REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž-482/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Ivanu Rude, odvjetniku u OD "Rude i Partneri" d.o.o. [adresa], protiv tuženika ad. 1. BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad. 2. CŠJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad.

3. UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Hrvoju Sladiću, odvjetniku u Šibeniku, radi utvrđenja ništetnosti i dr., odlučujući o žalbi tužiteljice te tužene ad. 3. protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj IV P-93/2024 od 28. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj XIV P-93/2024 od 28. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća kao osnovana žalba tužene ad. 3. te se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke, na način da se rješava:

Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženoj ad. 3. UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.550,00 EUR (Slovima: dvijetisućepetstotinapedeset eura), sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice (ime u nominativu)

CŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva sklopljen dana 05. prosinca 2011. godine u [adresa] između ovdje izvornog tuženika DŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika ad.1 BŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], a koji je solemniziran dana 05. prosinca 2011. godine po javnom bilježniku Aljoši Gojanoviću pod poslovnim brojem OV-7644/11 u dijelu koji se odnosi na ½ suvlasništva tužiteljice tužiteljice (ime u nominativu) CŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], vrhu čest. broj [katastarska čestica], kuća površine 58,00 m2, čest. broj [katastarska čestica], kuća površine 45,00 m2, čest. broj [katastarska čestica], dvorište površine 25,00 m2, čest. broj [katastarska čestica], kuća površine 16,00 m2, čest. broj [katastarska čestica], dvorište površine 24,00 m2 i čest. broj [katastarska čestica], kuća površine 17,00 m2, sve u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].

2. Utvrđuje se da je tužiteljica (ime u nominativu) CŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] suvlasnica za ½ dijela čest. broj [katastarska čestica], kuća površine 58,00 m2, čest. broj [katastarska čestica], kuća površine 45,00 m2, čest. broj [katastarska čestica], dvorište površine 25,00 m2, čest. broj [katastarska čestica], kuća površine 16,00 m2, čest. broj [katastarska čestica], dvorište površine 24,00 m2 i čest. broj [katastarska čestica], kuća površine 17,00 m2, sve u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].

3. Pogrešna je i ništetna uknjižba prava vlasništva na nekretninama opisanim u točki 1. izreke, upisanih u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na imenu UŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], za ½ idealnog dijela pa se ovlašćuje tužiteljica da temeljem ove presude, koja zamjenjuje privatnu tabularnu ispravu, zatraži i postigne uknjižbu prava suvlasništva na istim nekretninama, na svoje ime za XIV P-93/2024 ½ idealnog dijela, uz istodobni izbris istog prava sa imena UŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], sve to bez daljnjeg sudjelovanja tuženika, kojima se ujedno nalaže da dopuste takav upis u zemljišne knjige“.

II. Nalaže se tužiteljici (ime u nominativu) CŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tuženoj ad.3 (ime u nominativu) UŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.050,00 eura (dvije tisuće pedeset eura), sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica te tužena ad. 3. u odnosu na točku II. izreke presude.

3. Tužiteljica izjavljuje žalbu protiv presude u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno, ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

4. Tužena ad. 3. izjavljuje žalbu protiv odluke o troškovima postupka, ne navodeći određeno žalbene razloge, ali se iz sadržaja žalbe razabire da ista ističe žalbeni razlog iz čl. 353. stavak 1. točka 3. ZPP-a, predlažući odluku o troškovima postupka preinačiti.

5. Na žalbu tužiteljice odgovorila je tužena ad. 3., te je u odgovoru predložila odbijanje žalbe.

6. Predmet spora čini zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ništetan Ugovor o zajmu i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva sklopljen 5. prosinca 2011., u [adresa], između DŠ i tuženika ad. 1., a koji je solemniziran 5. prosinca 2011., po Javnom bilježniku Aljiši Gojanoviću, pod poslovnim brojem Ov-7644/2011 u dijelu koji se odnosi na 1/2 suvlasništva tužiteljice u odnosu na čest. br. [katastarska čestica], kuća, površine 58,00 m2, čest. br. [katastarska čestica], kuća, površine 45,00 m2, čest. br. [katastarska čestica], dvorište, površine 25,00 m2, čest. br. [katastarska čestica], kuća površine 16,00 m2, čest. br. [katastarska čestica], dvorište, površine 24,00 m2 i čest. br. [katastarska čestica], kuća, površine 17,00 m2, sve Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ista za 1/2 vlasnica predmetnih nekretnina, odnosno da je pogrešna i ništetna uknjižba prava vlasništva na ovim nekretninama u odnosu na 1/2 idealnog dijela te da je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na istim nekretninama.

7. Suprotno žalbenim prigovorima tužene ad. 3. sud prvog stupnja donoseći pobijanu presudu u postupku koji je istoj prethodio nije počinio bitnu povredu odredaba čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, razlozi nisu nejasni i proturječni te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnik o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Također, nisu počinjene ni druge bitne povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. U opširno provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće relevantne činjenice:

- pregledom vjenčanog lista Matičnog ureda Tisno Županije šibensko – kninske broj klase: 223-01/00-01/585, ur. broj: 2182-04-08-00-1 od dana 04. listopada 2000. godine utvrđeno je da je tužiteljica CŠ djevojačkog prezimena C dana 27. rujna 1987. godine zaključila brak sa ovdje tuženikom ad.1 KŠ, te je isti brak upisan u maticu vjenčanih za područje [adresa] za 1993. godinu pod rednim brojem 2.,

- iz kupoprodajnog ugovora zaključenog dana 06. prosinca 2000. godine između trećih osoba RŠ pok. B, BŠJ žene RŠ, GŠ sina RŠ, IŠ sina IŠ, LŠ udove U, ŽŠ udove D i JŠ, svih kao prodavatelja i ovdje tuženika ad.1 OŠ kao kupca, razvidno je da su prodavatelji prodali kupcu vlasništvo čest. broj [katastarska čestica], čest. broj [katastarska čestica], čest. broj [katastarska čestica], čest. broj [katastarska čestica], čest. broj [katastarska čestica] i čest. broj [katastarska čestica], sve položeno u K. O. [katastarska općina], položajno vidljivih na izvodu iz katastarskog plana za K. O. [katastarska općina] (list 19 spisa), za ukupnu kupovninu od 100.000,00 tadašnjih DEM u protuvrijednosti u kunama po tečaju na dan isplate kupovnine, prvi obrok kupovnine u visini od 30.000,00 DEM da je isplaćen na dan potpisivanja ugovora, a preostali iznos od 70.000,00 DEM je trebao biti isplaćen najkasnije do dana 01. rujna 2001. godine,

- da iz spisa toga suda pod poslovnim brojem P-2701/2000 proizlazi da je u istom predmetu dana 29. lipnja 2001. godine, po tužbi ovdje tuženika ad.1 OŠ, protiv tadašnjih tuženika (ovdje trećih osoba) ad.1 RŠ pok. B, ad.2 BŠJ žene RŠ, ad.3 GŠ sina RŠ, ad.4 IŠ sina IŠ, ad.5 LŠ udove U, ad.6 ŽŠ udove D i ad.7 JŠ, donesena presuda zbog izostanka kojom je BŠ utvrđen vlasnikom „kuće u [adresa], katastarske oznake čest. broj [katastarska čestica], čest. broj [katastarska čestica], čest. broj [katastarska čestica], čest. broj [katastarska čestica], čest. broj [katastarska čestica] i čest. broj [katastarska čestica], sve položeno u K. O. [katastarska općina]",

- da je iz zemljišnih knjiga razvidno da je danas vrhu spornih nekretnina, za cijelo, uknjižena vlasnica, u Z. U. [broj ZK uloška], za K. O. [katastarska općina], ovdje tužena ad.3 UŠ, koji upis je proveden pred 01. veljače 2023. godine to rješenjem ovog suda pod brojem Z-2470/2023, osnovom rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika u Vodicama Mire Grbac pod poslovnim brojem O-2128/2022, UPP/OS-371/2022 donesenog dana 12. siječnja 2023. godine iza smrti DŠ, - potonje opisanoj uknjižbi ovdje tužene ad.3, kako je vidljivo iz zemljišnih knjiga, prethodila je uknjižba vlasništva predmetnih nekretnina provedena na temelju Ugovora o zajmu i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva, sklopljenog dana 05. prosinca 2011. godine u [adresa], solemniziranog dana 05. prosinca 2011. godine od strane javnog bilježnika Aljoše Gojanovića u Vodicama pod poslovnim brojem OV- 7644/11, te Potvrde o učinjenom priopćenju od solemizirane dana 30. svibnja 2014. godine pod brojem OU-21/14 od strane javnog XIV P-93/2024 bilježnika Aljoše Gojanovića iz Vodica i Poziva vlasniku nekretnina čije je vlasništvo preneseno radi osiguranja solemizirano 04. ožujka 2014.god. pod poslovnim brojem OU-21/14, kojoj uknjižbi je prethodila uknjižba fiducijarnog vlasništva DŠ (Z-795/12),

- pregledom preslike radne knjižice broj [broj], registarski broj [registarska oznaka], za ovdje tužiteljicu utvrđeno je da je ista bila zaposlena u razdoblju od 01. studenog 1994. godine do dana 30. lipnja 2000. godine u Privatnom Mini marketu i pekari vlasništva ĆŠ iz [adresa], a od 01. srpnja 2000. godine nadalje ista je zaposlena kod U.P.O. Viva vlasništvo (ovdje tuženika ad.1) BŠ.

9. Cijeneći u postupku utvrđene činjenice, tj. da su tužiteljica i tuženik ad.1 u braku od 1987. godine, da je tuženik ad.1 nakon uknjižbe vlasništva utuženih nekretnina isključivo na svoje ime 2001. godine (Z-6037/2001) na temelju predmetnog Ugovora o zajmu i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine to pravo prenio kao fiducijarno vlasništvo (Z-795/2012) na ovdje izvornog, tijekom parnice preminulog tuženika DŠ koji je (Z-4001/2014) isto pravo temeljem Potvrde o učinjenom priopćenju solemnizirane dana 30. svibnja 2014. godine (OU-21/14 javnog bilježnika Aljoše Gojanovića u Vodicama) i Poziva vlasniku nekretnina čije je vlasništvo preneseno radi osiguranja, konačno uknjižio kao svoje vlasništvo da je nedvojbeno da kao mjerodavno pravo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva predstavljaju osim odredbi OZ/2003, te ranije važećeg ZBPO-a i odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15

– pročišćeni tekst i 94/17 – u daljnjem tekstu: ZVDSP).

10. Odredbom članka 57. stavka 3. ZVDSP-a da je propisano da kad je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu dvaju li više zajedničara, a tužiteljica i tuženik ad.1 su bili nepodijeljeni (dokaza za drugačije utvrđenje nije bilo) zajednički vlasnici one imovine ili iz iste pribavljene, a stečene u braku od 1987. godine, nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekoga od njih, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u pravnom prometu štiti.

10.1 Odredbom stavka 1. članka 61. ZVDSP-a propisano je da zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički, pojedini od njih može stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali, dok je u stavku 2. određeno da će, iznimno od stavka 1. članka 61. ZVDSP-a, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba moći, na temelju pravnoga posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko, dok je u stavku 3. određeno da se odredbe stavka 2. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju i na stjecanje drugih stvarnih prava na zajedničkoj stvari.

10.2. Članak 124. stavak 1. ZVDSP propisuje da je stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

10.3. Po stavu prvostupanjskog suda u okolnostima kada su dva sudionika određenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih kao fiducijarni vlasnik (ovdje DŠ) u dobroj vjeri, a drugi bračni drug, ovdje tužiteljica, koji nije bio sudionik prethodno zaključenog pravnog posla (kupoprodaje od dana 06. prosinca 2000. godine) čija je posljedica upis prava vlasništva, odnosno koji nije upisan kao (su)vlasnik nekretnina u odnosu na koje se postavlja istaknuti tužbeni zahtjev, polazeći od sadržaja i pravnog domašaja načela povjerenja u zemljišne knjige, da prednost u zaštiti prava ima, savjesni fiducijarni vlasnik, naknadno vlasnik DŠ, koji se (u odgovoru na tužbu) pozivao na načelo povjerenja u zemljišne knjige. Opisani zaključak vrijedi čak i onda kada je bračni drug, ovdje tužiteljica bila savjesna i nije znala za raspolaganja drugog bračnog druga, ovdje tuženika ad.1 OŠ, odnosno, sve da su fiducijarni stjecatelj DŠ i tužiteljica istodobno bili u dobroj vjeri.

10.4. Ocjena suprotna iznesenom da bi značila narušavanje povjerenja u zemljišne knjige, kao temeljnog načela zemljišnoknjižnog prava, te bi dovela do narušavanja načela pravne sigurnosti i povjerenja u domaći pravni poredak, a među osobe koje se pouzdaju u potpunost onoga što stoji upisano u zemljišnoj knjizi unijela bi pravnu neizvjesnost, nesigurnost i nepovjerenje u pravni promet što je suprotno načelu vladavine prava kao jednoj od najviših vrednota ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske.

11. Stoga je ocjena prvostupanjskog suda utvrđena na temelju supstrata izvedenih dokaza da tužiteljica nije bila savjesna u konkretnoj pravnoj situaciji, posebice stoga, jer je njezin suprug, tuženik ad.1, pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekao 2000. godine kupoprodajom, a isto uknjižio kao svoje isključivo vlasništvo 2001. godine, dok je potonji to pravo kao fiducijarno vlasništvo radi osiguranja dobivenog zajma prenio na Antu Stegića 2012. godine (Z-795/2012), a da tužiteljica sve do pokretanja ove parnice (tužbom od 04. prosinca 2019. godine) nije zaštitila svoje pravo zajedničkog vlasništva, odnosno, suvlasništva predmetnih nekretnina, dakle, u razdoblju od devetnaest godina, iako su zemljišne knjige javne knjige i stanje u istima je tužiteljici moralo biti poznato i nije joj moglo ostati nepoznato, niti je tužiteljica poduzela ijednu pravnu radnju kojom bi „nepotpuno zemljišno knjižno stanje glede utuženih nekretnina upotpunila svojim pravima vrhu istih“.

11.1. Posebno je sud cijenio činjenicu da je tužiteljica kategorično tvrdila kako nije znala je li tuženik ad.1 od trećih osoba pozajmljivao novac, iako je po tužbi izvorni tuženik (ad.1) DŠ u svom iskazu, vrlo životno i činjenično okolnosno navodio da se jedne prigode 2011. ili 2012. godine zatekao u kući tužiteljice i tuženika ad.1 u [adresa] kako bi raspravio s tuženikom ad.1 pitanje predmetnog duga, posebice nakon što je Republika Hrvatska, potražujući svoje tražbine od tuženika ad.1, na ime tih potraživanja uknjižila svoje vlasništvo na nekretnini u [adresa] (površine cca 800,00 m2), položajno uz kuću tužiteljice i tuženika ad.1, koju je ranije tuženik ad.1 nudio DŠ pod hipoteku kao osiguranje naplate duga po ugovoru o zajmu iz 2011. godine (ove navode je potvrdio i tuženik ad.1 u svom iskazu), nakon čega je opisane prigode u društvu sa tuženikom ad.1 i tužiteljicom koja im je upravo tada skuhala kavu, postigao dogovor da tuženik ad.1 kao osiguranje vraćanja utuženog duga DŠ, hipotekarno optereti predmetne nekretnine u [adresa].

11.2. Suviše, DŠ da je isticao da je, i pored svega, ponudio tuženiku ad.1 da sam proda predmetnu kuću u [adresa] ukoliko to može i da mu od dobivenog novca vrati dug, koju ponudu da je tuženik ad.1 i prihvatio, ali zbog toga, jer je tražio jako veliku cijenu, kuću nije mogao prodati (oglas o prodaji od 10. siječnja 2016. godine), ista nije prodana do danas.

12. Cijeneći iskaze tužiteljice, tuženika ad. 1, kao i iskaz DŠ, te saslušanih svjedoka, ocjenom istih sud utvrđuje kako su, s obzirom na godine rođenja 1997. i 1988. (svjedoci VŠ i MŠ) mogli imati neposrednih saznanja o predmetu spora, očito u toj situaciji podržavajući tezu tužiteljice, s kojom se suglasio i njihov otac, iako je nedvojbeno utvrđeno da ponašanje oboje nije bilo savjesno, te da je izvorni tuženik DŠ postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige i u dobroj vjeri pristao primiti osiguranje (fiducijarno vlasništvo) vrhu utuženih nekretnina radi osiguranja svog potraživanja prema ovdje tuženiku ad.1, to kao da na istim nekretninama ne postoje suvlasnička prava tužiteljice koja nisu bila upisana.

12.1. Nastavno svemu iznesenom, ocijenivši da je za odlučivanje o postavljenom tužbenom zahtjev dovoljan supstrat izvedenih dokaza, sud je odustao od izvođenja daljnjih dokaza saslušanjem svjedoka SŠ i ZŠ, pa je utvrdivši da ne postoje razlozi zbog kojih bi predmetni Ugovor o zajmu i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva sklopljen dana 05. prosinca 2011. godine u [adresa] između ovdje izvornog tuženika DŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika ad.1 BŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], a koji je solemniziran dana 05. prosinca 2011. godine po javnom bilježniku Aljoši Gojanoviću pod poslovnim brojem OV-7644/11, bili ništavi u smislu odredbe stavka 1. članka 103. ZOO/91, primjenjive u konkretnom slučaju osnovom odredbe stavka 1. članka 1163. ZOO-a, ali uvažavajući i utvrđenje da tužena ad.2 UŠJ nije uknjižena ovlaštenica glede predmetnih nekretnina, ovako postavljeni tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim, zato isti odbio i sudio kao u točki I. izreke ove presude.

13. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja utemeljio je na odredbi članka 154. stavak 1. te članku 155. i 164. ZPP-a.

14. Gore navedena činjenična utvrđenja te pravne zaključke prvostupanjskog suda u odnosu na meritum spora prihvaća u cijelosti i ovaj žalbeni sud te žaliteljicu – tužiteljicu upućuje na navode detaljno elaborirane prvostupanjske presude.

15. Posebno, u odnosu na žalbu tužiteljice, odgovoriti je da je sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo, odnosno svoju odluku utemeljio na recentnoj sudskoj praksi – odluci broj U-III- 103/2008 od 14. lipnja 2021., prema kojoj je potrebno utvrditi savjesnost svih sudionika predmetnih pravnih poslova, odnosno u konkretnom slučaju bilo je potrebno dokazati da tuženik nije postupao sa povjerenjem u zemljišne knjige, a što tužiteljica, i po shvaćanju ovog žalbenog suda nije učinila. Osim toga, tužiteljica u žalbi niti ne osporava činjenicu da tijekom prethodnog postupka nije osporavala da je tuženik DŠ postupao s povjerenjem u zemljišne knjige. Ni ostalim paušalnim žalbenim prigovorima tužiteljica nije ničim dovela u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude.

16. Radi iznesenog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

17. Međutim, djelomično je osnovana žalba tužene ad. 3. u odnosu na odluku o parničnom trošku.

18. U odnosu na žalbeni prigovor ove tužene kako je sud donio odluku o troškovima postupka sukladno vrijednosti predmeta spora, koja nije točna, odgovoriti je da žaliteljica u žalbi nije ovlaštena prigovarati da je tužiteljica vrijednost predmeta spora suviše nisko naznačila, jer sukladno odredbi članka 40. stavak 3. ZPP-a navedeni prigovor sud će ili po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika provjeriti najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora. Međutim, tužena odnosno njezin pravni prednik nisu navedenom prigovarali.

18.1. Osnovano, međutim, žaliteljica ističe kako je sud neosnovano odbio tužiteljici dosuditi trošak podnesaka, koji su pobliže navedeni u presudi, smatrajući da isti nisu bili potrebni za vođenje postupka.

19. Pregledom spisa, odnosno navedenih podnesaka, utvrditi je da su podnesci od 1. veljače 2022. i 30. siječnja 2023. bili potrebni za vođenje ove parnice, dok ostali podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog spora, odnosno u istima se ponavlja ono o čemu je već bilo riječi. Stoga je primjenom Tbr. 8. stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 18/14, 107/15 i 37/22, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje u tekstu: Tarifa), tuženoj ad. 3. valjalo priznati sastav ovih podnesaka po 100 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR, uz pripadajući PDV, daje iznos od 500,00 EUR. Stoga, sveukupni trošak tužene iznosi 2.550,00 EUR, s kojim iznosom je valjalo obvezati tužiteljicu na naknadu troškova tuženoj ad. 3.

20. Radi iznesenog, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, valjalo suditi kao u izreci pod II. ove drugostupanjske odluke.

Split, 4. rujna 2025.

Predsjednika vijeća

Dragica Samardžić