Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-18/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Zorislava Kaleba, predsjednika vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić, mr. sc. Ljiljane Stipišić, Slavena Vidmara i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČP, zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog ČP podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 20. prosinca 2024., broj Kzd-2/2024-54 u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ČP kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku od 20. prosinca 2024., broj Kzd- 2/2024-54, optuženi MP proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teško ubojstvo u pokušaju iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. KZ/11., te tri kaznena djela protiv braka i obitelji, povrede djetetovih prava, iz članka 177. stavka 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude.
1.1. Optuženom RP utvrđene su kazne zatvora za kazneno djelo pod točkom 1., na temelju članka 111. točke 3. u vezi sa člankom 34. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 1. KZ/11. u trajanju od šest godina, pod točkom 2. počinjeno na štetu djeteta UP, na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11. u trajanju od jedne godine, pod točkom 2. počinjeno na štetu djeteta IP, na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11. u trajanju od jedne godine, pod točkom 2. počinjeno na štetu djeteta ZP, na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11. u trajanju od jedne godine pa je optuženi MP, na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina i šest mjeseci u koju mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 14. siječnja 2024. pa nadalje.
1.2. Na temelju članka 76. stavaka 1. i 4. KZ/11. optuženom RP izrečena je sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora u trajanju od jedne do tri godine pod uvjetom da kazna bude u potpunosti izdržana, jer osuđeniku nije odobren uvjetni otpust.
1.3. Na temelju članka 76. stavak 2. KZ/11. nadležno tijelo za probaciju će odmah nakon izlaska počinitelja iz zatvora započeti provoditi zaštitni nadzor sukladno članku 64. KZ/11.
1.4. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženog ČP oduzet je nož marke "Switzner" ukupne dužine 32,5 cm izuzet tijekom očevida koji će se uništiti po pravomoćnosti presude.
1.5. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), oštećena ŠP s imovinskopravnim zahtjevom upućuje se u parnicu.
1.6. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženi MP dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka, nagradu i nužne izdatke opunomoćenice djece žrtava, Ive Volarić Meter, odvjetnice iz Osijeka, čija će visina sukladno članku 148. stavku 4. ZKP/08. biti određena posebnim rješenjem, a u cijelosti se oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točki 1. do 6. ZKP/08. te nagrada i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio optuženi MP po branitelju Stjepku Medvedu, odvjetniku u Osijeku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom "da se pobijana presuda ukine i vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje ili preinači u odnosu na kaznu".
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
5.1. Žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer izreka presude proturječi samoj sebi, na način da se u izreci presude optuženik proglašava krivim što je žrtvi nožem zadao tešku tjelesnu ozljedu u vidu rezne rane na lijevoj bočnoj strani vrata pa da je ponovno nožem zamahnuo kako bi je još jednom uboo. Međutim, prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima osnovano optuženika proglasio krivim za poduzimanje radnje koje prostorno i vremenski prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teškog ubojstva, a to je zamahivanje noža gdje optuženik zadaje ozljedu u vidu rezne rane na vratu, a potom zamahuje kako bi oštećenicu još jednom uboo, odnosno nanio joj ozljedu. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ne radi se o proturječju već o opisu počinjenja kaznenog djela, poduzimanju prethodnih radnji ostvarenju bića kaznenog djela, teškog ubojstva, jer je optuženik s nožem u ruci nanio reznu ozljedu supruzi ŠP na vratu, a potom kada je još jednom zamahnuo nožem ista je uhvatila nož svojim rukama pa je zadobila i na palcu lijeve šake ozljedu koja je obrambena ozljeda.
5.2. Ujedno nije osnovan navod žalbe da je bez dokaza u izreci presude optuženik proglašen krivim što je svoju suprugu ponižavao govoreći joj da je loša osoba, krava, glupača, drolja i sl., jer je isto utvrđeno na temelju iskazivanja žrtve, svjedokinje ŽP i djece optuženika. Prvostupanjski sud je isto obrazložio pod točkom 22.1., gdje se navodi iskaz svjedokinje žrtve ŠP kao i zaključak suda pod brojem 38. te iskaza svjedokinje ŽP pod točkom 45.1., a što su i djeca potvrđivala na način da su govorila kako je otac vrijeđao majku i s njom postupao grubo.
5.3. Ne radi se o proturječju izreke i obrazloženja presude jer je u izreci presude navedeno da je optuženik postupao s izravnom namjerom, a to se isto obrazlaže u točki 59. u kojoj prvostupanjski sud osnovano navodi da je optuženik postupao s izravnom namjerom prvog stupnja, pri čemu je bio svjestan svog djela i htio je njegovo počinjenje.
5.4. Također, ne radi se o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka, a kako se navodi u žalbi, jer da su djeca ispitana bez dječjeg psihologa, kako je to predlagala obrana, kako bi djeci na razumljiv način rastumačili pravo da ne moraju svjedočiti jer ako ne razumiju to pravo njihov iskaz se ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku. Dijete UP je u vrijeme ispitivanja bila stara petnaest godina, dijete TP trinaest godina, a dijete JP deset godina te su ispitivanja provedena na temelju članka 292. stavaka 1. i 2. ZKP/08. i članka 115. stavka 2. Zakon o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19.) sa stručnom osobom mag. pedagogije ĐP koja je djeci objasnila što je istina, a što je laž, da su dužni iskazivati u odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava, međutim da je njihov otac optuženik te nisu u obvezi svjedočiti o pokušaju teškog ubojstva na štetu njihove majke, a ispitivanju djece putem video linka bili su nazočni državni odvjetnik, opunomoćenik žrtve. Branitelj optuženika i sam optuženik osobno su nazočili ispitivanju djece te nisu imali primjedbe na iskaz i način ispitivanja djece i nije bilo sumnje da je stručna osoba uspjela rastumačiti djeci, koja su svi školskog uzrasta, što znači pravo nesvjedočenja.
5.5. Drugostupanjski sud ispitivao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nisu pronađene povrede.
6. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je sud odbio pročitati pisma djece optuženiku koju su mu uputili kada je već bio lišen slobode, a potom počinjenje kaznenog djela na štetu optuženika za vrijeme lišenja slobode kao i plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi pri razvodu braka, a što je sve osnovano obrazložio prvostupanjski sud pod točkom 12., jer se radi o dokaznim prijedlozima koji se ne odnose na počinjenje kaznenih djela, a djeca koja su žrtve počinjenog kaznenog djela povrede djetetovih prava imaju normalne emocije prema roditelju koji ih zlostavlja fizički ili psihički jer ga i vole i ne vole i to iskazuju i po proteku vremena od počinjenih kaznenih djela i izmijenjenih prilika življenja.
6.1. Neosnovano se u žalbi ističe da je prvostupanjski sud odbio izvođenje svih drugih kontrolnih i posrednih dokaza koje je predložila obrana jer je sud ispitao svjedoke obrane kao što je ispitao svjedoke optužbe. Žalitelj ujedno navodi da je provedeno ispitivanje djece neosnovano dugo nakon što ih više nije vidio, što nije točno, jer je isti uhićen 14. siječnja 2024. kada se desio prvi događaj koji se navodi pod točkom 1., a djeca su ispitana 26. veljače 2024. dakle, mjesec dana nakon posljednjeg viđenja sa svojim ocem. Takvo razdoblje ne može djeci staroj petnaest, trinaest i deset godina izbrisati iz sjećanja određena događanja u obitelji.
6.2. Za počinjenje kaznenog djela povrede djetetovih prava nije bilo potrebno provoditi vještačenje djece na okolnost i utjecaj inkriminiranih radnji na njihov psihofizički razvoj kako se žalbom osporava jer je verbalno i fizičko nasilje jednog roditelja prema drugom roditelju pred djecom jedan od rizičnih faktora koji će utjecati na ponašanje i razvoj djeteta time da u trenutku kada se čine takva kaznena djela još posljedice ne moraju biti vidljive, a posljedice nisu konstitutivni element ovog kaznenog djela.
6.3. Isticanje u žalbi da je majka djece sada u izvanbračnoj vezi s trećom osobom te da je to razlog da se što više "kompromitira optuženik" je navod kojim bi se željelo uvjeriti sud da se ne radi o vjerodostojnom iskazu žrtve, a koji iskaz žrtve je osim što je ocijenjen sam za sebe, ocijenjen u odnosu na druge dokaze, svjedoke koji su iskazivali o samom događaju kao i o prethodnom ponašanju optuženika prema žrtvi.
6.4. Konstatacija u žalbi da: "ukoliko je bilo nasilja u obitelji ili povrede djetetovih prava unatrag dvije godine prije ovog ključnog događaja sigurno bi bilo prijavljeno" je netočan zaključak obzirom na istraživanja, kako u Europi tako i u SAD-u, koja pokazuju da se nasilje u obitelji događa kroz dugi niz godina kao neotkriveno ponašanje unutar obitelji te da je često neprijavljeno jer se žrtve boje osude, odbacivanja sredine, srame se samoga čina što se događa njima, a i razmišljaju o ekonomskoj situaciji obitelji.
7. Prvostupanjski sud nije nekritički prihvatio iskaz žrtve ŠP već je analizirao njezin iskaz i zaključio da je njen subjektivni dojam bio da ju je optuženik uboo u vrat, a zatim pokušao ubosti još jedanput pa ga je ona spriječila tako da je uhvatila nož svojom rukom, a što i odgovara nalazu i mišljenju vještaka koji je naveo da je moguć zamah noža, ali da pretpostavlja da je ozljeda nastala rezanjem, dakle sredinom noža, a ne samim vrhom noža.
7.1. Stoga, žalbeni navod da iskaz žrtve nije životan niti logičan je neosnovan kako vezano za opis samog događanja, tako i za slijed kako se isto dogodilo.
7.2. Iako u uvodnoj glavi žalbe optuženik naznačuje da se žali zbog povrede kaznenog zakona, isto se kasnije ne obrazlaže pa je ovaj sud presudu ispitao na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. po službenoj dužnosti i nije utvrdio povrede.
8. Optuženik se žali zbog odluke o kazni i smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti te da su kazne prestroge jer da je trebalo primijeniti zakonsko i sudsko ublažavanje kazne za sva terećena kaznena djela.
9. No, prvostupanjski sud je osnovano utvrdio pojedinačne kazne i potom osudio optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina i šest mjeseci, koja na temelju članka 51. KZ/11. je određena na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti.
10. Prvostupanjski sud je osnovano uzeo kao olakotno da je optuženik prije počinjenja ovih kaznenih djela neosuđivana osoba, da je u vrijeme počinjenja ovih kaznenih djela teškog ubojstva u pokušaju bio bitno smanjeno ubrojiv te da za žrtvu ŠP nisu nastupile trajne i teške posljedice. Osnovano je prvostupanjski sud cijenio kao otegotno izraženu upornost i zlostavljanje žrtve kroz duže vrijeme.
10.1. Također je osnovano za kaznena djela povrede djetetovih prava sud utvrdio da je optuženik unatoč neprihvatljivom i lošem ponašanju prema majci bio povremeno dobar roditelj te da je isti za izraženo počinjeno kazneno djelo iskazao žaljenje, dok je kao otegotno cijenjeno da su djela počinjenja u dužem vremenskom periodu.
10.2. Izrečenom će se kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecat će se na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo, a u osudu mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 14. siječnja 2024. pa nadalje.
11. S obzirom na izloženo, presuđeno je na temelju članka 482. ZKP/08.
U Zagrebu 4. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Zorislav Kaleb
