Pr-194/2024-14

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europske avenije 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Spomenki Rodić, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Eugena Jakopovića, u pravnoj stvari tužitelja EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnica Marta Perak, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženice Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, OIB: 35506269186, iz Osijeka, Vinkovačka cesta 63C, koju zastupa punomoćnica Antonija Jurajić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 26. kolovoza 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnice tuženice GŽ, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, 4. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da tužitelju EŽ pripada 10% dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada, pri čemu se kao osnovica za izračun dodatka uzima zbroj mjesečnih iznosa koji su mu isplaćeni za redovni rad, minuli rad, godišnji odmor, državne blagdane i neradne dane.

II. Nalaže se tuženici Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu isplatiti tužitelju EŽ dodatak na plaću za vremensko razdoblje od kolovoza 2020. do 15. studenoga 2023. u iznosu 5.739,17 EUR (slovima: pet tisuća sedam stotina trideset devet eura i sedamnaest centi) uvećanu za zatezne kamate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje teku :

- na iznos 123,26 EUR od 16. rujna 2020.,

- na iznos 120,96 EUR od 16. listopada 2020.,

- na iznos 122,27 EUR od 16. studenog 2020.,

- na iznos 121,55 EUR od 16. prosinca 2020.,

- na iznos 121,55 EUR od 16. siječnja 2021.,

- na iznos 140,90 EUR od 16. veljače 2021.,

- na iznos 140,91 EUR od 16. ožujka 2021.,

- na iznos 140,91 EUR od 16. travnja 2021.,

- na iznos 140,91 EUR od 16. svibnja 2021.,

- na iznos 140,91 EUR od 16. lipnja 2021.,

- na iznos 140,91 EUR od 16. srpnja 2021.,

- na iznos 140,91 EUR od 16. kolovoza 2021.,

- na iznos 140,91 EUR od 16. rujna 2021.,

- na iznos 140,91 EUR od 16. listopada 2021.,

- na iznos 140,91 EUR od 16. studenog 2021.,

- na iznos 141,59 EUR od 16. prosinca 2021.,

- na iznos 141,59 EUR od 16. siječnja 2022.,

- na iznos 141,59 EUR od 16. veljače 2022.,

- na iznos 141,59 EUR od 16. ožujka 2022.,

- na iznos 141,59 EUR od 16. travnja 2022.,

- na iznos 141,59 EUR od 16. svibnja 2022.,

- na iznos 147,25 EUR od 16. lipnja 2022.,

- na iznos 147,25 EUR od 16. srpnja 2022.,

- na iznos 126,21 EUR od 16. kolovoza 2022.,

- na iznos 149,51 EUR od 16. rujna 2022.,

- na iznos 147,71 EUR od 16. listopada 2022.,

- na iznos 156,12 EUR od 16. studenog 2022.,

- na iznos 156,84 EUR od 16. prosinca 2022.,

- na iznos 161,12 EUR od 16. siječnja 2023.,

- na iznos 161,12 EUR od 16. veljače 2023.,

- na iznos 156,84 EUR od 16. ožujka 2023.,

- na iznos 156,84 EUR od 16. travnja 2023.,

- na iznos 159,97 EUR od 16. svibnja 2023.,

- na iznos 159,97 EUR od 16. lipnja 2023.,

- na iznos 166,12 EUR od 16. srpnja 2023.,

- na iznos 159,97 EUR od 16. kolovoza 2023.,

- na iznos 179,07 EUR od 16. rujna 2023.,

- na iznos 161,58 EUR od 16. listopada 2023.,

- na iznos 168,01 EUR od 16. studenog 2023.,

- na iznos 49,81 EUR od 16. prosinca 2023.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja je određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 (petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe na način kako je to naveo tužitelj u podnesku od 11. kolovoza 2025.

II. Nalaže se tuženici Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu isplatiti tužitelju EŽ prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.000,00 EUR (slovima: tisuću eura) sa zateznom kamatom koja teče od 4. rujna 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 (petnaest) dana.

III. Preostali dio tužbenog zahtjeva vezano za naknadu troška tužitelja EŽ u iznosu 250,00 EUR (slovima: dvije stotine pedeset eura) uključujući PDV 25% kao i zatezne kamate na navedeni iznos, sud je odbio kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženice Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu 750,00 EUR (slovima: sedam stotina pedeset eura), kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je dugogodišnji zaposlenik tuženika i to na radnom mjestu koordinator za opis biljnih sorti i postregistracijske pokuse. Predmetno radno mjesto podrazumijeva posebne uvjete rada na temelju članka 3. točke 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada ("Narodne novine", broj: 5/1984.), a koji se primjenjuje u skladu s člankom 103. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj: 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018. i 96/2018.). Sukladno navedenom, a zbog prirode djelatnosti poslodavca, tužitelj je prilikom obavljanja rada bio izložen štetnim kemijskim i raznim drugim utjecajima s obzirom da je svoj posao izvršavao na neposredan način. Također, navedeno potvrđuje i sam poslodavac donošenjem Odluke od 1. lipnja 2018., prema kojoj se tužitelju plaća uvećava za 10%, a s obzirom da radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada (točka 3. izreke Odluke), a isto tako ističe da se na temelju članka 5. Ugovora o radu - na obračun dodataka na plaću tužitelja primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (dalje u tekstu: TKU) koji je u primjeni od 1. prosinca 2017. Navedeni TKU u članku 54. propisuje da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću. Isto pravo zajamčeno je i člankom 2. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. (dalje u tekstu: Pravilnik 2020.). Za utuženo razdoblje od kolovoza 2020. do 15. studenoga 2023. tužitelj je bio u kontinuiranom radnom odnosu, a dodatak na plaću u visini 10% plaće nije mu isplaćivan. Tužitelju je do mjeseca srpnja 2020. (datum isplate plaće 7. kolovoza 2020.) isplaćivan navedeni posebni dodatak na plaću u visini 10% plaće, a potom od mjeseca kolovoza 2020. do 15. studenoga 2023. mu je uskraćena isplata navedenog posebnog dodatka za posebne uvjete rada. Smatra kako se za tužitelja mora primijeniti povoljnije pravo sukladno članku 9. stavku 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 46/2023. i 64/2023. – dalje u tekstu: ZOR) te predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako nije sporno da tužitelj radi na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, međutim sporno je pripada li istome pravo na dodatak na plaću za poslove s posebnim uvjetima rada i to za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom. Ističe kako je u trenutku zaključivanja ugovora o radu s tužiteljem na snazi bio Pravilnik 2020. te se stupanjem na snagu istoga prestao primjenjivati raniji Pravilnik o plaćama i nagradama iz 2010., a koji je propisivao isplatu dodatka na plaću u visini 10% za rad u posebnim uvjetima. Nadalje, TKU-om je navedeno kako radnik ima pravo za isplatu dodatka na plaću za posebne uvjete rada, a da će se visina tih posebnih dodataka utvrditi granskim kolektivnim ugovorima. Kako granski kolektivni ugovor nije zaključen u razdoblju na koji se tužbeni zahtjev odnosi nije utvrđena niti visina dodatka za poslove s posebnim uvjetima rada pa slijedom navedenog tuženik nije imao pravnu osnovu za isplatu takvog dodatka. Ističe kako je tek 15. studenog 2023. sklopljen granski kolektivni ugovor, a kojim je ugovorena isplata 5% za dodatke na plaće za posebne uvjete rada bez mogućnosti retroaktivne primjene navedenog kolektivnog ugovora. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Podneskom od 11. kolovoza 2025. tužitelj je sukladno izračunu tuženice uredio tužbeni zahtjev na način da se tužitelju priznaje pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini 10% plaće, pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor i za državne blagdane i neradne dane te nalaže tuženiku isplatiti tužitelju dodatak na plaću za razdoblje od kolovoza 2020. do 15. studenog 2023. u iznosu 5.739,17 EUR sa zateznom kamatom, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je tijekom postupka pročitao: Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada (list spisa 6-21), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javim službama (list spisa 33-54), Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima (list spisa 55-62), koeficijent složenosti poslova radnih mjesta u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu (list spisa 63), Ugovor o radu (list spisa 64-65), Odluku od 1. lipnja 2018. (list spisa 66), Ugovor o radu (list spisa 67-68), obračunske isprave (list spisa 69-128), Pravilnik o plaćama i naknadama i njegove izmjene i dopune (list spisa 143-162), Kolektivni ugovor za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu (list spisa 163-167) te obračun dodataka na plaću za posebne uvjete rada od 11. lipnja 2025. (list 177 spisa).

4.1. Druge dokaze sud nije provodio jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno i jer bi provođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka. Slijedom navedenog, sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice budući da nije sporno da tužitelj obavlja poslove s posebnim uvjetima rada kao što nije niti proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje s obzirom na to da je tuženica dostavila obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada u visini 5% i 10%, a tužitelj je navedeni izračun prihvatio te specificirao tužbeni zahtjev i tako određenu visinu potraživanja izraženu u podnesku tužitelja od 11. kolovoza 2025. tuženik je učinio nespornom.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje pripada li tužitelju pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini 10% plaće za razdoblje od kolovoza 2020. do 15. studenog 2023. te posljedično isplata istog.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženice, na radnom mjestu koordinator za opis biljnih sorti i postregistracijske pokuse te da se radi o radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, sukladno članku 3. točki 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada ("Narodne novine", broj: 5/1984.). Nadalje, među strankama nije sporno da je tužitelju do srpnja 2020. isplaćivan dodatak na plaću s osnove rada na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada. Isto tako visina tužbenog zahtjeva u iznosu 5.739,17 EUR naznačena u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu nije sporna.

8. Međutim, sporna je osnova tužbenog zahtjeva, odnosno pripada li tužitelju pravo na dodatak na plaću za poslove s posebnim uvjetima rada za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom.

9. Iz Ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženice 31. prosinca 2020. proizlazi da je člankom 5. propisano da se u odnosu na radno vrijeme, godišnji, dnevni odmor, prestanak ugovora o radu, visinu osnovne plaće, dodataka na plaću primjenjuju odredbe TKU-a, Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj: 27/2001. i 39/2009.), Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Zakona o radu, Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, Pravilnika o radu tuženika i Pravilnika o plaćama i naknadama tuženika.

10. Nadalje, iz Odluke tuženika od 1. lipnja 2018. proizlazi između ostalog da se plaća tužitelju uvećava za 10% s obzirom da isti radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada te da se Odluka počinje primjenjivati za obračun plaće od 1. lipnja 2018.

11. Člankom 2. stavkom 3. Pravilnika 2020. propisano je da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada i uvećanja plaća, dok je člankom 27. stavkom 1. Pravilnika 2020. propisano da stupanjem na snagu tog Pravilnika 2020. (1. kolovoza 2020.) prestaju važiti Pravilnici o plaćama i naknadama koji su važili prije stupanja na snagu ovog Pravilnika 2020. te se stavljaju van snage sve odluke o plaći donesene na temelju ranije važećih Pravilnika o plaćama i naknadama. I raniji Pravilnici priznavali su radniku kao dodatak na osnovnu plaću dodatak za posebne uvjete rada, koji je prema Pravilniku iz 2010. iznosio 10% od osnovne plaće (članak 5. Pravilnika).

12. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 128/2017., 47/2018., 123/2019. i 66/2020. – dalje u tekstu: TKU/17) koji je bio na snazi do 1. svibnja 2022. člankom 54. stavkom 1. propisuje da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću, dok je u stavku 2. istog članka propisano da se radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrđuje granskim kolektivnim ugovorom. Isto je propisano i u članku 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 56/2022., 127/2022. i 58/2023. – dalje u tekstu: TKU/22).

13. Iz Kolektivnog ugovora za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu ("Narodne novine", broj: 141/2023.) sklopljenog 15. studenog 2023. proizlazi da dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima iznosi 5% osnovne plaće (čl. 13.).

14. Člankom 94. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023. – dalje u tekstu: ZOR) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Nadalje, člankom 9. stavkom 3. ZOR-a propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

15. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je tužitelju priznato pravo na dodatak za posebne uvjete rada, kako Ugovorom o radu, Odlukom tuženika, Pravilnikom o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima, odredbama TKU/17 i TKU/22 te u konačnici i odredbama ZOR-a.

16. Analizirajući predmetnu situaciju jasno je da je postojala odluka tuženice prema kojoj je tužitelj imao pravo na dodatak za posebne uvjete rada u visini 10% te je takva odluka ukinuta od strane tuženice. Nadalje, kako visina tog dodatka nije bila definirana niti jednim drugim aktom, sud nalazi da u tom slučaju dolazi u obzir primjena članka 9. stavka 3. ZOR-a i to na način da se za utuženo razdoblje tužitelju predmetni dodatak trebao obračunavati u istoj visini sve do stupanja na snagu odluke, odnosno propisa koji utvrđuje drugačiju visinu istog, a to je Kolektivni ugovor za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu ("Narodne novine", broj: 141/2023.) sklopljen 15. studenog 2023. koji propisuje dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima 5% od osnovne plaće. Stoga, nije prihvatljiv ni obračun dodataka na plaću za posebne uvjete rada u visini 5% tužiteljeve bruto plaće, koji je dostavila tuženica, jer je samim Kolektivnim ugovorom od 15. studenog 2023. propisano da stupa na snagu danom potpisivanja, bez mogućnosti retroaktivne primjene za period prije njegovog donošenja, što navodi i tuženica u odgovoru na tužbu.

17. U odnosu na prigovor tuženice, da je državna agencija i da se plaće njegovih zaposlenika određuju temeljem Zakona o plaćama u javnim službama, odnosno da ne može isplaćivati plaću veću od one koja je propisana tim zakonom, sud nalazi da je tuženik i u vrijeme donošenja Pravilnika iz 2010. bio državna agencija te da je i tada svojim internim Pravilnikom odredio visinu dodatka za posebne uvjete rada, a na temelju tog Pravilnika je donio i Odluku od 1. lipnja 2018. koju je novim Pravilnikom iz 2020. stavio izvan snage.

18. Kako je tuženik u spis predmeta dostavio izračun potraživanja tužitelja u varijanti 5 i 10%, s tim da je tužitelj prihvatio varijantu 10%, a sam tuženik je na ročištu 26. kolovoza 2025. visinu takvog potraživanja učinio nespornom, to sud smatra visinu tužbenog zahtjeva u potpunosti utvrđenom. U tom smislu tužitelj je visinu tužbenog zahtjeva uskladio sa izračunom tuženika i zatražio iznos viši od onog postavljenog u tužbi te sud smatra da je sukladno članku 190. stavku 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZPP) takva preinaka dopuštena s obzirom na to da je povećanje tužbenog zahtjeva bila svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Slijedom navedenog sud je dopustio preinaku tužbe te odlučio kao u točki I. izreke rješenja.

19. Sukladno navedenom, sud smatra da tužitelju pripada ukupan iznos 5.739,17 EUR bruto (članak 433.a stavak 1. ZPP-a) za razdoblje od kolovoza 2020. do 15. studenog 2023. s pripadajućim zateznim kamatama sukladno članku 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom, sukladno članku 24. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 115/2016., 106/2018., 121/2019., 151/2022., 114/2023. i 152/2024.).

20. Odluka suda o troškovima postupka se temelji na članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP-a te su tužitelju dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa) i vrijednosti predmeta spora, a s obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

20.1. Kako vrijednost predmeta spora iznosi 5.739,17 EUR, tužitelju pripada trošak sastava tužbe u iznosu 200,00 EUR (Tbr.7. točka 1. Odvjetničke tarife), trošak sastava podneska od 11. kolovoza 2025. u iznosu 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. Odvjetničke tarife) te trošak zastupanja na ročištima 6. svibnja 2025. i 26. kolovoza 2025., za svako u iznosu 200,00 EUR (Tbr.9. točka 1. Odvjetničke tarife), što ukupno iznosi 800,00 EUR. Na navedeni iznos tužitelju treba priznati i trošak poreza na dodanu vrijednost 25% što mu pripada na temelju Tbr. 46. Odvjetničke tarife pa ukupni trošak iznosi 200,00 EUR. Stoga je tužitelju dosuđen sveukupan iznos parničnog troška 1.000,00 EUR.

20.2. Sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a parnični trošak obuhvaća i zatezne kamate od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, odnosno od 4. rujna 2025. pa do isplate.

20.3. Sud je tužitelja odbio sa zahtjevom za naknadu troška sastava podneska od 7. travnja 2025. u iznosu 250,00 EUR uključujući PDV 25% uvećan za zatezne kamate s obzirom da je isti poslan suprotno članku 299.a ZPP-a odnosno za isti nije zatraženo prethodno odobrenje suda. Dodatno, sud ističe da je sadržaj navedenog podneska takav da se u cijelosti mogao iznijeti na u tom trenutku već zakazanom ročištu te ga stoga sud ocjenjuje nepotrebnim za vođenje postupka.

20.4. Sud je odbio zahtjev tuženice na naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu 750,00 EUR uključujući PDV 25%, s obzirom da je ista u cijelosti izgubila parnicu, a sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a. O navedenom je odlučeno u točki IV. izreke rješenja.

20.5. Punomoćnica tužitelja je zatražila trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu 100,00 EUR plus PDV 25%. Sud će o istom odlučiti posebnim rješenjem, ovisno o činjenici hoće li punomoćnica tužitelja pristupiti na ročište za objavu presude ili neće.

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Osijek, 4. rujna 2025.

SUTKINJA

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

DOSTAVITI:

1. Punomoćnici tužitelja

2. Punomoćnici tuženice

Nakon pravomoćnosti:

3. Poreznoj upravi