživjela tijekom braka. Pored toga, sud nije našao niti jedan razlog iz kojeg bi oštećenica bila motivirana da optuženika lažno tereti time da ni sam optuženik u svojoj obrani nije objasnio zašto bi ga oštećenica lažno prijavla ako on uopće nije bio agresivan prema njoj kako to prikazuje, a kako je teško vjerovati da bi oštećenica prijavila optuženika iz čista mira, odnosno iz neke obijesti, posebno iz razloga što imaju malodobnu djecu koja ovise o njihovoj zajedničkoj skrbi, i kako je optuženik sam za sebe rekao da je agresivan u razgovoru, dok oštećenicu nije spominjao u tom kontekstu, te imajući u vidu da je oštećenica njihovom zajedničkom prijatelju BZ rekla da više ne želi biti s optuženikom zato što se on ne želi promijeniti, očito je da je ipak bilo nasilja u braku i to u situacijama koje je opisivala oštećenica.

6. Svjedokinja KZ izjavila je da je ona kći iz prvog braka oštećenice te da osim nje oštećenica iz tog braka ima i njezinu sestru ĆZ koja ima 24 godine i koja živi sa svojim dečkom u Osijeku. Navela da je je u vrijeme kada je njezina majka stupila u bračnu zajednicu s optuženikom ona živjela s TZ s kojim ima zajedničko dijete SZ, ali kako je i sama bila žrtva obiteljskog nasilja od strane TZ, kada je odlučila istog napustiti nekoliko je mjeseci boravila kod majke te je tom prilikom svjedočila događajima u njezinoj obitelji, a od kada je otišla živjeti sa svojim sinom SZ u [adresa] najmanje dva puta tjedno je odlazila k njima u [adresa] te je svjedočila nasilju od strane njezinog očuha optuženog ŽZ prema njezinoj majci VZ, time da je u dva navrata i osobno zvala policiju, jer je bio takav intenzitet nasilja i smatrala je da se njezina majka i njezina braća mogu samo zaštiti na taj način. Osobno nema ništa protiv svog očuha ŽZ i smatra da je on divan otac, ali smatra da se radi o osobi podvojene ličnosti u smislu da je dovoljno da mu netko nešto učini i da on iz tog razloga doslovno eksplodira, jer potiskuje ljutnju prema tim osobama koju onda projicira na njezinu majku i to sve pred njezinom braćom. Prvi puta kada je svjedočila takvom nasilju, EZ je gurnuo objema rukama njezinu majku na krevet, a samo iz razloga što je prije toga htio udariti svog sina, a njezinog brata EZ, po stražnjici u čemu ga je sprječavala majka VZ. Tada je EZ toliko vikao na njezinu majku VZ da su djeca M i V plakali i jecali. Također je EZ njezinu majku cijelo vrijeme psihički zlostavljao, jer mu je ona morala doručak, ručak i večeru nositi na poslužavniku kako bi objedovao. Ako bi pri tome zakasnila, on bi po tjedan dana zbog toga šutio ili dva, tri dana ne bi uopće objedovao kako bi joj prebacio krivnju zbog kašnjenja. Majka joj je ispričala i da je jednom prilikom bila u dvorištu kada je optuženik njihovu djecu EZ i V stavio u vozilo te se vozilom zaletio u dvorišnu ogradu, istu probio i izletio bez zaustavljanja na cestu, te na taj način ugrozio djecu, ali je inače to činio kada bi se s njom posvađao na način da je naglo povećavao brzinu dok su se djeca nalazila u vozilu. Sjeća se i da je njezinu majku kada je bila trudna s djetetom EZ fizički napao tako da ju je snažno gurnuo preko hrpe drva u dvorištu uslijed čega je ona pala, a prije toga je njezinoj sestri ĆZ pokidao jaknu na njoj, ali se zbog proteka vremena ne može točno prisjetiti što joj je točno majka ispričala. Sjeća se da je kada je njezina majka bila u bolnici ona došla u [adresa] kako bi joj pomogla, odnosno kako bi pričuvala EZ te se sjeća da se tada jednom prilikom htjela čuti s prijateljima putem Skypea oko 21,00 sati, no EZ je ugasio Internet i cijelo vrijeme je želio naglasiti nekakav autoritet na taj način i prema njoj kao odrasloj osobi. Sjeća se i jednog događaja kada je bila u [adresa] zajedno sa svojim sinom SZ koji je došao u sukob s djecom EZ i V u njihovoj dječjoj sobi te da je V počeo plakati, nakon čega je EZ došao i snažno šakom udario u vrata kojom prilikom je načinio rupu na vratima. Tom prilikom joj je rekao da je na taj način trebao njezinog sina SZ udariti, a njih sva trojica su počeli plakati i jako su se uplašili. Kako njezina majka VZ nije više mogla trpjeti takvo očuhovo ponašanje, prije nekih godinu dana mu je rekla da ode iz njezine kuće te je on tada rekao majci da može birati dugu ili kratku cijev, a kako su tome svjedočila djeca koja su koristila njezin mobitel slučajno su i te Borislavove prijetnje snimili. Od tada je njezina majka znala spavati u zasebnoj sobi i pri tome se zaključavati, jer se bojala da EZ ne bi te svoje prijetnje i ostvario. U svibnju ove godine (2024.) njezina majka je s djecom otišla u Bosnu. Po povratku u [adresa], samo iz razloga što EZ nije pozdravila s poljupcem, on je reagirao na način da je počeo izbacivati stvari iz automobila i doslovno divljati pred djecom. Njezina se majka pokušavala pomiriti s EZ, ali nije uspijevala te kada bi mu davala do znanja da se ipak želi razvesti od njega i da to sporazumno učine, takvi razgovori bi završavali nekakvim prijetnjama. Majka joj je rekla da joj je EZ jednom prilikom rekao da će netko od njih završiti na hitnoj i da je tom prilikom svojom glavom udario o vrata. Bilo je trenutaka kada bi se EZ suzdržavao i bio dobar, ali onda bi znao reći njezinoj majci "jebem ti ja takav život, kada se ja moram suzdržavati". Dana 22. svibnja 2024. u jutarnjim satima nazvala ju je majka VZ i ispričala joj da je prethodni dan krenula na WC i da je tada vidjela EZ potpuno golog te kada joj je rekao da li sam ti zgodan, želeći imati s njom odnos, da se ona vratila u sobu i zaključala da bi ipak sljedeći dan imala s njim spolni odnos na koji je pristala samo iz straha da ne napravi kakvo zlo i da se pri tome osjećala užasno zbog čega joj je ona rekla da ne mora trpjeti takvo ponašanje i da će joj ona biti podrška i da bi trebala misliti na sebe i djecu, jer to sve utječe i na njih. Nakon toga njezina je majka 23. svibnja 2024. otišla u policiju i prijavila što se događalo u njihovoj obitelji nakon čega je njezin očuh priveden te su mu izrečene mjere opreza udaljenja iz kuće i zabrane približavanja njezinoj majci i braći. Tih mjera se on i pridržava. Od određivanja mjera opreza njezina se majka promijenila, kao i djeca, i sada vidi osmijeh na njihovom licu i više nisu u strahu. Zbog toga daje podršku majci i odlučila je o svemu što zna svjedočiti i prisjetiti se, budući da je i sama bila u šoku kada je prvi puta iznosila svoja saznanja o nasilnom ponašanju svog očuha EZ. Bez obzira što se njezin očuh pridržava mjera opreza, sjeća se da nakon što je drugi put bio prijavljen policiji da je po povratku kući njezinu majku gušio i pri tome je snažno gurnuo u ormar da su vrata od siline udarca ispala i dan danas su pokidana, te da je inače često znao nasrtati na majku i pri tome ju hvatao rukama za vrat i gušio ju, a što joj je majka ispričala tek kada je ponovno prijavljen za nasilje. Stoga smatra potrebnim reći i to da bi se njezin očuh EZ trebao liječiti, jer njegovo takvo ponašanje nije izazvano alkoholom, već se radi o podvojenoj ličnosti i neće se moći promijeniti, a on je ipak otac G i EZ i bit će s njima u kontaktu bez obzira na buduću rastavu.

6.1. Sud je iskaz svjedokinje KZ također prihvatio u cijelosti, budući da je ona detaljno i opširno opisivala nasilno ponašanje optuženika prema njezinoj majci, oštećenoj VZ, i to u bitnome jednako kao i oštećenica time da ni ona nema razloga da lažno tereti optuženika, a kako iz njezinog iskaza proizlazi da je ona doista zabrinuta za majku i braću zbog optuženikovog ponašanja i da je prema optuženiku dobronamjerna, jer smatra da se on treba promijeniti radi dobrobiti djece i da mu je u tom pogledu potrebna pomoć, sud iz navedenih razloga drži da je ona bila iskrena prilikom ispitivanja, odnosno da je opisivala ponašanje optuženika koje je sama opažala i za koje je saznala od svoje majke.

7. Svjedok BZ izjavio je da poznaje ŽZ i VZ, jer žive u istom mjestu, odnosno u [adresa], a upoznao ih je prije nekoliko godina kada je pomagao EZ u uređenju njegove kuće u [adresa] u kojoj je stanovao zajedno s VZ i djecom. To uređenje kuće je trajalo nekoliko mjeseci i u to vrijeme je gotovo svakodnevno odlazio kod njih kući i sjeća se da je nakon toga radio kod njih i na uređenju garaže, zbog čega je također dolazio kod njih, odnosno skoro svaki drugi dan je dolazio radi toga, kao i na Š poziv, odnosno ona bi ga pozvala kada bi trebao nešto raditi. S njima se sprijateljio te ih je i posjećivao kao prijatelj. U tim navratima kada bi dolazio kod njih kući nije primijetio da je između njih bilo nekih bračnih problema, niti su se oni tada svađali u njegovoj prisutnosti. U to vrijeme, kao i danas, bio je u jednako dobrim odnosima i s VZ i s EZ. Nakon što je saznao da je protiv EZ pokrenut ovaj postupak, o tome je pričao i s VZ i s EZ i svatko od njih je imao svoju verziju priče. Prije toga nitko od njih mu se nije povjeravao vezano za njihov odnos. Između njih je znalo biti povišenih tonova, ali i s jedne i s druge strane i to u zadnje vrijeme, odnosno neposredno prije nego što je došlo do ovog postupka. Sjeća se da je jednom prilikom, dan ili dva prije nego što se sve počelo događati prema optuženiku u ovom postupku, bio kod VZ i EZ u njihovoj kući zajedno s CZ i još jednom muškom osobom iz Luga čijeg se imena ne sjeća, a trebali su tamo kositi travu. Bili su tamo i Azra i EZ i sjeća se da je EZ ušao u kuću po sok i da je Azra vikala na njega, ali više se ne sjeća konkretnih riječi koje mu je izgovarala, samo se sjeća da je potom iz kuće izašao EZ i ponudio ih sokom te je rekao da se ne da isprovocirati. Nije nikada čuo da bi između EZ i Azre bilo prijetnji, odnosno da bi oni jedno drugom izgovarali prijeteće riječi. Ovu situaciju koju je opisao shvatio je kao uobičajenu bračnu razmiricu koju svatko ima u braku. Sjeća se da je dolazio kod Azre i EZ i u kolovozu 2023., no u tim navratima kada je dolazio nije čuo da bi EZ izgovarao Azri prijetnje vezano za razvod, odnosno da bi joj izgovarao da li želi dugu ili kratku cijev, odnosno ne sjeća se je li uopće bio prisutan u situacijama kada bi oni spominjali razvod. Nakon što je započeo ovaj postupak VZ mu je kada su bili nasamo rekla da je ona sada sama u sobi, odnosno da EZ i ona spavaju odvojeno. VZ mu tada nije rekla da se zaključavala u sobu. Sjeća se da mu je Azra rekla i da više ne želi biti u vezi s EZ, jer se on ne želi promijeniti, odnosno rekla mu je da je EZ obećavao da će se promijeniti, a do čega nije došlo. Sjeća se da mu je Azra jednom prilikom posudila za vožnju auto Škodu. Taj automobil joj je vratio sutradan i sjeća se da je tada VZ i zatekao kući i ona mu je tada bila u normalnom stanju, odnosno nije primijetio da bi bila ustrašena i uznemirena. Nije ju nikada zatekao uplašenu ili uznemirenu. U jednako je dobrim odnosima i s VZ i s EZ, a EZ nije dugo vidio. EZ ga je pitao hoće li mu biti svjedok u ovom postupku na što je on pristao i rekao mu da će iskazivati o onom što mu je poznato.

8. Svjedok LZ izjavio je da poznaje Azru i ŽZ i to kao susjede, budući da žive u istom mjestu, odnosno u istoj ulici, te su neposredni susjedi. Naveo je da se nije s njima družio, već da su se znali samo sresti na ulici. Možda je u svega nekoliko navrata bio kod njih kući za sve ove godine i to u situacijama kada je susjedu EZ nešto trebalo odraditi ili kada bi posuđivao alat. U tim navratima kada bi dolazio kod Azre i EZ oni su mu djelovali kao normalan par i nije primijetio da bi između njih bilo nekih problema. Inače radi skoro po cijeli dan, pa je stoga rijetko viđao Azru i EZ. Nitko od njih mu nije nikada pričao o njihovom bračnom odnosu. U tim navratima kada bi dolazio na ispomoć kod Azre i EZ nije primijetio da bi EZ prema Azri bio nasilan niti je primijetio da bi joj se obraćao povišenim tonovima ili joj prijetio ili prema njoj bio fizički nasilan.

9. Sud nije imao razloga sumnjati u iskaze svjedoka BZ i LZ, odnosno da oni nemaju saznanja da bi optuženik bio nasilan prema oštećenici, s obzirom da se nasilje među supružnicima i inače događa „unutar četiri zida“ pa je i za očekivati da nije bilo svjedoka koji bi mogli vidjeti takve događaje u obitelji optuženika i oštećenice. No, okolnost što se oštećenica povjerila BZ da optuženik i ona spavaju odvojeno i rekla mu da ona više ne želi biti s optuženikom zato što se on ne želi promijeniti ipak je značajna, jer ukazuje da se radilo o ponašanju optuženika koje oštećenica više nije mogla trpjeti, odnosno koje joj je štetilo, a što dodatno potvrđuje tvrdnje oštećenice da se radilo o nasilju.

10. Iz uvjerenja iz kaznene evidencije na ime optuženika i potvrde iz prekršajne evidencije na ime optuženika od 13. veljače 2025. proizlazi da je optuženik neosuđivan i nekažnjavan.

11. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, sud drži da je optuženik počinio kaznena djela prijetnje i nasilja u obitelji za koja se tereti predmetnom optužbom.

12. Naime, oštećenica je u svom iskazu navela da ju je optuženik od početka braka, odnosno od 2016., psihički maltretirao na način da bi, a kada nije po njegovom, bio neugodan, da ju je ignorirao, kritizirao, unosio joj se u lice, učestalo vikao na nju, posebno u zadnje vrijeme, bacao stvari po kući te da ju je više puta i fizički napadao, odnosno da ju je više puta znao gurnuti uslijed čega bi pala na pod, srušiti je i da ju je znao uhvatiti za vrat dok je bila u visokom stupnju trudnoće. Sjeća se da ju je jednom srušio 2016. godine kada je bila trudna s njihovim djetetom EZ i da ju je 2017. u ljutnji uhvatio za vrat. Sjeća se i događaja kada se vratila s puta i kada je optuženik u ljutnji zato što ga nije poljubila vikao na nju i bacao stvari iz auta po dnevnom boravku, kao i događaja kada je pred njom i njezinom kćerkom KZ u ljutnji i bijesu zato što su se djeca posvađala lupio šakom od vrata.

12.1. Kći oštećenice KZ koja je jedno vrijeme tijekom inkriminiranog razdoblja živjela zajedno u kućanstvu s oštećenicom i optuženikom koji joj je očuh i koja je kada se odselila učestalo kod njih dolazila u posjetu, potvrdila je da se optuženik od početka braka nasilno ponašao prema oštećenici. Ona se, naime, sjeća događaja kada je optuženik pred njom gurnuo objema rukama oštećenicu na krevet zato što ga je oštećenica sprječavala da udari njihovog sina EZ i sjeća se da je tada optuženik toliko vikao na oštećenicu da su njihova djeca plakala i jecala, a navela je i da je optuženik snažno gurnuo oštećenicu dok je bila trudna s njihovim djetetom EZ zbog čega je oštećenica pala, a koji je događaj spomenula i oštećenica, time da se KZ sjeća i da joj je oštećenica ispričala da ju je optuženik tada gurnuo preko hrpe drva u dvorištu. KZ potvrdila je i navode oštećenice da je i ona bila prisutna događaju kada je optuženik zbog dječje svađe snažno šakom udario u vrata, time da se KZ sjeća i da je tim udarcem optuženik načinio rupu na vratima, a oštećenica joj je ispričala i da je optuženik znao na nju nasrtati i hvatati je za vrat te joj je prepričala i onaj događaj kada se vratila s puta iz BiH, a kada je optuženik u ljutnji zato što ga nije poljubila bacao stvari iz automobila i divljao pred djecom.

12.2. Oštećenica je, nadalje, navela da joj je optuženik i prijetio i to kada je odlučila da se od njega rastane, odnosno sjeća se da je to bilo u ljeto 2023. (u svom iskazu na dokazom ročištu navela da je bilo prošle godine u ljeto, a ispitana je 2024.) i da joj je tada optuženik u dvorištu pred njihovom djecom i njezinom kćerkom KZ rekao da se on ne želi rastati i pitao je da li hoće dugu ili kratku cijev, a optuženik joj je znao reći u ljutnji i da će ubiti njihovu djecu. KZ je ovo potvrdila, odnosno i ona se sjeća da je bila prisutna tom događaju kada je optuženik rekao oštećenici da može birati dugu ili kratku cijev, time da je ona navela da je oštećenica prethodno tražila od optuženika da ode iz kuće, jer ne može trpjeti njegovo ponašanje i da je nakon ove prijetnje optuženika oštećenica u strahu da optuženik ne bi ostvario svoje prijetnje spavala u zasebnoj sobi u kojoj se zaključavala. Oštećenica se i BZ povjerila da spava sama u sobi i rekla mu da više ne želi biti s optuženikom, jer se on ne želi promijeniti, što potvrđuje tvrdnje oštećenice da ona više nije mogla trpjeti ponašanje optuženika, a samim time i da je on bio nasilan prema njoj kako je i opisala.

12.3. Oštećenica je navela i da joj je optuženik prije otprilike dva mjeseca (dakle, u travnju 2024. s obzirom da je ispitana u lipnju 2024.) zato što je podnijela zahtjev za razvod braka rekao u spavaćoj sobi je li svjesna što radi i da to neće ići tako i da će netko od njih dvoje završiti na hitnoj te da je pri tome vikao na nju i potom svojom glavom ljutit lupio u vrata. Oštećenica je i kćerki NZ rekla da joj je optuženik prijetio kada bi mu dala do znanja da se želi razvesti, pa joj je tako ispričala i ovaj događaj kada joj je optuženik rekao da će netko od njih završiti na hitnoj i kada je potom svojom glavom udario od vrata. Oštećenica i KZ su obje opisale optuženika kao osobu eksplozivne naravi koji svoju ljutnju ispoljava prema oštećenici, a zbog njegovog takvog nasilnog ponašanja kada je ljut oštećenica ga se i bojala, jer se, kako je navela, kod njega nikad ne zna kada će eksplodirati.

12.4. Budući da se iskaz oštećenice u pogledu ponašanja optuženika prema njoj tijekom braka koje je opisivala i konkretnih događaja koje je spominjala podudara s iskazom njezine kćeri KZ kojoj se povjeravala i koja je i osobno (jer je s njima jedno vrijeme živjela, a poslije često kod njih dolazila) bila prisutna nasilnim ispadima optuženika prema oštećenici, odnosno u njihovoj obitelji (vikanje, guranje oštećenice, lupanje šakom od vrata, prijetnje hoće li dugu ili kratku cijev), te imajući u vidu da se oštećenica povjerila BZ da spava sama u sobi i rekla mu da više ne želi biti s optuženikom zato što se on ne želi promijeniti, što ukazuje da je ona doista bila u strahu od optuženika i da više nije mogla trpjeti njegovo ponašanje, a na što ukazuje i okolnost da je protiv optuženika na koncu morala podnijeti i kaznenu prijavu, odnosno da je bila primorana radi svoje zaštite zatražiti i pomoć policije, a uvažavajući i navode optuženika koji je sam za sebe dopustio da je agresivan u razgovoru, za sud nema dvojbe da sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti ukazuju da se optuženik prema oštećenici ponašao na način kako se tereti, odnosno kako su oštećenica i njezina kćerka opisale.

13. Iz svih iznesenih razloga, sud nalazi dokazanim činjenične tvrdnje da je optuženik u razdoblju od rujna 2016. do 13. svibnja 2024., u [adresa], u obiteljskoj kući, [adresa], kao suprug oštećene VZ, suprotno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, znajući da time supruzi nanosi intenzivnu duševnu i tjelesnu bol, u nakani da ju omalovaži i kod nje uzrokuje strah i osjećaj nesigurnosti, učestalo vikao na nju, ignorirao je i omalovažavao, unosio joj se u lice te bacao stvari po kući te ju u više navrata gurao uslijed čega je pala na tlo, hvatao rukom za vrat dok je bila u visokom stupnju trudnoće, pa da bi potom točno neutvrđenog dana u ljeto 2023., a nakon što mu je supruga izjavila da želi razvod braka, nezadovoljan njenom odlukom, a u cilju da istu zastraši, rekao supruzi "Dobro, ako želiš razvod samo reci želiš ili dugu ili kratku cijev", kao i da će ubiti njihovu zajedničku djecu, a zatim točno neutvrđenog dana u travnju 2024., nakon što je njegova supruga predala zahtjev za razvod braka, nezadovoljan s navedenim, u njenoj nazočnosti svojom glavom udario u vrata spavaće sobe, kojom prilikom je supruzi rekao da će netko od njih dvoje završiti na hitnoj, a koje riječi i ponašanje su kod njegove supruge VZ uzrokovale snažan osjećaj uznemirenosti, straha za vlastitu sigurnost te je doveo u ponižavajući položaj.

13.1. Sud je izmijenio činjenični opis u odnosu na vrijeme počinjenja radnje izgovaranja prijetećih riječi "…..želiš ili dugu ili kratku cijev" na način da je umjesto tvrdnje da je to bilo točno neutvrđenog dana u kolovozu 2023. navedeno da je bilo točno neutvrđenog dana u ljeto 2023., budući da je oštećenica tako navela (prilikom ispitivanja koje je bilo 2024. godine rekla je da joj je optuženik izgovorio ove riječi u ljeto prošle godine, dakle u ljeto 2023.).

13.2. Činjenični opis je izmijenjen sukladno izvedenim dokazima, a ta izmjena nije dovela do promjena u identitetu optužbe, kao ni u zakonskom opisu i pravnoj kvalifikaciji kaznenog djela prijetnje.

14. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 10. stavak 2. točka 2. ZKP/08. odbijen je dokazni prijedlog optužbe za reprodukcijom DVD medija sa snimkom prijetnje koju je dostavila oštećenica, budući da je oštećenica navela da je ova snimka nastala u dvorištu obiteljske kuće i da su istu slučajno snimila djeca, što proizlazi i iz iskaza svjedokinje KZ koja je tada bila prisutna u dvorištu obiteljske kuće optuženika i oštećenice, pa kako se radi o snimanju unutar privatnog prostora, tadašnjeg doma optuženika, i kako je optuženik očitujući se o ovom dokaznom prijedlogu optužbe naveo da nije dao suglasnost za to snimanje, što proizlazi i iz okolnosti da se radi o snimci koju su djeca slučajno, odnosno potajno snimila, jasno je da se radi o dokazu koji je pribavljen povredom prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života.

15. Optuženik je učestalim vikanjem na oštećenicu, unošenjem u lice, guranjem oštećenice, hvatanjem za vrat, bacanjem stvari po kući ostvario obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/11., jer je takvim postupanjem dovodio oštećenicu u ponižavajući položaj i u stanje uznemirenosti i ustrašenosti za njezinu sigurnost. Oštećenica je navela da se zbog takvog ponašanja optuženika osjećala jadno i loše i da je bila u strahu, a to je primijetila i njezina kćerka KZ koja se zbog takvog stanja oštećenice zabrinula za nju, kao i za svoju braću, djecu oštećenice i optuženika, zbog čega je rekla oštećenici da ne mora trpjeti takvo ponašanje optuženika. Ovakvim nasilnim postupanjem optuženik je postupao protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno ispoljavao je psihičko i fizičko nasilje koje je opisano u toj zakonskoj odredbi. S obzirom da je takvo ponašanje optuženika bilo učestalo i to od početka braka, za sud nema dvojbe da se radilo o teškom kršenju propisa o zaštiti od nasilja u obitelji. Ubrojivost optuženika nije bila upitna, a postupao je s izravnom namjerom, jer je bio svjestan da ponižava i uznemirava oštećenicu i kod nje izaziva strah za njezinu sigurnost, a sasvim sigurno je i išao za time da je tako tretira, jer mu je očito bilo prihvatljivo i uobičajeno da na njoj ispoljava svoju ljutnju, što proizlazi i iz iskaza svjedokinje KZ, a kada mu je oštećenica počela spominjati razvod braka bio je motiviran i da je takvim nasilnim ponašanjem zastraši kako ne bi pokrenula postupak razvoda braka. Prema tome, optuženik je ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11.

16. Optuženik je govoreći oštećenici hoće li dugu ili kratku cijev i da će ubiti njihovu djecu te da će netko od njih završiti na hitnoj ostvario i obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11., budući da je tim riječima oštećenici, a koja mu je tada bila supruga, odnosno član obitelji i samim time bliska osoba (članak 87. stavak 8. i 9. KZ/11.), ozbiljno zaprijetio da će je usmrtiti, kao i njoj bliske osobe. Jasno je da je pod "duga ili kratka cijev" optuženik mislio na oružje, odnosno pušku i pištolj, jer se radi o kolokvijalnim nazivima za takvo streljačko oružje, a tako je to shvatila i oštećenica, time da bi na njezinom mjestu i svakoj drugoj osobi bilo jasno da se radi o prijetnji usmrćenjem pucanjem iz puške ili pištolja. Ubrojivost optuženika ni ovdje nije bila upitna, a postupao je s izravnom namjerom, jer je bio svjestan da ovim riječima oštećenicu može ozbiljno ustrašiti za njezin život i život njezine djece, pogotovo jer su im tada bili duže vrijeme narušeni odnosi zbog njegovog nasilnog ponašanja i ispada koje ona više nije mogla podnijeti, a postupao je s ciljem da tako ustraši oštećenicu, jer je bio izrevoltiran zato što mu je rekla da želi razvod braka i htio je to spriječiti tako da je zastraši kako to ne bi učinila. Optuženik je, dakle, ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11.

17. Prilikom odmjeravanja kazne sud je optuženiku, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenio kao olakotne okolnosti da do sada nije osuđivan niti kažnjavan i da je otac dvoje maloljetne djece o kojima skrbi i koje redovno viđa i o njima brine na što je ukazala i oštećenica u svom iskazu, kao i svjedokinja KZ (oštećenica rekla da djeca jako pate za optuženikom i da je optuženik prema djeci uvijek bio pažljiv zbog čega je tražila da se optuženiku odobri viđanje djece, odnosno ukinu mjere opreza koje se bile određene u odnosu na djecu, a KZ je navela da smatra da je optuženik divan otac). Kao otegotna okolnost optuženiku je cijenjena ustrajnost u nasilnom ponašanju koja proizlazi iz dugotrajnog razdoblja u kojem je oštećenicu ponižavao i uznemiravao, kao i iz okolnosti da ga je oštećenica upozoravala da se mora promijeniti, što znači da mu je davala do znanja da ne može više podnijeti njegovo ponašanje, no on je to njezino upozorenje ignorirao i nastavio tako se ponašati zbog čega je oštećenica bila primorana zatražiti razvod braka, a zbog njegovih prijetnji koje su potom uslijedile radi svoje zaštite bila je primorana zatražiti i pomoć policije.

18. Stoga je optuženiku za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11. utvrđena na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a imajući u vidu raniju neosuđivanost i nekažnjavanost optuženika, izjavu oštećenice da njihova djeca jako pate za njim i da ona ne želi da on završi u zatvoru, već samo da joj ne prilazi, kao i da je optuženik zaposlen i da srbi za djecu i redovno ih viđa, sud smatra da je u takvim okolnostima za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. opravdano optuženika osuditi na kaznu zatvora ispod granice kazne zatvora koja je propisana za to kazneno djelo (1 godina), slijedom čega je optuženiku na temelju članka 179.a KZ/11. i uz daljnju primjenu odredbi o sudskom ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 2. KZ/11. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. utvrđena blaža kazna od propisane, odnosno kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

18.1. Uz daljnju primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, time da mu je na temelju članka 56. stavak 2. i 3. KZ/11. izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

19. S obzirom da optuženik do sada nije osuđivan niti kažnjavan, da je odselio kod svoje majke u [adresa] i da redovno viđa djecu pri čemu oštećenica i on nemaju problema u dogovorima, a što sve ukazuje da je u međuvremenu prihvatio prekid bračne zajednice i da se može očekivati da će se i ubuduće usmjeriti na dobrobit djece i poštivati odluku oštećenice da žive odvojeno, sud smatra da se u takvim okolnostima može očekivati da će se i uvjetnom osudom s dužim rokom provjeravanja utjecati na optuženika da shvati svu ozbiljnost i nedopuštenost inkriminiranog postupanja prema oštećenici i potrebu da se ubuduće suzdrži od bilo kakvog protupravnog ponašanja, kao i da će se takvom kaznom utjecati na razvoj svijesti građana o štetnosti i društvenoj neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

19.1. Optuženik će za vrijeme trajanja vremena provjeravanja od 4 (četiri) godine imati priliku opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće ubuduće činiti kaznena djela i da će mirnim putem riješiti međusobne odnose s oštećenicom što se tiče postupka razvoda braka između njih koji je u tijeku i ostalih okolnosti koje su s takvim postupkom povezane, jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđen izvršiti u cijelosti.

20. Budući da je optuženik proglašen krivim za kaznena djela za koja je optužen, na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. naloženo mu je da podmiri trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 EUR, koji se nalazi primjerenim s obzirom na složenost i trajanje postupka, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

21. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08. naloženo je optuženiku da oštećenici podmiri trošak na ime nagrade njezinog opunomoćenika u iznosu od 1.000,00 EUR.

21.1.Naime, za rasprave 17. veljače 2025. i 14. svibnja 2024. s jednim slijedećim započetim satom za svaku sukladno Tbr. 4. točke 1. i 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika opunomoćeniku pripada nagrada od po 175 bodova za svaku od tih rasprava, dok za raspravu 28. kolovoza 2025 opunomoćeniku sukladno Tbr. 4. točke 1. i 8. Tarife pripada nagrada od 150 bodova. Iz navedenog proizlazi da ukupna nagrada opunomoćenika iznosi 500 bodova, što po Tbr. 54. Tarife iznosi 1.000,00 EUR.

21.2. Optuženiku je naloženo da navedeni iznos od 1.000,00 EUR plati oštećenici na ime nagrade njezinog opunomoćenika u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

22. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

Osijek, 4. rujna 2025.

Sutkinja

Ivana Špigel

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj KO-DO-345/2024.

2. Optuženi ŽZ

3. Oštećena VZ

4. Opunomoćenik oštećenice, odvjetnik Krešimir Arambašić iz Osijeka