Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj:Gž-717/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, te Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Matei Burazin Lončar, odvjetnici u Imotskom, protiv tuženika HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB: 81793146560, Radnička cesta 21, Zagreb, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rude i Partneri d.o.o. u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-829/2024-12 od 6. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  je

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, na način naveden u stavku I. izreke presude poslovni broj P-829/2024-12 od 6. veljače 2025.

II. Djelomično se prihvaća kao osnovana žalba tuženika te se preinačuje odluka o troškovima postupka na način da se rješava

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 2.193,40 Eur dok se za više dosuđeno (za 1.190,86 Eur) zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

" Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 1.450,92 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15.12.2023.godine, do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tripostotna poena, u roku od 8 dana, dok se tužitelj odbija za više traženo.

Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime troškova ovoga postupka iznos od 3.384,26 Eur."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik, te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine dalje ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti i u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti, te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.450,92 Eur, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. prosinca 2023. do isplate, po osnovi koja je naknadno otpala.

6. U tijeku postupka među strankama nije bilo sporno da je tuženik tužitelju uplatio, odnosno vratio iznos od tada 13.481,90 kn i iznos od 244,70 kn, a temeljem činjenice što je povodom žalbe tužitelja, izjavljene u predmetu toga suda P-4526/17 od 17. srpnja 2019., ista preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 2125/18 na način da je proglašena nedopuštenom ovrha koja je određena rješenjem tog suda broj Ovrv-8978/15 od 15. prosinca 2016., te je ujedno naloženo tuženiku isplatiti tužitelju i parnični trošak u iznosu od 6.912,50 kn.

7. U postupku je bilo sporno, a sporno je i u ovoj fazi postupka – je li uplatama tuženik u cijelosti vratio odnosno podmirio tužitelju dugovanje ili samo dio potraživanja, kako to tvrdi tužitelj. Naime, tužitelj tvrdi da mu tuženik osim iznosa koji su uskraćeni s tužiteljeva računa, a kasnije vraćeni, duguje i parnični trošak u iznosu od tada 6.912,50 kn, s time da tuženik niti ne tvrdi da je tužitelj uplatio parnični trošak, nego ga upućuje da temeljem ovršne isprave to svoje potraživanje izravno naplati od FIN-e.

8. O provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće relevantne činjenice:

- da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Ivana Buljana od 15. prosinca 2023. proizlazi da je vještak na temelju priležeće dokumentacije izračunao razliku potraživanja te utvrdio da je tužitelj ovršen za iznos od 18.839,21 kn, ali da nije jasno po kojoj osnovi;

- da je vještak nalaz i mišljenje izradio na podacima FIN-e koje je usporedio sa rješenje o ovrsi te utvrdio da je iznos od 13.481,90 kn iznos koji je dokaziv i uzet kao mjerodavan. Slijedom navedenog, izradio je obračun i dao svoje mišljenje prema kojem tužitelju u utuženom razdoblju nije isplaćeno potraživanje u cijelosti, te na dan 15. prosinca 2023. isto iznosi 10.931,93 kn ili 4.450,92 Eur;

- da na navedeni nalaz i mišljenje stranke nisu iskazale primjedbe, te je isti od strane suda ocijenjen logičnim i argumentiranim, te je isti uzet kao temelj za dosudu tužitelju traženog iznosa, tim više što tuženik u tijeku postupka nije dokazao svoje tvrdnje da bi tužitelju podmirio i preostali dio dugovanja;

- da je nakon ukidne odluke ovog suda, Gž-1397/24 od 20. lipnja 2024. upućen taj sud izvesti dokaz saslušanjem vještaka usmeno, sukladno odredbi čl. 260. st. 1. ZPP-a. Stoga da iz očitovanja vještaka Ivana Buljana proizlazi kako je isti ostao u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 15. prosinca 2023. te je dodatno iskazao da obračun koji je naveden u tablici u inicijalnom vještvu, koji obračun uzima u obzir kao mjerodavnu ovrhu u iznosu od 13.481,90 kn uz zateznu kamatu, koja teče od 15. prosinca 2023. godine;

- da se vještak očitovao o razlici shodno točki 15. citiranog ukidnog rješenja, te je dodao da na dan 15. prosinca 2023., dug s kamatom iznosi 1.450,92 Eur. Nakon usmenog obrazloženja, da stranke nisu imale primjedbi.

9. Slijedom naprijed navedenog, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja, konačno uređen podneskom od 9. siječnja 2024. u cijelosti utemeljen. Naime, tužitelj da je uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, pa da se ne radi o preinaci tužbe, slijedom čega je i prigovor zastare u cijelosti neosnovan.

10. Radi iznesenog, prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja, te je sudio kao u izreci.

11. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. te je naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak koji je isti odmjerio sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika(„Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) u ukupnom iznosu od 3.384,26 Eur.

12. Gore navedena činjenična utvrđenja odnosno pravni zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja navedenom u stavku I. prihvaća i ovaj žalbeni sud. Naime, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je tuženik naplatio od tužitelja gore navedeni iznos u postupku ovrhe koja je određena rješenjem prvostupanjskog suda Ovrv-8978/2015 od 15. prosinca 2016. Međutim, presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž-2125/18 preinačena je presuda toga suda na način da je proglašena nedopuštena ovrha koja je određena citiranim rješenjem. Dakle, sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje glede navedene obveze tuženika na vraćanje onoga što je primio s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, a visinu je sud utvrdio na pravilan način sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke. Radi iznesenog neosnovan je žalbeni razlog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali je osnovan žalbeni prigovor da se sud u pobijanoj odluci nije pozvao niti na jednu odredbu materijalnog prava koju je primijenio. Stoga, u konkretnom slučaju valjalo je primijeniti odredbu čl. 1111. st. 1. odnosno st. 3 u svezi sa st. 1 navedenog članka Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) prema kojem obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. U ovom slučaju osnova je kasnije otpala, a navedena povreda prvostupanjskog suda postoji sukladno odredbi čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 1111. ZOO-a. Međutim, ista nije utjecala na zakonitost i pravilnost pobijane presude u odnosu na meritum spora. Ni ostalim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude.

13. Stoga je valjalo odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika u odnosu na osnov tužbe, odnosno u odnosu na st. I. pobijane presude te istu potvrditi sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a budući nisu ostvareni žalbeni razlozi u navedenom dijelu, a pri tom sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, nego ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, a na koje žalitelj u žalbi samo opisno upire.

14. Međutim, osnovana je u pretežitom dijelu žalba protiv odluke o troškovima postupka. Naime, prvostupanjski je sud neosnovano tužitelju dosudio trošak pristupa na ročišta od 8.9. 2021. i 3.11. 2021. u punom iznosu, te sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14, dalje u tekstu: Tarifa) , budući da su ista odgođena na prijedlog stranaka, bez upuštanja u raspravljanje. Nadalje, ročište od 5. 12. 2024. odgođeno je zbog nedolaska vještaka, pa se i u navedenom dijelu tužitelju ne može priznati puni iznos zastupanja. Isto tako, prvostupanjski je sud neosnovano tužitelju dosudio sastav šest podnesaka, budući da podnesci od 5. 12. 2024. i 15. 1. 2025. uopće ne postoje u spisu, niti su predani od strane tužitelja a podnesak tužitelja od 31. 1. 2022. koji mu je sud dosudio u punom iznosu sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, je neutemeljen jer se radi o podnesku kojim je tužitelj predložio nastavak postupka.

15. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelju je valjalo priznati trošak zastupanja na ročištu od 8.9.2021. i 3.11. 2021. po Tbr. 9. t. 2. Tarife odnosno sastav podneska od 31. 1. 2022. pod.br. 8 t. 2 Tarife, tj. po 25 bodova. S obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur sa pripadajućim PDV-om tužitelju je uz trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 378,86 Eur, valjalo obistiniti iznos od 2.193,40 Eur, te naložiti tuženiku naknadu troška u navedenom iznosu, dok je za više suđeno (za iznos od 1.190,86 Eur) zahtjev tužitelja na naknadu parničnog troška neutemeljen. Isto tako, sud je pravilno tužitelju dosudio trošak po čl. 151. st. 1 ZPP-a jer je tužitelj uspio sa tužbenim zahtjevom, jer se tuženik nije protivio podnesku tužitelja od 29. 1. 2024. kojim je uređen tužbeni zahtjev tužitelja sukladno nalazu i mišljenju vještaka Ivana Buljana od 19.12.2023., a osim toga u suprotnom bilo bi povrijeđeno načelo pravo pristupa sudu, koje je konvencijsko pravo.

16. Radi iznesenog, valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka, sukladno odredbi čl. 380. t. 3. ZPP-a, te suditi kao u izreci pod II. ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 4. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Dragica Samardžić